U BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

Znaš ono, kad mu je sve potaman, pa umjesto da stavi kamenčić u cipelu da ga žulja on postavi facebook status o Republici Srpskoj da druge žulja, nebi li neko jeo sam svoju džigericu da bi njemu i dalje bilo potaman. E, tak'i su ti naši revolucionari ali i političari i njihova bližnja i daljnja rodbina.

Za revoluciju, evoluciju, sekularnu državu ili povratak raseljenih zalažu se samo deklarativno, mnogi čak i produciraju probleme da bi se održali tamo gdje i jesu. Jedni na vlasti a drugi na tuđoj imovini. Ne treba se, dakle, čuditi što su postali takvi, odgovara im, ne kažu džaba „budala živi gdje je navik'o a pametan gdje mu je bolje“.

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

U međuvremenu , vjerske institucije u Federaciji BiH nastavljaju s izgradnjom 'centara za prilagođavanje' a političke partije sa smjenama u upravnim i nadzornim odborima kompanija, odnosno dovođenje „svojih“ na čelne upravljačke funkcije.

Način upravljanja i vladanja, stranačkom linijom od portira do direktora i priznavanje podobni a ne sposobni dovele su do masovnog egzodusa mladih građanki i građana BiH. Posljednje informacije govore da je Bosnu i Hercegovinu od 1995. godine napustilo više od 150.000 mladih ljudi, a danas bi više od 60 posto mladih isto učinilo kada bi im se pružila prilika. Ostaju samo podobni, oni kojima se nije pružila prilika ili nemaju gdje, uporni i budale.

Ukoliko nemaju rodbinske veze među političarima ili stranačku knjižicu, mladi u BiH teško da mogu doći do posla i onda, u zemlji u kojoj je omladini životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili očekuju da budeš ponosan na domovinu!

Ne znam jel' to neko nekog zajebava il' je to samo jedan od načina da ovi što im je sve „potaman“ dignu lovu za projekt financiran novcem poreskih obveznika?

Ne, ne nerviraju me oni koji kroje takvu sliku već oni naivni, koji nasjedaju i koji će te kritikovat zbog iznošenja tog i takvog stava a i sami su u go'nima do grla, no oni su „patrioti“ vođeni onom klasičnom izjavom ispranog mozga „neka, izdrž'o je Mujo i gore“.

Izdrž’o je naravno, a kad im ispričaš vic o Muji, negoduju i kažu da ti vicevi imaju za cilj izraziti: glupost, zaostalost, naivnost, ili neku drugu negativnost, dok likovi poput Perice i sl.. imaju za cilj izraziti oštroumnost, snalažljivost i druge pozitivne osobine.

Naučile Muje napamet ono što im likovi poput Perice iz njihovog stada smišljeno serviraju godinama, samo nek’ je “naš” pa nek’ malo i krade.

Neka se u Zenici preko noći premještaju i vozaju tuđi kiosci i neka se postavljaju drugi, a neka radnicama zeničkog Duhana kojima je ova firma, da bi namirila dugovanja, dala ovu trafiku, bude san otkrivanje počinalaca ovog djela i vraćanje u posjed.

Neka se zlo/upotrebom prava nesprovode sudske presude, nek' se neusvajaju zakoni, nek' se diže lova za projekte, nek' se nezapošljavaju mladi, a nek' i odlaze, izdrž'o je Mujo i gore...

Nadajmo se da će Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona, kada bude imalo bolje uvjete za rad, nakon najavljene gradnje nove zgrade ove institucije i zapošljavanja pet stručnih saradnika ostvarivati bolje rezultate, a da će se oni koji vozaju (kradu) tuđe kioske i zloupotrebljavaju položaje ili prava naći tamo gdje im je i mjesto.

A kad' se svi oni nađu tamo gdje im je mjesto i kada omladini ne bude životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili, moći ćemo reći da smo ponosni na domovinu.

Do tada, naši mladi kojima još uvijek nije ispran mozak će se i dalje 'fatat' noge, vide i oni da u BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: utorak, 06. kolovoza 2013

Molitvom do posla!?

Možemo li molitvom doći do tako nedostižnog posla?

Jedna izreka kaže da “ljude ne uznemiravaju stvari same po sebi, već način na koji ih posmatraju.” Iako nam se ne dopada, loše stvari se ipak dešavaju. Kažu da sto posto loše ili grozno ne postoji! Negdje sam pročitao da ako uvjeravate sebe da je nešto grozno onda kada je samo nepovoljno i čvrstim ubeđivanjem da je to grozno uvodite sebe u stanje depresije. Ne, ovo što se dešava nije stanje depresije ali je ipak grozno.

Ne možete plaćenom kampanjom prikazivnja uspješnih i “privilegovanih” Zeničana vratiti vjeru u naš grad svima onima kojima je poljuljana u godinama iza nas, jer pobogu brate, to je tek nekoliko privilegovanih.

U gradu u kome mladi nemaju nikakvu perpsektivu, ne možete hiljadama ili milionima tona asvalta i betona, odnosno izgradnjom saobraćajnice GGM-a vratiti vjeru u naš grad, jer pobogu brate, nisu svi mladi neimari.

U gradu gdje su uposleni rijetki i privilegovani ne možete odobravanjem “privatne” izgradnje vjerskog objekta vratiti izgubljena radna mjesta nekoliko hiljada zaposlenih, jer pobogu brate, previše je uništenih preduzeća. Molitvom, koja je religiozni čin izgovaranja određenog teksta, u kojem se vjernici obraćaju Bogu ne dobiva se posao, zato postoji Biro za zapošljavanje ali se u našem gradu ipak zapošljava na telefonski poziv.

I na kraju, kažu tamo neki ,da kad nam neko “DADNE” novac za npr. za izgradnju vjerskog objekta ne možemo mi njemu naređivat šta će sa svojim novcem, moramo tako i uradit…..Draga gospodo! Ne može taj neko da "DADNE" i određuje gdje ću i šta ću uradit u svojoj kući, inače neću prihvatit taj novac. Po njihovom ispade da može neko doći s novcem da uloži u džinovski spomenik prcastom Draži Mihajloviću, jer pobogu brate, to je njegov novac,ne možemo mi određivat šta će on s novcem raditi. E 'bem vam razmišljanja vaša i pravdanja da je to njegov novac. Nek' ide s istim tim novcem i nek' gradi gore u Babinu šta hoće.

Našem gradu nedostaje preduzeća a vlast je dužna naći načina za pravljenje poslovnog ambijenta s ciljem bržeg zapošljavanja. Pravljenjem “svetišta” od grada nećemo doći ni do kakvog poslovnog ambijenta, već do već viđenog, partijskog zapošljavanja.

Hallali brate, al’ tako je…

NAPOMENA: Za one koji nisu iz Zenice, “Babino” je skup sela uz Babinu rijeku, okolina Zenice