Kome se ne čita mišljenje sitne buranije nek' čita Latiće, Fatmirovce i njima slične...

Žao mi je ali ja stvarno ne mogu pomoći nekom da razumije da ima ljudi koji ne prate sport, nisu ponosni na državu ali „ne skaču i ne mrze Bosnu, hej-hej-hej“. Po svoj prilici mi jedino brinemo šta neko drugi radi, misli i kako reaguje na određene događaje. Reklo bi se „velike brige malih ljudi!?“... članak koji sam objavio tokom prethodnih godina, a za koji prilikom pokušaja njegovog pregleda dobijete "error" and "page not found"! Novi dizajn portala ili jednostavno odstranjivanje mišljenja sitne buranije, manje je bitno. Bitno je da isti tekst mogu ponoviti na svom privatnom blogu a kome se ne čita mišljenje sitne buranije nek' čita Latiće, Fatmirovce i njima slične i nek' javno izgovaraju njihove riječi i djela. Dakle, nek' iznose ono što „oni“ misle. Jer, kako rekoh u objavi koju sam negdje zdipio i nadam se da će mi oprostiti što je iskoristih „biti ono što jesi i reći ono što misliš je ipak za mnoge od nas i dan-danas luksuz“. Najlakše je zastupati i izgovarati riječi intelektualne elite očekujući nešto zauzvrat, ako ništa, onda barem lajk od onih kojima se „uvlače“. Meni ne treba lajk, pišem ovo da mali ljudi znaju da nismo svi isti niti ćemo to ikada biti...

U tako divnoj zemlji s tako loše poredanim prioritetima, s toliko ispranih mozgova, pored toliko sukoba mišljenja i ne možete očekivati ništa drugo do „velikih briga malih ljudi“. Odlazak stručnjaka u strane zemlje zbog pronalaska posla svrstava nas u zemlje s najgorim statusom odnosno s najvišom stopom odljeva mozgova u Europi.

Gradovi ostaju s građanima koji ne posvećuju preveliku pozornost na uzroke koji dovode do stanja u kojem se nalazimo, obično se bave posljedicama koje završavaju velikim sukobom interesnih grupacija često suprostavljenih mišljenja. S preostalim stručnjacima dobijamo obrađenu sliku svijesti subjektivnog značenja s kojom nastaju i velike brige malih ljudi. Brinemo kako će završiti naše omiljene Turske ili Indijske serije i šta će biti sa sultanijom Hurem, pobjednicima serijala, rijalitija...

Zahvaljujući njima, prečesto brinemo o sporednim stvarima i samo što nismo pošli brinuti i raspravljati zašto bi neko pjevao ili slušao pjesmu „lepi dani mog detinjstva“ s obzirom da je na ekavskom kao i da li je njen izvođač kralj narodne muzike Šaban Šaulić, musliman sa velikim ili malim slovom M. Uglavnom rasipamo energiju na nebitne stvari.

Inače, ne obraćam pažnju na sitnice, na (ne)ljude, pogotovo na gluposti koje se tu i tamo izgovore i zapravo s tim nekim preostalim stručnjacima koji pokušavaju svom narodu otvoriti oči se u većini slučajeva ne slažem. No, ako te gluposti imaju oblik odgovarajućeg krivičnog djela a pri tome prolaze nekažnjeno nameće se pitanje nije li to alarm za uzbunu nadležnim organima. Kada će Tužilaštvo BiH početi da reaguje? Nažalost, loših je primjera mnogo i uglavnom se svode na izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.

Pretjerano kritični, ti neki (ne)ljudi (neću ih/ga imenovati jer je i loša reklama ipak reklama) su u stanju svašta izreći u ime naroda kojem pripadaju. Međutim, ono što se kosi sa zdravim razumom je šutnja kao znak odobravanja od strane nadležnih organa. Ispada da za to nikoga nije briga. Uglavnom, nadležne ne brine što se iza naroda kriju fašisti koji na svaku javno iznesenu riječ ili ličnu kritiku pokušavaju uvući cijeli narod. S toga, i ne čudi činjenica da niko nije našao za shodno podnijeti krivičnu prijavu. Jer, kako prijaviti hajvana koji se krije iza jednog naroda.

Činjenica da je prije nego su ovakvi došli na vlast u mom gradu živjelo 145.000 stanovnika a danas jedva 115.000 govori sama za sebe. Jebi ga ako je to sve od mozgova što nam je preostalo, ako su nam svi magistri i stručnjaci takvi i ako nam se javno propagira fašizam pod antifašizam i patriotizam neka nam je Bog na pomoći.

Bez obzira na neslaganje i razlike u mišljenjima temeljena na vlastitim stavovima i vrijednostima i bez obzira na to koliki je stručnjak osoba koja to predstavlja, ovakva djela su kažnjiva i jasno su definisane sankcije za ista.

S obzirom na način i brzinu na koji se stiču fakultetske diplome i ne treba se čuditi sporosti kod donošenja ili sprovođenja zakona. Teško je s takvim diplomama pronači način i ozakoniti nezakonito, odnosno promijeniti krivični zakon i dozvoliti ovakvo ponašanje. Svakakva čuda su moguća i nebi me iznenadilo da se i to dogodi, da legitimno i legalno pripadnici jednog naroda mogu vrijeđati pripadnike druga dva naroda i ostale. Niko nije mogao pretpostaviti ni da će ova vlast voditi ovakvu politiku kao ni da će ubjediti ljude da se 23% zemlje zove državom ali eto, čuda se dešavaju.

Licemjerno je sve to što se radi. Zvaničnu istoriju prekrajaju i prikazuju kako je svojim velikim djelom lažna istorija. Što se tiče novije, s tri naroda i tri istorije iskrivljenim činjenicama od novih generacija prave nove poslušnike za neke nove ratove čineći novu nepravdu u kojoj će svoje sinove, popularno zvane podrumaše, ponovo skloniti ili poslati u inostranstvo da prikupljaju novac za odbranu otadžbine i stvaranje novih teritorija.

No, vrh licemjerstva je kada svojim činjenjem ili nečinjenjem dozvole nepravdu prema nekome a nakon toga istog/e ostave na milost i nemilost počiniocu/ima nepravde i da bude stvar gora, pri tome profitiraju i cijelo vrijeme prave budalama sve oko sebe.

Ali koga je briga za licemjerstvo, za odljev mozgova, za neoženjene i neudate četrdesetogodišnjake/inje koji nemaju ni dana radnog staža kad imamo nove magistre i nove stručnjake. Po svoj prilici jedino je važno da trošimo energiju, da se, ako ništa, brinemo o sporednim stvarima.

Kad je već tako, pridružujem se brigama, evo ja od sutra brinem da li je Šaban zaista imao „lepo detinjstvo sa malo hleba da gladan ne osta“ ili je samo tako pevao/pjevao da usput nešto i zaradi?

Dar anonimnog donatora uručen dječaku bez ruku!

U okviru svojih humanitarnih aktivnosti, moto klub “Plavi vitezovi” iz Sarajeva danas je posjetio dječaka rođenog bez ruku, Ismaila Zulfića iz prigradskog naselja “Tetovo” . Pored novčane podrške roditeljima, Plavi vitezovi su Ismailu predali novi kompjuter, dar anonimnog donatora u ime dječaka Darisa i djevojčice Mrvice.

Humanitarna akcija izvodi se u saradnji sa udruženjem “LOTOS” Zenica koje radi na pružanju podrške djeci sa poteškoćama u razvoju.

U Bosni i Hercegovini grupa entuzijasta policajaca odlučili su da se pridruže velikoj obitelji Blue Knights te su primljeni u punopravno clanstvo prije 4 godine.

Osnovni cilj je promicanje sigurne vožnje i uspostavljenje prijateljskih odnosa među svim članovima ove organizacije. Osobito su ponosni na pomoć koju pružaju diljem svijeta onima kojima je to najpotrebnije. Akcenat daju na djecu sa posebnim potrebama.

Blue Knights-i su osnovani 1974. godine u Bangoru, Savezna američka država Maine. U početku se radilo o malom, lokalnom moto-klubu, no nedugo nakon toga, osnivanjem chaptera u Massachusettsu a malo poslije i New Hampshiru te Kanadi i Australiji, "Blue Knights-i" postaju međunarodni moto-klub. Sa današnjim danom registrirano je preko 19 000 članova u svijetu, podijeljenih u 560 podružnica i 12 Konferencija. "Blue Knights-i" u Europu dolaze 1989. godine, kada se osnivaju prve dvije podružnice "Benelux I" i "Germany I".

Velikim interesom "Law Enforcement Officers-a", a posebno policajaca, članstvo i u Europi brzo raste trenutno u svijetu broj plavih vitezova je oko 23 000.

“Plavi vitezovi”stižu u posjetu Ismailu, dječaku bez ruku!

Sigurno se sjećate priče o dječaku iz zeničkog prigradskog naselja Tetovo koji je rođen bez ruku!? Almina Zulfić, Ismailova majka je prema pisanju medija iz 2011.godine krivila ljekare za previd. Naime, ona je dan prije porođaja bila kod ljekara, koji je nakon obavljenog ultrazvuka kazao da je "dječak vrcav" i da će se za koji dan roditi. Kada se Almina porodila u Kantonalnoj bolnici Zenica, ljekari su mogli samo konstatirati da je dječak rođen bez ruku, s jednom zakrivljenom nogom, dok su na drugoj nozi prsti spojeni. Nezvanično, kao jedan od uzroka spominjano je i aerozagađenje, odnosno Mittal i njegov štetni uticaj na zdravlje ljudi prigradskog naselja Tetovo.

U okviru svojih humanitarnih aktivnosti, moto klub “Plavi vitezovi” iz Sarajeva će u subotu, 15/08/2015 posjetiti Zenicu i roditeljima dječaka Ismaila Zulfića, rođenog bez ruku, uručiti simboličnu novčanu pomoć. Tom prilikom, Plavi vitezovi će Ismailu predati i novi kompjuter, dar anonimnog donatora u ime dječaka Darisa i djevojčice Mrvice.

Ovom akcijom, Plavi vitezovi žele, pored materijalne podrške, skrenuti pažnju javnosti na neophodnost uključivanja cijele zajednice u pružanju podrške djeci sa invaliditetom, u njihovoj inkluziji u obrazovni sistem te stvaranju uslova za koliko toliko sretno i zdravo djetinstvo.

Humanitarna akcija izvodi se u saradnji sa udruženjem “LOTOS” Zenica koje radi na pružanju podrške djeci sa poteškoćama u razvoju.

Dolazak Plavih vitezova u Zenicu očekuje se oko 17:30.

Priču malog heroja Ismail Zulfića, možete pogledati i na: https://www.youtube.com/watch?v=NpEJsa-xh04

Počelo je! U Zenici umjesto plaće dijele batine

Prije par godina pisao sam kolumnu pod naslovom "Ne tuku nas, samo se iživljavaju !". Boga mi doš'o red za novu. Sad nas i tuku... kad im tražiš pošteno zarađeno.

Tuku nas širom ex-yu država. Prema medijskim izvještajima 2010. godine u Istri se dogodio nezapamćen skandal. Samohrani otac koji izdržava dvoje djece zatražio je od poslodavca da mu isplati višemjesečne plaće, no umjesto plaće dobio je batine. Divljački je pretučen šipkom i palicama nakon čega je završio u bolnici sa višestrukim prijelomom rebara i dva kralješka.

Zatim, Riječanka koja je dio ljeta konobarila u jednom kafiću , a zatim prešla u drugi lokal zbog nepridržavanja dogovora o visini plaće, 2014 godine fizički je napadnuta od bivšeg poslodavca – ujedno općinskg vijećnika i vrijeđana izrazito pogrdnim izrazima, a sve zbog traženja isplate zaostalog dijela plaće.

Zenički supružnici, koji su radili u novootvorenom Tržnom centru „Lider“ u zeničkom naselju Klopče, prije nekoliko dana kada su pitali za plaću verbalno su vrijeđani i fizički napadnuti od strane vlasnika. Ženu je uz marškanje i povike da je kurva, u glavu udario poslodavac, a njegov brat je istovremeno zadržavao i gurkao s leđa njenog supruga, koji ju je pokušao zaštititi.

Žena je od udarca pala i onesvjestila se, a oni nisu dali radnicima ni da joj pruže pomoć.

Ptoteklog vikenda u Zenici novi slučaj. Djevojka koja je radila u jednoj zeničkoj caffe bar- slastičarnoj došla je po zarađeni novac kod ovdašnjeg poslodavca, međutim umjesto novca dotični je uz pomoć supruge napao djevojku”! Priča se širi putem društvene mreže.

- Gospođa je čuvala djevojku dok je njen suprug nanio djevojci povrede po rukama. Dečko od djevojke, koji je došao s njom pokušao je da joj pomogne a onda je isti taj gazda počeo bukvalno da davi mladića i da mu prijeti kako će ga ubiti...

Naravno, sve je zavedeno u Hitnoj pomoći gdje su nalazi pokazali ozljede, a obzirom da je slučaj već proslijeđen Kantonalnom tužilaštvu, u cilju istrage ne mogu otkrivati o kome se radi.

Dakle, počelo je! Umjesto plaće dijele batine! Haj' dobro, nije to ništa. Sad će ova polupismena fejsbuk nacija reći šta je tu čudno. Ništa strašno isl. Strašno i šokantno bi bilo da je predsjednik RS-a izvalio neku novu glupost oko koje bi se zakačili pljujući sve što je srpsko. Ovako, jedno lemanje ili marisana, manje - više. Zašto sad ja spominjem tog mrskog predsjednika fejsbuk nacije? Zato da se ova polupismena bagra ima zašta zakačit, da ima o čemu komentarisat. Jest njima bitno što je neki feudalac nekom ost'o kratak platu ili dvije, nebitno. Je*o ti radnika kome je on bitan!? Imamo mi toga. Nekad se govorilo "k'o da s neba padaju ", a danas k’o da je sa skele pao...naročito po Saraj'vu.

Haj' što padaju sa skela, al' što ni za to nikog nije briga. Inspektori su tu da utvrde je l' im'o šljem na glavi, a koliko sati je radio 48 il' 58 sedmično il’ mu se od sunca zamantalo u glavi manje je bitno.

Ima i inspektora koji nakon inspekcije kažu 'ajd to je "donekle u skladu sa zakonom"! Možeš mislit'... DONEKLE u skladu sa zakonom!? Ne, ne izmišljam, ako treba i ime inspektorice Kantonalne inspekcije Zeničko dobojskog kantona koja je to izvalila, nije problem. A mi se nedavno uhvatili oko novog Zakona o radu kao pijani plota. Ubiše se (ne)ljudi objašnjavajući koliko je to u korist radnika i koliko je to za naše dobro. A stvarni razlog donošenja je u stvari samo još jedna tranša MMF-a za donosioce zakona koji će se poštovat' kao i ovaj do sad gdje su radnici padali s neba, pardon sa skela, gdje su im djeca ginula nedeljom po betonarama jer ih nisu imali gdje ostaviti, a morali se odazvat’ na posao...

Zakona koji će se poštovat’ kao što ga njegovi donosioci, koji su mahom poslodavci poštuju kad je u pitanju rad državnim praznikom, rad vikendom ili produženi rad.

Na kraju, mislim da ne treba ništa posebno izmišljati već ponoviti činjenice o kojima sam već pisao....

Gaze nas skupocjenim autima, dvjema školama “pod jednim krovom“ zlostavljaju djecu, u državnim preduzećima suspenduju sindikalne vođe dok u privatnim i ne postoje. Cijene vode u bh. gradovima rastu a grijanja tek slijede. Grizu nas psi lutalice - nedostaje tetanusa a umiremo od posljedica zagađenja zraka. Pedofilija je u porastu ulazi i u vjerske objekte a zbog nepovoljne finansijske situacije izostajemo na Eurosongu. Očekujemo ulazak u EU a najavljuju nam i istospolne brakove…

Banditi nas pljačkaju, zatvaraju se velika preduzeća, otvaraju mala, građani se bacaju sa višekatnica, a demobilisanih boraca preko 5.000 je "manje". Penzioneri nam rove kontejnere, radnici pristaju na rad na crno da bi ostali ili opstali, a nezaposleni... Oni se uzalud zapošlljavaju, poslodavci im ne daju plaću, umjesto plaće dijele batine... Ko zna, možda je i to DONEKLE u skladu sa zakonom!? Treba pitat' inspektora....

Odoh i ja majko Bosnu brani Ti!?

Kako rekoh u jednom od prethodnih tekstova, nemam ja nikog da me iza ponoći zovne da mi ispriča vic, niko nema baš taj običaj. Običaj je da mi nerijetko stigne kojekakva poruka od koje se olakšam dok pokušavam shvatit poentu čitajući je umjesto sadržaja i načina djelovanja nekog deterdženta.

Negdje pročitah da je Bosna ostavština Osmanlija' i da je tako ljudi kad „odlaze“ ostavljaju u amanet ovom ili onom. Da se razumijemo, meni je još uvijek niko nije ostavio. Meni ostavljaju tako neke poruke tipa kako je to divna zemlja iz koje su „oni“ otišli u tu mrsku tuđinu da bi je branili od mene kad nemaju nikakva pametnija posla. Da, od mene i meni sličnih. S oproštenjem, brane je i oni koji su ga nabrali kad je bilo najteže. I oni koji su takvu jednu divnu zemlju ostavili i nakon onog najtežeg. Brane je i oni što im nije teško, oni dobro uhranjeni s državnih jasli. Samo je napadamo mi, aktivni učesnici brojinih analiza, sudionici najlošijeg nivoa života u odnosu na sve ostale zemlje regiona. Ljudi koji su u crnoj rupi, na dnu-dna, ljudi koji žive u šupama.... Mi šupci!? Baš kao u vicevima...

No, nije li paradoks novog vremena braniti ono što si ostavio? Ne znam, kontam mene kad su djevojke ostavljale nijedna me više nije branila. A možda sam im bio divan, možda su me i voljele a ipak ostavile i nisu me branile od mene samog ili meni sličnih.
Međutim, kad smo kod viceva, da ispričam jedan koji me asocirao na te odlaske.

Stoji mali klinac ispred zgrade i pokušava da pozvoni na interfon . Vidi ga policajac, pa ga upita :
''Oprosti dečko, mogu li nekako da ti pomognem ?''
''Plitisni tli !''
Policajac pritisne : ''I šta sad ?''
''Bezimo !''

Haha baš sam se slatko nasmijao. Prisjetih se i tih davnih dana na samom zagrijavanju, prije nego je krenulo svenarodno „orgijanje“, kad su mi ljudi koji su me voljeli govorili „bežimo Muhamede, ovo ne ide na dobro“. Nisam k'o policajac pritisnuo tli i nisam pobjegao. Nisam, iako sam imao bezbroj prilika. Ostao sam iako su mi i poznate ličnosti poručivale pjesmom „odoh i ja majko Bosnu brani Ti!?“. Ostao sam vodeći se onom “sunce tuđeg neba, neće vas grijat k'o što ovo grije“. No je*alo me sunce po svoj prilici :) :) .

I šta sad? Ništa! Svi izgleda znaju bolje od mene kako mi je. Svi su postali istoričari i svi znaju sve. Čak i djeca koja se nisu ni rodila dok me je uveliko „grijalo ovo sunce“ znaju kako mi je bilo svo to vrijeme.

Pogledajmo istini u oči. Ubjeđuju nas da sve ovo što rade, rade za naše dobro a mi treba da se ponašamo kao onaj pas na bivšoj zeničkoj deponiji „Siđe“ koji po cijeli dan nosa kamen u zubima a kad mu bacite drugi da donese, on ostavi prvi, uzme taj drugi i opet mu je u zubima. Valjda ga je gazda time naučio da ne laje, jer sve dok mu je taj kamen u ustima on zaista ne laje.

Ustadoh jutros raspoložen, kamen mi je u zubima i neću da lajem... Neću ni da nam “za naše dobro” poželim otvaranje neke nove fabrike!

Pridružit ću se ovim što nas savjetuju „za naše dobro“ tako što ću nam poželjeti zatvaranje i ovo malo što je preostalo. Recimo zatvaranje Mittala, ionako zagađuje okolinu, a na tom mjestu da napravimo neki veliki kompleks vjerskih objekata, da se 'vako svi kolektivno pomolimo da nam se vrate u ovu divnu zemlju svi ovi što su pobjegli. Da nam se vrate i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci, i ovi AntiDayton-nci koji se još od 93 će iz dijaspore bore protiv ovog diktatorskog vladanja ovom zemljom i protiv podjele BiH. Koristit ću se i njihovom parolom "Ukopajmo Dayton pod zemlju i beton".... i dodati, i pomolimo se kolektivno...

Nako ja, nadošlo mi da nešto napišem, no ako se i ovaj put nekom ne sviđa, nek se olakša čitajući ga. :)