Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 28. rujna 2016.

Građani glasaju PROTIV

Ljudi ne morate biti „plaho“ pametni niti u nedoumici zbog ovih izbora. Jednostavno je. Glasajte protiv onih koji su vam uništili preduzeće, valjda znate ko je imenovao Nadzorne odbore i ko je usvajao izvještaje. Glasajte protiv onih koji su vam uništili NK Čelik, valjda znate ko je bio u Nadzornom odboru, iz koje stranke je dolazio. Glasajte protiv onih koji su Mittalu dali dozvole za vaše trovanje. Glasajte protiv onih koji su doveli ćuke u grad, napravili azil ali drže i ćuke i vas u neizvjesnosti zbog otimačine oko radnih mjesta. Glasajte protiv onih u čijoj je nadležnosti inspekcija koja se najavljuje kada ide u kontrolu s ciljem suzbijanja sive ekonomije. Glasajte protiv onih koji su vam pokrali humanitarnu pomoć nakon poplava iz 2014 god. Glasajte protiv onih zbog kojih svako malo prosite za oboljele i time im indirektno pomažete da se održe na vlasti. Protiv onih zbog čijeg nerada i nakaradnog zdravstvenog sistema svako malo ste primorani organizovat' humanitarne koncerte od kojih i oni zarađuju uzimajući svoju proviziju. Protiv onih zbog kojih radite na crno. Protiv onih zbog kojih vam vaša djeca ginu u divljim rudnicima. Protiv onih zbog kojih ginete skupljajući staro željezo. Protiv onih zbog kojih stojite u redovima javnih kuhinja. Glasajte protiv onih koji su vam uveli 12-tosatno radno vrijeme i uzurpirali slobodne vikende. Glasajte protiv onih koji okreću glavu i zatvaraju prozore od džipova kada vas vide. Glasajte protiv onih koji vam nude 10 deka kafe i kilo kocke.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi