Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 22. srpnja 2014.

Pacijenti lutaju od apoteke do apoteke - lijekova nema!

Čitam kako jedna od "naših" najmoćnijih stranaka organizuje velike iftare sa preko 300 zvanica, pozivajući uglavnom, političku elitu koju su građani izabrali po ko zna koji put zaredom. Blješću naslovi kako je organiziran iftar u Živinicama za 2.000 osoba, Vogošći 300, Tuzli više od 200, Ilidži 200, Tešnju nekoliko stotina itd. itd.

Lijepo je to. Lijepo vas je vidjeti tako složne, site i bezbrižne. Lijepo je i to što se znate tako organizovat' u ovom najsvetijem i najvažnijem mjesecu . Mjesecu posta i moralnog pročišćenja.Vidim da ste halali te pare, nije vam žao jer ih trošite u hranu, gozbu.

Samo...bilo bi dobro da znate, da dok tako lijepo akšamlučite, građani koji su vas birali traže lijekove od apoteke do apoteke, građani kojima je hemodijaliza jedna od tri terapije za zamjenu funkcije bubrega.

Građani vam nemaju lijekova gospodo, građani koji će uslijed nedostatka tih lijekova i izostanka hemodijalize imati mučninu, povraćanje, anemiju, pospanost, uznemirenost, drhtanje, a zatim, komu.

Umjesto što lumpujete i krčmite narodnim parama eto vam prilike da halalite koju marku za lijekove koji su potrebni vašim sugrađanima. Pretpostavljam da znate barem za jedan slučaj, a i ako neznate evo vam u mom komšiluku jedan. Bespomoćna i ogorčena luta od apoteke do apoteke nebi li pronašla taj lijek. Lijeka nema u cijelom gradu a prema nekim tvrdnjama nema ga ni u okruženju.

Nego, ako vam je zaista stalo do moralnog pročišćenja, pomozite joj...

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi