Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 2. studenoga 2014.

Vjera i politika izvode na sud 18 mještana Begovog hana!

Umjesto pomoći koju skoro cijeli svijet šalje, ti mještani, prema mišljenju „Begov-hanskog klana“ trebaju platiti zato što su „progovorili“.

Zašto vjera i politika i u kakvoj su vezi vjera i politika u ovom mjestu?

Ovdje, na ovom mjestu, u vakufskoj kući, u samom dvorištu mjesne džamije smješteno je sjedište SDA stranke, odnosno mjesnog odbora. U ovoj kući donose se sve bitnije odluke poput ove, da se 18 mještana Begovog hana pošalje na sud samo zato što su tražili svoja građanska prava.


Vezani tekst: Nakon poplava: Umjesto da im pomognu prijavili ih sudu za prekršaje!

Ko i na koji način pokušava uticati na donošenje sudske odluke kojom bi se 18 mještana kaznilo zbog toga što su koristeći pravo iskazivanja nezadovoljstva blokirali autocestu M17 u namjeri da skrenu pažnju na neriješenu, neravnomjernu i netransparentnu podjelu pomoći za ugroženo stanovništvo saznat ćete u video prilogu kojeg su pripremili Meliha, Goran, Ratko i Muhamed...

Vakuf označava dobro koje neka osoba (vakif) svojevoljno izdvoji iz svoje imovine, predajući je Allahu dž. š, dok prihodi ili svrha vakufa služe ljudima. Vakuf nije propisan niti naređen Kur'anom, ali na njega podstiče sam poslanik Muhammed a. s. u hadisima. Dokument kojim se opisuje vakuf zove se vakufnama. Na kraju svake vakufname stoji: "Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo!"

Pogledajte video:


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi