nedjelja, 29. studenoga 2015.

Baba Milica je vrlo dobro znala kome plete čarape!

Ne znam kako je kod vas, ali meni se desi taman kad sam leg'o spavat’ da mi u onom polusnu dođe neka misao koju bih trebalo zabilježit’ al’ ko će iz tog polusna ustat’ tražit mobitel da je zapišeš. Tako sinoć u polusnu kontam da l’ da ustanem i zapišem ili ne. Ajd rekoh sjetit ću se valjda ujutro. Ujutro kad sam ustao, nema šanse, ne mogu se sjetit’. E, jbg. rekoh sam sebi. Šteta...

Dakle, sinoć prije spavanja mi pade na pamet al’ jutros nikako da sjetim šta je to sve dok nisam vidio jedan zahtjev za fcb.prijateljstvo iz Kaknja. Što ti je reć’ sudbina... Da me zahtjev za prijateljstvo podsjeti na nešto o čemu sam prethodnu noć razmišljao. U vrijeme najžešćih ratnih sukoba baba Milica iz okoline Kaknja koja je izbjegla u Srednje a potom u Prijedor, meni Muhamedu i mojoj rahmetli majci i ocu plela je vunene čarape i slala ih po UNHCR-u u Zenicu. Iako je bila glad, brašno, ulje i šećer iz tih paketa, nebitni su. Baba Milica je plela čarape i slala po UNPROFOR-u! Ta činjenica će vjerovatno blokirat nečije male zakržljale mozgove, al' džaba je, to je tako. Pokoj ti duši baba. Tvoje čarape nisu grijale samo noge. Od njih i danas pjene usta i ključa krv u zakržljalim mozgovima svih onih koji ne znaju šta je 29 novembar...

Ovu kratku priču objavio je portal Bolja Tuzla pod naslovom “kako je baba Milica plela čarape vojniku Armije Republike BiH!?” s jednim malim dodatkom koji sam u kratkoj konverzaciji spomenuo uredniku, odnosno riječima Abdulaha Sidrana koji kaže: “Da je Jugoslavija bila sto puta gora nego što je bila, opet bi bila sto puta bolja od svega što je nakon nje nastalo”.

Međutim, moja poruka je bila istaći vrijednosti i veličine jedne male, a u isto vrijeme velike žene. Babe Milice, koja je vrlo dobro znala kome plete čarape.




četvrtak, 26. studenoga 2015.

Moderni kapitalizam ih nije poštedio. Ubio je „Boga“ i u njima!

Izgleda da nas je prestolonaslednik slagao kad je rekao da se 'naši građani rađaju bogati'. Koliko smo bogati vidio sam jutros dok sam šetao gradom... Obzirom da sam juče radio, a danas odmaram, htjedoh da se opustim. Tako se prošetah ulicom od Bosanke do Zeničanke. No, bolje da nisam.

Za razliku od moji prethodnih tekstova o prikupljanju pomoći za oboljele, oni koji su danas prošli ulicom od Bosanke do Zeničanke umjesto kutija za prikupljanje novca za liječenje oboljelih mogli su vidjeti nešto sasvim neobično za naše krajeve.

Nadam se da neću izazvati bijes javnosti, ali bez obzira što smo navikli da viđamo žene s ispruženom rukom na ulici, činjenica je da ovaj put to nisu Romkinje. Nisu... One su „nestale“! Danas, Bošnjačke majke prose!? Kažu da je majka uvijek bila simbol bezgranične ljubavi, plemenitosti, vjernosti, ona koja vraća samopouzdanje kada ga svugdje ponestane. Međutim, moderni kapitalizam ih nije poštedio. Ubio je „Boga“ i u njima.

Dragi moji Bošnjaci, dok se vi rasipate i busate u prsa vašim bošnjaštvom vraćajući stotine godina unazad tražeći korijene čak iz Srednjovjekove Bosne, vaše Bošnjačke majke prose!? Da, prose.... na -1 stepen celzijusa žene srednjih godina s hidžabom na glavi, sjede pognute glave držeći table s natpisom „apel za hranu“!

Nisam ih fotografisao da bih vas ubjeđivao u istinitost ovih riječi, ko hoće nek vjeruje. Nisam ih fotografisao jer bi me bilo stid fotografisati staru, iznemoglu, promrznutu bošnjačku majku kako prosi.

Nek' ih slikaju „lešinari“ ili pak oni koji se kite novoizgrađenim zeničkim građevinama i uspješnim sportistima kroz projekt „Zenica, moj grad“! Toliko emocija i izljeva patriotizma u Bosni i Hercegovini putem fejsbuka nisam vidio još od Titove Jugoslavije.

