Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 25. studenoga 2014.

Žalimo se na aerozagađenje, pse lutalice, visoke račune s vodom...



Žalimo se na aerozagađenje, pse lutalice, visoke račune s vodom (k’o da se u mlijeku kupamo), žalimo se na loše grijanje i pored obećane a neizgrađene termoelektrane (obećane još daleke 2009-te), žalimo se na nepostojanje sopstvenih kalorimetara, vodomjera (zato što plaćamo i ono što neko drugi troši), žalimo se na nezaposlenost, žalimo se na mizerna socijalna davanja, na sve veći broj korisnika narodnih kuhinja, žalimo se na visoke naknade za korištenje građevinskog zemljišta, visoke takse, žalimo se na velike i dugotrajne procedure oko otvaranja privatnih firmi, žalimo se... 


Na društenim mrežama su komentari s kojima se srećemo svakodnevno, s jedne strane tipa gradonačelnik je kriv, on je to dozvolio i slično, a s druge strane nije kriv, ne živi se od zraka, psi su bolji od ljudi, najbolji gradonačelnik... ili neki drugi pak hvale najmenadžere grijanja, vodovoda i kanalizacije .... Međutim, ne nervirajte se, posmatrajte to kao ljubav prema gradonačelniku ili ljubav prema njegovoj stranci, gdje se dvoje vole ne mješajte se, nek se jebu kako hoće. Jedna takva ljubav je puna kaca govana i na vrhu malo meda, dok poližu med....žalit će se i  oni.  :D 


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi