Grad Beograd će u narednih deset godina od taksi za postavljanje reklamih panoa po prestonici inkasirati više od deset miliona eura.
Kod nas su bilbordi zaista dosta načičkani, zbog cijena svakodnevno se mijenjaju, osim jednog, koji se nalazi na soliteru u centru grada (iznad DM marketa).
Pitanje kako se riješila dozvola za postavljanje reklame, koja se dobija u općini je lagano.
Možda je zanimljivije ko je nosioc ugovora(predstavnik ulaza, upravitelj, stanari) – preko koga bi općina trebala ganjati porez za reklamu.
Pitanje koliko je (i da li je uopšte) SDA platio korištenje javne površine za neviđeni džambo-bilboard još je zanimljivije zbog činjenice da se on ne skida 5 mjeseci poslije izbora, a suludo bi bilo vjerovati da je SDA cijelo ovo vrijeme plaća 'zakupninu'. Pa onda urbanistička saglasnost, pa onda pitanje šta radi inspekcija, ona ista koja ovih dana i po Zenici nemilosrdno ubire harač jer je premijer Federacije naredio.
Grad Beograd će zaraditi više od deset miliona eura. A koliko će grad Zenica?
Grad Zenica bi trebao biti “ničiji ili svačiji”, nikako samo jedne političke opcije. Zar ne bi bilo logičnije, da se recimo, putem javnog konkursa, koji bi trebala općina raspisati na određeni period, traži najbolji ponuđač.
Tako bi svi imali priliku ponuditi ili reklamirati proizvod a cijena iznajmljivanja bi bila u zavisnosti od veličine i zone u kojoj se nalaze.
Ma…. jednostavno, nema reda u njihovom postavljanju, a nekad se ne uklapaju u ambijent, bodu u oči, poput navedenog a možda se i neki prolaznici osjećaju nelagodno kad ih gleda “odozgo”.
Pošto se naši vijećnici (a ima ih 31) nemaju vremena baviti “milionskim iznosima” (ko bi onda 7 sati zasjedao na tematskim sjednicama koji na kraju nemaju zaključak) mi građani smo (32-vijećnik), možemo valjda postaviti pitanje koje se tiče nas i našeg novca.
