Elvedin Alagić: Mrzim Bosnu!?

Mrzim Bosnu zbog Bakira i svih njegovih licemjernih podanika. Mrzim je zbog Republike Srpske,

Federacije i Brčko Distrikta, zbog deset kantona i na hiljade uhljeba koji žive na moj račun. Mrzim je zbog korumpiranih tužilaca i sudaca. Zbog doktora koji od sirotinje uzimaju novac, sir, vareniku, zimnicu, sokove i alkoholna pića kako bi im pružili minimum zdravstvene zaštite, a onda ih dokrajčili svojim ne znanjem i bahatošću, kada više ni sira nema. Mrzim je zbog ovaca koje aplaudiraju kriminalcima na predizbornim skupovima i kolektivno svršavaju svaki put kada im ovi obećaju da će ih natezati i iduće četiri godine. Kao da im sexa s njihovim uzorima nikad nije dosta, pa traže još, mole, preklinju. Mrzim zbog cinizma i zavisti u ljudima, ljenosti i bahatosti, zbog toga što ne pamtim kad sam na ulici zadnji put čuo riječi: hvala, molim, izvoli i izvini. Ne pamtim kad sam zadnji put na licima sugrađana vidio iskren osmjeh.

Mrzim je jer je otjerala iz sebe mnoge divne i velike ljude, pa i onih nekoliko koje sam smatrao vrijednim i poštenim članovima ovog društva, a sad negdje tamo u tuđini pokušavaju naći svoje mjesto pod Suncem kako bi krenuli ispočetka, jer ga ovdje nisu mogli naći. Nedostaju mi! Mrzim zbog svih vas koji ste pokupovali škole i fakultete, postali magistri i doktori u Travniku, Banja Luci, Kalesiji, Kiseljaku, Fojnici, Sarajevu, Bihaću... i s njima se pouvaljivali u što kakve elektroprivrede, bolnice, ministarstva, vodovode, komrade i što je najgore, obrazovne ustanove, pa predajete matematiku,a ni sami ne znate sabrati dva broja, da ne navodim kako ne znate harno zboriti na svome maternjem jeziku, kako god ga zvali, a kamo li da, kao kvazi akademski građani znate neki strani. Mrzim jer je puna lažnih Facebook patriota koji radi lajkova lažnih frendova prodaju patetiku i navijaju za repku u kojoj igra šizofreni Spahić, imaju potrebu svoj patriotizam pokazivati javno. Mrzim je jer je postala utočište glupih, polupismenih, ljenih, ciničnih cmarača koji misle da je sasvim ok cmariti gdje god im se cmariti hoće i uništavati zdravlje onih oko sebe, jer pobogu "ovo je Bosna". Bitno je da je meni dobro, a tebe ko...

Mrzim zbog tužiteljice koja se natovarila na vrat samohranoj majci troje djece i optuzila je ni za sta jer joj je lakše "jahati" samohranu majku nego tamo nekog Hamdu koji je pokrao milione, a valja na nekome i dostići mjesečnu normu pa javnosti pokazati kako tužilaštvo dobro radi. Mrzim i zbog ratnih zločinaca koji se vraćaju u vlast, zahvaljujući stadu koji ga tamo želi. Jesam li ja glasao za Babu, s obzirom da niko nije? Cinizam!! Mrzim zbog svih vas koji danonoćno ne radite ništa osim što sjedite u RB-u i skenirate svaku osobu koja se drzne proći korzom, bavite se tuđim životima, a svoga nikad niste ni imali. Mrzim zbog kolega advokata koji nemaju muda zastupati obespravljenog čovjeka koji se drznuo suprotstaviti doktorima ubicama i cijelom nakaradnom zdravstvenom sistemu, mrzim zbog "ljudi kalkulatora". Mrzim i zbog činjenice da svako bez razloga i bez ikakvih posljedica može blatiti, klevetati, omalovažavati, prozivati drugoga i jos za to dobiva "lajkove" od istih ili sličnih njemu, a sankcije ni na vidiku. Mrzim zbog frustracije koja izbija iz očiju ljudi koje svakodnevno susrećem na ulici. Mrzim i zbog vas koji ste pred izbore svakodnevno maltretirali moju mater i sve one slične njoj dolaskom na vrata u zelenim majicama koje ste platili mojim parama i vrbovali da glasaju baš za vas, a svi zajedno ni kao ljudi ni kao političari ne vrijedite pišljivog boba. Dođite kad sam ja kući!!

Mrzim zbog praznog kina u Bihacu u kojeg ne idete jer vam je k'o fol skupa karta, a nije skupa kutija Marlbora ili tankog Ronhilla i redovne posjete sto kakvim rupama zvanim Piramida, Itd, Irish pub i sl. Mrzim što u glavnom gradu ubijaju nedužnu djecu, siluju na ulici, bodu noževima i svačim što im se nađe pri ruci, kradu auta, otimaju torbe. Prezirem zbog, u Sarajevu, ubijenih Denisa Mrnjavca, Dženana Memića, Jelene Opričić, koja je ubijena kod zgrade Predsjedništva BiH, Have Dovadžija iza koje je ostalo dvoje male djece koja nisu stigla ni upamtiti lice žene koja im je podarila živote, Fikreta Selman koja je zarađivala da preživi, na putu od posla do kuće ubijena je. Mrzim zbog Selme i Edite, dvije predivne djevojke koje su roditelji poslali u taj nakaradni grad da pošteno i vrijedno uče kako bi postale obrazovane, cijenjene u društvu, uzorite majke... A vraćaju im se kući u ćefinima. Moža su i one trebale ići prečicom i kupiti diplomu u Prijedoru, Kiseljaku... bez da vide to prokleto Sarajevo. Danas bi bile žive, a ja bih imao manje razloga da mrzim.

Mrzim zbog svih vas cinika koji će te zamjeriti zbog moje mrżnje i koji će te se naći u ovim mojim riječima. Mrzim zbog svih vas koji nemate hrabrosti reći u oči ono što mislite jer ne možete od zveketa oraha koji vam vire iz džepova. Ostanite tu gdje jeste! Nije još puno vremena ostalo kada će ovo postati društvo notornih idiota. Ostajte i pojedite se međusobno, što prije to bolje jer možda tad i ja prestanem mrziti.

Izvor: Facebook, Huseyin Imsirovic, Elvedin Alagic

Oni su na budžetu, zar to nije 1.300 kreveta?

Piše: Goran Jerkić, za blog „32 vijećnik“

Solidarnost je tako normalna stvar na Balkanu i osjećaj za zajednicu je puno veći od podgrijavanja nacionalne netrepeljivosti tokom rata i u poslijeratnom periodu. Haos koji nam se desio sa poplavama je pokazao da ljudi bez obzira na bilo kakve ograde koje su političari gradili zadnjih dvadesetak godina idu u davanje pomoći, dijele ljudi šta imaju sa unesrećenicima. Volim što sam Bosanac.

Ne mogu a ne kritikovati nemarne, nesposobne, atrofne, nespremne političare. Mediji su me nervirali, što je za očekivati. Oni su u funkciji političara pa tako čekaju mig šta će i kada raditi.

U Zenici je postojao veliki lokalni radio koji je svojevremeno slušalo gotovo milion slušalaca. Onda je došla reorganizacija. Formirana je i televizija. To je bilo prije više od dvadeset pet godina. Danas, ista ta kuća je na nivou da je lokalni radio i lokalna televizija. Rukovodstvu te kuće nije palo na pamet da se šire ili makar ojačaju. Princip „ne talasaj“ traje još uvijek. Njega je uvela u rad Medina, a nastavila utabanim stazama netalasanja Dženana.

Ali, ponese me priča, htio sam o političarima. Kada kao običan građanin dođeš na adresu Civilne zaštite i Crvenog križa kažu ti „samo daj telefon, zvat ćemo te“. I ništa. Nekoliko dana je telefon čekao ali poziva nema. Moj drug Vehid je otišao prvi dan na helikoptersko sletište i uvukli su ga u helikopter. Drugi dan je opet tražio kako da pomogne.

Esad je za sebe našao da pomogne u Crvenom križu. Ja sam opet sa Kemom obilazio obližnje pozicije i prijatelje na tim mjestima koji su nas zvali ili smo zvali mi njih. Nemila, Čajdraš, Begov han, Brce... bilo nas je svugdje.

Uh.... ja sam htio pisati o političarima. Možda političari ne zavređuju niti vrijeme, niti prostor. Komadant civilne zaštite javlja gdje su se pokrenula zemljišta i čovjek hoda li hoda. Pomoćnik komadanta na drugoj strani radi isto. Vjerovatno im je to zadatak.

Ali...šta je sa onim spiskovima koji su ad hoc pravljeni. Ili da postavim stvari drugačije.

U kantonu ima gotovo 800 zaposlenih, u općini ima više od 500 zaposlenih. Oni su na budžetu. Zar to nije 1.300 kreveta za unesrećene?

Puno toga je rađeno helikopterima. Valjda postoje ljudi koji to znaju, gdje će i šta će. Ali omladinsko naselje u Nemili je nekada imalo i 400 kreveta, zar se nisu trebali smjestiti oni koji su morali. Da ne spominjem rodbinu i prijatelje. Zar u tim organizacijama poput civilne zaštite, hitne pomoći, vatrogasci ne postoje planovi šta uraditi ako se desi ovo ili ono.

U Crvenom križu je već priča ne nosite odjeću, dajte hranu, na drugom mjestu traže lijekove. Pa političari radite li vi šta? Postoje li pretpostavke kada je jedan grad u haosu, šta mu treba za jedan dan?

Nisu uradili ništa dvadeset godina, jer da su radili, nesreća se ne može izbjeći ali može ublažiti.

Dok se zaduženi bave nesrećom šta radi MUP, šta rade inspekcijski organi. Jeli njima nesreća? Hoće li povećati aktivnost na uklanjanju kokošara, žohara....koji žele ušićariti na nesreći.

Šta radi ministarstvo poljoprivrede? Priprema li pomoć u sjemenskom materijalu i gorivu. Šta rade banke. Jeli i njima nesreća. Hoće li makar odgovoditi ovomjesečnu ratu kredita. Šta rade ssvi oni koji nisu direktno uključeni u rješenje haosa... Jel' sve treba prozivati ili će se sami aktivirati?

Apel iz Bistrice: Žene i djecu su evakuisali, nas su zaboravili!

U selima na području općine Zenica je teško, ali ipak većina sela je odblokirana. Međutim, najteže je neevakuiranim stanovnicima sela Bistrica koje je i dalje odsječeno od svijeta. 

Žene i djeca su izvučeni helikopterima a muškarci su i dalje u selu, spavaju u šumi i apeluju na zeničke vlasti da im pomognu jer, kako kažu po odlasku helikoptera zaboravljeni su i pored veoma teške situacije. S obzirom da sam bio jedan od onih koje su danas mogli dobiti na telefon zamolili su me da objavim njihov apel.

Poslušajte tonski zapis dramatičnog apela. Mirsad Delić, mještanin Bistrice u telefonskom razgovoru za blog 32-vijećnik.

Koga mi to i zašto uopće plaćamo?

Jutros, u potrazi za informacijama saznajem kako Kantonalna uprava civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona u posljednja 3 dana nije objavila ništa na svojoj web. stranici pa se pitam koga mi to i zašto uopće plaćamo??? Neko ili nečiji sin ipak uzima novac za održavanje te web. stranice.

Isti slučaj je bio i 11. novembra 2012.god. kod prekomjernog aerozagadjenja kada je trebalo proglasiti stanje uzbune. Taj dan je bilo nemoguće dobiti bilo kakve informacije iz Kantonalne uprave civilne zaštite. audio snimak kod slučaj-a povećanog zagađenja zraka nazovete Operativni štab CŽ. i dobijete...
Pored svih problema koji su me zadesili (prihvat evakuisane rodbine, traganje za informacijma preostale rodbine) volonterski sam snimio video o mogućem povlačenju rijeke u Zenici.

Vodostaj rijeke Bosne u Zenici kao da je u opadanju, voda se povlači...Ulaz u Zenicu iz pravca Doboja je zatvoren.Tehnički centar Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba u zeničkom naselju Blatuša je i dalje pod vodom.

Pogledajte video:

Bosna ne živi u Sarajevu!

Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri, znamo se organizirati...

Piše: Goran Jerkić

Plenum, građanke i građani Bosne i Hercegovine su u petak bili u Sarajevu. Mediji već nekoliko dana izvještavaju kako je bilo 300-tinjak učesnika. Političari nisu obratili pažnju na ovu grupu građana. Mogao bih ovako do besvijesti ali, smeta ono „ali“...

U besparici kakva hara ovom zemljom mizerno je građanke i građane BiH nulirati na način na koji rade novinarčići koji svoju mizernu dnevnicu zarađuju prepisujući od „velikih“. Možda ovaj početak teksta neće biti nekome dovoljno dobar razlog za čitati ovaj tekst ali ja sam bio tamo i osjetio ono što dugo nisam, a to je Bosna ne živi u Sarajevu. Kako?

U Sarajevo su došli građanke i građani Zenice, Tešnja, Zavidovića, Maglaja, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Travnika, Tuzle, Živinica, Srebrenika, Gračanice, Gradačca, Mostara, Jablanice, Konjica i kako sam čuo Širokog brijega i Posušja. Ako mene pitate to je pola Federacije BiH!

Ako je kako kažu novinari čije novinarstvo seže od Marin Dvora do Vječne vatre bilo 300-tinjak plenumaša, zašto je bilo 250 specijalaca obučenih i opremljenih za antiterorizam?

Među građankama i građanima BiH bilo je makar 50% žena, bilo je i mladih, bilo je i invalida, starijih.... Bilo je i onih koji nisu „u vinklu“ ali je bilo i onih koji znaju šta hoće. Onih koji žele građansku i humanu BiH.

Izgleda da je veliki problem, najveći što niko od „velikih“ to nije organizoavao. Zato nije bio veliki odziv. Novinarčići s početka ovog teksta nisu primjetili da je među plenumašima više novinara, tehničara i sličnih nego li samih Sarajlija.

Oni malobrojni, srčani, iskreni, veliki ljudi, Sarajlije koji su bili na protestima pored podrške bili su konkretni. Kafa, sok, voda, sendvič. Super! Hvala veliko. Sigurno idemo dalje. Ako petak pred Parlamentom Federacije BiH nije dovoljan salonskim političarima i salonskim revolucionarima onda ću napomenuti da su se po istom pitanju na Otvorenom univerzitetu okupili intelektualci, Krug-a 99. U nedelju, visoki predstavnik u svom izvještaju bio je jasan. Dakle, oni koji su se organizovali da dođu u Sarajevo, došli su! Velika većina nije mogla. Podrška za ono što radi plenum postoji!

Kamo dalje? Oni koji su u plenumu znaju kuda i kako, jer oni koji moraju otići već dvadeset godina nikome ne podnose račune i sve što rade pravdaju se da je po zakonu.


Plenumaši su uspostavili mrežu i kontakte. Oni na vlasti treba da se boje da plenum ne pređe u ilegalu. Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri i znamo se organizirati...

U BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

Znaš ono, kad mu je sve potaman, pa umjesto da stavi kamenčić u cipelu da ga žulja on postavi facebook status o Republici Srpskoj da druge žulja, nebi li neko jeo sam svoju džigericu da bi njemu i dalje bilo potaman. E, tak'i su ti naši revolucionari ali i političari i njihova bližnja i daljnja rodbina.

Za revoluciju, evoluciju, sekularnu državu ili povratak raseljenih zalažu se samo deklarativno, mnogi čak i produciraju probleme da bi se održali tamo gdje i jesu. Jedni na vlasti a drugi na tuđoj imovini. Ne treba se, dakle, čuditi što su postali takvi, odgovara im, ne kažu džaba „budala živi gdje je navik'o a pametan gdje mu je bolje“.

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

U međuvremenu , vjerske institucije u Federaciji BiH nastavljaju s izgradnjom 'centara za prilagođavanje' a političke partije sa smjenama u upravnim i nadzornim odborima kompanija, odnosno dovođenje „svojih“ na čelne upravljačke funkcije.

Način upravljanja i vladanja, stranačkom linijom od portira do direktora i priznavanje podobni a ne sposobni dovele su do masovnog egzodusa mladih građanki i građana BiH. Posljednje informacije govore da je Bosnu i Hercegovinu od 1995. godine napustilo više od 150.000 mladih ljudi, a danas bi više od 60 posto mladih isto učinilo kada bi im se pružila prilika. Ostaju samo podobni, oni kojima se nije pružila prilika ili nemaju gdje, uporni i budale.

Ukoliko nemaju rodbinske veze među političarima ili stranačku knjižicu, mladi u BiH teško da mogu doći do posla i onda, u zemlji u kojoj je omladini životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili očekuju da budeš ponosan na domovinu!

Ne znam jel' to neko nekog zajebava il' je to samo jedan od načina da ovi što im je sve „potaman“ dignu lovu za projekt financiran novcem poreskih obveznika?

Ne, ne nerviraju me oni koji kroje takvu sliku već oni naivni, koji nasjedaju i koji će te kritikovat zbog iznošenja tog i takvog stava a i sami su u go'nima do grla, no oni su „patrioti“ vođeni onom klasičnom izjavom ispranog mozga „neka, izdrž'o je Mujo i gore“.

Izdrž’o je naravno, a kad im ispričaš vic o Muji, negoduju i kažu da ti vicevi imaju za cilj izraziti: glupost, zaostalost, naivnost, ili neku drugu negativnost, dok likovi poput Perice i sl.. imaju za cilj izraziti oštroumnost, snalažljivost i druge pozitivne osobine.

Naučile Muje napamet ono što im likovi poput Perice iz njihovog stada smišljeno serviraju godinama, samo nek’ je “naš” pa nek’ malo i krade.

Neka se u Zenici preko noći premještaju i vozaju tuđi kiosci i neka se postavljaju drugi, a neka radnicama zeničkog Duhana kojima je ova firma, da bi namirila dugovanja, dala ovu trafiku, bude san otkrivanje počinalaca ovog djela i vraćanje u posjed.

Neka se zlo/upotrebom prava nesprovode sudske presude, nek' se neusvajaju zakoni, nek' se diže lova za projekte, nek' se nezapošljavaju mladi, a nek' i odlaze, izdrž'o je Mujo i gore...

Nadajmo se da će Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona, kada bude imalo bolje uvjete za rad, nakon najavljene gradnje nove zgrade ove institucije i zapošljavanja pet stručnih saradnika ostvarivati bolje rezultate, a da će se oni koji vozaju (kradu) tuđe kioske i zloupotrebljavaju položaje ili prava naći tamo gdje im je i mjesto.

A kad' se svi oni nađu tamo gdje im je mjesto i kada omladini ne bude životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili, moći ćemo reći da smo ponosni na domovinu.

Do tada, naši mladi kojima još uvijek nije ispran mozak će se i dalje 'fatat' noge, vide i oni da u BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: utorak, 06. kolovoza 2013

Vlasnici kapitala dobivaju bitku!

- U zemlji u kojoj je postalo normalno da se namještaju tenderi, da se posao ne može dobiti bez “štele” teško je očekivati bolje sutra.

U današnje vrijeme zatrpani smo informacijama a većinu poruka olako shvaćamo i zanemarujemo tako da se sve ćešće pitam vrijedi li uopće pisati, kritizirati ili upozoravati ako ljudi vjeruju isključivo svojim vođama.

Iako su ispitivanja javnog mjenja provedena metodom slučajnog odabira (na uzorku od 1,500 osoba), vjerujem da ćete se složiti sa rezultatima agencije "Prism Research” koja su pokazala da većina građana u BiH najviše vjeruje vjerskim liderima a najmanje političarima.

I pticama na grani već je jasno da BiH ne može u EU dok ne postane funkcionalna država, a za „dosadašnju funkcionalnost“ možemo zahvaliti i jednim i drugima. Sve se zna, samo je pitanje je li ikome stalo do ove države i njene funkcionalnosti. Mladi ljudi odlaze, napuštaju zemlju, firme se rasprodaju, radnici dobivaju otkaze!

Bez uvrede, ali izgleda da je nekima mnogo važnije da većina onih drugih prizna da se u Bosni i Hercegovini počinio zločin (u njihovo ime ili ime naroda kojem pripadaju) od toga što će sutra jesti ili obući i imaju li zaposlenje, izuzev ako ti neki, kojih i nije tako mali broj, nisu već zaposleni, na dobrim položajima isl.

Zbog tih, ponavljam, koji i nije tako mali broj (tetića, sestrića i amidžića), koji pretpostavljam i profesionalno rade na tome kako bi se pobrkali prioriteti i podigle nacionalne tenzije i jesmo tu gdje jesmo. S obzirom da je kod priznanja ili negiranja učinak isti (identifikacija s određenom nacijom), bespotrebno je voditi rasprave i polemike oko toga.

U najčešćim slučajevima takve rasprave se usmjeravaju u potpuno pogrešnim smjerovima i prepune su netolerancije i mržnje, a s kojim ciljem znaju oni koji ih usmjeravaju.

S druge strane, sudovi su zatrpani tužbama zbog gubitka posla i neisplaćenih plaća, zatim neplaćanja komunalija tako da su sve raspoložive ljudske i materijalne kapacitete preusmjerili na njihovo rješavanje. Prema posljednjim podacima u sudovima BiH ima više od dva miliona neriješenih predmeta a od ukupnog broja, čak 93,92 posto čine komunalni predmeti.

Dakle, u toj neposrednoj borbi „države protiv građana“ uzimajući u obzir dva miliona neriješenih komunalnih predmeta bitku dobivaju vlasnici kapitala stečenog organizovanim kriminalom i korupcijom ili oni koji su čvrsto odlučili da je dobiju.

Teško im je, mnoge zakone su sputavali, opstruirali, "obarali" zbog tih istih vlasnika kapitala dajući im dovoljno vremena da završe započeti posao ili pak dok se ne rasproda državna imovina.

U zemlji u kojoj je postalo normalno da se namještaju tenderi, da se posao ne može dobiti bez “štele” teško je očekivati bolje sutra.

Dok neki drugi ljudi u svijetu formiraju organizaciju za odbranu od nebeskih tijela, "naši" su 23 duge godine s nama na račun neusvajanja i nedogovaranja o državnim praznicima, himni, nacionalnim predmetima, neprovođenju presuda Sejdića, Fincija i drugih „briga“ i sličnih zajebancija. Zapravo, brinu oni, jako, da BiH ne postane funkcionalna država.

Međutim, došli su pred zid, prvi korak je napravljen. Nakon što je Federalna vlada utvrdila Prijedlog zakona o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala u Federaciji Bosne i Hercegovine, naravno, ukoliko nije još jedna „ubleha“ koju će zaustaviti u parlamentima, opravdano se može očekivati funkcionalnija država.

Naime, vlada je utvrdila prijedloge tri zakona iz oblasti suzbijanja korupcije i organiziranog kriminala, i to o oduzimanju nezakonito stečene imovine, o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala te o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona FBiH.

Neki kažu da je naivno očekivati da će političari raditi protiv sebe, dok se dobar dio slaže, misleći da je krajnje vrijeme i da ovaj put nemaju kud. No, uskoro bi mogli i da se uvjerimo ko i na koji način opstruira državu i kome to nije stalo do njene funkcionalnosti. Vjerujem da bi glasanje protiv ovih zakona izazvalo veće nezadovoljstvo građana od nedavnog neusvajanja zakona o JMB. Sve su opcije moguće pa i ta. Živi bili pa vidjeli.

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: utorak, 12. studenog 2013

Dan poslije?

Muhamed Pivić, za Dnevno BiH - objavljeno 26.03.2013.

Svih ovih martovskih dana Zenica je bila u žiži zbivanja u državi. Ovom prilikom neću o proslavi kojom se građani prisjećaju na dan kada je Bosna i Hercegovina postala neovisna, niti o brigadirima ORA koji su prodefilovali Titovom ulicom prisjećajući se nekadašnjih velikih saveznih akcija i perioda lokalnih i republičkih omladinskih radnih akcija, do 1990. godine.

Sve su to samo “obični” ne/radni dani, baš kao i tradicija koja spontano 21. marta okuplja Zeničane uz rijeku Bosnu, na kojoj sam i sam prije uobičajenog radnog dana popio čašicu jabukovače i počastio se jednim čimburom.

Tradicija je duga više od jednog stoljeća a uprkos ovogodišnjoj hladnoći i kiši, ne mali broj ljudi uživao je uz igru i pjesmu. I ove godine su Zenički mljekari dijelili mlijeko, čimbur od 1500 jaja donirali su iz jednog privatnog preduzeća, a još oko 500 kilograma ćevapa i pića donirali su članovi Grupacije.

Dan poslije, euforija pred i nakon utakmice Bosna i Hercegovina - Grčka, u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, plavo-žute zastave, slavlje, hiljade građana na ulicama grada. Izuzetan osjećaj, Bosna i Hercegovina nikad bliže plasmanu na jedno veliko natjecanje.

Gledajući na prethodna dva dana ili čak dvije godine, tačnije od 2010 i općih izbora, sve funkcioniše besprijekorno. Međutim, blokirane državne institucije, kriza u Federaciji BiH, podjeljeni ljudi i država po nacionalnoj osnovi sve više liči Južnoj Africi i aparthejdu iz 1950-tih.

Ali koga je briga za državne institucije, u samo dva martovska dana pokazali smo da imamo i stvari koje nas ujedine, da nam malo treba i da smo sretna nacija ali samo u većinskom bošnjačkom dijelu države. Pobjedom u Zenici naša reprezentacija je pokazala snagu Bosne i Hercegovine a tv izvještaji iz Mostara i Banja Luke njenu slabost.

Sretna nacija je nacija sretnih obitelji a koliko je sretnih obitelji dan poslije?

Dan poslije sreo sam penzionera javnog preduzeća u stečaju koji ne prima mirovinu, koji je, kako kaže, na ivici smrti jer se bori sa visokim pritiskom kojeg je “zaradio” bezuspješnim obilaskom općinske administracije u potrazi za svojom zarađenom mirovinom.

Dan poslije sve je isto, na Kamenom mostu opet kutije, jedna za prikupljanje humanitarne pomoći “gladnom/oj” , druga za humanitarni koncert pomoći oboljelom/oj.

Da bi samo prošetali ulicama grada, ukoliko ste suosjećajni, treba vam najmanje 20,00 KM. a koliko će tek trebati za narednih nekoliko godina?

Ako te humanitarne aktivnosti uporedimo sa projektom Narodne kuhinje, koji je započeo u Zenici otprilike prije 13 godina sa 900 korisnika, da bi se deset godina poslije taj broj popeo na 2.230 korisnika na širem području grada i da taj broj stalno raste, moglo bi se reći da i nismo nacija sretnih obitelji.

I dok, primjera radi, devet od deset Norvežana smatra se sretnim i novac im nije važan, građanima u Bosni i Hercegovini u većini slučajeva novca nedostaje ili ga nemaju nikako. Ovdje je na snazi izreka “rodi me majko sretnog da poslanik budem” jer za njih recesija ne postoji, poslanici imaju novca, politika je postala unosan i dobar posao.

Sve što trebate je da znate da uplitanje u nečije interese nije poželjno jer „konkurenti” to shvataju kao prijetnju, da postoji veći dio koji je protiv postojećeg stanja ali da su na margini, nisu podržani i padaju na političke ublehe a grupe koje imaju novac zadovoljne su postojećim stanjem.

A gdje ćete vi završiti naredne godine, na čašici “besplatnog” pića i čimburu, u kutiji na Kamenom mostu, u potrazi za obećanom/zarađenom mirovinom ili nekom novom aparthejdu, ne zavisi od plasmana reprezentacije niti jednog velikog natjecanja.

To zavisi od grupa koje imaju novac, od njihovog opstanka u poslaničkim klupama, opstanka na funkcijama državnih ustanova i njihovog ne/dogovora.

Zavisi i od uspostave građanske države ali oni paze da im se to ne dogodi.

I na kraju, “dan poslije Brisela, nije poznato šta su lideri sedam vodećih stranaka zaista dogovorili u vezi s provođenjem presude Sejdić – Finci. Sudeći po izjavama nekih od njih, kao da su bili na različitim sastancima”.

Od uspostave građanske države barem za sada nema ništa, jer oni opet poručuju: “dogovor vodi u treći entitet”.

Ako dogovor vodi u treći entitet, kuda nas onda vodi neuspješan dogovor?

Za ‘dan poslije’ neuspješnog dogovora trebat će nam mnogo više od običnih kokošijih jaja na tavi….

Inspekcijska kontrola u JU „Predškolski odgoj i obrazovanje“ Zenica pronašla nepravilnosti!

S obzirom da je nedavno na moju adresu stigla prijava koja je poslata u Inspekciju rada, odnosno Zahtjev za inspekcijsku kontrolu u JU „Predskolski odgoj i obrazovanje“, nakon prvoobjavljenog teksta „da li u vrtiću "Dunja" čistačica obavlja poslove odgajatelja!?“ s iste adrese proslijeđen mi je odgovor nakon izvšene inspekcijske kontrole, mada u pomenutom dokumentu nisu dati odgovori na mnoga pitanja.

Podsjećam, osoba koja je tražila inspekcijsku kontrolu tada je tvrdila da se obraćala Upravnom odboru Ustanove 14.03.2014.g., a da nikada nije dobila odgovor niti je iko pozvan na odgovornost a kamoli sankcionisan zbog ovog slučaja ali i drugih nezakonitih radnji iz domena radno-pravnih odnosa ali i finansijskog poslovanja.

Prije nekoliko dana sam stupio u kontakt i sa drugom stranom, koja organizira i vodi rad i poslovanje JU „Predškolski odgoj i obrazovanje“ Zenica, direktoricom Edinom Hodžić koja mi je izjavila kako je zaposlena u toj ustanovi 26 godina te kako ne brine za dešavanja od prije 5-6 godina.

- Neka nadležne institucije rade svoj posao, smiješno je prozivati i pozivati se na navodne stare nepravilnosti koje iznosi jedan „neradnik“, istakla je g Hodžić na kraju tel. razgovora.

Općinski službenik Zijad Softić,je bio nešto drugačiji u ponašanju,koji mi je nakon predstavljanja i naziva teme na kojoj radim, na pitanje dali je upoznat sa dešavanjima u toj ustanovi, odnosno zapošljavanju po stranačkoj liniji pravnice, zatim pitanju da li je i u ikakvom srodstvu, ostao bez teksta nekoliko sekundi i bez ikakvog odgovora prekinuo vezu.

Pogledajte šta stoji u odgovoru inspekcije:

Lični stav - Kada će se plenumi omasoviti?

 Svjedoci smo čestih kritika na račun plenuma građanki i građana širom Bosne i Hercegovine pa tako i plenuma Zeničko dobojskog kantona.

Sve više je onih koji pokušavaju kroz zahtjeve građanki i građana proturiti zahtjeve koji se tiču jedne određene kategorije stanovništva, desetina građana ili nekog budućeg projekta koji obuhvata jednu desetinu ljudi.

Prvi takvi zahtjevi pojavili su se na samom početku, nesmotrenošću, neiskustvom i željom za pomaganjem građankama i građanima neki od njih djelomično prolaze, no očigledno je da vremenom ostaju samo na pokušajima. Uvidjevši kako sve teže prolaze, kako će u krajnjem slučaju biti otkriveni i odbačeni u posljednje vrijeme skoro da ih i nema.

Jačanjem organizacionog i izvršnog tijela plenuma građanki i građana ZDK-a slabe takvi zahtjevi a kao proizvod svega navedenog slabi i sam odziv i masovnost plenuma te se samim tim postavlja se pitanje zbog čega su se neki ljudi priključivali plenumu. Zbog zalaganja za sveopšte dobro ili svoje sopstveno? Mislim da nije potrebno izdvajati pojedinačne slučajeve koji su riješeni zalaganjem izvršnog tijela plenuma uz podršku građana, oni su riješeni i samim rješavanjem izostaje podrška istih. Koji su to (ne)ljudi u ovom momentu nije ni bitno, sami će se prepoznati.

Političari, svjesni takve snage plenuma nemaju razloga za brigu i samim tim ne postupaju po zahtjevima građana od 07. februara 2014, odlažući ostavke vlada do narednih izbora.

Kada će se plenum omasoviti? Dakle, odgovor je jednostavan! Kada ljudi shvate da plenum nije nastao s ciljem rješavanja kratkoročnih pitanja pojedinki i pojedinaca nastalih kao posljedica dugoročne nacionalističke politike i nerada izabranih zvaničnika.

OPSTANAK U BIH!

Istinu, pomirenje ili osvjescenje naroda i bolje sutra ne vole samo oni koji su zgrijesili, likovi iznikli na kriminalu, krvi, znoju, tudjoj zemlji, imovini i tudjem radnom mjestu... A gdje su oni i koliko ih je? Tu su, medju nama, ima ih mnogo, okrenite se oko sebe i vidjecete ih. Vidjecete ih na televiziji, na ulici, u vasim opstinama, preduzecima, kancelarijama i skupstinskim salama. Okrenite se oko sebe, oni su tu, svugdje, samo vas nema. Nema vas jer ste si dopustili da "nestanete" pod nogama gore navedenih. I kad budete umirali nece se primjetiti! Jer, nestali ste prije smrti...

Plenum ZDK-a: „Jedinog brata izgubio sam za ovu državu,koje se sada stidim!“

Sinoćni plenum građanki i građana Zeničko - dobojskog kantona koji se održava u fiskulturnoj sali „Bilmišće“ s ciljem kanalisanja problema građanki i građana nije prošao nezapaženo. Nakon izvjesnog vremena pojavio se i prof. dr. Dženan Skelić, psiholog i vanredni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici, koji je pročitao pismo, odnosno zahtjev za opštom amnestijom osuđenika KPZ Zenica. Nakon pročitanog pisma, prema reagovanju građanki i građana, bilo je jasno kako je očigledno promašio temu.

Tema o problemima iz oblasti zdravstva izazvala je širu diskusiju iz koje izdvajamo dio bh svakodnevnice u kojoj između ostalog možemo čuti kako su oboljeli pacijenti od teških bolesti prinuđeni da se snalaze kako znaju i umiju.

Između ostalog, ispred onih koji nemaju pravo ni na kakve lijekove o trošku ZZO pročitano je pismo u kojem se mogla se čuti poruka građanima, „dobrim ljudima“ da se ujedine.

„Mi smo bez ovih lijekova osudjeni na sigurnu smrt. Ja sam kao srčani bolesnik bio u ABiH, jedinog brata izgubio sam za ovu državu,koje se sada stidim“, istaknuto je u pismu.

Svoje interesovanje za temu plenuma iskazao je i Prim. dr Harun Drljević koji nam je kazao i kako su za ovakvo stanje u zdravstvu krive i prethodne uprave te rukovodstvo firme koje je „regrese za godišnji odmor koristilo za investicije“, a da posljedice tog i takvog stanja trpe krajnji korisnici. Na naše pitanje o dugovanjima Kantonalne bolnice Zenica, a za koja smo saznali da dostižu cca.16 miliona maraka te da su uposleni u Kantonalnoj bolnici Zenica suočeni s nedostatkom osnovnih uvjeta za rad dr.Drljević je odgovorio da ta dugovanja premašuju 21 milion maraka, a da su dobavljači najavili obustavu dostave lijekova i sredstava za rad ljekara.

Pogledajte video:

Zeničanka Samra: Njenu prvu izložbu otvorio je princ Neu-Isenburga i gradonačelnik!

- svojim slikama želim da pokažem zadovoljstvo i slogu bez obzira na nacije...

Nakon više samostalni izložbi fotografija zeničanke Samre Babalija, koja živi i radi u Njemačkoj, (Frankfurter Strase 125-127), Neu Isenburg, odučio sam da svojim sugrađanima predstavim kako je Samra zakoračila u svijet fotografije.

Samra ima dvije kćerke, 8 Godina (Edita) 12 Godina (Adelina), udata, a muž je iz Brčkog, odrastao kod tetke u Bosni i Hercegovini.


„Došla sam s mamom, rodicom i bratom krajem aprila 1992 godine. Uputili smo se s predzadnjim autobusom koji je smio da izađe iz Zenice“ priča Samra. Tada su nam rekli „idite, samo idite i spašavajte glavu. Put do Zagreba trajao je otprilike 3 dana. Kroz sve moguće barikade, onako prestrašeni, stigli smo u Zagreb a nekih par scena iz tog vremena neću nikada zaboraviti.


Sedmi razred osnovne škole pohađala sam u školi Ivan Goran Kovačić u Zenici, sadašnjoj „Musa Ćazim Ćatić“ a u Njemačkoj nastavila sa 8. bez znanja jezika. Nisam nikad bila ni na jednom kursu ili imala mogućnost da pohađam kurs.


Poslije osnovne škole sam nastavila dalje u školu i stekla zvanje pravnika. Radim kod advokata i notara vec 13 godina po 3 dana u sedmici a ostatak vremena posvetila sam fotografiji i mojim novinama, priča Samra.

Oduvjek sam voljela fotografiju i bio mi je hobby. Savjetovali su me da otvorim foto atelje, jer su smatrali da to radim stvarno profesionalno. Kad mi je tata umro otvorila sam studio i počela od najmanjeg, bez velikih profesionalnih kamera itd. jer to mi je davalo snagu da prebolim gubitak tate.


Uz to sam počela da se angažujem za puno građana i grad uopšte, počela sam pisati novine i slikati. Svoj prvi list izdala sam 2011.god. novine koje se ne plaćaju i ne kupuju. Nakon velikog truda,ne znam tačno koliko brojeva mojih novina, građani i grad su se zainteresovali jer takve projekte još niko nije radio, stvari koje obilježavaju dobrotu i istoriju ovog grada gdje živim.


Ove godine sam po želji gradonačelnika dobila šansu da izložim moje radove već 2 puta. Prva izložba bila je u opštini a na otvorenju je bilo velika zeinteresiranost tako da je zbog toga i nastavljena. Izložbu je otvorio princ Neu-Isenburga i gradonačelnik. 

Princov djed je u ovom gradu tada dao prvi komad zemlje izbjeglicama i tako se davala zemlja i dalje izbjeglicama, još od prije 200 godina. Izlozba je napravljena s ciljem promocije i integracije, zadovoljstvu i pomaganje građana međusobno. Održavala se u toku sedmice tolerancije i borbe protiv rasizma.

Htjela sam da pokažem na svojim slikama, zadovoljstvo i slogu bez obzira koje nacije itd. ovdje pop i hodža na mom kauču zajedno sjede i druže se, ističe na kraju.


Njena web str. nalazi se na adresi: http://www.fotoatelier-perle.de/

a stranice na facebooku su:
https://www.facebook.com/pages/Fotoatelier-Perle-Neu-Isenburg/188134861238711

https://www.facebook.com/pages/Neu-Isenburger-Extrablatt/351108298332240

Ein buntes Gesamtbild der Stadt bieten die Bilder von Samra Babalija
http://www.op-online.de/

Argument koji pokazuje da se Općina Zenica deklarativno zalaže za borbu protiv korupcije!

U video prilogu donosimo Vam argument koji pokazuje kako je očito da se Općina Zenica deklarativno zalaže za borbu protiv korupcije. 

Naime, radi se o odbijanju usluga korištenja općinske sale za potrebe udruženja „Akcija građana“, članice Watch dog tima za borbu protiv korupcije u svrhu održavanje tribine „Akcijom građana protiv korupcije“.

Iz udruženja „Akcija građana“ poslat je Zahtjev za ustupanje sale Vijeća radi održavanja Javne tribine u svrhu promocije i potrebe aktivnog učešća građana u borbi protiv korupcije u BiH. Sve obaveze i troškove oko ustupanja sale finansirao bi Watch dog tim udruženja „Akcija građana“ kao članica ACCOUNT-a.

Međutim, bezrazložnim odbijanjem usluga, odnosno korištenja sale, očito je da Općini Zenica i nije stalo do jednog takvog učešća iako je i Općina Zenica članica mreže sa predstavnikom Dževdanom Brajić, direktoricom Stručne službe Vijeća i načelnika.

Argument koji pokazuje da se Općina Zenica deklarativno zalaže za borbu protiv korupcije je Sala Općinskog vijeća Zenica koja u zatraženo vrijeme 23.04.2014. u 18,00 prazna. Dakle, nije bila zauzeta kako su tvrdili iz Općine Zenica.

Podsjećamo, ACCOUNT je mreža nevladinih organizacija, institucija, pojedinaca koji žele zajednički i sistematski raditi na borbi protiv korupcije u BiH.

Mreža ACCOUNT će svojim zagovaračkim i konkretnim akcijama kreirati pritisak na bh. vlasti na svim nivoima da ubrzaju antikorupcijske reforme, koje su uostalom i obavezujuće za proces evropskih integracija.

Pogledajte video i presudite sami: