Šta je za nju Uskrs/Vaskrs kada nema šta da jede?

Prije nekoliko dana sam pisao o prevarenom žirantu, starici koja živi sama, koja je, s obzirom na izuzetno tešku financijsku situaciju u kojoj se našla, primorana prositi u Vitezu.

Na Uskrs/Vaskrs, najveći blagdan, dan Uskrsnuća Isusa Krista starica još uvijek nema ništa u frižideru, niko joj nije pozvonio, niti otvorio vrata od dana objave video priloga. Toliko o bh humanosti, tekstovima i objavama koje se po svoj prilici pišu uzalud.

Dakle, iako je ostavljen kontakt telefon, iako je priču pregledalo skoro 1000 ljudi, prenijelo nekoliko portala, ništa. Niko ni dupetom nije mrdnuo, nazvao, niti pitao ili provjerio dali je zaista onako kako stoji u video zapisu.

Podsjećam, pomišljala je da je jedno od rješenja i samoubistvo „strujom“ a da problemi koji su je zadesili ne dopiru do njenih najmilijih, kćerke i sina koji su ranije napustili državu a ipak očekuju nasljedstvo, jednosoban stan koji je u vlasništvu Jelice. Penzija koju prima, kada se odbije tuđi kredit koji vraća, iznosi 119,69 maraka.

Tim iznosom može pokriti tek troškove režija, dok joj za hranu i ostale svakodnevne potrepštine ne ostaje gotovo ništa. Naime, Jelica od svoje penzije, ukoliko plati sve što joj država traži, ne može kupiti ni lijekove a živa ostaje zahvaljujući „kantici hrane“ koju rasporedi na tri obroka.

Kontakt tel: Jelica Komšić

mob. +387 64 418 9959 ili fiksni +387 32 227 661

A toliko je vjerovala ljekarima i bijelom mantilu!

- A toliko je vjerovala ljekarima i bijelom mantilu! Prije nesmotrenog slučaja, za nju je to bila zakletva no nije znala da to mogu biti Hipokratovi krivokletnici.

"Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!“ Biti ljekar, ne znači nužno biti i pametan, isto kao što i biti novinar ne znači da si novinar. Nisam ni jedno ni drugo, ali ne zbog tog' što se pravim pametan ili što sam pak ova budala iz Andrićevog citata no, progovorio sam zato što me sistem na to natjerao. Sistem koji mi nije dao i još uvijek neda da radim, odnosno ne plaća kvalitetno ono za šta sam se školovao. S toga, kao i svatko drugi krenuo sam u borbu za opstanak i one radove koje nikada do sad nisam radio. Zbog tog nekvalitnog plaćanja od strane poslodavaca, koji su širom BiH identični, radio sam i na crno, pisao kolumne ali i volontirao.

Nedavno sam u jednoj od kolumni pisao kako „njihovu stručnost plaćamo životima“! te kako je sve manje poštenih ljudi koji žele da se bave politikom dok je sve više „pokvarenih“ koji ulaskom u politiku misle samo na to kako će uticati na tok događaja u skladu s ličnim interesima. Međutim, iako se sve više ljekara odlučuje baviti politikom umjesto stručnim usavršavanjem i cjeloživotnim učenjem, sve više je i pacijenata koji svojim životom ili pak oštećenjima sa trajnim posljedicama plaćaju njihovu "stručnost".

Slučaj silovanja kirurškim putem, odnosno oduzimanja nevinosti 35-godišnjoj Tuzlanki prilikom ginekološkog pregleda najbolji je pokazatelj koliko su stručni i obrazovani i koliko im je stalo do posla kojim se bave, baš kao i novinarima kojima se žrtva obraćala nakon što joj se desio nesretni slučaj.

Po uputi neuropsihijatra, dobrog kolege, žrtva je otišla u „dnevni avaz“ da ispriča priču tog „ginekološkog slučaja“ sa nn inicijalima, nisu je htjeli objaviti. „Kao razlog naveli su „eto kao, naškodit ćete sami sebi. Prvo su htjeli da sve razaberu, a onda opet: eto, ne bi to baš bilo dobro zbog vas, iskrenuće priču pa će vam još više naškoditi, kao oni se tobože još brinu za mene“, ističe žrtva u konverzaciji koju smo imali.

A toliko je vjerovala ljekarima i bijelom mantilu! Prije nesmotrenog slučaja, za nju je to bila zakletva no nije znala da to mogu biti Hipokratovi krivokletnici.

Obzirom da su zaposlenici na Klinici ginekologije postali svjesni učinjene greške, odmah su se organizovali ne dozvoljavajući žrtvi da uradi dodatne preglede i dokaze kako bi joj se jasno konstatovali rascjepi himena od čvrstog predmeta. Gdje god je došla, sve te zdravstvene institucije u Tuzlanskom kantonu i Domovi zdravlja, a posebno UKC Tuzla, znali su za grešku tako da je uspjela dobiti dva djelimično različita nalaza. Jedan od UKC-a Tuzla a drugi od Specijalističke ginekološke ambulante Bijeljina koji UKC Tuzla pokušava pobiti spominjući Bijeljinu sa velikim nipodaštavanjem, što je nepojmljivo sa stajališta ljekarskog profesionalizma.

Tuzlanka, visokoškolovana osoba, sa visoko razvijenim moralnim karakteristikama i crtama ličnosti i savjesnošću u nedostatku energije, volje, elana za život i aktivnosti kao ranije trebala je pomoć, mnogi su je odbili. Nastavila je živjeti ,ali ostale su posljedice po zdravlje.

Osim fizičkih bolova, preživjela je i strah koji i danas traje zbog nepovjerenja prema medicinskom osoblju. Povrijeđena joj je čast i ugled obzirom da je djevičanstvo svačije pravo i izbor te u psihološkom i emocionalnom smislu ima specifičan značaj za svakoga posebno. Pogotovo iz razloga što je došlo do uništenja odnosno rascjepa na himenu čvrstim predmetom, odnosno medicinskim instrumentom i to od strane „priznatog ljekara specijaliste“ a koja u konkretnom slučaju nije obraćala pažnju na upozorenja žrtve da je nevina i da ima bolove nastavila „uguravanje“ spekuluma, odnosno nastavila sa NEPOTREBNIM postupkom koji je ostavio trajne posljedice na žrtvu.

Elem, tzv. priznati ljekari specijalisti nisu uzeli za ozbiljno ili nisu vjerovali upozorenju žrtve da je djevica, te stoga nisu ni zabilježili, iako je to dio redovne ginekologijske procedure ispitivanja pacijenata. I umjesto običnog rutinskog ginekološkog pregleda pristupljeno je a bez ikakvih indikacija da je to potrebno, izvođenju INVAZIVNE METODE sa najvećim spekulumom nad djevicom a koja se metoda ne sprovodi djevicama, nego samo seksualno aktivnim ženama. Dakle, apsolutna neodgovornost, nepropisan rad koji nije u skladu sa važećim ginekologijskim procedurama, neprofesionalizam i bahatost medicinskog osoblja, te neozbiljno shvatanje upozoravajuće činjenice da postoje ženske osobe „in virgo“ a što je dovelo do štete i trajnih posljedica po žrtvu.

Šta reći? Možda bi u najmanju ruku mogli reći da živimo u društvu lako stečenih ili kupljenih diploma prema kojima i mesar ili poslastičar postane specijalista ginekolog ili pak kriminalac vještak, visoki policajac, tužilac i sudija.

Bilo kako bilo, navedeni slučaj je završio na sudu, no ukoliko se desi da je zaista kriminalac kupio sudsku diplomu, ishod tužbe je unaprijed poznat. Do kad ćemo nijemo posmatrati i trpiti iživljavanje i zlostavljanje manjine nad većinom zavisi od nas samih.

Naježim se kada neki likovi ističu kako su nezaposleni demobilisani borci, kako su visoko školovani a još uvijek na biroima za zapošljavanje isl. Ne, vi niste borci, niti ovi drugi školovani. Vi ste samo jedan broj, statistički podatak, jedan od iskorištenih jadnika koji nemaju osnovnih uslova za život....

Sloboda narodu!

autor: Muhamed Pivić

Dojadilo mi je više da im ćutim i klimam glavom!

Radi zaštite identiteta osobe o kojoj ću Vam putem svog bloga pokušati približiti o čemu se zapravo radi, neću spominjati imena nego odgovorne institucije za koje izdvajamo ogroman novac iz raznih budžeta.Toliko zahtjeva, buke, demonstracija i čega još sve nismo vidjeli u posljednjih 70-tak dana a da niko još uvijek nije postavio pitanje, trebaju li nam te institucije koje nisu u stanju da nas zaštite od napada i silovanja nacional/fašističko/rasističke bagre koja se ustoličila u raznim foteljama.

U privatnoj korespodenciji sam saznao nevjerovatnu priču za koju pretpostavljam da nije jedina i da ih zapravo ima još samo se ne iznose u javnost ili ih nema ko objaviti. Zapravo u ovoj priči radi se o doktoru nauka s ciljem eliminacije s radnog mjesta. „Šefice me prijavljuju me za neetičko i neprofesionalno ponašanje i pravljenje gubitka ustanovi, a ustvari prebacuju ono što oni meni rade na mene“, između ostalog stoji u toj priči.

- Kada prijavim neprimjereno ponašanje pojedinih kolega Direktoru, loptica se prebaci na mene te se ja pozivam na pisanje izjave a moberi i dalje provode mobing nada mnom kao žrtvom, nastavlja on/a. Obraćao/la sam se Sindikatu ustanove ali bezuspješno. Obratio/la sam se Općinskom Sudu, međutim, pripremno ročište se se razvlači bez obzira na urgencije. Situacija na radnom mjestu je goruća! Moje zdravlje trpi kontinuirane uvrede, šikaniranja, neobezbjeđivanje adekvatne ordinacije, specijalizacije, edukacije te sredstava i uslova za rad. 

 Nemam se kome obratiti za pomoć po bilo kom pitanju. Optužen/a sam da sam učinila lakše povrede radne dužnosti tj. kašnjenja na posao a sve neosnovano i bez ikakvih argumenata te dokaza u smislu vremenskih intervala, u kojoj službi su učinjeni izostanci, kada konkretno, a što sve odudara od šiht listi te iznosa plaće koji nije umanjen. Kada sam tražio/la da se konkretno izjasne gdje je navedena povreda učinjena u kojem vremenskom intervalu, direktor Ustanove se pravdao da je poslao upozorenje svim uposlenicima, a što nije tačno.
Nisam VIŠE u stanju da se nosim sa stresnim situacijama na radnom mjestu sam/a s „tri šefice“ plus direktor a nekada je bilo i četiri plus direktor. Obraćala sam se Sindikatu Ustanove i mnogim drugim institucijama poput Transparency International-a, Ministarstvu Zdravstva kantona, Ombudsmanu, udruženju STOP MOBING i mnogim drugim za pomoć zbog kontinuiranog mobinga i šikaniranja kojeg doživljavam na radnom mjestu, međutim, bezuspješno, stoji u jednom od dokaza koji sam dobio.

Međutim, već sam javno pitao i pisao trebaju li nam Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH?

Naime, svi oni prema kojima se ombudsmen/ombudsman za ljudska prava preporukom obrati i pored te preporuke institucije odgovorni ne odgovaraju na pismene upite niti smatraju obaveznim učiniti bilo šta jer je u pitanju samo preporuka.

Na zvaničnoj web.stranici Institucije ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH između ostalog stoji:

“Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH, ukoliko utvrdi povredu prava, izdaje preporuke nadležnim organima da poduzmu mjere kako bi se ispravile povrede ljudskih prava ili slabo funkcionranje uprave.

Mi ne mijenjamo odluke javnih organa vlasti, niti preuzimamo ulogu organa koji postupaju po žalbi. Institucija se ne može miješati u proces odlučivanja sudova. Također, mi ne zastupamo podnosioce žalbi pred javnim organima, niti pišemo podnese ili žalbe u njihovo ime. Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH ne može dodijeliti nadoknadu za utvrđene povrede ljudskih prava”.

Pored svega navedenog postavlja se opravdano pitanje zašto će nam onda jedna takva institucija ako lokalne vlasti i odgovorni nisu dužni ispoštovati njihove preporuke?

Sustav nije efikasan u zaštiti ljudskih prava, osnovnih ljudskih prava i sloboda, osoba koja je mobingovana nalazi se u začaranom krugu da nema kuda i kome da se obrati, sustav, odnosno institucije su uvezani a mi građani nismo, posebno mi koji nismo podobni i poslušni i ne radimo za cilj i dobrobit vladajuće elite.

Prema tome, opravdano se postavlja pitanje hoćemo li se već jednom uvezati? Hoćemo li tražiti smjene ili zatvaranje institucija poput Sindikata, udruženja STOP MOBING-u, Transparency International-a Ministarstava Zdravstva kantona ili samih kantona koje potrošiše ogroman novac ne čineći ništa na zaštiti osnovnih ljudskih prava.

Hoćemo li se već jednom uvezati i stati na put nacional/fašističko/rasističkoj bagri koja nas uništava psihički, moralno i materijalno?

Ono najstrašnije, gdje se radi o silovanju, ovaj put  neću obrazlagati jer mislim da je dovoljno i ovo da se građani probude, da neće čekati da dožive silovanje, kao ovo za koje imam dokumente koje u interesu istrage nije dobro objavljivati. Nadam se da je dovoljno i ovo, jer pametnom je i išaret DOSTA.

Holanđani rade na uređenju tri objekta u Zenici!

Studenti Holandske škole „Roc Utrecht“ boravili su danas u prostorijama udruženja roditelja s posebnim potrebama „Zvijezda“, i samim tim priredili veliki događaj za mališane.

Anita Cosse, direktorica je Fondacije Out of Area, iz Holandije koja djeluje više godina u Bosni i Hercegovini a osnovna djelatnost joj je organizovanje različitih aktivnosti vezane za djecu,  poput unutrašnjeg uređenja škola, određenih prostorija i igrališta.   

Nina Orman, kontakt osoba za područje BiH ispred Fondacije  kazala nam je kako svake godine imaju 35 projekata te da su ovaj put došli u Zenicu sa grupom od 35 studenata koji su u pratnji tri profesora i vođom puta, a njihov projekat će se odvijati na tri lokacije. Jedna od lokacija je udruženje građana „Zvijezda“, zatim udruženje „Medica“ i JU „Dom i porodica“, gdje će se odvijati radionice i različite sportsko edukativni sadržaji a kao osnovni cilj uradit će se unutrašnje uređenje sve tri objekta.

„Studenti sami obezbjeđuju novac i sredstva da bi došli u Bosnu i Hercegovinu da rade projekat, što je velika razlika u odnosu na našu djecu. Međutim, njihova primanja i mogućnosti su kudikamo bolja nego kod nas. Puni su entuzijazma, energije i elana da urade nešto za našu djecu“.

- Sem toga organizatori smo Kid's festivala koji će se od 7. do 11. juna održati u Zetri, ističe na kraju Nina Orman.

Pogledajte video prilog: atmosfera mališana iz udruženja „Zvijezda“ i izjave vođe puta Lex van Dergena i profesorice Mirjam Recel.

Zenica danas, sasvim slučajno - "Neću da šutim"

Danas je u Zenici, na trgu ispred nekadašnje Robne kuće „Beograd“  održan performans kojem sam sasvim slučajno prisustvovao. U performansu su učestvovali desetine mladih, onih koji ne vidimo na protestima ili podršci Plenumu građanki i građana Zeničko dobojskog kantona iako su se, eto, zarekli da neće da šute. Možda se nakon današnjeg preformansa ipak priključe i svojim ličnim primjerom pokažu kako zaista tako i misle.

Pogledajte video:

Kad plati tuđi kredit, a zatim „harač“vodovodu i grijanju, ne ostane joj ništa!

Kako su političari riješili socijalnu situaciju u Bosni i Hercegovini?!

Mnogi će do kraja života morati otplaćivati kredite svojih rođaka i prijatelja a sedamdesetogodišnja Jelica Komšić iz Zenice je samo jedna od čak 200.000 prevarenih žiranata u Bosni i Hercegovini.

Starica živi sama, a s obzirom na izuzetno tešku financijsku situaciju u kojoj se našla, primorana je prositi u Vitezu. Pomišlja da je jedno od rješenja i samoubistvo „strujom“ a problemi koji su je zadesili ne dopiru do njenih najmilijih, kćerke i sina koji su ranije napustili državu a ipak očekuju nasljedstvo, jednosoban stan koji je u vlasništvu Jelice. Penzija koju prima, kada se odbije tuđi kredit koji vraća, iznosi 119,69 maraka.

Tim iznosom može pokriti tek troškove režija, dok joj za hranu i ostale svakodnevne potrepštine ne ostaje gotovo ništa. Naime, Jelica od svoje penzije, ukoliko plati sve što joj država traži, ne može kupiti ni lijekove a živa ostaje zahvaljujući „kantici hrane“ koju rasporedi na tri obroka.

Kontakt tel: Jelica Komšić
mob. +387 64 418 9959 ili fiksni +387 32 227 661

Druga strana priče: On se ponašao kao diktator!

- Neka zna da joj dijete neće nikada biti primljeno

Zapošljavanja u Zavodu zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona se vrše bez javnog konkursa, dakle, zapošljavanje svojih „najbližih“ se nastavlja! Da li je ovakvo zapošljavanje osoblja nezakonito? Direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) Senaid Begić smatra da kao direktor ima pravo dok Mehrema Puščul, kćerka poginulog borca smatra kako je diskriminirana te kako se Begić ponaša diktatorski prijeteći njenoj majci, koja je inače zaposlenica Zavoda zdravstvenog osiguranja, kako će je sankcionisati.

Pogledajte o čemu se radi:

Što nas više jeb'te, više će nas biti!!!