Ovo je zemlja, vukojebina zaostalih četnika, balija i ustaša

Međunarodni dan borbe protiv fašizma je prošao tako kako je prošao. Simbolično obilježen u gradovima etnički najmješovitije zemlje. Koristeći sarkazam onako kako umijem i kako me inspiracija nosi, putem društvene mreže fejsbuk rekoh kako sam ja za "tri škole pod jednim krovom"! Kao da sam naslutio ono što će se danas desiti... Naime, napisao sam da sve što sam stariji sve vas više volim takve kakvi jeste, bez obzira jeste li fašisti il' antifašisti!? Niste vi krivi što je danas svakoj šuši dopušteno da se petlja u obrazovanje. Nije to problem, naći će se već neko rješenje. Mi smo nekad imali "tri škole pod jednim krovom" na Golom otoku. Bilo je tamo ljudi sa dobrim živcima koji su imali i vremena i živaca za edukaciju i prekvalifikaciju. Čo'jek se na sve nauči... Neki su "naučili" čim su saznali da postoji.

Međutim, dan poslije saznajem da je Dom naroda BiH  imenovao Nikolu Poplašena, bivšeg predsjednika RS-a, za jednog od članova Upravnog odbora Agencije za visoko obrazovanje BiH. Definitivno, normalan čovjek nema šta da traži u ovoj zemlji. Narode, bježite odavde. Uhvatite se noge ljudi, kud koji mili moji. Može li mi neko reći kakva je to zemlja u kojoj četnički vojvoda odlučuje o obrazovanju? Kakva je to zemlja, kakvi ljudi predstavljaju narod i kakav je to narod ako se može desiti da njen “Dom naroda” imenuje četničkog vojvodu na tu funkciju?

Možda je jedan od ogovora dala Maja Varešković iz okoline Zenice, koja između ostalog kaže. Moj brat je imao godinu a ja četiri, kad je naš dido zbog bolesnog srca morao u Zenicu u bolnicu. Sa anginom pektoris ne boluje se dugo i baba je otišla da zadnje dane provede s njim u bolnici. Jožu i mene nije imao tko paziti, a kako smo bili nemirni, nitko od rodbine nas i nije htio uzeti na čuvanje. Uzela nas je prva komšinica Zirafeta, žena Zaima mesara. Nije pravila razliku od svojih dvoje djece i moj brat, koji već dugo ima preko sto kila uvijek priča da je u životu ostao željan samo tope što smo umakali jedući na podu i hurmašica koje nikad nitko nije uspio napravit kao ona. Prije neki dan je ispred osnovne škole u Busovači jedna učiteljica, Hrvatica po nacionalnosti, a “čmar” po opredjeljenju, ostavila muslimanske učenike da se mrznu ispred škole a uvela hrvatsku djecu unutra... Volila sam da to nisam čula, volila sam da više ne živim ovdje, da vjerujem da u životu postoje samo žene kao što je moja komšinica i volila sam da se i od pokvarenog srca umire a ne samo od bolesnog, pa da i ta kuja od učiteljice crkne iako ne boluje od angine pectoris.

Da, tako kaže Maja iz etnički najmješovitije zemlje. Moji Zeničani kažu s ponosom da imaju najveće gradilište u BiH, da im nikad nije bilo bolje. Svanulo im.... Nisu smjeli ići u džamiju dok im nije "svanulo"!? Sarajlije kažu kako im je Sarajevo među deset najljepših gradova svijeta. Sarajlije to kažu iako su upoznati kao i ja ovaj da se u Sarajevu potroši 20 kilograma droge mjesečno!? Dakle, ono što sam rekao na početku priče,  da to nije problem, da će se naći već neko rješenje.... Neće, ljudi.... Neće se naći rješenje. To je sarkazam.

Možda je Sarajevo među deset najljepših gradova svijeta. Možda je Zenica , moj grad, najveće gradilište u BiH. Možda nam je zemlja ovakva ili onakva... ali jedno je sigurno. Ovo je zemlja, vukojebina zaostalih četnika, balija i ustaša.

Svoju djecu sam davno naučio i objasnio kada su me pitali ko je ubio baku Mandu...

Nedavno sam pisao jedan fejsbuk status rekavši kako ga pišem kao roditelj i da se nadam da nisam "podbacio". Roditeljski odgoj, obrazovanje i okolina nas naprave ovakvima kakvi jesmo. Kako stvari stoje danas? Stari su bili u pravu kada su prilikom udaje/ženidbe očekivali da roditelji od mlade/mladoženje budu “ugledni i fini ljudi”. Dakle, ključna uloga su roditelji .... ako oni “valjaju” trebala bi i djeca valjat’ bez obzira šta ti obrazovanje nudi, a okolina propagira. Pravilan roditeljski odgoj mora nadjačat ovo dvoje da bi bilo nešto od nas. Da li se rađaš kao čovjek ili to vremenom postaješ? Možda je jedan od ogovora u tekstu koji pročitah večeras. Tekstu koji me je dirnuo i u isto vrijeme podsjetio da je to priča koja mora ostati zabilježena. Naravno, priču prenosim uz dozvolu autora, koji je inače moj kolega iz okoline Zenice.

Piše: Robert Marić

- 01.11.1993 godine pripadnik Armije BiH ili više njih pucalo je na ženu, na civila na moju majku. Prvo je pogođena u grudi a kad su vidjeli da je živa nastavili su da pucaju i pogodili u glavu i desnu stranu lobanje. Sahranio sam je s pola glave umotane u zavoje.

Na sutrašnji dan, ja sam bio u Novoj Biloj u školi pretvorenoj u vojarnu čuvao stražu i vidio sam dva vozila hitne oko 12 sati koji žure prema bolnici "crkvi" ne znajući da se radi o mom ocu i mojoj mami. Dan prije mama mi je napravila kifle i eurokrem od mlijeka u prahu. Vazda je pravila nešto za mene slatko. Kad sam saznao da je nastradala volio sam da taj eurokrem traje vječno jer više nikad neću probati maminih kolača i mnogo toga što su njene ruke umile da naprave. Što oči vide to ruke rade, nema šta nije znala spremiti i slatko i slano.

Oko 17 sati dolazi mi na straži vojnik traži mi pušku i kaže: “došao ti je stric idi tamo javi se”. Dolazim vidim striku Josipa i još jednog vojnika kojeg smo mi zvali Šiptar i stric reče: “mama i tata su ti nastradali, otac će preživjeti, a mama teško da bi mogla, pogođena je u glavu”. Nije preživjela. Dva sata poslije moje posjete, umrla je.

Tada je ubijen njen svijet, njene želje, njena očekivanja. Voljela je da živi da doživi ono što je vazda govorila, da me oženi, da vidi unuke i sve u tome trenutku je prekinuo pucanj. Kaže mi stric, nemoj napraviti kakvu glupost (dok smo se vozili kući). Ne, ni pomislio nisam da uzvratim istom mjerom i da pobijem brdo ljudi ni krivih ni dužnih za nešto što je kriv pojedinac ili više njih, niti sam što loše uradio u tom ratu da bi mi se vratilo.

Godinama se nosim s tim bolom. Ne znam, dugo nisam otišao na grob niti uskoro kontam otići, jer od gledanja u zemlju nema ništa, a isto tako lako je reć običaj ili spomen. Na kraj svijeta da odem ja nosim to sa sobom i u sebi. Odavno sam prestao i da se molim jer ne vidim svrhe u tome, niti ću je ikad više vidjeti.

Svoju djecu sam davno naučio i objasnio kada su me pitali ko je ubio baku Mandu ? Zločeste čike. Niko drugi do zločinci. Isto tako sam im kazao da su i drugi izgubili roditelje, majke, očeve, sinove, kćeri, braću, sestre i da je bol ista, ma koje god on vjere bio.

Moja majka se pazila sa mnogima ne gledajući na vjeru i naciju, za nju je to bila nepoznanica. Ja od njene smrti nisam više otišao Senidi s kojom se mama družila. Sretnemo se nekada, pozdravimo i kaže ona meni, dođi, kažem doći ću ali ne odem. Ne odem, jer ne mogu podnijeti ta mjesta gdje smo doživjeli jedne od najljepših godina druženja bratstva i jedinstva naših naroda. Nisam ni Anđelki otišao kad je bila bolesna. Kažu da treba obići bolesne i umrla je nisam otišao, ali kad sam došao na dan sahrane i sjeo ispod onog grožđa koje i nakon toliko godina tu i ispod njega pila se kava, sok i kolači jeli, ja sam ljudi plak’o k’o nikad u životu. Sjeo normalan, u pola sekunde iz mene je bujica suza izašla. Htio ja ili ne, jedva sam došao sebi. Nema više kada dođe zima da s mamom i tatom odem kod daidže i tete Luce. K’o nekad na "kolinje", nema više. Ni ovako ne idem, jer teško mi vazda kad odem i vidim ih, teško da teže ne može biti.

Broj nezaposlenih nezaustavljivo raste, oni obećaju kupovinu oružja!?

Dok broj nezaposleni nezaustavljivo raste oni obećaju kupovinu oružja!? No ništa ne brinite, ni mnoga druga obećanja nisu ispunjena. Sigurno ste čuli za onih obećanih 100.000 radnih mjesta?

 U međuvremenu...
Bakir Izetbegović, član državnog Predsjedništva, smatra da za naoružavanje nema potrebe 20 godina nakon sukoba. Ipak, nastavi li regija tako, i Bosna i Hercegovina će se, kaže, naoružavati.
Pogledajte video prilog iz dnevnika TV Hayat, objavljen na YouTube canalu 29.10.2015. godine.

Dosta su oni vladali; Srbin učitelj, Hrvat direktor, Slovenac inžinjer…

Mašalah, kako lijepa i luksuzna vikendica. Vikendica od 1.100 m2, pet etaža + banket sala . U sklopu vikendice je još jedna manja od 110m2 koja ima četiri garaže i jedan sprat. Ups, zaboravih, petnaest spavaćih soba. Neka, nek’ crknu dušmani, nek’ vide dušmani kako i mi Bošnjaci znamo živit’!? Dosta su “oni” vladali. Srbin vojno lice, u najmanju ruku general, ili pak učitelj, Hrvat direktor, Slovenac inžinjer, Crnogorci neradnici, Albanci košpicari, Bosanci glupi, Mujo kupi sjeno, a Marko čita knjigu….

To je što se tiče Saraj’va, a u Zenici uslikalo nekoliko kružnih tokova na kojim se vidi cvijeće a zatim postavilo na fejsbuk. U pozadini se vidi tekst “ Volimo te Bosno i Hercegovino”! Valjda ime fejsbuk grupe. Mašalah, kako lijep kružni tok, cvijeće se žuti, asvalt crni, nek’ puknu dušmani. Fascinirajuće, nema govora… baš kao što fasciniraju slike aerozagađenja istoimenog grada, cvijeće bliže Mittalu se crni, asvalt crveni, a nebo ….zamisli nebo, bok te j… ili slike kako penzioneri jedu iz kontejnera…ili pak slike pasa lutalica kako napadaju auta u pokretu.

Neko postane idiot prilikom rođenja, odnosno rodi se takav, a neko kad vidi kako živi onaj što ga je sam izabrao. Ili recimo, kad su bosanske majke rađale idiote, one nisu imale izbora. Ovi ga imaju, i svake četiri godine izaberu iste… Al’ haj’ opet, nek crkni dušmani, njima u inat!?

Nisam ti ni ja baš nešto posebno pametan. Inače, ja kad gledam tv tek nakon pet minuta skontam da je u pitanju reklama, a ne film. Je*o ti mene ‘vako pametna, na prvi mah sam pomislio da se hvali neki izbjeglica kako se vratio na svoje, a ovi mu izgradili lijepu kuću. I za ovo mi je trebalo cijeli dan da skontam da je ovo luksuzna vila Amira Zukića, sekretara SDA stranke koju je napravio tako što smo mu mi omogućili, dajući mu posao.

Zašto kažem “mi”? Pa, zato što smo mi, ti koji svake četiri godine izlazimo na izbore “u što većem broju cipela” i svaki put mislimo kako ćemo svojim glasom donijeti boljitak i prosperitet ovom napaćenom narodu zaokruživši stranke koje nam to obećaju, a ovi poslije izbora naprave koaliciju baš s ovakvima koji prave ovakve vile. I tako dvije decenije… Principijelan Zlatko, principijelan Fahro, principijelan Željko i ne znam ko sve nije, pokakaš im se na principijelnost. Elem, naš glas ode za vikendice.

U međuvremenu, da bi nam objasnili zašto nam je tako kako jest optuže druga dva naroda, a potom vrate u istoriju…. šta se dešavalo u opkoljenom Sarajevu i drugim gradovima ove lijepe naše, odakle potiče Bosna, koji jezik treba da govorimo i na kraju dođemo do vremena u kojem su živjeli kraljevi.

Predstolonaslednika već imamo s toga pretpostavljam da je to ujedno i objašnjenje odkud sad odjednom priča o kraljevima. Možda čo'jek hoće da bude kralj. Suvišno bi bilo ponavljati se i pisati otkud i zbog čega sve ostale manje i više poznate priče za idiote, šta je starije, koka ili jaje…

Šta reći a da se ne ponavljamo? Za sve one koji ne prate moj profil na društvenoj mreži, dragi moji, briga mene za “vašom” teorijom odakle potiče Bosna, kol’ko je kraljeva u njoj bilo i ko je sve vladao. Sve dok vladaju ljudi koji grade luksuzne vile, a narod kojim vladaju jedva sastavlja kraj s krajem, s oproštenjem, meni se jebe i za kraljevima i sa kraljicama. Jebo zemlju u kojoj moraš i nedeljom radit’ da bi opst’o, makar se i Bosna zvala. Jebo zemlju ako u njoj ima mjesta samo za “tebe”, ako u njoj nema mjesta za život dostojan čovjeka, ako živiš a ne živiš.

Šta reći a da se ne ponavljamo? Povraća mi se. Ne znam od čega više, od “njih” ili od nas koji im to omogućismo.

Bošnjačko svojatanje kraljice Katarine...

Kraljevski grad Bobovac i molitveni pohod na Bobovac povezuje se sa sjećanjem na dan smrti posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosača. Po nekim zapisima, zahvaljujući franjevcima, bosanski Hrvati poštuju je kao ženu sveta života i tako svake godine na dan 25. oktobra obilježava se dan blažene Katarine Kosače – Kotromanić. 

Bošnjacima (po potrebi Bosanci i Hercegovci) nakon niza svojatanja, počevši od samog imena “bošnjak” koji je 1993. godine usvojen a nedugo poslije prisvojen za samo jedan narod pa sve do 2015-te i “svojatanja” bosanskog jezika, za oko je zapela kraljica Katarina. Došla na red i kraljica!? Ni manje - ni više, mrtva kraljica i zaboravljeni kraljevski grad. Grad koji su “zapustili” čak i katolici. Koliko sam upoznat, katolička crkva na Bobovcu nema funkciju bogomolje već preko pet stotina godina. A sutrašnji događaj ipak nazivaju molitveni pohod i idu se moliti.

Bio je gotovo pao u zaborav, ali eto, od nedavno smo ponovo "otkrili" Bobovac, odnosno tačno 537 godina nakon što je umrla pretposljednja bosanska kraljica Katarina krenula je otimačina za njom. Sporne su i zastave... i obilježja... najavljeni su autobusi nekakvih “čuvara” bosanstva. Čak su i neki novinari pisali kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu Vrhbosanskom i ministrici odbrane BiH Marini Pendeš, napominjući kako Ikonografija Hrvatske nema šta tražiti na Bobovcu. Tako doživjesmo da se 537 godina poslije, postavlja pitanje i daju odgovori čija je kraljica, ko smije i sa kojim obilježjima i simbolima obilježavat dan njene smrti.

Kao da čvrsto vjeruju da će se istorija ponoviti, istorija koja kaže da je: “onaj koji je vladao Bobovcem, vladao Bosnom”. Raspričali se bh istoričari, patrioti nahorozili, novinari raspisali. Međutim, ono što smo do sad mogli samo pretpostavljat' danas se potvrđuje... Naime, potvrđuje se pretpostavka da Rista Đoga (definitivno, jedan od najvećih ratnih huškača) nikad neće nestati!? Novinara kojima je u krvi iskrivljeno viđenje određenih dešavanja i huškanje ionako zavađenih naroda.

Elem, ako treba i zaratit će zbog zaboravljenog kraljevskog grada, obilježja, zastava i preko pesto godina mrtve kraljice. Eh, ti novinari....nadam se da ne misle ozbiljno.

Iako je pitanje u naslovu mog prethodnog teksta pod nazivom "Kome je stalo da od sjedišta bosanskih vladara napravi poprište novog sukoba" bilo retoričko, ova javna izjava, odnosno komentar novinara rtv Zenice kojim potvrđuje da je on taj kome je stalo zahtijeva službenu reakciju medijske kuće za koju radi. Dakle, njemu je stalo do rata sa Hrvatima!?

Zašto? Zato što se u molitvenom pohodu na Bobovcu mogu vidjeti zastave matične države jednog od konstitutivnih naroda! Obzirom da je gore navedeni novinar ujedno i jedan od urednika informativnog programa nameće se pitanje da li je to ujedno i službena politika rtv Zenice? Ako jeste bilo bi fer i korektno da to i rtv Zenica i njen osnivač "Grad Zenica" javno kažu. Da znamo... Da Mi, koji nismo za proljevanje krvi, napustimo ovaj grad i ovu državu.

Prema izvještaju medija, srećom, ovi s najavljenim autobusom za 25.10.2015. godine su ipak "zakasnili". Sutra mogu samo da počiste smeće iza današnjeg događaja. Hodočaćše je održano danas, 24.10.2015.godine.
KARDINAL PULJIĆ: “Okupili smo se u hrvatskom kraljevskom gradu Bobovcu da molimo za domovinu!”, piše portal “prvi.tv”. 
- Kazao je da poštivanjem i priznavanjem drugog i drukčijeg, izgrađujemo mir i perspektivu za napredak.

Zaključak:
“Bobovac” nije ni srpski, ni hrvatski ni bošnjački, već je i srpski i bošnjački i hrvatski :D