I onda prestolonaslednik izjavi kako se'naši građani rađaju bogati'??? Izvini drug, ali činjenice govore drukčije. Naši stari su promrzli, iznemogli i gladni, naši mladi i naša djeca oboljela, humana ali ne i bogata. Bošnjačke majke su možda nekada bile gladne ali nikada nisu prosile. Bile su ogledalo Bosne, njenog prkosa i ponosa. No, čini se da iste stvari svi ne vidimo istim očima. Jednima je „svanulo“ raspadom Titove Jugoslavije, a drugi kažu „je*o mater ko upali svjetlo“.

Bilo kako bilo, sad mi je malo jasnija i sinoćnja muzička želja slušaoca iz Maglaja koji reče: „Halo, selam alejkum“... „Alejkumu selam“, odgovara voditeljica. Može li muzička „nije Bosna što je nekad bila“!!!




subota, 21. studenoga 2015.

„ Šta dobar dan,, selam alejkum se kaže....,, !?

S jedne strane terorizam, pucačina iz kalašnjikova i bacanje eksplozivnih naprava na časnike Oružanih snaga BiH, s druge turčenje u javnom prostoru multietničke države. Za ponašanje pojedinaca u javnom prostoru koji na jedan perfidan način pokušavaju uvesti kodeks ponašanja „nepodobnih“ možda neko od vas i nađe razumno objašnjenje. Ja ga nisam našao. Jednostavno, nemam ga...

Rekoše da je jutro pametnije od noći... i u pravu su. A baš sam bio naoštren da napadnem vlast i njene službenike u državnim institucijama jer sam shvatio da je riječ o javnoj ustanovi i državnom službeniku, ali nije. Ono što sam mislio sinoć reći, rekao bih ja i danas, ali danas se ipak obraćam nekom drugom. Dakle, ne radi se o javnoj ustanovi već o javnom prostoru, a u javnom prostoru možemo naići i na govedo. Jest da se govedima ne treba obraćati, ali nebitno. Da ne ispadne da sam džaba pisao.

U jednom zeničkom javnom prostoru...

Građanka : Dobar dan! Nafurani lik : „ Šta dobar dan,, selam alejkum se kaže....,, !?

Nije meni, da je meni pogledom bi ga strijeljao. Obzirom da su nam kreteni u javnom prostoru pošli barkat u mladost koristim priliku da im kažem, poručim...

Dakle, poručujem ovoj neobrazovanoj stoci da pripaze šta rade, kako se ponašaju i od koga traže i pokušavaju primoravati da ih pozdravlja sa „selam alejkum“. Stoko neobrazovana. Kad kažem da je u Zenici počela islamizacija kažem to kroz ironiju i sarkazam, a vi uzeli zdravo za gotovo nastojeći da je sprovedete. Pretpostavljam da je u pitanju korisnik neke od privilegija na račun poreskih obveznika. I ja sam jedan od onih koji su krvarili za ovu državu i time vam obezbjedio da se vucarate po shopinzima i kafićima dok ja radim, bez ikakvih privilegija. Međutim, bolje da sam go*no pojeo nego što sam bio učesnik u tom što vam je obezbjeđeno. I u tim najgorim danima sam upotrebljavao službeni pozdrav (dobar dan) i zamalo ne “zaglavih” prekomandu zbog toga, ali nisam popuštao. Dakle, jedan od onih koji se borio za jednu, a “ONI” pravili drugu državu. Fildžan državu....

Štovana gospodo! Na vašu nesreću, od decembra 2003 god. sve škole u BiH dobile su pravilnik po kojem je jedini službeni pozdrav u školama "dobro jutro", "dobar dan", "dobro veče" i "doviđenja". Kodeks ponašanja i poslovna etika prihvaćena je i u entitetima. U skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju Republike Srpske jedini službeni pozdrav je "dobro jutro", "dobar dan", "dobro veče" i "doviđenja".

Nisu dozvoljeni vjerski pozdravi, pozdravi ili parole političkih opcija ili uličnih izraza ni za zaposlenike i studente Fakulteta zdravstvenih studija u Sarajevu.

Po čemu biste onda vi jedna obična individua u javnom prostoru bili drugačiji? Po čemu ćemo vas prepoznavati da li ste Bošnjak, Srbin ili Hrvat? Piše li vam na čelu? I šta u stvari i ako ste Bošnjak/inja? Znači li to da ste automatski vjernik/ca? I na kraju, mislite li vi zaista da je ovo šerijetska država sa šerijetskim zakonom ili je pak sekularna???

Možda bi onaj nacionalistički šupak od lektora iz BANU što je nedavno napis'o Bosanski rječnik trebao razmislit i o značenju riječi "govedo". Možda da stavi da je to lik koji bukvalno shvata da je on taj koji odlučuje kodeks ponašanja i poslovnu etiku u javnom prostoru.



ponedjeljak, 16. studenoga 2015.

Ne petljajmo Bošnjake sa ISIL-om!

 Dok čekam radnog kolegu, sjedim u autu i prebirem po radio stanicama... Listam čisto iz znatiželje, da vidim ima li negdje muzike na Dan žalosti za nastradalim građanima u terorističkim napadima na Pariz. Ma gle čuda, nema.... Svugdje ozbiljna muzika. Listam dalje, kad odjednom otvoreni program na radio “Bobaru”. Islamske teme na radio “BOBARU”!? Javlja se lik direktno u program i veli “selam alejkum”. Alejkumu selam, odgovara voditelj emisije. Čudna mi čuda, na radio Bobaru selam. Al’ haj’ neka. Zadržim se na toj stanici da čujem dalje. U tom momentu ulazi kolega i ja mu objašnjavam kako sam neki dan na ovom istom radiu čuo muziku a danas selam a on me blijedo gleda i veli. Pa dragi Piviću nije ti ovo radio Bobar već radio “Bir”! Hahaha, naočale me je*u,  ‘ajd rekoh nema veze, da čujemo šta to pričaju.

Rekoše da su odgoj i obrazovanje uvijek bitan faktor u društvu, a u današnje vrijeme posebno. Navodno, u današnje vrijeme mladi su izloženi mnogim negativnim utjecajima, koji je usmeravaju u pogrešnom pravcu i otud i tema na radio Bir-u koji u goste dovedoše neke likove iz Akosa.

“AKOS”- Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport kojoj u opsiu stoji cilj odgajanje generacije budućnosti. A toj nekoj “svojoj” generaciji posvetiše radio emisiju o afirmaciji bivšeg fašiste Huseina ef. Đoze.

Husein ef. Đozo u Drugom svjetskom ratu bio je imam 28. Regimente 13. SS Waffen Handžar divizije sa činom Haupsturmfuehrera. Nakon rata odležao pet godina zatvora zbog saradnje s neprijateljem jer je svojim radom podigao moral u neprijateljskim jedinicama.

Da ne dužim. Između ostalog spomenuše oni kako se vrlo malo radi na afirmaciji ovog lika (fašiste) i da je jedina pozitivna stvar što su se prošle godine održali “dani efendije Đoze” u Goraždu. Gradu u kojem je i jedna osnovna škola dobila ime, ako se sjećate. Zatim, da bi i islamska zajednica trebala nešto da učini, da i ona zauzme svoje mjesto u toj afirmaciji.

I tako vidim kako je odgajanje generacije budućnosti zaista u punom jeku. Nemam ja tu puno pametovanja. Samo jedno pitanje i jedan mogući odgovor. Šta očekivati od “generacije budućnosti” ako im jednog osuđenog fašistu prikazuješ kao pozitivca? Generaciju Bošnjaka fašista?

Zato ne petljajmo Bošnjake sa ISIL-om, ISIS-om i drugim organizacijama. Imaju oni svoju istoriju i svoje fašiste koje trebaju afirmisat’ isto kao i Srbi svoje i Hrvati svoje.

U Beogradu je rehabilitiran četnički vođa Draža Mihailović. Posle Draže tražiće se rehabilitacija Francetića i Pavelića. U Zagrebu je ove godine održan proces moralnog suđenja Titu za genocid nad hrvatskim narodom. Nema sumnje, generacije budućnosti stižu sa svih strana. Generacije koje već danas siju mržnju po društvenim mrežama, pale protivničke zastave na utakmicama, ističu fašističke parole, kamenuju autobuse i šta sve još ne.

Dobrodošli u dvadeset prvi vijek. Vijek toljaga, kamenja i vatre, istovremeno i vijek napretka ali i uništenja civilizacije...



utorak, 10. studenoga 2015.

Podržavate li donošenje nove okolinske dozvole?


Federalno ministarstvo turizma i okoliša BiH uskoro bi trebalo produžiti okolinsku dozvolu za pogon Čeličane u kompaniji Arcelor Mittal i to na period od pet godina.
Fabrika nema okolišne dozvole, vlast je može zatvoriti!? Iz Mittala najavljuju slanje radnika na tzv. čekanje ukoliko im se ne produže dozvole.

Da li su danas koncentracije prašine iz pogona Čeličane manje u odnosu na prethodni period važenje dozvole? Podržavate li donošenje nove okolinske dozvole?
Na mjernim stanicama prije tri godine koncentracije prašine i sumpornog dioksida bile su danima daleko iznad tolerantnih vrijednosti.

Na današnji dan, šokantni prizori zagađenja Zenice. Prije tog dana, za povećano aerozagađenje pravdali su se požarom u Mittalu, zatim, kućnim ložištima.... 11.11.2012. nije bio kvar ili požar u Mittalu. Imali smo standardno zagađenje grada.
A kako je to, pogledajte u video prilogu kojeg su snimili nevladini aktivisti Muhamed Pivić i Hasan Kreho.



Ovo je zemlja, vukojebina zaostalih četnika, balija i ustaša

Međunarodni dan borbe protiv fašizma je prošao tako kako je prošao. Simbolično obilježen u gradovima etnički najmješovitije zemlje. Koristeći sarkazam onako kako umijem i kako me inspiracija nosi, putem društvene mreže fejsbuk rekoh kako sam ja za "tri škole pod jednim krovom"! Kao da sam naslutio ono što će se danas desiti... Naime, napisao sam da sve što sam stariji sve vas više volim takve kakvi jeste, bez obzira jeste li fašisti il' antifašisti!? Niste vi krivi što je danas svakoj šuši dopušteno da se petlja u obrazovanje. Nije to problem, naći će se već neko rješenje. Mi smo nekad imali "tri škole pod jednim krovom" na Golom otoku. Bilo je tamo ljudi sa dobrim živcima koji su imali i vremena i živaca za edukaciju i prekvalifikaciju. Čo'jek se na sve nauči... Neki su "naučili" čim su saznali da postoji.

Međutim, dan poslije saznajem da je Dom naroda BiH  imenovao Nikolu Poplašena, bivšeg predsjednika RS-a, za jednog od članova Upravnog odbora Agencije za visoko obrazovanje BiH. Definitivno, normalan čovjek nema šta da traži u ovoj zemlji. Narode, bježite odavde. Uhvatite se noge ljudi, kud koji mili moji. Može li mi neko reći kakva je to zemlja u kojoj četnički vojvoda odlučuje o obrazovanju? Kakva je to zemlja, kakvi ljudi predstavljaju narod i kakav je to narod ako se može desiti da njen “Dom naroda” imenuje četničkog vojvodu na tu funkciju?

Možda je jedan od ogovora dala Maja Varešković iz okoline Zenice, koja između ostalog kaže. Moj brat je imao godinu a ja četiri, kad je naš dido zbog bolesnog srca morao u Zenicu u bolnicu. Sa anginom pektoris ne boluje se dugo i baba je otišla da zadnje dane provede s njim u bolnici. Jožu i mene nije imao tko paziti, a kako smo bili nemirni, nitko od rodbine nas i nije htio uzeti na čuvanje. Uzela nas je prva komšinica Zirafeta, žena Zaima mesara. Nije pravila razliku od svojih dvoje djece i moj brat, koji već dugo ima preko sto kila uvijek priča da je u životu ostao željan samo tope što smo umakali jedući na podu i hurmašica koje nikad nitko nije uspio napravit kao ona. Prije neki dan je ispred osnovne škole u Busovači jedna učiteljica, Hrvatica po nacionalnosti, a “čmar” po opredjeljenju, ostavila muslimanske učenike da se mrznu ispred škole a uvela hrvatsku djecu unutra... Volila sam da to nisam čula, volila sam da više ne živim ovdje, da vjerujem da u životu postoje samo žene kao što je moja komšinica i volila sam da se i od pokvarenog srca umire a ne samo od bolesnog, pa da i ta kuja od učiteljice crkne iako ne boluje od angine pectoris.

Da, tako kaže Maja iz etnički najmješovitije zemlje. Moji Zeničani kažu s ponosom da imaju najveće gradilište u BiH, da im nikad nije bilo bolje. Svanulo im.... Nisu smjeli ići u džamiju dok im nije "svanulo"!? Sarajlije kažu kako im je Sarajevo među deset najljepših gradova svijeta. Sarajlije to kažu iako su upoznati kao i ja ovaj da se u Sarajevu potroši 20 kilograma droge mjesečno!? Dakle, ono što sam rekao na početku priče,  da to nije problem, da će se naći već neko rješenje.... Neće, ljudi.... Neće se naći rješenje. To je sarkazam.

Možda je Sarajevo među deset najljepših gradova svijeta. Možda je Zenica , moj grad, najveće gradilište u BiH. Možda nam je zemlja ovakva ili onakva... ali jedno je sigurno. Ovo je zemlja, vukojebina zaostalih četnika, balija i ustaša.


Irfan Čengić kritikovao vrh SDP-a: Opstruisali su me i maltretirali

Irfan Čengić, aktuelni zastupnik SDP-a Bosne i Hercegovine u federalnom parlamentu koji je na ovim Općim izborima bio kandidat...