Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 26. listopada 2012.

Dođe dan kada se jednostavno probudiš i znaš da ne pripadaš tu

"Ko me pita šta mislim o suživotu, ja ga pošaljem u sukurac. Ljudi žive, a ne su-žive", rekao je ABDULAH SIDRAN 2011. godine …. Bh pisac rekao je kako su se ljudi nakon rata u BiH našli unutar sukoba identiteta kojima se prije nisu ni bavili... 

Danas bi to glasilo ovako: “Ko me pita šta mislim o suživotu, ja ga pošaljem da pročita komentare debila na portal-u klix.ba” a kao primjer mogu poslužiti komentari teksta “STVARANJE GRAĐANSKOG FRONTA Politička ljevica u BiH se ujedinjuje”

Sve ovo znači da su na hiljade djece svakodnevno bez predaha kroz razne medijske sadržaje silovane najvećim nacionalističkim sadržajima i kako je nužno da ovakve “korisnike” liječe stručnjaci, jer s odrastanjem “debilni ili plaćeni” komentari ne prestaju.

Dođe dan kada se jednostavno probudiš i znaš da ne pripadaš tu, da nisi poput “većine”…

Samo se pitaš, dokad ćeš tako moći? Možda je ovo dan upozorenja svim normalnim osobama da prije otvaranja ili ulaska u čitanje komentara postave upozorenje da su isti uznemirujećeg sadržaja.



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi