Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 7. studenoga 2014.

Sjaj i bijeda!

Dok se radnici tuzlanske fabrike obuća „Aida“ dijele zbog 150 KM i odustaju od protesta, dok im političari “obezbjeđuju” posao na dva mjeseca, s druge strane, neki drugi političari pored kampanje “kupujmo domaće”, za sve one koji imaju novac, obezbjedili su strane proizvode, a građani “navalili”.

Naime, danas je u našem gradu upriličeno otvaranje poslovnice poznate njemačke kompanije Deichmann. Portal sigma.ba piše kako se čekalo u redu za plaćanje te kako je novi prodajni objekat danas napravio pravi bum u TC “Džananović” u Zenici.


Građani “navalili”, jebe se njima, kao i njihovim političarima što im domaća fabrika obuće propada! A puna su im usta " bh solidarnosti" i kampanja "kupujmo domaće". Ovu zemlju ne razaraju samo "stranačko-političke" podjele, nju razaraju i podjele njenih građana, podjele na zaposlene i nezaposlene, na one koji bi da protestvuju i one kojima nije do toga, na siromašne i one još siromašnije, na budžetlije i one koji to nisu ili jednostavno na one koji  žive i one koji preživljavaju.

Podsjećanja radi, juče su radnici fabrike obuća "Aida" odustali od blokade raskrsnice. Iako su tražili dugoročni posao,  ponuđen im je posao na dva mjeseca i socijalna pomoć u visini od 150 maraka. Različiti stavovi radnike su podijelili u dvije grupe, jedni žele prihvatiti posao i pomoć od 150 KM dok drugi sve to kategorički odbijaju.


A u tržnom centru “Džananović” u Zenici pravi bum, gužva "čekalo se u redu za plaćanje", ko ima, ima... ko zna, zna. Nekom i posao i plata, a nekom ni posla, a ni plate Boga mi. 
Barem na trenutak zamislite da su na tom mjestu otvorili prodavnicu obuće "Aida" i da su građani ovako navalili, gdje bi nam bio kraj.



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi