Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić


četvrtak, 24. rujna 2015.

Nit' mi se je*e s pametnim, nit' s budalom nit' s fukarom!

Ne bih da vam pokvarim raspoloženje nipošto, kiša pada napolju, men’ je malo dosadno, a ne ide mi se ni vani. Baš k’o u vrijeme socijalizma kad su se sastavljali državni praznici, za ovaj vjerski bi’ću slobodan čet’ri dana. Zato i rekoh sam sebi, vala Muhamede imaš ti vremena na pretek, mog’o bi ti i jedan kratki tekstić, onako za svoju dušu. Ne trebaju tebi slike baklava, oblatni i još kojekakvih kolača, šta koga briga jel’ tvoja “Jovanka” pravila šta za bajram. Budi ti malo drukčiji, originalniji, pomislit će neko da si se promijenio... Međutim, kad bolje razmislim i jesam, promijenio sam se...

Toliko sam se trudio da promijenim ljude oko sebe da nisam ni primjetio da sam u međuvremenu promjenio sebe!? Postao sam toliko rezigniran da bih najradije i ja, iako nisam toliko pametan, ušutio kad budala progovori a fukara obogati...

Nit' mi se je*e s pametnim, nit' s budalom nit' s fukarom. Nek se je*u između_se! Ne malom broju bh bijednika postalo je važnije šta će neko drugi reći i izjaviti od tog’ šta će sutra jesti i zato jedu go*na svo ovo vrijeme. Od silne "brige" za dešavanjima i dokazivanju kako u tuđoj avliji ljudi plivaju u gov*ima ne vide da su zaglibili u vlastita. Ušutio bih, al' nisam baš toliko "pametan"...

Nisam toliko pametan, ali znam vratit’ film pet godina unazad i pročitat’ fcb. komentar “sabur nićija do zore nije sjala pa neće ni njihova” :) Zato, sabur narode... Pet godina saburaj, a zatim još tri puta po pet.... I da, fukare će se i dalje bogatit’ a vi ćete i dalje biti “pametni” zato što šutite i saburate.

Ovoga puta, odnosno u ovom tekstu navijam za tajkune, vi saburajte na sve što vam se dešava u životu.... osim na komšije. Ono što vam komšije rade nije za sabura i zato udrite po njima još jače. Eh, te komšije i sve te njihove zavrzlame koštale su vas i vaše nezaposlenosti. Ušli su vam u vaša preduzeća, opljačkali i uništili toliko da ste danas zbog njih na ulici.

Ne bih da vam pokvarim raspoloženje nipošto, ali moram vas napomenuti da su vam komšije uništili “Dom štampe”, “Komrad”, ”Izgradnju”, “Krivaju”, “Rudnik-trans”, "Vatrostalno", "Dionis" "Zenicastan", "Zenicatrans-teretni saobraćaj", "Zening", JU za predškolski odgoj i obrazovanje i još 62 manje poznata privredna subjekta u Zeničko dobojskom kantonu koja su pod izgovorom globalne ekonomske krize u stečaju.

No, ne brinite, sve dok preduzeće ima bilo kakvu imovinu koja se može prodati i iz prodaje namiriti povjerioci, postupak neće i ne može biti okončan.

Ne bih da vam pokvarim raspoloženje nipošto, ali moram vas napomenuti i da u našem gradu, bez obzira na konstantno “svojatanje” ove naše države od nas samih, pola državnih zastava na javnim mjestima stoji naopako. Da, naopako i vjerujem da ona najglasnija manjina i ne zna kako izgleda to kad je “naopako” jer nikad nije ni naučila tu razliku.

Al’ haj’ je*eš ga, sabur, naučit će ima vremena.

Toliko sam se trudio, a danas .... nit' mi se je*e s pametnim, nit' s budalom nit' s domaćom fukarom, a bgm ni svjetskom bijedom, sve dok ima ove naše. Da mi Bog oprosti što sam postao ovako “bezosjećajan”, a svi vi osjećajni za svu tu svjetsku bijedu osim sopstvene...tražili ste gledajte #‎jebovaskapitalizamdavasjebo.

I da se razumijemo nisu migranti iz Sirije, nit’ ono nedavno bh mlijeko “zavadili" Hrvate i Srbe kao ni Bošnjake i Hrvate, zavađeni su oni još od četres’ prve dok su se opredjeljivali, između partizana, četnika i ustaša, ili pak partizanske, handžar ili neke druge divizije. Zatvorili bi oni i zatvrat će i ubuduće granice i zbog mnogo manjeg "zla" od mlijeka i migranata, a mi ćemo i dalje saburat.





utorak, 22. rujna 2015.

Slagali se vi ili ne, naša Zenica je u očajnu stanju...

Na adresu 32-gog vijećnika stiglo je zanimljivo pismo o “nesporazumu” nevladinih organizacija po pitanju krivične prijave zbog enormnog zagađenja zraka u Zenici.

Naš sugrađanin doc.dr. Samir Lemeš, predsjednik udruženja "Eko forum" Zenica i poslanik u Skupštini ZDK saopćio je da nema nikakve veze sa sadržajem pisma kojim se iskazuje podrška organizaciji Eko forum od strane Ivane Ine Mostarac i dr. Ervina i Nere Sendijarević iz Sarajeva.

Naime, ispred Prve org. Djece i Mladih u BiH i Sarajevu i NVO-a „BOSANSKO GRAĐANSKO VIJEĆE Ivana, Ervin i Nera uputili su protestnu notu i krivičnu prijavu protiv nadležnih organa vlasti u ZENICI – (Vlade i SZDK, Gradske Uprave, Mjesnih Zajednica, kao i velikih kompanija koji su od vladajućih struktura dobili ODODBRENJE da ubijaju ZENICU, DJECU I GRAĐANE koji žive, još uvijek, u njoj...,a sve zbog krivičnog djela ugrožavanja zdravstvene, ŽIVOTNE, ekolološke, poljoprivredne, vodene, životinjske i sigurnosne situacije građana grada Zenice i okoline, zatim raspirivanja straha, prijetnji i ucjenjivanja među ljudima, radi zloupotrebe sl. položaja u sredini u kojoj žive i rade „veliki“ direktori, nanošenja teške duševne boli i roditeljima i DJECI ZENICE ali i ostalim građanima...

“Zahvaljujem im se na iskazanoj podršci i brizi za zdravlje djece u Zenici, ali ne mogu stati iza svih stavova iskazanih u tom pismu”, ističe Lemeš u svom saopćenju upućenom portalu “ljuta krajina”.

- Mogu samo pretpostaviti da je to pismo možda nastalo kao reakcija na moje brojne istupe u medijima u kojima sam zaista najavio podnošenje krivičnih prijava protiv odgovornih za stanje okoliša u Zenici.

Međutim, Lemešove tvrdnje naišle su na negodovanje naše sugrađanke Nermane Begagić koja između ostalog kaže: “Ako ne poznajete organizacije koje vam se pridružuju u želji za dobro grada potrudite se da ih upoznate i zahvalite! Slagali se vi ili ne, naša Zenica je u očajnu stanju i potrebna je zajednička akcija svih da bi se stalo u kraj zagađivanju grada! Svaka pomoć je dobro došla i sigurno je dobronamjerna”.

- Akcija za Zenicu nije i ne treba biti samo briga Zenice, a svaka pružena ruka je dragocjena! Mene ne interesuju vaše titule, interesuje me dobro našega grada. Trebalo bi i vas!”, stoji u Nermaninom pismu.

Našem sugrađaninu nije ostala dužna ni Ivana, koja kaže: “NE činite Vi, kao predstavnik te organizacije, cijelu Zenicu..., i, naravno, nemate pravo osporavati bilo kome da se bori za bolje sutra...!!!! Hoće li tužilaštvo razmatrati našu krivičnu ili ne, nemojte vi o tome brinuti...! Kako kaže naša draga Nermana, niste u stanju prihvatiti ruku prijateljstva i krenuti naprijed, zajedno, s argumentima, pred javnost i Sudove koji moraju raditi svoj posao!”.

Zaključak 32-gog vijećnika: ! Slagali se oni ili ne, naša Zenica je u očajnu stanju, a očigledni “nesporazum” (ne)ide na ruku građanima Zenice... Umjesto jedne krivične protiv više lica upućena je još jedna, koja po svemu sudeći obuhvata širi krug “odgovornih” lica.



nedjelja, 20. rujna 2015.

Suma sumarum, nedelja 20 septembar...

Foto: Seka, Ajdin i njegovi divni roditelji... 
Ne bih ja ništa danas napisao, ali... Napolju kiša. Nema se kud po kiši, a od ranog jutra komšiničin majstor buši, lupa, struže.... E je*em ti 'vaku  nedelju, komšiluk, majstora i komšinicu. Znam, nije mi nedjelja kriva al' nije ni komšija. Nije on kriv što mu majstor cijeli sedam dana rinta, zauzet, radeći prekovremeno i na crno... A zakon, takav - kakav je, dozvolio bi mu i da u pola noći to isto radi. No, ne radi, pretpostavljam. U pola noći „majstor“ buši ono što se bušit može pa ćete tako čut' neke druge zvuke, malo drugačije od običnog struganja i lupkanja... Uglavnom, ni od njih ne mo'š zaspat :)

Tako te ispada da ne mo'š oka sklopit ni po danu ni po noći. Rezigniran jednim takvim „stanjem“ sjedam za računar, otvorim fejsbuk kad tamo imaš šta i vidjet. Ova moja raja k'o da više nema kud s tim tolikim izbjeglicama pa ih svaki dan na fejsbuk guraju. Ništa lično al'da znate da sam prebukiran. Hiljadu prijatelja, nek' svak' po jedan link opali o Siriji, eto hiljadu linkova. „A ja sranja u Ruandi jbt.!?“ (bosanski vojnik u rovu čitajući novine nakon granatiranja) dođe mu ga k'o najoriginalniji opis stanja u društvu ... I ne samo s tim izbjeglicama i njihovim podjeljenim stavovima oko njih samih, već i objavama o SAD-u, Britaniji, EU, Izraelu, Siriji... k'o da je kod nas med i mlijeko, nemamo svojih problema. Sve nam potaman jbt. izuzev Sarajlija koji eto, trpe redukcije vode u ovo moderno, najmodernije vrijeme kada je može bit' i na Marsu ima. Samo oni rijetki ponekad napišu ponešto o društvenim problemima današnjice ali im kako-kad, uglavnom prođe (ne)zapaženo ili (ne)komentirano baš zbog nepostajanja ličnog stava.

Ljudi, k'o da nemaju svoj sopstveni stav. Obično dijele mudre misli, izreke najvećih domaćih i svetskih umova o ljudima i životu, našim manama i vrlinama... Da mi je da me nešto iznenadi, pomislim. Jednostavno, da me obraduje neka originalna objava ili bar link teksta poput naslova „Ima telo koje izaziva zavist: Da li je ovo njena najprovokativnija fotografija do sada?“... Otvoriš link da vidiš tu fotografiju i to tijelo kad ono. Ima ku*ac!? Tijelo k' tijelo, neka atraktivna Ruskinja šetala modnom pistom u Njujorku. Elem, ispade da mi je Monica Belluci najbolje što imam.
Da se ne bih zadovoljio s Monicom, odnosno da ne bi ispalo da me samo Monica zadovoljila, spomenut ću i Seku Aleksić i njen sinoćnji koncert u Zenici. Zapravo, nisam ja bio na koncertu, pročitah vijest o tome... Naime, protekle noći kraljica estrade napravila je spektakl u Zenici, a dio novca sa koncerta poklonila je malom Ajdinu za liječenje! Više od 9.000 obožavaoca prisustvovlao je spektaklu u Zenici koji je priredila Seka Aleksić. Kažu kako je koncert bio emotivan, a publika je dočekala gromoglasnim aplauzom i vriskom.

Šta reći nego, super i naravno, slažem se s komentarom koji glasi „puu jebem ti državu! Kad moramo praviti humanitarne koncerte da nam djeca ozdrave! Ali i onom u kojem se predlaže da nam ona bude počasni građanin ovog grada.

Hvala ti Seko KRALJICE što si usrećila tog dječaka. Ako neko zaslužuje da bude počasni građanin ovog grada onda si to ti Seko. I mislim da je svaki pravi Zeničanin saglasan s tim...duboki naklon.

Čime se mi možemo pohvaliti gospodine načelniče?

foto ilustracija
Nisam puno zapitkivao... Od prijatelja sam preuzeo ovo pismo jer je želio da ga objavim na svom blogu. Na neki način otvoreno, a ipak anonimno. Jednostavno, u ljudima postoji neki strah od odmazde koja bi ih mogla zadesiti i zato je anonimno. Mada, u pismu ne vidim ništa loše. Dakle, identitet autora pisma neće biti objavljen iz razumljivih razloga ali je poznat trideset drugom vijećniku :) Sve kritike ili pohvale na tekst pisma možete uputiti preko komentara na fejsbuk stranici tridesetdrugi vijećnik ili "diskretno" - autoru, putem inboxa istoimene stranice  :)

U nastavku, pročitajte šta to anonimni autor poručuje načelniku, pardon Gradonačelniku....

Gospodine načelniče, većina nas, nezadovoljnih građana, obraćala Vam se na razne načine. Nažalost, ni na jedno obraćanje, javno, tajno, niste odgovorili. Time pokazujete da Vas opšte ne zanima mišljenje naših građana. Ali mene je ponukalo da Vam pišem nakon što sam pregledao intervju sa načelnikom Bihaća koji me fascinirao. Čovjeku je toliko bitno zadovoljstvo i sreća njegovih građana da se to mora akcentirati. A zatim sam vidio da se u Goraždu napravila zgrada za mlade.

Goražde. Grad, pogođen ratom sa najmanjim postotkom nezaposlenih. Ili Tešanj. O Sarajevu ne želim. Svima je već poznato da je to država u državi. Čime se mi možemo pohvaliti gospodine načelniče?

Bit će možda provokativno, mada mi to nije namjera, kružnim tokovima. Nekad ranije, punih usta ste govorili: „Imamo arenu, tržni centar!“ Da, tačno je. Imamo. Koji grad nema tržni centar? Tržni centar u kojem je 40% poslovnih prostora iskorišteno i vjerujte grcaju se od nameta koje ne mogu podnijeti.

Da li će se u dogledno vrijeme osposobiti neka firma koja će zadržati mlade u gradu?

Dokad ćete, gospodine načelniče, podržavati ratne profitere koji su se obogatili na račun jadnih seljaka iz Orahovice? Vi ste presjecali vrpcu kad je taj sebični profiter otvarao još jednu u nizu samoposluga i samim tim ugozio poslovanje malih prodavnica. A šta će se tek desiti kad otvori samoposlugu u Blatuši? I ovo malo zaposlenih naći će se ubzo na birou. Vašim odobravanjem. Mogao bih još mnogo toga, o previsokim nametima, malim trgovcima, o natalitetu (grad Bihać svakoj rođenoj bebi pokloni 150 KM) o zagađenju, pasivnosti mladih...

Ne bih želio da ovo shvatite kao kritiku. Izuzetno Vas cijenim kao čovjeka ali fokusirajte se na ove probleme, bar zbog onih koji su odlučili da ostanu ovdje i koji vole ovaj grad.

četvrtak, 17. rujna 2015.

Šta je meni ggm?

U jednoj privatnoj konverzaciji rekoh drugu kako ne pišem blog zbog tog da bi zaradio, već da sebi dam malo oduška. Što se (ne)mora nije ni teško... Neobavezno, kad hoću o čemu hoću i koliko hoću. Ne smeta mi ni činjenica da se po svom pisanju razlikujem od okruženja, na gore ili bolje svejedno, zavisi od čitalaca. Za sve one kojima je dosadila priča o (ne)prihvatu izbjeglica koji hrle u zemlje EU večeras ću da napišem par riječi o jednom od najvažnijih projekata u našem gradu.

Složit ćemo se svi da je izgradnja moderne saobraćajnice kroz grad najveći infrastrukturni projekt Zenice u zadnjih pet decenija. Gradska dionica, duga 3,25 kilometra, prostire se od petlje u Blatuši do Bojinog Vira, a obuhvata cestu sa četiri trake, po dvije u oba smjera. Super, jedna takva modernizacija Zenice je za svaku pohvalu. O projektovanju i važnosti ugradnje biciklističkih staza duž Glavne gradske magistrale pisali su nedavno inžinjeri građevinarstva i o tome nećemo. Kako je teško biciklistima, tako i vozačima.

Početak radova na izgradnji gradske dionice ozvaničen je 26. marta 2012. godine i svakog dana očekujemo njen završetak. Kredit od 25 miliona dolara uz kamatnu stopu od dva posto trebao bi se otplaćivat u narednih 25 godina, uz grejs period od pet godina. Međutim, iako pet godina nije prošlo, jedna rata je planirana u ovogodišnjem Budžetu Grada Zenica. Kako i zašto je jedna rata planirana u ovogodišnjem budžetu i ima li to veze s pričama o ranije potrošenom kreditu? Odgovor na pitanje zašto nema dovoljno novca iako još uvijek nije urađen završni sloj asvalta od kapije 1 Željezare Zenica do petlje u Blatuši trebalo bi tražiti od nadležnih.

Šta je meni ggm? Obzirom da sam sve te godine prisutan kao aktivan učesnik u izgradnji primjećujem da mi je to bio jedan četverogodišnji projekt za "preživljavanje". Onu tablu s imenom magistrale na zidu ispod "Starog sata", skupa s kolegom s kojim radim postavio sam u 2012 -toj godini i do juče sam bio ubjeđen da će to biti “brza” cesta za odjel zeničke onkologije. Poznato vam je svima kakav zrak udišemo i s toga mislim da nije potrebno objašnjenje zašto sam je nazvao brzom cestom za odjel zeničke onkologije. Međutim, danas mi je vidljivo da je sve osim brze ceste.

Zašto? Paaa, zato što ćete danas brže proći tu dionicu ukoliko je zaobiđete! Od petlje u Blatuši do Bojinog Vira, Bulevarom bratstva i jedinstva tri kružna toka, a brzom cestom "trideset i tri"!? Naredalo se toliko kružnih tokova da ti se zavrti u glavi iako skoro niko ne napravi niti jedan jedini krug. A od silnih idiota koji povećavaju brzinu prilikom ulaska u kružni i polućelavom bi se diglo ono malo kose na glavi.

Svi k'o nešto žure, prave se pametni i kobejagi znaju pravila a niko i ne gleda da li mu dolazi vozilo s bočne strane. Digne glavu, Bok te maz’o, k’o konj, samo pravo pa kud puklo da puklo. Malo je onih koji koriste duplu traku, inače je presjecaju ne smanjujući brzinu kao da im je to privatno vlasništvo. Dakle, ako ćete se pridržavat’ pravila i sačekat sve te bahate "privatnike kružnih tokova" trebat će vam mnogo vremena i živaca da pređete tu dionicu.

Dakle, preko dana je to sasvim obična i ne tako brza cesta, ali bez obzira, opet ih ima koji u po bijela dana s običnim i ne tako skupim automobilima prelijeću preko zaštitnog ostrva na drugu saobraćajnu traku. Jedino je iza ponoći nešto brža i na njoj se mogu vidjeti i trke skupocijenih automobila.

Sva sreća da još uvijek nema ljudskih žrtava. Uz kredit koji će se otplaćivati u narednih 25 godina nije isključeno da ih neće biti. Uz svu tu nepravilnost, saobraćajnu nekulturu i nepoznavanje elementarnih saobraćajnih propisa kojima smo svakodnevno svjedoci na kraju će se i to desiti.

Statistički podaci su upozoravajući. U BiH se na putevim događa 100 nesreća dnevno. Koliko od toga pada na naš grad nije bitno, “što se (ne)mora nije ni teško”! Okolo je bliže.

I oprostite za staro ime bulevara, namjerno je. Nekako mi ljepše zvuči...


nedjelja, 13. rujna 2015.

Koliko nas košta ili koliko će nas koštati neznanje, nepismenost, lokalni seljakluk...

Koliko nas košta ili koliko će nas koštati neznanje, nepismenost, lokalni seljakluk, upitne fakultetske diplome bh političara, direktora javnih preduzeća i nestručnost lokanih vijećnika koji šute?
Kao uvod u današnji tekst, mogla bi poslužiti parola ili natpis „Gore živi Ljubetovo“. Natpis na ulazu puta u naselje u neposrednoj blizini lokacije buduće HE „Vranduk“, istaknut povodom svečanosti priređenoj povodom puštanja u promet saobraćajnice duge dva kilometra mogli bi nadovezat' sa: gore ili dole živi Nemila, gore živi Babino isl. a Zeničani, naravno dole.

Kome koristi konstantno jebavanje u mozak bh građana(oprostite na neprimjerenom izrazu, ali ne znam kako drugačije da se izrazim za to vrstu bezobrazluka). Onima koji su otvarali puteve oko Vranduka, Pepelara i Begov Hana i presjecali vrpcu novoizgrađenom sportskom centru u Donjem Babinu i njima sličnima kako u Federaciji tako i u RS-u!?
Zbog neupućenosti, nepismenosti ili bezobrazluka, izuzmemo li Mittal i ne tako davnu Albinu spalionicu animalnog otpada, građani Zenice bi se uskoro mogli naći izmedju dvije hidrocentrale (Janjići i Vranduk) koje su vazdušno međusobno udaljene samo 14km, upravo zahvaljujući podršci vijećnika OV Zenica, trovača naše djece ali i poslušnih predstavnika lokalne zajednice.

Zašto sve prolazi „glatko“, bez prigovora i bez pitanja? Odgovor je jednostavan. Zbog interesa razno- raznih lobija i manipuliranja javnošću. Zato što svaki potez ili projekat aktuelne vlasti ,bio on uspješan ili ne, uspjevaju vješto promijeniti negativna razmišljanja građana pretvarajući ih u pozitivna. Tako, po riječima generalnog direktora JP EP BiH Grabovice, gradnja ove hidroelektrane za lokalnu zajednicu i mještane imat će razne benefite a jedan od njih je i ova saobraćajnica od 2 kilometra.

Klasična prodaja zdravlja Zeničana za nekoliko radnih mjesta, nekoliko kilometara lokalnih saobraćajnica, igrališta, džamija i mostića na vodenicama u okolini Zenice se nastavlja. Ako se kojim slučajem pitate kako, jednostavno, prodavači (lokani vijećnici koji šute) zastupaju interese svoje lokalne zajednice, odnosno mjesne zajednice u kojoj žive. Briga njih za zdravlje građana, briga njih koliko će koštati grijanje po kvadratnom metru ili voda po kubiku, oni jednostavno dođu, pokupe dnevnice i paušale i odu prema Nemili, Babinu ili drugim naseljima u okolini.

Po nekima, aktivan seksualni život ljude čini sretnijim, zdravijim i bogatijim, međutim „ovakav seks“, Zeničanima će po svoj prilici donijeti suprotno.

A na Međunarodni dan pismenosti, (inicijativa koja se obilježava još od 8. septembra 1966.godine kojom se želi podsjetiti na status pismenosti i obrazovanja odraslih) navodi da se podsjetimo do kojeg su to stepena došli udžbenici i nastavni planovi i programi unutar tri obrazovna sistema u BiH.

Nude li udžbenici našoj djeci razvoj vlastitog, otvorenog i kritičkog pogleda na svijet? Koliko je pametno da se nadležnost nad obrazovnim sistemom spusti na kantonalni nivo i kakvu to generaciju stvaraju udžbenicima u kojim su se i pojedini autori proglasili srpskim –hrvatskim ili bosanskim samo su neka od pitanja na koja još uvijek nema odgovora.

Međutim, što više informacija tražite više će vam izgledati upitno kada će doći do završetka reforme obrazovanja u BiH.

Navik'o podjeljeni bh narod na dvije škole pod jednim krovom, sad mu treba i uvođenje nacionalne grupe predmeta na prostoru RS-a.

Umjesto da roditelji traže da se konačno završi reforma obrazovanja ili jedan nastavni plan i program na nivou BiH, oni traže primjenu nekakvog Privremenog sporazuma o obrazovanju, koji je potpisan prije više od 10 godina, tj, uvođenje"nacionalne grupe predmeta".

Nikome ne pada na pamet da traži uvođenje jedinstvenog „službenog“ jezika na kojem bismo svi morali „službeno“ komunicirat a svaki drugi neka se primjenjuje u vlastitim kućama koliko vam volja.

Osim poražavajućih podataka da je BiH rekorder po broju nepismenosti ( Albanija ima manji broj nepismenog stanovništva) poražavajuća je činjenica da se skoro pune dvije decenije nakon rata odvija zasebna nastava za hrvatsku, srpsku i bošnjačku djecu a da se roditelji ne traže zaštitu jer su diskriminirani već pristaju na istu.

Kome treba razdvajanje djece i zašto, učimo li sopstvenu djecu mržnji? Nisu li zasebne nastave ili dvije škole pod jednim krovom izgovor za „održavanje mržnje“, koje samo produbljuju jaz i stvaraju još veći strah i nerazumijevanje. Ne trebaš bit' baš ni pretjerano pismen da bi dobio odgovore na pitanja koja se potežu svih ovih godina. Dvodecenijski inat koji je postao samom sebi cilj je nešto jače od bosanskohercegovačkog čovjeka, a jedino racionalno objašnjenje mogla bi bit' stara izreka koja kaže da je Bosancu lakše metar u dupe utjerat nego 1 cm u glavu.

Očigledno je da se još uvijek nismo suočili s činjenicom kakve predstavnike biramo, kome prepuštamo opismenjavanje djece u kakvoj državi živimo i kakvu nam je tek stvaraju. Predstavnici sva tri naroda BiH zalažu se za vladavinu prava, demokratsku državu a stvaraju je zapravo da bi bila cijela iz četiri dijela.

Ne zaboravimo da današnjim feudalcima u ovom oligarhijskom društvu ne odgovara pismen narod, naime, puno je lakše vršiti manipulaciju širokim „nepismenim“ narodnim masama, pismen narod traži bolje uslove života.

A kakvu nam pismenost nude „spušteni“obrazovni sistemi na kantonalnim nivoima najbolje govori pravopis bosanskog jezika (S.Halilović, Dom štampe, Zenica, 2004) u kojem je istaknuto da „kad žena plače, pitaj je šta hoće“ kao promocija patrijarhalnih narodnih mudrosti o ženama kojim prikazuje žene kao neiskrene i proračunate, ili nerijetki primjeri političkih poruka upućenih određenom narodu.

Analiza sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta koju su zajednički radili Fond otvoreno društvo BiH i Agencija proMENTE socijalna istraživanja, sa područja cijele Bosne i Hercegovine pokazuje i šta djeca misle o značenju pojedinih glagola od kojeg mi se nainteresantnijim učinilo objašnjenje za glagol gomilati koji glasi: „to je kad se gomilaju ljudi ili druga stoka i krompir“.

A nakon pročitane cjelokupne analize sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta stiče se utisak da je zaista neophodna škola u Širokom Brijegu u koju učenici nisu obavezni dolaziti, osim na završni ispit, u kojoj možete postati sve što poželite: od pekara, vatrogasca, prodavača naftnih derivata pa do električara ili vozača.

„Kad se gomilaju ljudi ili druga stoka i krompir“ i svi ti udžbenici koji nose određene poruke, korisnicima istih i ne preostaje drugo već da izaberu jedno od zanimanja iz Širokog brijega ili da eventualno nastave školovanje s ciljem da se priključe oligarhijskom društvu u manipuliranju javnošću
.








subota, 12. rujna 2015.

Moć ne trpi kritičko mišljenje!

Na ovaj tekst koji sam pisao za jedan ovdašnji portal podsjetilo me današnje biranje novog/starog predsjednika stranke kojem neću spominjati ime. Nije vrijedno... Zapravo, podsjetio me dio teksta u kojem stoji da danas imamo (ne)ljudi koji preko podobnih iznose i pišu svoje viđenje stanja u gradu i državi prikazujući ga kao veoma teško i komplikovano, predviđajući ili zastrašujući nas po potrebi i s novim ratnim sukobima.


Nismo mi taoci raznih političkih (ne)dogovora zbog tog što su nam političari neuki i (ne)školovani već zbog tog što je naše znanje na vrlo niskoj razini i samo kap u moru problema naše države su hiljade studenata koji će, čak do 2020. godine ostati bez prava na apliciranje za stipendije iz programa ERASMUS+ kojem Bosna i Hercegovina nije pristupila zbog unutrašnjih političkih nesuglasica.

Naime, poprilično sam siguran da je taj aktuelni studentski problem mogao biti iskra koja bi uzrokovala plamen, ta neka vrsta lančane reakcije, ali slike grupa od po 50-tak studenata u nekoliko gradova više su ličile na vic o Crnogorcu koji se davio u moru.

Dakle: davio se Crnogorac u moru i iz sveg glasa zvao

- Uuuuupoooomoooć!!!

Gleda to drugi Crnogorac sa obale pa ga pita:

- Što se dereš , jado?

- Ne znam da plivam!

- Pa ne znam ni ja pa se ne derem!

Žali Bože što moramo imati posla s onima koji se „ne deru", kao, na primjer mladim Zeničanima koji su izveli nečuvenu akciju kupovine cijelog tiraža lista u kojem je bio članak o mutnim radnjama profesora zeničkog Pravnog fakulteta, pokušavajući na taj način sakriti od javnosti žestoke sukobe koji godinama traju među tamošnjim profesorima. Njima ne treba nikakav program za stipendije. Oni je imaju svo vrijeme jer su korisnici pozitivne diskriminacije, determinisane kategorije, koja usput budi rečeno, predstavlja i kamen spoticanja mladim profesorima na konkursu za izbor kandidata na početku svake školske godine.

Možda će djelovat' grubo, ali činjenica da se u proteklih 20-tak godina ne mijenja politička klima ili da se na političkoj sceni vrte uvijek isti, govori ili da je na vlast izgmizala hrpa prevaranata i hoštaplera koja veoma efikasno zna soliti pamet i „učiti nas za naše dobro" ili da smo, kako rekoh na samom početku, sa znanjem i sami na vrlo niskoj razini.

Ne treba pretjerivati no, kako vrijeme prolazi, generacije koje dolaze (generacije posoljene pameti) kao da ne zanimaju drugi ljudi, bitno im je da je mozak na paši, opušten s jednim jedinim problemom, kako se uslikat' za Facebook, onako, napućenih usana.

A vlastodršcima? Naravno, znajući s kim imaju posla, preko podobnih iznose i pišu svoje viđenje stanja u gradu i državi prikazujući ga kao veoma teško i komplikovano, predviđajući ili zastrašujući nas po potrebi i s novim ratnim sukobima.

Oni znaju s kim imaju posla i u ovom getu njima je ponajmanje bitno šta misli manjina poput 50-tak studenata ili nekolicina osvješćenih građana. Oni znaju da smo „merhametli" i zato nas i drže tako nisko, zato su nam pustili da međusobno organiziramo akcije prikupljanja ovoga ili onoga iz razloga ovoga ili onoga. Oni znaju da volimo životinje i zato su nam omogućili toliko pasa lutalica ispred zgrada u kojima stanujemo praveći od zelenih površina i dječijih igrališta azile a od nas samih majmune. Oni znaju da smo u neku ruku i zavidni i zato pronađu i koga će poslati na školovanje u inostranstvo i bez programa ERASMUS, o trošku poreskih obveznika.

Da, zavidni smo jedni drugima toliko da nismo u stanju dati podršku jedni drugima, javljaju se neki skriveni porivi tako da i veliki ljudi stradaju zbog pakosti i zavisti malih. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste činjenica da naša podsvijest još uvijek nije evoluirala i da kod mnogih prevladava mržnja i zavist a da u stvari i ne znaju zašto.

Oni znaju s kim imaju posla, oni znaju da su Zeničani, Tuzlaci, Mostarci i Banjalučani zavidni Sarajlijama i obrnuto možda čak i na izmjerenim vrijednostima zagađenja lebdećim česticama. „Njima je kritično, ali nama je kritičnije, ko ih j..e", 'ta će oni, vazda oni u centru pažnje", samo su neke od mogućih crnih misli.

A oni, znajući s kim imaju posla, savjetuju građanima, da ukoliko je kretanje napolju neophodno, da dišu isključivo na nos, da koristite zaštitu u vidu šala, najavljujući kako će kontinuirano obavještavati građane o stanju kvaliteta zraka. Nemaju novca ni mogućnosti da organizuju besplatan prevoz najugroženije kategorije, djece i starijih osoba do obližnjih izletišta uz jedan običan sendvič ili čaj na otvorenom. „NEMAJU", jer ga čuvaju za predizborne kampanje kada će u stotinama besplatnih autobusa, plaćenih našim novcem, dovesti u grad svoje vjerne glasače na mitinge i govore uz nezaboravne derneke sa gologuzim pjevaljkama.

Na kraju, siguran sam da bi i onečišćenje i koncentracije prašine i sumpordioksida u zraku bile svima daleko podnošljivije da nismo zavidni, odnosno samo da smo složni.

Iako je trenutna mladež najobrazovanija generacija moglo bi se zaključiti da je u isto vrijeme i najzavedenija i najposlušnija, ili možda griješim, možda su samo naučili da moć ne trpi kritičko mišljenje, jer je zasnovana na poslušnosti.

Mnogo je lakše poslušati savjete i navući na nos zaštitu, čekati povoljan vjetar, ko će ga sad tražit' besplatan prevoz za najugroženije kategorije. Nije jednostavno jer svakodnevno slušamo kako nema novca, a eto znamo i da moć ne trpi kritičko mišljenje.





Popularni postovi