Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 11. ožujka 2013.

Bolje živjeti u svojoj domovini u nevolji, nego u tuđini u zadovoljstvu?

Osvrt na neke neugodnosti koje nam se dešavaju…. 

Svako ima svoje mišljenje i nemam namjeru nikome nametati svoje, nikome ne zavidim, neka živi gdje god ko hoće i kako hoće, uvijek je bilo ljudi ponosnih na svoju domovinu, ma kakva ona bila.

Neki kažu da je bolje živjeti u svojoj domovini u nevolji, nego u tuđini u zadovoljstvu. Iskreno, ja se s tim ne slažem, primjera je mnogo a jedan od njih je razlika u odnosu sudski izvršitelja između građanina i državne ustanove.

Sudeći po mom ličnom iskustvu, odnosno primjeru koji je dospio pod sudsku ovrhu pokazuje da je moj stvarni dug cca. stotinu puta manji od onog koji ja potražujem od “države”, odnosno državnog preduzeća.
Postoji ukupno trideset članova koji okvirno čine sporazum o ljudskim pravima, ali za najznačajnije principe se smatraju slijedeći: Pravo na život, slobodu i sigurnost ličnosti, Pravo na obrazovanje. Pravo na zaposlenje, plaćene praznike, zaštita od nezaposlenosti i socijalna sigurnost.

Koliko se poštuju prava u ovoj našoj domovini sigurno ste osjetili na svojim leđima, da je suprotno pretpostavljate da do ovoga ne bi ni došlo.

No, fotografija govori više od hiljadu riječi…..






Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi