Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 30. rujna 2016.

Šemso Pivić: Nadam se da će doživjeti izborni fijasko

Ovo nije priča o hrabrosti i slobodi govora, ali vjerujem da će vas zainteresovati. Naime, radi se izjavi Šemse Pivića, mog prezimenjaka, ne rođaka. Moji rođaci (doduše ne svi) zatrovani su Dodikovom nacionalističkom retorikom tako da njih ne zanimaju ovakvi tekstovi. Usput, da kažem da prethodna rečenica nije odricanje od familije. Možda se moja familija odrekla mene zbog načina iznošenja vlastitog stava, ali nebitno. Evo o čemu prezimenjak Šemso Pivić piše.

On piše kako ga je Spahija Kozlić, nosilac liste za gradsko vijeće ispred stranke SDA blokirao na fejsbuku zbog iznošenja istine.

Šemso kaže da poznaje ženu, “demobilisanog borca” koju ovi iz SDA levate godinama. “Obećavaju joj posao dok ona i dalje bukvalno gladuje. Kamenje kuhaju u loncu dok djeca ne zaspu gladna i sutradan opet isto tako”, piše Šemso.

Između ostalog kaže da su joj stranački funkcioneri obećavali posao dok je bila na njihovoj izbornoj listi i svojim imenom i prezimenom i dobrotom povukla cca 2.500 glasova na prethodnim izborima. Nakon izbora, kada su se ustoličili, od posla ništa. Međutim, kada je to napisao u komentaru Spahije Kozlića, ovaj ga je blokirao umjesto da se raspita za podatke te žene i vidi šta je u njihovoj moći da učine.

- Nadam se da će doživjeti izborni fijasko i to nečuveni iz razloga seoskog primitivizma ‘ovijeh sadašnjijeh’, piše Šemso.

Pogledajte screenshot komentara sa društvene mreže facebook:









Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi