Imali ste priliku i ranije vidjeti kako su se Bošnjaci u Zenici podijelili , skoro da pola grada nije više u dobrim odnosima. U jednom od objašnjenja rekao sam da će se uskoro napraviti stanje poput onog u Siriji, gdje međusobno ratuje više muslimanskih sekti . Dakle, zahvaljujući Fuadu Kasumoviću i njegovoj želji za totalnom kontrolom vlasti i kontrolom donošenja odluka u vijeću razbijene su i neke od lijevih stranki. Sjetimo se raskola u gradskom odboru „Naše stranke“, zatim napuštanja stranke SBB od strane Amele Granić i Edhema Fejzića ili napuštanja Snage Centra od strane Adnana Šabanija i Kenana Fetahagića , zatim neslaganja u Stranci za BiH i isključenje vijećnika Vahida Spahića. Možda će nekome ova informacija biti beznačajna ali ne znači da je bezazlena ili nepromišljena. Naime, radi se o podjeli paketa humanitarne pomoći od strane „zabranjene sekte“ čiji prehrambreni artikli po tumačenju legitimnih organa Islamske zajednice BiH, nisu halal.
„Humanitarne organizacije "Ahmadiyya Muslim Jamaat" i "Humanity first" u saradnji sa Gradskom upravom osigurale su pomoć za dvije stotine socijalno ugroženih lica sa područja Zenice. Podjeli paketa sa prehrambenim artiklima i proizvodima za higijenu prisustvovali su gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović, predsjednik organizacije "AMH" Mufeezur Rahman i regionalni direktor "Humanity first" za Balkan Zubair Khalili“ stoji u saopštenju Gradske uprave Zenica.
„Ahmedije su zabludjela sekta izašla iz okvira islama“, tvrde legitimni organi Islamske zajednice!
Na zvaničnoj stranici Travničkog muftijstva postoji zapisana hutba o ahmedijama. „Saznanje da se određena sektaška učenja pojavila na području nekih medžlisa Muftiluka travničkog, nagnala su me da se putem hutbe obratim svim vjernicima sa nadom da će razumjeti ozbiljnost ove pojave u vremenu i prostoru, te da će svojom praksom pokazati odlučnost i zrelost u očuvanju tradicionalnih islamskih vrijednosti na ovom prostoru“, riječi su s kojima počinje ova hutba.
- Pojava o kojoj želim danas s vama razmišljati je sekta Ahmedija.
Osnivač ove sekte je Mirza Gulam Ahmed. Rođen 1839. godine u selu Kadijan. Po mjestu rođenja Ahmed Gulama su prozvani Kadijanije, a ahmedije se zovu po imenu osnivača. Smatraju se doseljenicima iz Samarkanda i mongolskog su porijekla. Otac mu se zvao Gulam Murteda. U nekim prilikama je naglašavao svoje perzijsko porijeklo. Obje verzije o njegovom porijeklu bilježi u svojim djelima.
Sekta Ahmedija je nastala na tlu indijskog potkontinenta u vrijeme slabljenja i raspada islamske države pod upravom Osmanlija, tačnije, za vrijeme engleske najezde i kolonizacije nekih djelova islamskog svijeta. Ideja o potrebi osnivanja ove sekte je potekla iz Londona - na sastanku lidera engleskog kolonijalizma a radi plana okupacije islamskih teritorija. Tom idejom su željeli razbiti jedinstvo islamskog učenja i njegovih sljedbenika. Na spomenutom sastanku je donesen zaključak da se formira sekta koja bi se svojom vanjštinom i javnim proglasima deklarisala kao islamska a u biti da bude antiislamska. Sačinjeni su konkretni planovi. Odaslane su ekspedicije koje su sačinjavali stručnjaci. Osnovna zamisao je bila ubaciti pometnju, nered i neslogu kako bi se lakše okupiralo i koloniziralo muslimansko stanovništvo. Na čelo ekspedicija su u principu postavljali ljude iz muslimanskih redova. Tako je za područje indijskog potkontinenta određen Mirza Gulam Ahmed el-Kadijani. Ovim činom Ahmed se svrstava u red okupacionih snaga što potvrđuje njegovu porodičnu opredijeljenost jer mu je i otac bio na strani engleskih snaga 1851. godine .
Zbog odanosti u radu i postignutih rezultata engleski obavještajci mu pripisuju svetost, nadnaravnu moć, da bi on jednom prilikom izjavio: «Vidio sam meleka u liku mladog Engleza, koji je u dvadesetoj godini svoga života sjedio na stolici, i ja sam mu rekao: 'Ti si uistinu oličenje ljepote'. Odgovorio je: 'Da'».
Naglašavao je da mu od Boga dolazi naklonost prema Englezima, a da on samo prenosi Božije poruke. Zagovarao je da se kroz „njeno veličanstvo, britansku vladu" manifestuje Božija milost nad muslimanima. Aktivno je pozivao svoje sljedbenike na slijepu poslušnost, pokornost i lojalnost britanskoj vlasti.
Mirza Gulam Ahmed je imao vrlo oskudno obrazovanje. Prenosi se da potječe iz porodice koja se bavila sihrom. Nije poznavao tefsirke, hadiske, fikhske i usulske znanosti. Posebnu pažnju je posvecivao učenju engleskog jezika i engleske kulture. Njegovo nepoznavanje materije je evidentno u djelu «Bejgum Sulh» gdje navodi da je Poslanikov otac umro poslije njegova rođenja, mada svako ko imalo poznaje osnove islamskog učenja zna da je otac Muhammeda, a.s., umro prije njegovog rođenja.
U drugom djelu «Ajnul-ma'rife», navodi da je Muhammed, a.s., imao jedanaest sinova i da su svi su umrli. A poznato je da je Muhammed, a.s., imao četiri sina: Tajib, Tahir, Kasim i Ibrahim.
O Mirzi Gulamu se govori da je bio veoma slabog morala. Iako je navodno zagovarao da je laž zločin, poput otpadništva od vjere, zabilježeno je puno laži sa njegove strane u kontaktu sa ljudima. Lagao je i na poslanika Muhammeda, a.s., a njegova djela su puna laži.
Nakon mnogobrojnih pokušaja od strane islamskih učenjaka da ga odvrate od laži, koje je iznosio na Allaha i Njegova Poslanika, a.s., i njegovog samoproglašavanja da je on obećani Mesija-reformator, koji treba da spasi čovječanstvo, nije bilo uspjeha. Mirza Gulam je u svome djelovanju imao neograničenu podršku Engleza. Zabilježena je i publicirana jedna rasprava između njega i velikog islamskog učenjaka koji je pokrivao područje indijskog potkontinenta šejh Senaullaha. Među njima je bilo nekoliko usmenih i pismenih rasprava, koje su uvijek završavale neoborivim dokazima učenjaka Senaullaha. 15. aprila 1907. godine Mirza Gulam je napisao pismo Šejhu koje je objavljeno u nekoliko tadašnjih listova. U tom pismu on, između ostalog, zaziva Allahovu kaznu i prokletstvo na onoga koji laže od njih dvojice tako da umre ponižen kugom ili kolerom. U navedenom pismu proriče da će šejh Senaullah umrijeti još za njegova života, a ako ne bude tako, onda on (Mirza) nije poslat od Boga. A ako je Mirza lažac, traži od Allaha da njega kazni. Još se kasnije pozvao da je čak bio nadahnut objavom kada je pisao to pismo i da je to sve napisao po Božijem diktatu. Njegovi sljedbenici nisu nimalo sumnjali da će biti uništen učenjak Senaullah. I zaista Allah je presudio i pokazao čovječanstvu ko je lažac. Tačno trinaest mjeseci i deset dana od dana objavljivanja pomenutog pisma, Božija odredba je stigla. Mirza je obolio od kolere i nakon kratkog vremena umro 26. maja 1908. godine. Šejh Senaullah, neka je Allah s njim zadovoljan, poslije toga je živio još 40 godina. Zahvaljujući učenjacima poput Muhammed Ikbala, Ebu Hasan en-Nedevija, Ebu A'la el-Mevdudija, Senaullaha i drugih, zamišljeni plan o širenju spomenute sekte nije uspio.
Nauk ili učenje kojem pozivaju Ahmedije se ogleda:
1. Proglasio se poslanikom.
Naučavao je da sa poslanstvom Muhammeda, a.s., nije završen ciklus poslanika, nego da će se Allah, dž.š., i dalje javljati čovječanstvu preko svojih novih poslanika. Za sebe je govorio da je poslanik. U početku svoje misije govorio je da je behai, reformator (medžeddid), obećani Mehdija, a 1891. godine izjavio je: « Ja sam poslan od Boga kao što je bio poslan Isa nakon Musaa. Pošto je došao Muhammed, nužno je bilo da iza njega dođe novi vjerovjesnik, a to sam ja».
2. Ostali muslimane smatraju nevjernicima.
Oni smatraju da su muslimani samo oni koji njihovo učenje slijede, dok druge smatraju nevjernicima koji će vječno biti kažnjeni džehennemskom vatrom. Po njihovom mišljenju samo je ispravan onaj namaz koji se klanja za imamom iz redova ahmedija. Ne prisustvuju klanjanje džanaze drugih muslimana.
3. Dozvola konzumiranja alkoholnih pića.
Mirza Gulam Ahmed je konzumirao alkoholna pića i proglasio ih dozvoljenim, čak preporučljivim za svoje sljedbenike. Govorio je: "Brend i rum su dvije vrste alkoholnih pića dopuštena bolesniku, čak i druga žestoka pića su dozvoljena." Po tom pitanju njegov sin svjedoči "Moj otac je obilato uživao u alkoholnom piću i koristio ga kao lijek". Govorio je: "U alkoholu je pola lijeka, dozvoljen je i u njemu nema štete. To je Božanski lijek na Zemlji."
4. Pripisavanje mu'džiza.
Iako su mu'džize osobine poslanika, ahmedije u svom predstavljanju govore lažne teorije da je Ahmed Gulam imao preko 300 stotina mu'džiza.
5. Dokidaju džihad.
Ahmedije smatraju da se muslimani ne smiju boriti, nego trebaju njegovati ljubav prema svakom, vjerovatno prema englezima najviše, jer su s njima učestvovali u zavjerama dokidanja hilafeta.
Metode djelovanja
Njihove metode su vrlo suptilne i konspirativne, pristupaju čovjeku pojedinačno nudeći mu različita materijalna dobra. Ulazeći u domačinstva oni vrše popis obečavajući materijalnu podršku, a u stvari taj im popis služi za predstavljanje broja navodnih njihovih pristalica. Samo izuzetne aktiviste vode u Englesku pokazujući im čari i ljepote ovog svijeta samo zato što su njihovi sljedbenici. Poštovana bračo, nadam se da će ovaj kratak osvrt o Ahmedijama skrenuti vašu pozornost na realne spletke spomenute sekte.
Učenje ehlus-sunneta vel-džema'ata kojim pripadaju bošnjaci, pripadnici hanefijskog mezheba smatraju da:
1. Pripadnici sekte ahmedija nisu muslimani,
2. Ne pripada im pravo našeg džema'ata, džamije i mezarja,
3. Njima se ne klanja dženaza,
4. Muslimanima nije dozvoljena ženidba i udaja od njih i za njih.
„Humanitarne organizacije "Ahmadiyya Muslim Jamaat" i "Humanity first" u saradnji sa Gradskom upravom osigurale su pomoć za dvije stotine socijalno ugroženih lica sa područja Zenice. Podjeli paketa sa prehrambenim artiklima i proizvodima za higijenu prisustvovali su gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović, predsjednik organizacije "AMH" Mufeezur Rahman i regionalni direktor "Humanity first" za Balkan Zubair Khalili“ stoji u saopštenju Gradske uprave Zenica.
„Ahmedije su zabludjela sekta izašla iz okvira islama“, tvrde legitimni organi Islamske zajednice!
Na zvaničnoj stranici Travničkog muftijstva postoji zapisana hutba o ahmedijama. „Saznanje da se određena sektaška učenja pojavila na području nekih medžlisa Muftiluka travničkog, nagnala su me da se putem hutbe obratim svim vjernicima sa nadom da će razumjeti ozbiljnost ove pojave u vremenu i prostoru, te da će svojom praksom pokazati odlučnost i zrelost u očuvanju tradicionalnih islamskih vrijednosti na ovom prostoru“, riječi su s kojima počinje ova hutba.
- Pojava o kojoj želim danas s vama razmišljati je sekta Ahmedija.
Osnivač ove sekte je Mirza Gulam Ahmed. Rođen 1839. godine u selu Kadijan. Po mjestu rođenja Ahmed Gulama su prozvani Kadijanije, a ahmedije se zovu po imenu osnivača. Smatraju se doseljenicima iz Samarkanda i mongolskog su porijekla. Otac mu se zvao Gulam Murteda. U nekim prilikama je naglašavao svoje perzijsko porijeklo. Obje verzije o njegovom porijeklu bilježi u svojim djelima.
Sekta Ahmedija je nastala na tlu indijskog potkontinenta u vrijeme slabljenja i raspada islamske države pod upravom Osmanlija, tačnije, za vrijeme engleske najezde i kolonizacije nekih djelova islamskog svijeta. Ideja o potrebi osnivanja ove sekte je potekla iz Londona - na sastanku lidera engleskog kolonijalizma a radi plana okupacije islamskih teritorija. Tom idejom su željeli razbiti jedinstvo islamskog učenja i njegovih sljedbenika. Na spomenutom sastanku je donesen zaključak da se formira sekta koja bi se svojom vanjštinom i javnim proglasima deklarisala kao islamska a u biti da bude antiislamska. Sačinjeni su konkretni planovi. Odaslane su ekspedicije koje su sačinjavali stručnjaci. Osnovna zamisao je bila ubaciti pometnju, nered i neslogu kako bi se lakše okupiralo i koloniziralo muslimansko stanovništvo. Na čelo ekspedicija su u principu postavljali ljude iz muslimanskih redova. Tako je za područje indijskog potkontinenta određen Mirza Gulam Ahmed el-Kadijani. Ovim činom Ahmed se svrstava u red okupacionih snaga što potvrđuje njegovu porodičnu opredijeljenost jer mu je i otac bio na strani engleskih snaga 1851. godine .
Zbog odanosti u radu i postignutih rezultata engleski obavještajci mu pripisuju svetost, nadnaravnu moć, da bi on jednom prilikom izjavio: «Vidio sam meleka u liku mladog Engleza, koji je u dvadesetoj godini svoga života sjedio na stolici, i ja sam mu rekao: 'Ti si uistinu oličenje ljepote'. Odgovorio je: 'Da'».
Naglašavao je da mu od Boga dolazi naklonost prema Englezima, a da on samo prenosi Božije poruke. Zagovarao je da se kroz „njeno veličanstvo, britansku vladu" manifestuje Božija milost nad muslimanima. Aktivno je pozivao svoje sljedbenike na slijepu poslušnost, pokornost i lojalnost britanskoj vlasti.
Mirza Gulam Ahmed je imao vrlo oskudno obrazovanje. Prenosi se da potječe iz porodice koja se bavila sihrom. Nije poznavao tefsirke, hadiske, fikhske i usulske znanosti. Posebnu pažnju je posvecivao učenju engleskog jezika i engleske kulture. Njegovo nepoznavanje materije je evidentno u djelu «Bejgum Sulh» gdje navodi da je Poslanikov otac umro poslije njegova rođenja, mada svako ko imalo poznaje osnove islamskog učenja zna da je otac Muhammeda, a.s., umro prije njegovog rođenja.
U drugom djelu «Ajnul-ma'rife», navodi da je Muhammed, a.s., imao jedanaest sinova i da su svi su umrli. A poznato je da je Muhammed, a.s., imao četiri sina: Tajib, Tahir, Kasim i Ibrahim.
O Mirzi Gulamu se govori da je bio veoma slabog morala. Iako je navodno zagovarao da je laž zločin, poput otpadništva od vjere, zabilježeno je puno laži sa njegove strane u kontaktu sa ljudima. Lagao je i na poslanika Muhammeda, a.s., a njegova djela su puna laži.
Nakon mnogobrojnih pokušaja od strane islamskih učenjaka da ga odvrate od laži, koje je iznosio na Allaha i Njegova Poslanika, a.s., i njegovog samoproglašavanja da je on obećani Mesija-reformator, koji treba da spasi čovječanstvo, nije bilo uspjeha. Mirza Gulam je u svome djelovanju imao neograničenu podršku Engleza. Zabilježena je i publicirana jedna rasprava između njega i velikog islamskog učenjaka koji je pokrivao područje indijskog potkontinenta šejh Senaullaha. Među njima je bilo nekoliko usmenih i pismenih rasprava, koje su uvijek završavale neoborivim dokazima učenjaka Senaullaha. 15. aprila 1907. godine Mirza Gulam je napisao pismo Šejhu koje je objavljeno u nekoliko tadašnjih listova. U tom pismu on, između ostalog, zaziva Allahovu kaznu i prokletstvo na onoga koji laže od njih dvojice tako da umre ponižen kugom ili kolerom. U navedenom pismu proriče da će šejh Senaullah umrijeti još za njegova života, a ako ne bude tako, onda on (Mirza) nije poslat od Boga. A ako je Mirza lažac, traži od Allaha da njega kazni. Još se kasnije pozvao da je čak bio nadahnut objavom kada je pisao to pismo i da je to sve napisao po Božijem diktatu. Njegovi sljedbenici nisu nimalo sumnjali da će biti uništen učenjak Senaullah. I zaista Allah je presudio i pokazao čovječanstvu ko je lažac. Tačno trinaest mjeseci i deset dana od dana objavljivanja pomenutog pisma, Božija odredba je stigla. Mirza je obolio od kolere i nakon kratkog vremena umro 26. maja 1908. godine. Šejh Senaullah, neka je Allah s njim zadovoljan, poslije toga je živio još 40 godina. Zahvaljujući učenjacima poput Muhammed Ikbala, Ebu Hasan en-Nedevija, Ebu A'la el-Mevdudija, Senaullaha i drugih, zamišljeni plan o širenju spomenute sekte nije uspio.
Nauk ili učenje kojem pozivaju Ahmedije se ogleda:
1. Proglasio se poslanikom.
Naučavao je da sa poslanstvom Muhammeda, a.s., nije završen ciklus poslanika, nego da će se Allah, dž.š., i dalje javljati čovječanstvu preko svojih novih poslanika. Za sebe je govorio da je poslanik. U početku svoje misije govorio je da je behai, reformator (medžeddid), obećani Mehdija, a 1891. godine izjavio je: « Ja sam poslan od Boga kao što je bio poslan Isa nakon Musaa. Pošto je došao Muhammed, nužno je bilo da iza njega dođe novi vjerovjesnik, a to sam ja».
2. Ostali muslimane smatraju nevjernicima.
Oni smatraju da su muslimani samo oni koji njihovo učenje slijede, dok druge smatraju nevjernicima koji će vječno biti kažnjeni džehennemskom vatrom. Po njihovom mišljenju samo je ispravan onaj namaz koji se klanja za imamom iz redova ahmedija. Ne prisustvuju klanjanje džanaze drugih muslimana.
3. Dozvola konzumiranja alkoholnih pića.
Mirza Gulam Ahmed je konzumirao alkoholna pića i proglasio ih dozvoljenim, čak preporučljivim za svoje sljedbenike. Govorio je: "Brend i rum su dvije vrste alkoholnih pića dopuštena bolesniku, čak i druga žestoka pića su dozvoljena." Po tom pitanju njegov sin svjedoči "Moj otac je obilato uživao u alkoholnom piću i koristio ga kao lijek". Govorio je: "U alkoholu je pola lijeka, dozvoljen je i u njemu nema štete. To je Božanski lijek na Zemlji."
4. Pripisavanje mu'džiza.
Iako su mu'džize osobine poslanika, ahmedije u svom predstavljanju govore lažne teorije da je Ahmed Gulam imao preko 300 stotina mu'džiza.
5. Dokidaju džihad.
Ahmedije smatraju da se muslimani ne smiju boriti, nego trebaju njegovati ljubav prema svakom, vjerovatno prema englezima najviše, jer su s njima učestvovali u zavjerama dokidanja hilafeta.
Metode djelovanja
Njihove metode su vrlo suptilne i konspirativne, pristupaju čovjeku pojedinačno nudeći mu različita materijalna dobra. Ulazeći u domačinstva oni vrše popis obečavajući materijalnu podršku, a u stvari taj im popis služi za predstavljanje broja navodnih njihovih pristalica. Samo izuzetne aktiviste vode u Englesku pokazujući im čari i ljepote ovog svijeta samo zato što su njihovi sljedbenici. Poštovana bračo, nadam se da će ovaj kratak osvrt o Ahmedijama skrenuti vašu pozornost na realne spletke spomenute sekte.
Učenje ehlus-sunneta vel-džema'ata kojim pripadaju bošnjaci, pripadnici hanefijskog mezheba smatraju da:
1. Pripadnici sekte ahmedija nisu muslimani,
2. Ne pripada im pravo našeg džema'ata, džamije i mezarja,
3. Njima se ne klanja dženaza,
4. Muslimanima nije dozvoljena ženidba i udaja od njih i za njih.
