OTROV KOJI DIŠEMO - TV SNIMAK - "TREĆA STRANA" , 19.11. 2012.

Vlasnik Arcelor Mittala za svadbu svoje kćerke i kupovinu kuće uložio je oko 180 miliona dolara. U vlastita postrojenja u dalekoj BiH, još daljoj Zenici, tek 80 miliona. Kapitalista ovdje nije preuzeo obavezu zaštite životne sredine kao prioritet.
Ko je dozvolio velikim stranim kompanijama u BiH da se tako ponašaju trujući naš vazduh i okolinu? Zašto se nadležni ne obaziru na alarmantne pokazatelje količine kancerogenih materija u zraku?
Primjeri Zenice, Bosanskog Broda, Slavonskog Broda i Kaknja

Suzana Stambol / gosti: Izudin Neimarlija
izvršni direktor za proizvodnju i tehnička pitanja Tvornice cementa Kakanj
prof.dr.Samir Lemeš Eko forum Zenica
Slavko Šćepanović prvi zamjenik generalnog direktora Nestro Optima
Tomislav Lukić pomoćnik ministrice okoliša i turizma FBiH
prof.dr. Jusuf Duraković Komisija za praćenje stanja okoliša Zenica
Mirko Duspara gradonačelnik Slavonskog Broda
Vedran Piršić Eko Kvarner Hrvatska

Moderni kapitalizam je zaista ubio boga u proleterima svih zemalja koji nikako da se ujedine

Vedrana Rudan: rudan.info/strah/

Pred dvadeset i pet godina bila sam novinarka na Radio Rijeci. Lučki radnici, tada ih je bilo na tisuće, čuli su da će im kasniti plaća možda dan a možda i dva.

Trebala sam sa direktorom riječke Luke razgovarati na tu temu. Sačekao me na ulazu. Dok smo koračali prema upravnoj zgradi čula sam nepoznat zvuk.




Edvard Munch – “Vrisak”
foto: Wikipedia
Direktor mi je objasnio da radnici čeličnim šipkama udaraju po kontejnerima i šalju poruku kako će mu tim istim šipkama, ako ne dobiju plaću na vrijeme, razvaliti glavu.

Rekao mi je da se ne boji jer se ionako protiv sile ne može. Ako bude učinio čudo ostat će živ, ako ne bude lupači sakriveni iza kontejnera pretvorit će ga u krvavu kašu. Zgrozila sam se nad divljaštvom radnika koji na plaću nisu mogli čekati tri dana.

Danas? Danas se pitam kamo su nestali svi ti dečki iz osamdeset i neke? Nema njih, nema šipki, nema lupnjave, nema krvavih kaša u dverima naših gospodara?

Zašto se svi toliko bojimo? Ugasilo Forum, najbolji tjednik u Hrvatskoj. Novinari šute. Učiteljima se smanjuju plaće, šute. Stotine tisuća nezaposlenih, gladnih i očajnih čami doma i… šuti. Samo najhrabriji pucaju sebi u glavu.

Tko je u nama ubio potrebu da budemo ljudi? Da li je normalno miriti se sa crkavanjem na rate? Psihijatri nam ništa ne objašnjavaju, ludnice su prepune, posla preko glave.

Liječnici su u bolnicama od jutra do sutra jer svakoga ljeta moraju odraditi godišnji odmor. Što znači odraditi godišnji odmor? Nisu li u toku godine već odradili i zaradili godišnji odmor? Jesu li liječnici samo glupi ili prestrašeni?

Pred neki sam dan bila na riječkoj onkologiji. Pacijenti dobivaju kemoterapiju i… šute. Zgrada je ruševina, podovi truli, zidovi se ljušte vlažniji nego oni u nekoj podzemnoj tamnici, na jednog onkologa dolazi pitaj boga koliko pacijenata.

Rodbina zgrožena gleda u svoje najmilije kako najteže trenutke u životu prolaze okruženi užasom jednakim onom u njihovim tijelima. Zastrašujuće u toj rupi djeluje fotelja za primanje kemoterapije ružičasta poput Barbike.

Nečija donacija? Tko je odabrao boju? Smijati se? Plakati? Upucati? Ne, šutjeti treba. Postoje nacrti, riječka onkologija će uskoro postati nešto sasvim drugo. Kad uskoro zna se iako se ne zna.

Državi ne ide dobro. Kad isplati olimpijske mirovine, putovanja naših športskih funkcionera i njihovih ženica u London, kupi pedesetak audija obloženih kožom, oprosti dugove todorićima…

Ako nešto ostane Riječani i Istrijani koji u tisućama umiru od raka, brojke su tajna, sjest će, jedan po jedan, jedna po jedna, u ružičastu fotelju koja će zajedno sa još deset fotelja stajati u ružičasto oličenoj suhoj prostoriji.Možda već 2050.

Bože, kako smo mali, prestrašeni, bijedni… Odakle strah? Zašto smo sretni kad za rad svetkom i petkom dobijemo tri tisuće kuna? Nemam odgovor. Srećom, imam neku godinu pa moja agonija vjerojatno neće dugo trajati.

Ali mladi? Čemu se oni nadaju? Odlasku u Afganistan, Siriju, Libiju, Iran, Irak? Naša će se djeca pod američkom zastavom hraniti leševima “terorista” koji imaju nesreću da žive na nafti?

Možda nitko ne razmišlja poput mene jer ljudi nemaju vremena. Ja živim od prodaje onoga što su mi roditelji ostavili, zato sanjam neki novi svijet.

Većina mojih vršnjaka nije te sreće, ubadanje plastičnih boca jedina im je radost. Ljudi srednjih godina na crno voze kamione u Italiji ili čuvaju prastare none, dvadeset i četiri sata dnevno, trideset dana, tisuću eura.

Baš nikome ne pada na pamet uzeti šipku u ruku pa je na kraju posla ubosti u krvavu kašu. Šteta. A drugačije ne ide i nikad neće ići.

Što bismo mogli izgubiti kad bismo krenuli? Ono, baš krenuli. Bez najave. Bez dozvole. Ne ulicama koje su nam oni odredili. Što bismo izgubili? Život? Ovo je život?

Doduše, neki će reći, krenuli su ljudi u Americi, Francuskoj, Španiji, Grčkoj, Italiji…Šta se promijenilo? Dobili su pendrekom po glavi, lisice oko ruku ili su bili istuširani vodenim topovima.

Moderni kapitalizam je zaista ubio boga u proleterima svih zemalja koji nikako da se ujedine. Ubijte me. Nikad neću povjerovati da devedeset i devet posto ljudi ne može satrti onih jedan posto.

O načinu prodaje imovine odlučivaće Odbor povjerilaca i stečajni upravnik!

Ispitno-izvještajno ročište o stečaju u JP Komrad d.o.o. Zenica održano je  14. novembra u Općinskom sudu u Zenici. 

"Raspoloživa imovina Komrada,po knjigovodstvenoj vrijednosti iznosi 2.440.000, a procijenjena je na 3.280.000 konvertibilnih maraka ili jedna trećina od ukupnih potraživanja. Uvidom u prijave stečajni upravnik priznao je 10.500.000 KM, a povjerioci koji nisu bili zadovoljni današnjom odlukom obaviješteni su da u roku od 30 dana mogu podnijeti tužbu". (rtv ze).

Predložen sam i imenovan u Odbor povjerilaca kao jedan od tri člana radnika od ukupno 5 članova.
O načinu prodaje imovine odlučivaće danas formirani Odbor povjerilaca i stečajni upravnik.

Prema izjavi stečajnog upravnika od prikupljenih sredstava prioritet u isplati imaće Porezna uprava i nekadašnji radnici Javnog preduzeća Komrad.

Moje mišljenje se malo razlikuje u odnosu na stečajnog upravnika, tj. da od prikupljenih sredstava prioritet u isplati treba da imaju nekadašnji radnici Javnog preduzeća Komrad a nakon toga Porezna uprava.

Zemljište površine 5.800 kvadratnih metara (imovina pod hipotekom radnika, tužbe za zaostale plaće i razlike plaća po Kolektivnom ugovoru), sa pripadajućim objektima u Novom Radakovu, procijenjeni su na 1.475.000 maraka. 

Prema izvještaju stečajnog upravnika ili pisanju rtv ze nije vidljiv drugi dio imovine a dali se nalazi u elaboratu koji je predočen sudu nije mi poznato.

Taj drugi dio zemljišta cca. 6.000 kvadratnih metara je imovina općine Zenica koji je dat na korištenje preduzeću i o njemu nije bilo riječi na današnjem ročištu a da bi se uknjižio u vlasništvo Komrada potrebna je saglasnost Općinskog vijeća (kao i u slučaju TK "Borac" Zenica).

 Nakon neslaganja sa redosljedom isplatnih redova povjerilaca predstavnica Poreske uprave je zatražila da se donese novi zemljišno knjižni izvadak.

Asfaltna baza kod kamenoloma, sa objektima ukupne površine 20.600 kvadratnih metara, procijenjena je na 670.000, sirovine i materijali, 139.000 KM.

Brzom cestom do Onkologije!?

Sreća u nesreći je da pomogneš sugrađane iako nisi dio “onih koji odlučuju”. 

Sreća u nesreći je kad imamo vlast koja će nam obezbjediti GGM (Glavnu gradsku magistralu) da bržim putem dođemo do Kantonalne bolnice Zenica.

Sreća u nesreći je kad imamo novi Onkološki odjel te ne moramo čekati 3 mjeseca do pregleda.

Sreća u nesreći je kad imate slučaj povećanog zagađenja zraka, nazovete Operativni štab CŽ. i dobijete vezu... poslušajte audio snimak! 

Sreća u nesreći je da danas 11.11.2012. nije bio kvar ili požar u Mittalu te imamo standardno zagađenje grada. 

A kako je to, pogledajte u video prilogu kojeg su snimili nevladini aktivisti Muhamed Pivić i Hasan Kreho.



       Video/foto i audio material: nevladini aktivisti: Muhamed Pivić i Hasan Kreho

Zašto građani šute i trpe?

Dokumentarni film koji bi trebali svi pogledati, posebno mladi!!! Priča u kojoj građani BiH govore o teškom životu u državi, kriminalu, korupciji, siromaštvu, te zašto šute i trpe….. 

Pažnja! Osobama sa slabim srcem ne preporučujem gledanje između 18-te min. i 20-te min.

Dokumentarni film Adnana Murselovica
Trajanje: 00:52:30
Kamera i montaza: Adnan Murselovic
Muzika: Edin Dzambic, Edvin Candic,
No Rules - Banda vlada

Tesko se meni a i vama by radnikudarnicki

Slike zagađenja Zenice od strane Arcelor Mittala dana 04.11.2012.g.‏

U to vrijeme nisam primao tel. pozive, jednostavno odmarao. Fotografije sam dobio od kolege koji me je uzalud pokušavao dobiti na mob. 

Dođe dan kada se jednostavno probudiš i znaš da ne pripadaš tu

"Ko me pita šta mislim o suživotu, ja ga pošaljem u sukurac. Ljudi žive, a ne su-žive", rekao je ABDULAH SIDRAN 2011. godine …. Bh pisac rekao je kako su se ljudi nakon rata u BiH našli unutar sukoba identiteta kojima se prije nisu ni bavili...
Danas bi to glasilo ovako: “Ko me pita šta mislim o suživotu, ja ga pošaljem da pročita komentare debila na portal-u klix.ba” a kao primjer mogu poslužiti komentari teksta “STVARANJE GRAĐANSKOG FRONTA Politička ljevica u BiH se ujedinjuje”
Sve ovo znači da su na hiljade djece svakodnevno bez predaha kroz razne medijske sadržaje silovane najvećim nacionalističkim sadržajima i kako je nužno da ovakve “korisnike” liječe stručnjaci, jer s odrastanjem “debilni ili plaćeni” komentari ne prestaju.

Dođe dan kada se jednostavno probudiš i znaš da ne pripadaš tu, da nisi poput “većine”…

Samo se pitaš, dokad ćeš tako moći? Možda je ovo dan upozorenja svim normalnim osobama da prije otvaranja ili ulaska u čitanje komentara postave upozorenje da su isti uznemirujećeg sadržaja.