Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 7. travnja 2014.

Kad plati tuđi kredit, a zatim „harač“vodovodu i grijanju, ne ostane joj ništa!

Kako su političari riješili socijalnu situaciju u Bosni i Hercegovini?!

Mnogi će do kraja života morati otplaćivati kredite svojih rođaka i prijatelja a sedamdesetogodišnja Jelica Komšić iz Zenice je samo jedna od čak 200.000 prevarenih žiranata u Bosni i Hercegovini.

Starica živi sama, a s obzirom na izuzetno tešku financijsku situaciju u kojoj se našla, primorana je prositi u Vitezu. Pomišlja da je jedno od rješenja i samoubistvo „strujom“ a problemi koji su je zadesili ne dopiru do njenih najmilijih, kćerke i sina koji su ranije napustili državu a ipak očekuju nasljedstvo, jednosoban stan koji je u vlasništvu Jelice. Penzija koju prima, kada se odbije tuđi kredit koji vraća, iznosi 119,69 maraka.

Tim iznosom može pokriti tek troškove režija, dok joj za hranu i ostale svakodnevne potrepštine ne ostaje gotovo ništa. Naime, Jelica od svoje penzije, ukoliko plati sve što joj država traži, ne može kupiti ni lijekove a živa ostaje zahvaljujući „kantici hrane“ koju rasporedi na tri obroka.

Kontakt tel: Jelica Komšić
mob. +387 64 418 9959 ili fiksni +387 32 227 661



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi