Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 29. studenoga 2014.

Ustani ti koji spavaš!

Zovne ti mene danas Hasan Kreho u kasne popodnevne sate na mob. telefon i onako uspaničenim glasom pita „gdje si, šta radiš?“. Ja mu kažem "evo, spavam ti malo?". Ti spavaš, država propada, ljudi ti crkaju gladni, a oni ti sade cvijeće dole po GGM-u u decembru, veli on.

Zovne ti on mene, tako uobičajeno, u ta „socijalistička doba dana predviđena za popodnevni odmor da pita gdje sam i šta radim. A jebaji ga šta ćeš, mi koji se osjećamo tako bez dvojbe i dileme, griže savjesti i kajanja možemo spavat i po danu i po noći. Za nas spavanje nije tek puka fiziološka potreba; nama je spavanje prije svega provod. Možemo komotno skoknut do kluba „Plusminus“ u Sloveniji gdje prihaja atraktivna Milica Todorović i nastupa povodom 29 novembra, praznika bivše državne zajednice 5 naroda i 6 republika. Jbg. kad mi ništa drugo ne preostane, šta ću drugo radit no spavat' i zamišljat da sam u Mariboru. :)



Tri osmice, 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za kulturno uzdizanje za koje su se radnici izborili još 1886. godine došli su u pitanje. Mnogo nas je nezaposlenih, a mnogo i onih koji slabo zarade i u principu nemamo novca za provod tako da se mi nemamo šta kulturno uzdizat' u ovoj (ne)kulturnoj vukojebini od države s (ne)kulturnim vođama na čelu iste i ne preostaje nam ništa drugo no da spavamo. Dakle, ima tu i nešto pozitivno, ako izbacimo „kulturno uzdizanje“, imat ćemo 16 sati za spavanje. :)

Organizam se treba obnoviti, a spavanje je najbolji provod za sirotinju. 

Lezi, zažmuri, sanjaj, prkosi... Zaveži, jebote, spavaj i ti Kreho, koji ti je đavo, pomislim ja.

„Slikao sam, kako sade cvijeće skoro u decembru i troše budžetski novac, a snijeg samo što nije, poslat ću ti fotke“, nastavlja on. Ček malo, pa oni to vikendom u popodnevnim satima sade cvijeće po GGM-u!? E jebi ga, sad više ne mogu ni spavat... Ajd pošalji to što imaš pa se čujemo poslije, kažem ja njemu i završim razgovor.

Iako mnogo trošim sebe, durim se stalno i više nego što ljudska priroda može da podnese, Musliman sam sa velikim slovom M pa me ne dotiče ona "Ustani ti koji spavaš, i vaskrsni iz mrtvih, i obasjaće te Hristos". Ne dotiče, ali navodi na razmišljanje. Nek ustanu ovi ostali, ne propada država, ne crkaju ljudi i ne sade oni cvijeće dole po GGM-u samo meni. Nek ustanu, oni koji nemaju vremena ni za odmor a kamoli za spavanje. Umoran čovjek može spavati, preumoran ionako nema sna, nek' on/oni vidi/e treba li nam popodnevnom, neradnom subotom „cvijeće“ u decembru.

Poslije, kad se razbudih, uz jaku crnu kafu prije nego sam završio tekst i dobio slike saznadoh da to uopće nije cvijeće nego sadnice borova i dr.mladih stabala, da je to, izuzmemo li rad subotom, nešto pozitivno u Zenici.

Bilo pozitivno il' ne, sad spavanja više nema, a ni atraktivne Milice. Milica prihaja u Sloveniji u klubu Plusminus, a meni ostaje Kreho i dogovorena kafa u čaršiji, jer kako rekoh spavanje više nema, a neće ni san više na oči... :)


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi