Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 18. travnja 2014.

A toliko je vjerovala ljekarima i bijelom mantilu!

- A toliko je vjerovala ljekarima i bijelom mantilu! Prije nesmotrenog slučaja, za nju je to bila zakletva no nije znala da to mogu biti Hipokratovi krivokletnici.

"Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!“ Biti ljekar, ne znači nužno biti i pametan, isto kao što i biti novinar ne znači da si novinar. Nisam ni jedno ni drugo, ali ne zbog tog' što se pravim pametan ili što sam pak ova budala iz Andrićevog citata no, progovorio sam zato što me sistem na to natjerao. Sistem koji mi nije dao i još uvijek neda da radim, odnosno ne plaća kvalitetno ono za šta sam se školovao. S toga, kao i svatko drugi krenuo sam u borbu za opstanak i one radove koje nikada do sad nisam radio. Zbog tog nekvalitnog plaćanja od strane poslodavaca, koji su širom BiH identični, radio sam i na crno, pisao kolumne ali i volontirao.

Nedavno sam u jednoj od kolumni pisao kako „njihovu stručnost plaćamo životima“! te kako je sve manje poštenih ljudi koji žele da se bave politikom dok je sve više „pokvarenih“ koji ulaskom u politiku misle samo na to kako će uticati na tok događaja u skladu s ličnim interesima. Međutim, iako se sve više ljekara odlučuje baviti politikom umjesto stručnim usavršavanjem i cjeloživotnim učenjem, sve više je i pacijenata koji svojim životom ili pak oštećenjima sa trajnim posljedicama plaćaju njihovu "stručnost".

Slučaj silovanja kirurškim putem, odnosno oduzimanja nevinosti 35-godišnjoj Tuzlanki prilikom ginekološkog pregleda najbolji je pokazatelj koliko su stručni i obrazovani i koliko im je stalo do posla kojim se bave, baš kao i novinarima kojima se žrtva obraćala nakon što joj se desio nesretni slučaj.

Po uputi neuropsihijatra, dobrog kolege, žrtva je otišla u „dnevni avaz“ da ispriča priču tog „ginekološkog slučaja“ sa nn inicijalima, nisu je htjeli objaviti. „Kao razlog naveli su „eto kao, naškodit ćete sami sebi. Prvo su htjeli da sve razaberu, a onda opet: eto, ne bi to baš bilo dobro zbog vas, iskrenuće priču pa će vam još više naškoditi, kao oni se tobože još brinu za mene“, ističe žrtva u konverzaciji koju smo imali.

A toliko je vjerovala ljekarima i bijelom mantilu! Prije nesmotrenog slučaja, za nju je to bila zakletva no nije znala da to mogu biti Hipokratovi krivokletnici.


Obzirom da su zaposlenici na Klinici ginekologije postali svjesni učinjene greške, odmah su se organizovali ne dozvoljavajući žrtvi da uradi dodatne preglede i dokaze kako bi joj se jasno konstatovali rascjepi himena od čvrstog predmeta. Gdje god je došla, sve te zdravstvene institucije u Tuzlanskom kantonu i Domovi zdravlja, a posebno UKC Tuzla, znali su za grešku tako da je uspjela dobiti dva djelimično različita nalaza. Jedan od UKC-a Tuzla a drugi od Specijalističke ginekološke ambulante Bijeljina koji UKC Tuzla pokušava pobiti spominjući Bijeljinu sa velikim nipodaštavanjem, što je nepojmljivo sa stajališta ljekarskog profesionalizma.

Tuzlanka, visokoškolovana osoba, sa visoko razvijenim moralnim karakteristikama i crtama ličnosti i savjesnošću u nedostatku energije, volje, elana za život i aktivnosti kao ranije trebala je pomoć, mnogi su je odbili. Nastavila je živjeti ,ali ostale su posljedice po zdravlje.

Osim fizičkih bolova, preživjela je i strah koji i danas traje zbog nepovjerenja prema medicinskom osoblju. Povrijeđena joj je čast i ugled obzirom da je djevičanstvo svačije pravo i izbor te u psihološkom i emocionalnom smislu ima specifičan značaj za svakoga posebno. Pogotovo iz razloga što je došlo do uništenja odnosno rascjepa na himenu čvrstim predmetom, odnosno medicinskim instrumentom i to od strane „priznatog ljekara specijaliste“ a koja u konkretnom slučaju nije obraćala pažnju na upozorenja žrtve da je nevina i da ima bolove nastavila „uguravanje“ spekuluma, odnosno nastavila sa NEPOTREBNIM postupkom koji je ostavio trajne posljedice na žrtvu.

Elem, tzv. priznati ljekari specijalisti nisu uzeli za ozbiljno ili nisu vjerovali upozorenju žrtve da je djevica, te stoga nisu ni zabilježili, iako je to dio redovne ginekologijske procedure ispitivanja pacijenata. I umjesto običnog rutinskog ginekološkog pregleda pristupljeno je a bez ikakvih indikacija da je to potrebno, izvođenju INVAZIVNE METODE sa najvećim spekulumom nad djevicom a koja se metoda ne sprovodi djevicama, nego samo seksualno aktivnim ženama. Dakle, apsolutna neodgovornost, nepropisan rad koji nije u skladu sa važećim ginekologijskim procedurama, neprofesionalizam i bahatost medicinskog osoblja, te neozbiljno shvatanje upozoravajuće činjenice da postoje ženske osobe „in virgo“ a što je dovelo do štete i trajnih posljedica po žrtvu.

Šta reći? Možda bi u najmanju ruku mogli reći da živimo u društvu lako stečenih ili kupljenih diploma prema kojima i mesar ili poslastičar postane specijalista ginekolog ili pak kriminalac vještak, visoki policajac, tužilac i sudija.

Bilo kako bilo, navedeni slučaj je završio na sudu, no ukoliko se desi da je zaista kriminalac kupio sudsku diplomu, ishod tužbe je unaprijed poznat. Do kad ćemo nijemo posmatrati i trpiti iživljavanje i zlostavljanje manjine nad većinom zavisi od nas samih.

Naježim se kada neki likovi ističu kako su nezaposleni demobilisani borci, kako su visoko školovani a još uvijek na biroima za zapošljavanje isl. Ne, vi niste borci, niti ovi drugi školovani. Vi ste samo jedan broj, statistički podatak, jedan od iskorištenih jadnika koji nemaju osnovnih uslova za život....

Sloboda narodu!

autor: Muhamed Pivić







Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi