Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić


ponedjeljak, 19. ožujka 2018.

Doc.dr. Samir Lemeš, u razgovoru s 32.vijećnikom

Blog 32. vijećnika egzistira od 2012 godine u namjeri da građanima pruži svoje viđenje razvoja demokratskih procesa u našem gradu.

U svom dosadašnjem radu između ostalog govorio sam o nizu osoba iz političkog života, ali smatram da je došlo vrijeme za razgovor sa sugrađanima koji su dali su veliki doprinos Zenici kroz svoj rad u nauci, kulturi, sportu i drugim oblastima od značaja za grad.

32.vijećnik: ukratko - životni put 
Rođen u Zenici 1968. Nakon osnovne škole "Vladimir Nazor" završio srednju građevinsku tehničku, pa upisao Građevinski fakultet u Zagrebu. U školi išao po takmičenjima iz matematike, osvajao nagrade na republičkim i saveznim takmičenjima. Bavio se muzikom, a prirodu zavolio u izviđačima. Nakon povratka iz JNA (Ljubljana 1987/88) prebacio se na Mašinski fakultet u Zenici jer jedna radnička plata i stipendija Titovog fonda nisu mogle pokriti troškove školovanja u Zagrebu. Diplomirao 1993. pod opštom opasnošću, a par dana nakon toga mobilisan u rezervni sastav MUP-a. Kao jedan od rijetkih tadašnjih poznavalaca računara, obučavao policijske službenike za rad na računaru i radio na informatizaciji sistema veza u policiji. Kao predavač informatike u Ratnoj oficirskoj školi 1996. dobio priznanje "Zlatno slovo A" Armije BiH. Napisao prvi priručnik za računare na bosanskom jeziku "PC nije bauk" 1995., a nakon demobilizacije od 1996 zaposlen kao asistent na Mašinskom fakultetu u Zenici. Magistrirao 2002 u Zenici i doktorirao 2010. u Ljubljani, kao stipendista slovenačke fondacije "Ad-futura". Od 2015. godine s Mašinskog prešao na Politehnički fakultet, gdje i sada radim u zvanju vanrednog profesora na poziciji prodekana za naučnoistraživački rad.

32.vijećnik: Vaše učešće u društvenom životu Grada ogleda se: 


Krajem devedesetih držao brojne kurseve računara (UMCOR, BIF, ABBC,...), napisao još nekoliko knjiga o računarima, instalirao prvi internet server u Zenici, učestvovao u izgradnji akademske računarske mreže BiH. Učestvovao kao volonter u radu nekoliko stručnih ili nevladinih organizacija, od udruženja Linux korisnika ZDK, Asocijacije za kvalitet u BiH, Mensa BiH do Eko foruma Zenica. Već 20 godina volontira i u Institutu za standardizaciju BiH na usvajanju BAS standarda. Kao IT podrška aktivno učestvuje u nekoliko kulturnih projekata kao što su časopis Zeničke sveske i književni festival "Pero Živodraga Živkovića".


32.vijećnik: Vaš doprinos gradu:(projekti, rezultati u sportu, kulturi, nauci)
16 objavljenih knjiga i univerzitetskih udžbenika, 71 naučni rad u časopisima i u zbornicima s konferencija, 25 internacionalnih i 24 domaća projekta, 6 recenzija knjiga, članstvo u recenzionim odborima međunarodnih naučnih časopisa, 28 web portala i 42 prezentacije na seminarima i konferencijama. Radio na internacionalizaciji problema zagađenja u Zenici i uspio zainteresovati međunarodnu javnost za naše probleme: strane ambasade, medije u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Italiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, SAD,...

Organizator najmasovnijih protesta protiv zagađenja u BiH u decembru 2012. godine, kojima je natjerao grad da uspostavi sistem za monitoring zagađenja. Nezadovoljan tankim rezultatima ekološkog aktivizma, odlučio se baviti politikom, i kao nosilac liste DF za kantonalnu skupštinu 2014. godine osvojio oko 4000 glasova i dobio mandat kao poslanik u Skupštini. Jedan od najaktivnijih zastupnika, pokrenuo veliki broj inicijativa, od kojih je nažalost samo jedna realizovana - postavljanje svih izdanja Službenog lista ZDK na internet. Aktivno učestvovao u izradi brojnih strategija, Kantonalnog ekološkog plana, Zakona o naučnoistraživačkoj djelatnosti, itd. Razočaran neuspjehom inicijative da se voda u ZDK proglasi ustavnom kategorijom, odlučio da se na narednim izborima više ne kandiduje. Učestvovao u izradi Elaborata o pokretanju studija softverskog inženjerstva na Univerzitetu u Zenici.

32.vijećnik: Šta je Grad i kako ga doživljavamo?

Grad za mene nije samo ime, nije administrativna kategorija, nisu zgrade, grad su ljudi koji ga čine gradom. Nisam baš siguran da zaslužujemo status grada koji je Zenica nedavno dobila, jer sve je manje onoga po čemu se grad razlikuje od sela. Iz Zenice su potekli brojni uspješni ljudi širom svijeta, ali ne zato što su živjeli u Zenici, nego uprkos tome što su živjeli u Zenici. Taman kad se krajem osamdesetih Zenica počela transformisati iz radničkog naselja oko željezare u nešto što ima osobine grada (4 kina, alternativni bendovi, pozorište, muzej, biblioteka, koncerti, pozorišne predstave, konferencije, slikari, pjesnici, novinari, glumci, naučnici, poduzetnici,...) krenula je u rikverc i još se nije oporavila. Arenu napune samo turbo-folk zvijezde, a pozorište je krcato samo na predavanjima selefijske omladine. Činjenica da 95% izvoza ostvari samo jedna fabrika u Zenici kaže da smo i ekonomski u očajnoj situaciji. Nekad se znalo kad je plata u željezari, jer grad tada živne i pijaca poskupi. Sad Zenica oživi samo kad je penzija, što nikako nije dobar znak.

32.vijećnik: Zašto nam se dešava, da sve što je u svijetu skandal, kod nas normalna pojava?

Podsjećam, nelegalnom izgradnjom "kuće na zgradi" bavili su se mediji u regionu a izjave naših sugrađana bile su tipa: pa šta, čovjek se snašao zašto smo zavidni itd. Zatim, pitanjem aerozagađenja Zenice bavili su se svjetski mediji, dok je sugrađanima aerozagađenje postalo normalno.

Trebalo mi je dva mjeseca da shvatim da sam pogriješio ulaskom u politiku. Ali tek nakon tri godine bavljenja politikom shvatio sam u čemu sam pogriješio: u politici nije mjesto onima koji tamo ne žele graditi svoju karijeru. Bez laktanja, borbe za rukovodeće pozicije, mjesta u upravnim odborima, nema ni uspjeha ni podrške. Zašto nisu uspjeli protesti boraca? Zato što su na čelo "boračkih organizacija" došli ljudi koji se bore samo za sebe umjesto za populaciju koju predstavljaju. Isto je i u politici - politikom se bave ljudi koji se ne mogu ostvariti ni u čemu drugom (osim možda u kriminalu) dok oni koji nešto znaju i žele uraditi ostaju po strani, jer nemaju ambicije da budu vlast nego samo žele da rade.

Pasivnost nije odlika samo Zeničana, nego šira pojava kao posljedica prosjačkog mentaliteta, koji vladajuće strukture i vjerske zajednice (u simbiozi) već godinama gaje, tako da je postalo normalno da se ništa ne radi, ali da se traže sve moguće privilegije. "Ti imaš pa trebaš dati i meni" je iskrivljena interpretacija sadake - naravno da ne treba biti sebičan i treba pomagati onome ko nije u stanju da se sam brine za sebe, ali mi smo tu granicu nesposobnosti do te mjere spustili da sad niko ništa niti zna, niti može, niti hoće... a podrazumijeva se da nam "neko mora pomoći". Neće niko, mi prvo sami sebi moramo pomoći.

32 vijećnik: inertnost naših sugrađana u poslednjih godinu/dvije po pitanju aerozagađenja je zbog toga što je smanjeno ili je "zabranjeno" pričati o tome?

Stanje svijesti se jeste izmijenilo, jer ljudi malo čitaju knjige, rijetko idu u pozorište, na TV-u više nema dokumentarnog i školskog programa, bonton je totalno zaboravljen, sad su obrasci ponašanja reality show, kriminalci i tajkuni, anonimni komentari, vrijeđanje i pljuvanje po svemu što je drukčije.

O aerozagađenju uopšte nije zabranjeno pričati, nego su se oni koji su bili najglasniji, iz medija prebacili na drugi front. Mislim da se dovoljno pričalo, da smo svima dali do znanja da imamo problem i da se to više ne negira, sad je vrijeme da se problemom bave oni koji za to platu primaju. Taj drugi front je pravosuđe, sudovi i tužilaštva, te sve ono što je potrebno da se nesposobna i uspavana birokratija - osnovni krivac za probleme - izvede pred lice pravde, odgovara za nerad i natjera da počne raditi.

32.vijećnik: Umire li više ljudi zbog aerozagađenja ili neimaštine?


Tih podataka nema, jer Zavod za javno zdravstvo ne želi da radi svoj posao i da barem prebrojava mrtve i bolesne. Bave se samo deratizacijom i stranačkim zapošljavanjem. Nedavno su čak tražili da im se plate podaci o broju oboljelih, koje je tražila jedna vijećnica iz gradskog vijeća, što je apsurdno, jer oni upravo postoje da bi skupljali, analizirali i objavljivali te podatke, ali oni to ne rade, uz brojne izgovore.

32.vijećnik: Što nam možete reći o odbačenoj tužbi protiv Mitala? Da li je odbačena zbog nedostatka dokaza ili je tužilaštvo pod uticajem politike?


Smatram da je odbačena zbog nedovoljne stručnosti tužilaštva, nedostatka želje da se tužilaštvo bavi ozbiljnim problemima, i zbog površnog pristupa ovom problemu. Razumijem da nema dovoljno dokaza ili stručnih vještaka, ali zato se plati strani vještak koji će podastrijeti sve što treba da se utvrdi činjenično stanje. Za politiku ne znam, ali ne razumijem zašto se tužilaštvo bavi socijalnim pitanjima umjesto da istražuju da li je prekršen zakon. Mi smo uložili prigovor na odluku, dostavili dodatne dokaze i sad čekamo konačnu odluku o obustavljanju ili o početku prave istrage. U svakom slučaju ne odustajemo, kad iscrpimo domaće pravosuđe idemo na međunarodne sudove, jer imamo posla s međuanrdonom korporacijom.

32 vijećnik: da li je u našem gradu više nezadovoljnih ili je situacija obrnuta?

Svi su nečim nezadovoljni, samo su uvjereni da to nije njihova krivica. Uvijek je kriv neko drugi. Tako je teško priznati vlastitu grešku, pokušati je popraviti, a puno je lakše svaliti krivicu na nekog drugog.

32.vijećnik: Kako vidite budućnost Grada?


Puno urbanog zelenila, željezara s filterima kao u EU koja proizvodi skupe legirane čelike a koja nije jedina fabrika u gradu, puno urbanog zelenila, riješen problem stacionarnog saobraćaja, električni javni prevoz, puno urbanog zelenila, inkubator IT kompanija umjesto garnizona na Bilmišću, biciklističke staze, puno urbanog zelenila, sve fasade obnovljene i s termoizolacijom, puno mladih ljudi koji se doseljavaju u grad koji nudi perspektivu, te sugrađane koji znaju šta je bonton i lijepo ponašanje.

32.vijećnik: Ukratko, vaše mišljenje o posljeratnim gradonačelnicima:


- Besim Spahić

Pamtiću ga kao nekoga ko je uspio izvesti JNA iz Zenice bez žrtava i razaranja.

- Ferid Avdić

Ljekar pa gradonačelnik.

- Zakir Pašalić

Uradio fantastične stvari za koje malo ko zna - preuzeo poslovnu zonu od željezare prebijanjem duga za KGZ i raspisao tender za izgradnju Kamberovića polja

- Husein Smajlović


Čovjek koji je zadužio Zenicu

- Fuad Kasumović

Zna pričati tačno ono što narod voli. Maher za novac, ali beskrupulozan prema onima za koje smatra da su mu protivnici.


32. vijećnik: Poruka građanima Zenice


Ne bacajte smeće na ulicu, ne uništavajte zelenilo i nemojte se ustručavati prijaviti kršenje zakona.

U oktobru glasajte za ljude, a ne za političke partije.

1 komentar:

Popularni postovi