utorak, 5. svibnja 2015.

Faraone Visočki, odmaraj ti još jedno million godina...

Piše: Alem Isaković, za blog 32 -vijećnik

Prije par dana pozvao me telefonom poznanik iz Švedske, da pita, onako kako sam, šta radim, ima li protesta, je l’ se zaratilo, kad će ona standardna pitanja koja postaviš standardnom Bosancu preko telefona. Prije nego mu stiže odgovoriti; sve lijepo, postavi on meni krajnje neugodno pitanje; "šta bolan ima sa onim vašim piramidama, nađoste li ih ikad, izgradiste li ih". Uh, piramide, eh drug malo je to zapetljano, mislim odrađeno je sve što je do nas, sve je spremno,bageri, kamioni, ljudstvo, Slovenci dobili tender, ma sve kako treba.

Samo vidiš, čeka se ta urbanistička dozvola majku joj, teta iz katastra je na bolovanju, a gospođa koja je mijenja nije ovlaštena da izdaje takve dokumente, dok je gospodin direktor na zasluženom godišnjem odmoru, još od 95te, osim toga sve je sređeno. Smijemo se obojica, šega prava. Međutim poslije razgovora obuze me misao, jebote imamo u avliji možda najveće historijsko blago ikad nađeno, ma šta možda, sigurno najveće. Veće od rimskog Koloseuma, grčkog Olimpa, britanskog Stonhengea, ma bitnije i starije od afričkih i latinoameričkih piramida.

Blago koje bi odgonetnulo mnoga pitanja i tajne. Historija Evrope pa i svijeta bi se ponovo pisala. U nas ba, u Visokom ba jarane. Ali kod nas to sve uredno stoji hermetički zatvoreno, pristupačno onoliko koliko i godišnji odmor radniku kod privatnika. Turisti jadni; Kinezi, Evropljani, Ameri i ostali vire kroz dvije-tri skoro rućno iskopane rupice, vide par kamenčića i vrate se razočarani, pa pričaju po svojim mahalama, ma kakve piramide nema tamo ništa. Onda kontam: a šta i da ih iskopamo, šta ako ih otkrijemo, šta li mi "moremo" sve dole pronači. Šta ako nađemo kakav fosil neke zvijeri il' ostatke kakva insana od prije milion godina. Kolika pitanja bi se onda otvorila, ona naša mahalska-bosanska.

Ko je, šta je, čiji je. Odred forenzičara bi morao utvrđivati da li je dotični bio Bošnjak ili nije, da li je bio Srbin ili Hrvat, kako Anto Mostarac reče to se može vidjeti po glavi, po lobanji, po svemu. Kome je pripadao, za koga je glasao, kako se izjasnio na popisu iz 8000te p.n.e. Da li je bio, ne dao Bog, iz reda ostalih. Pošto se kod nas odavno povela polemika da li su Adam i Eva bili Srbi ili Hrvati, il' možda Bošnjaci komunisti. Tako bi se i oko tog jadnog fosila digla prašina. Svi bi ga, k'o Teslu svojatali. Našli bi oni njemu i krštenicu i člansku karticu od IVZ-a, sa svom plačenom hodžarinom, dali bi mu i ime, Hadžo, Muris, Ante, Mile.

Zato, možda je i bolje da taj hudi fosil leži tako miran kad mu Bog dao, da mi nj ne diramo, svakako mu se ne bi svidjeli Izetbegovići, Čović, a ponajmanje Dodik. Ni ostali, zamisli da vidi Trhulja, Bevandu, Lagumdžiju i ostalih nekol’ko hiljada ministara na legalnoj platnoj listi u BiH, umro bi još jednom nakon milion godina. Nego faraone Visočki, lezi ti mirno, mi ćemo sazvat hitnu sjednicu vlade, zatrpat i to malo otkopano da ne zebeš, turiste rastjerat policijom i šmrkom da te ne "bihuzure". Odmaraj ti još jedno milion godina, tad će Bosna biti spremna da te otkrije i vidi...


petak, 1. svibnja 2015.

Pogrešna dijagnoza neke ljude je osudila na smrt, a neke i odvela...

Sigurno ste već negdje čuli kako je svaka sedma liječnička dijagnoza – pogrešna i pri tome pomislili kako je to uobičajeno za bh zdravstvo.

Pogrešna dijagnoza neke ljude je osudila na smrt, a neke i odvela, pretpostavljam, da ih ne optužujemo unaprijed bez konkretnih dokaza iako smo i o tome imali priliku čitati. Građani se žale, obično rondaju i prepričavaju neželjene situacije onako, između sebe.

A ljekari, ako ih se upozori na grešku - naljute se. Zato, u ovoj priči ih nećemo upozoravati nego ćemo navesti jedan primjer iz svakodnevnog života.

Neki dan prijatelj mi ispriča kako mu je dijete bolesno, problemi s temperaturom koja nije prestajala.... Naravno, otišli su do Gradskog dječijeg dispanzera u Zenici i nakon toga PANIKA. Dijagnosticiran je nemalo opasni ”koksaki virus”. Naime, ”koksaki virus” se smatra prilično opasnom bolesti po srce, jer može izazvati trajno oštećenje srčanog mišića, a ponekad može dovesti i do infarkta.

Iako je potrebno uraditi testove u dobro opremljenim ustanovama koje su specializovane za otkrivanje koksaki virusa jer standardne biohemijske analize najčešće ne mogu da ga otkriju, “stručnjaci” dječijeg dispanzera u Zenici konstatovali su isti i time unijeli zabrinutost i nervozu roditeljima mališana.

Nisu se mogli pomiriti s činjenicom da im je dijete toliko bolesno, otišli su do privatne klinike “Prima” i saznali da se radi o običnoj dječijoj groznici. Ljekari privatne klinike i nisu bili nešto posebno iznenađeni jer su već navikli da im dolaze pacijenti sa pogrešno uspostavljenim dijagnozama.

No, nakon saznanja o pogrešno uspostavljenoj dijagnozi njegovom djetetu od strane ljekara dječijeg dispanzera, objašnjava mi kako je to zapravo veoma neugodna i uznemirujuća situacija. Njega je alarmirala na dodatni oprez i zato se i odlučio za posjetu privatnoj klinici. Kako će neko drugi reagovati nikad se ne zna.

Njegov slučaj, barem za sad, možemo pripisati besmislenoj borbi, istoj onoj koju i sam vodim sa ovim našim domaćim vjetrenjačama i svjestan je on toga, ali čovjek bi volio kada bi javno priznali da su napravili ogromnu grešku.

Međutim, smatra da to neće dočekati i zato je htio uputiti par riječi preko bloga 32-vijećnik kako bi drugi ljudi bili upućeni u ono što bi im se moglo desiti nakon posjeta ljekarima.

S tom pogrešno uspostavljenom dijagnozom njega su “prestravili” i natjerali na dodatne troškove iako su uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje iz plaća redovne.

U Federaciji BiH 41 posto plaće ide na poreze i doprinose, a 16,5 posto bruto plaće izdvaja se za zdravstvo. Zdravstvo koje uspostavlja pogrešne dijagnoze koje vas tjeraju na dodatna izdvajanja za privatne klinike. Slučajno ili namjerno zavisi od slučaja do slučaja...

srijeda, 29. travnja 2015.

Farma za uzgoj poslušnih budala!

Tako ćemo je zvati, tako i nikako drugačije. Godinama već naša mahala je pravi raj, pravo bogatstvo za one koji žele da se bave uzgojem zla. Nije bitno da li ga siju po plodnim oranicama u prosvjeti i visokoškolstvu ili ga prosijavaju i prerađuju u kulturnim i religijskim segmentima,koji sve više liče na nešto drugo, suprotno od naziva, ili pak za one koji uzgajaju i tove poslušnu stoku, budale koje će u sutrašnjici biti predani pijuni, prvobranioci ideala i doživotni zaštitnici onog sjemena zla koje je davno doneseno u našu mahalu od strane samog vraga. 

Moja mahala od Save pa do mora pretrpana je štalama i staklenim baštama u kojima se uzgaja korov i stoka za šišanje, mužu i klanje. Fašizam kao ideja, nacionalizam kao hrana, igre i proslave kao dobar pokrivač onoga sto se događa iza kulise. Godinama se raspravlja o tome kako su se usijane glave i njihove genetski zle vođe pojavile preko noći 90tih, a dok uredno polemišemo i "ibretimo" se tom fenomenu, na očigled svih nas postrojenja se dižu, proizvodi se novi sirov materijal koji će šutit do određenog dana kada će biti stavljen u promet, korišten za sve moguće vrste kriminala, zločina i terorizma.

Yugoslavija se godinama proklamira kao primjer ne izdrživosti starih sistema u Evropi i Americi, debelim gospođama koje su upravo naručioci završnog proizvoda "Farme za uzgoj poslušnih budala". Mirno gledamo začetak toga, rast i razvoj a onda bučno i silnički reagujemo na "cirkus" pred ambasadom u Sarajevu, terorističke napade u Zvorniku i Bugojnu, marširanje Ravnogoraca, javne skupove i rehabilitovanje Pavelića i njegove ideje.

Demokratija je donijela sa sobom pravo na privatnost, lijepo i primamljivo ali javni skup na javnom mjestu kad se odigrava u strogoj privatnosti i pod velom tajne ne možemo očekivati da će sutra izaći na ulicu sa "remakeom" Hamleta ili da će organizovati javni poziv na ples. Trebamo i moramo očekivati mukle zavjere, terorističke napade i ostalo.

Činjenica da je u javnosti terorizam postao sinonim za muslimane nije, nit pravedna nit opravdana, ali jeste ponukana od strane novonastalih pravobranioca Islama. Koliko će vremena proći dok shvatimo da je sve više fabrika za proizvodnju ovog zla, fabrike su drugačije ofarbane i sakrivaju se pod velom različitih religija, odnosno svih živući religija, ali u biti obavlja se isti proces u njima, te finalni proizvod je isti, sa istom namjenom. Vojska koja će utjerivat strah svima koji misle drugačije i bacat ih u vječnu sumnju i bojaznost za sopstvenu sigurnost i sigurnost svoje djece.

nedjelja, 26. travnja 2015.

Tko mi može obećati da se neće pucati, da neće biti izbjeglica i gladi...

Drago mi je da imam prijatelja koji nije podlegao uticaju medija. Drago mi je da postoje i oni čiji um ne mogu kontrolisati, a jedan od njih je Alem Isaković, koji ponovo uzima ulogu 32 vijećnika...

"Novi vavilon zaboravlja priču o starom", citat Marka Šelića-Marchela vješto ukraden mojom, kako kažu, "plagijatorskom" rukom. Rodio sam se u svijetu najodvratnijih hulja i nakaza, rođen u onim zlim vremenima kad se đavo doselio na Balkan. Iz posljednje generacije rođene u Titovoj ostavštini, na rodnom listu mi bila vatra, simbol cvata proleterskog plamena,simbol snage jedinstva i simbol koji je predskazivao buduću vatru i pakao,tad je zadnji put i cvao plamen udruženih snaga proleterskih. 

Za moj prvi rođendan zapucalo se u Vukovaru i Kninu, a već pred moj drugi rođendan vatra sprži i Sarajevo, pucalo se prije toga u Bijeljini i Brčkom a već za nekoliko dana bogami pade prva naprava i na moju mi Zenicu. 

Kao dijete nisam znao da se klikeri mogu igrati i izvan skloništa, nisam znao da postoje avioni koji ne nose granate nego sretne putnike, nisam znao zašto babo nije bio danima kući i zašto su svi plakali kad bi se vratio i kraj svijeće nešto tiho govorio mami, djedu i neni. 

Rat! Glad! Mrlje su koje se nikad neće izbrisati iz sjećanja jer su to prvi kadrovi koje sam vidio i upamtio. Strani ljudi, uplakani, sa kariranim torbama su došli u kolonama, ja sam se plašio, oni su iz Srebrenice, došli su da žive kod nas, majka mi je rekla one godine kad mi se rodila sestra i Daytonski sporazum. 
Mi smo bili jedna od prvih generacija školaraca u posljeratnoj BiH, u etnićki poprilično čistim ali higijenski ne uslovnim učionicama učili smo prva slova, brojeve, po prvi put se susretali sa onim nekim ljudima koji su živjeli tad samo u knjigama, a koji su nam ukrali djetinstvo koji su od nas napravili veliku grupu odraslih sedmogodišnjaka, njihove odvratne face su se cerile iz udžbenika, mi smo ih šarali, crtali brkove i rogove. 
Ja im to oprostiti ne mogu,(nit njihovim nit našim, već i njihovim i našim, onako kako je rečeno na ZAVNOBiH-u) najljepše vrijeme života sam plakao jer majka plače, a ona je plakala jer je bila spremna da u svakom trenutku umjesto babe na vrata pokuca vojnik sa telegramom, hvala Bogu nikad nije pokucao, babo je dolazio svaki put. 

Sve bih ja to uredno zaboravio kao što sam dosta stvari zaboravio, da nije onog Marchelovog stiha, da li zaista polahko Novi Vavilon zaboravlja priču o starom, da li Vavilonci ponovo žele kaznu, vatru, smrt.
Kažu da je vrijeme da osnivam sopstveni dom i porodicu pa postavljam sebi jednostavno pitanje. Da li zaista kao u priči o Vaviloncima ponovo pravimo toranj da probodemo Boga, da li to ponovo prizivamo đavola i pravimo mu prijestolje. 

Sve je jači miris baruta u zraku, sve češće čujem odvratne riječi:"onda je ovako počelo". Tko mi može obećati da se neće pucati, da neće biti izbjeglica i gladi, da će avioni voziti samo putnike, da Novi Vavilon neće proći kao stari. Tko može obećati mojemu djetetu kad se rodi da mu se neće raspast država, da za njegov prvi rođendan se neće zapucati po nekom sirotom gradu i da neće čekati kao tata deceniju da proživi odloženo djetinjstvo. Proći kao dijete rušenje Vavilona i kaznu Božiju, pa dvadeset godina poslije u Novom Vavilonu na svijet donijeti novi život velika je hrabrost i ja se divim onima koji je imaju...

Ovaj tekst nije nužno prisjećanje na ratna razaranja, i povlačenje ratne tematike, već samo autorov apel na povlačenje paralele između sadašnjosti i ne mile nam prošlosti, na upoređivanje sadašnje situacije sa onom iz "devedesete". 
Separatistički pokušaji sa jedne strane oglušivanje sa druge, vjerski ekstremizam. Nacionalistički političari kao vođe svojih naroda, ponovno pojavljivanje vjerskih vođa duboko u političkoj sceni. Od prije tanka nit se ponovo zateže sa svih strana, jos je samo pitanje koliko je jaka, kada i kako će ovaj put da pukne...

autor: Alem Isaković



           

           


Zašto je premijer Federacije BiH PROTIV Zeničana?

Ovaj tekst započet ću dijelom komentara svog prethodnog, u kojem sam izgleda pretjer'o što sam iznio svoje mišljenje putem svog bloga...čini mi se da sam treb'o “njihovo”. Tko sam ja da iznosim svoje mišljenje.... 
U nastavku teksta možda ću iznenaditi pola grada, obzirom da pola grada zna koliki sam pesimista i kritičar gradonačelnika Zenice po raznim pitanjima, ali neka, i ovaj put iznosim svoje mišljenje.... Neka, i mene je iznenadila činjenica da je premijer Federacije BiH PROTIV Zeničana i protiv gradonačelnika Zenice iako su iz iste stranke, i gradonačelnik i Zeničani. Činjenica je i da su se Zeničani u svojim stanovima u zadnjih šest mjeseci skoro dva mjeseca smrzavali pa se nameće i pitanje dokle? Očekuje se pozitivan odgovor, nazire se rasplet. Naime, iduće sedmice u Zenici je planirana prezentacija Termoelektrane i toplane na gas Zenica, za grad Zenicu. Projekat je, kažu, odličan! Međutim, imam informaciju da je premijer Federacije BiH, Fadil Novalić PROTIV!

Zašto je premijer PROTIV Zeničana? Zašto ne želi da zna za prezentaciju projekta TE na gas i grijanje koji bi Zeničanima donio toplije radijatore, jeftinije grijanje i čišći zrak? Zato što je kreten, ili jednostavno misli da je kreten onaj ko insistira na tome? Zato što ga nije briga, (ne)znanje ili zato što ne voli “našeg” gradonačelnika?

Ne volim ga ni ja, nije mi rod ali ga i ne mrzim i nemam ništa protiv ako radi u korist građana. Ovaj put to moram reći glasno i jasno. Nije satira, nije kao dosadašnja priča i nije isto... Ne volim ni Kineze, ali ovi što nam se nude, su jedna od deset najvećih firmi u Kini.

Ukupni troškovi finansiranja iznosili bi 300 mil Eura, a Zeničani bi nakon izgradnje TE napokon mogli imati sigurnije i jeftinije grijanje. Prema procjeni nezavisnog stručnjaka, cijena bi bila negdje oko 0.20 KM po kvadratu  manja u odnosu na sadašnju, a nakon 15 godina investicija bi postala vlasništvo Elektroprivrede.

Zato se i čudim reakciji novog premijera FBiH koja se desila iza “zatvorenih vrata”, odnosno informaciji da nisu zainteresirani i da neće kineski investitor određivati što hoće... Što je trebao lik, u ovom slučaju Kinezi koji investiraju novac? Pustit’ da mu premijer kroji gaće koje će on nositi? Dakle, za “tuđe pare” i čistu Zenicu, premijer nije zainteresiran!? A zašto je zainteresiran? Zainteresiran je i odmah je otrčao na sastanak s predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke, kako kažu u cilju nastavka financijske i tehničke pomoći tih međunarodnih financijskih institucija Bosni i Hercegovini. Je li možda ta pomoć besplatna i bespovratna? Je l’ to neko spreman dati lovu onako, na lijepe oči, bez obaveze vraćanja?

Zašto je premijer PROTIV Termoelektrane i toplane na gas? Možda mu je nejasan dio oko kreditnog zaduženja kod Kineske banke, nejasno mu ko se zadužuje u iznosu od 225 mil Eura, a ko od 75 mil Eura ili mu se jednostavno ne sviđa Ugovor o zajedničkom ulaganju po kome bi JP Elektroprivreda BIH preuzela obavezu otkupa proizvedene električne energije iz TETO Zenica.

JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo je trebala da obavi pregovore sa KTG Zenica d.o.o. u cilju iznalažanje obostrano prihvatljivih elemenata Ugovora o zajedničkom ulaganju, što se još uvijek nije dogodilo i navedeni projektni ugovor je jedina karika koja nedostaje da bi se počela gradanja Termoelektrane na gas.

Naravno, nije ni Termoelektrana i toplana na gas na lijepe oči, bez obaveze vraćanja kredita, ali to (ni)je naš problem, to je problem onih koji su formirali firmu prije 6 godina.

65%: KTG AG, Lugano, Switzerland

25%: Općina Zenica, Federacija Bosne i Hercegovine

10%: HTG, Hong Kong, Kina


Uostalom, ne vjerujte Vi ni meni, ni mom izvoru. Zbog svega navedenog otiđite na prezentaciju i sami se uvjerite ima li tu koristi za Zenicu!


           


Irfan Čengić kritikovao vrh SDP-a: Opstruisali su me i maltretirali

Irfan Čengić, aktuelni zastupnik SDP-a Bosne i Hercegovine u federalnom parlamentu koji je na ovim Općim izborima bio kandidat...