Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 26. rujna 2016.

Upućene prve prijetnje u predizbornoj kampanji: Ko se plaši djevojke koja je odrasla bez roditelja?

Munira Bešić, najmlađa nezavisna kandidatkinja za Gradsko vijeće Zenice iz reda nacionalnih maninja, dobila je prijetnje na Facebooku, piše u današnjem saopštenju za javnost. Između ostalog izvjesni Mirza joj poručuje: “Jeba*u ti mater za ove statuse!”

Njeno obraćanje javnosti prenosim u cjelosti.

Obavještavam javnost da mi je danas prijećeno putem facebook-a zbog toga što vodim kampanju putem interneta.

Kako prijetnje s ciljem postizanja političkog cilja predstavljaju krivično djelo terorizma događaj je prijavljen SIPA-i i policiji u Zenici. Nadam se da će policija ubrzo otkriti koji politički subjekt stoji iza ovog krivičnog djela.

Postavlja se pitanje koja se to stranka boji moje kandidature za predstavnika nacionalnih manjina - djevojke koja je odrasla bez roditelja. Da li se to neka stranka koja je u kampanju uložila više stotina hiljada maraka boji da ću dobiti više glasova od njih i tako ih osramotiti?

Munira Bešić
nezavisni kandidat iz reda nacionalnih manjina za Vijeće Grada Zenice

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi