Za dobar osvrt nije nikad kasno. Da bi se razumio dobar osvrt, potrebno je pažljivo pročitati i doživjeti ga. Priznajem, dva puta sam ga pročitao i dva puta ocijenio odličnim. Radi se o osvrtu na ekologiju i ekološka dešavanja u našem gradu.
U nastavku teksta pročitajte lični stav autora skoro svih poznatijih vizuelnih identiteta u ovom gradu uključujući i sam grb grada.
Piše; Mile Srdanović
EKO BUKVALIZAM
(da izbjegnem riječ terorizam! 😉
Lični stav o ekologiji i eko-dešavanjima, ne dovoditi u vezu sa poslom kojeg obavljam.)
Slijedi kritika EKO-aktivizma/bukvalizma i prvo šta ću reći jeste molba da ovo šta ću reći ne shvatite bukvalno. Kritika načina rješavanja problema ne znači negiranje njegovog postojanja.
Dakle, niko normalan nije protiv čistog okoliša i spašavanja planete. Ali ni niko razuman ne može stati iza utopijskih teza da je život moguć bez vatre i da je vatra moguća bez dima!
Moguće da ćemo jednog dana moći bez dima i vatre, ali do tog dana ćemo se još nadimiti (ne mogu ovdje ne kazati - čovjekova vatra i dim, koliko god mi sebe precjenjivali, jesu sitnica spram onoga šta planeta sama sebi radi!).
Čovjekovo življenje je KOMPROMIS sa okruženjem.
Kompromis je čarobna riječ koja miri dva EKA u čovjeka: eko-nomiju i eko-logiju. Ne može se bez oba istovremeno.
Neću govoriti o ovom cirkusu sa curicom Gretom (mada mi je to neposredan povod), imate dosta materijala koji raskrinkava ovaj i slične slučajeve. A u svim nam se podmeće industrijski vuk u jagnjećoj eko-koži! To je već dobro obrađena tema.
S obzirom gdje živim, ja bih trebao kazati koju o ovoj lokalnoj eko golgoti (već sam primio kritike u smislu da sam, kao neko ko se bavi energetikom, automatski anti-ekološki orijentisan!).
Pa evo da kažem, kratko. I ja sam odrastao pod zeničkim dimnjacima i nagutao se ovog dima. Bojim ga se kao i vi, ali možda više i sramim jer je postao ružni imidž ovoga grada. Svi nas sažaljevaju koji su makar jednom prošli kroz Zenicu u trenutku ispuštanja "dimnih zavjesa". Čak i oni koji dolaze iz mjesta sa više otrova, ali se ne vidi kao ovaj naš.
Ali ne dijelim način sekiracije zeničkih eko-bukvalista. Da ne pominjem moguću instrumentalizaciju (priča o Česima 😉). Hoću samo reći da nisam, naime, siguran šta me je više ubilo: zenički dim ili černobilski atomi! (ili naša demokratija!)
Zapravo jesam siguran, ovo drugo. Osim toga, ovo prvo nas je othranilo taman da nas je i trovalo. I hrani nas još uvijek jer nismo našli gosposniji način privređivanja. Stoput sam rekao i opet ću - samo onaj ko otvara radna mjesta bez dimnjaka ima pravo da kidiše na stare dimnjake!
---
Vraćam se na globalnu priču. Tu je bitno primjetiti TAJMING. Zašto se sve ovo: nasekirana djevojčica Greta, zabrana dizela, gašenje termoelektrana... dešava SADA?
Dešava se zato što su sada, nakon tri vijeka vatrenih strojeva koje smo zavoljeli do neshvatljivih razmjera (sjetimo se romantičnih razglednica zapušenih parnjača, Orient ekspresa, Vlaka u snijegu...) ovladali tehnologijom energije bez dimnjaka i motora bez auspuha.
To je divno, napredujemo. Ali moramo li se, majkumu, stidjeti čađave mladosti?! I odricati je se ovako naglo. Dimnjak nam je postao isto što i Staljin, moramo ga se odreći preko noći!
I hajde što smo, hvalabogu, došli do ove faze, ali ne možemo je svi osvajati ISTIM TEMPOM?
Ovo je jako bitno, dakle - tempo.
Svaki uspon pred nama osvajamo prema vlastitoj kondiciji. Ako ne možemo pratiti tempo jačih, ne možemo biti krivi zbog toga. Mada nas oni drsko prozivaju - "ajde, šta se vučeš!"
AJDE ŠTA SE VUČEŠ - to je zaista ispravna interpretacija globalne i konkretno evropske eko-politike spram zemalja u tranziciji.
"Baci te svoje dizel-bakandže i uskoči u naše najnovije patike na baterije!"
Pristaju nam na muku. Jedva imamo to šta imamo na nogama (i naučili sasvim fino hodati) a oni nas tjeraju da se preobujemo!
Dakle - TRŽIŠTE.
I dok smišljamo kako da, od milion prečih stvari, ispunimo i ovu obavezu (od koje ne odustajemo samo tražimo način KAKO da to napravimo bezbolno)... eto ti DIREKTIVE koja te tjera da se preobuješ ODMAH !
A zna se ko piše direktive.
________________________
(kao ilustraciju uz ovaj tekst podmećem svoju staru karikaturu na temu ekologije iz vremena kad sam se time bavio. Mislim da baš dobro opisuje eko-bukvalizam 🙂)
nedjelja, 6. listopada 2019.
utorak, 24. rujna 2019.
Zbog sve lošije putne komunikacije Vlada ZDK primorana obezbjediti izvanredne prevoze
Aktivnosti su proširene a faksimil u prilogu je samo jedna u nizu odluka. Ono od čega ne možemo pobjeći jeste činjenica da su nam ceste u veoma lošem stanju iako se prema pisanju medija može steći utisak da se rekonstrukcije obavljaju svakodnevno. Lokalni putevi nisu rekonstruisani u smislu osiguranja uslova za pješačenje djece koja se suočavaju sa opasnostima tokom pješačenja na relacijama kraćim od 5 kilometara. Kako je blog 32.vijećnik ranije pisao, za učenike Osnovne škole Hasan Kikić iz Tetova Vlada ZDK je iznašla rješenje i u okviru vanrednog finansiranja odobrena su sredstva za ove namjene.
Relacije duge preko 5 km rješene su u okviru redovnog finansiranja.
Svakako, jedna u nizu odluka koja će obradovati mališane susjednih mjesnih zajednica. Ugodnu i bezbjednu vožnju želi vam 32.vijećnik. Sretno đaci.
Relacije duge preko 5 km rješene su u okviru redovnog finansiranja.
Svakako, jedna u nizu odluka koja će obradovati mališane susjednih mjesnih zajednica. Ugodnu i bezbjednu vožnju želi vam 32.vijećnik. Sretno đaci.
nedjelja, 22. rujna 2019.
Željezno polje pojašnjava Zeničanima kako je nestalo kurbansko meso, koje po dokumentaciji nije nestalo?!
- u Domu za stara lica ne nedostaje nikakvo meso?!
Pod prijevarama se obično razumijevaju krađe (novca, druge imovine) i pronevjere, ali i krivotvorenje dokumenata i utaja poreza.
Zloupotreba imovine društva za osobne ili druge neposlovne potrebe, neisporučivanje (proizvodi, roba, usluge) i dr. je također krivično djelo.
To što u papirima, odnosno izvještajima ne nedostaje kurbanskog mesa u Domu za stara lica, osim neisporučenog proizvoda (kurbanskog mesa na jelovniku korisnika doma) govori nam da je u skandalu sa "kurbanskim mesom" korišteno krivotvorenje dokumenata.
U praksi, bačeno ucrvano meso nije ničije zato što su dokumenti krivotvoreni!!! A krivotvorio je tko? Tko ima pristup dokumentima?
I da jeste istina sva ona priča oko isključenja struje u hladnjaku, što pokušavaju napakovati političkim oponentima, domar kojeg optužuju, nije mogao krivotvoriti dokumente i predstaviti stanje kao da Domu za stara lica ne nedostaje ništa.
Poražavajuća je činjenica kako ljudi lako nasjedaju na "teorije zavjere" PR službe gradskog režima a još poraznije da Željezno polje pojašnjava Zeničanima slučaj koji ni tužilaštvo nije riješilo.
Niti sam za to da se linčuje direktor ( koji je nedostupan javnosti) niti da se osuđuje bilo tko dok se ne dokaže. Za tužilaštvo, barem za sada, osumnjičeni je direktor kojeg imenuje Gradska uprava, htjeli mi to priznati ili ne.
Podsjećam, Bosanskohercegovačka javnost sa posebnom pažnjom prati slučaj ucrvanog krubanskog mesa (3,5 tone) u Javnoj ustanovi “Dom za stara lica Zenica”, za koje se sumnja da je, odlukom direktora Kemala Efendića, diplomiranog pravnika i završenika medrese, neadekvatno zbrinuto kako bi se cijela stvar zataškala.
Vozač (domar) Duvnjak i direktor Efendić prevozili su već pokvareno meso u Goricu kod Zenice, u hladnjaču vlasništvo Nurije Kovača. On je pristao primiti već pokvareno meso, a Efendić ga je zbog toga rekao priznati.
Nakon što se meso ucrvalo, odlučili su cijelu stvar zataškati, a meso zatrpati na dvije lokacije kod Mošćanice i neadekvatno ga zbrinuti. Zbog nezapamćenog skandala, predmet je formiralo i Tužilaštvo ZDK.
Inače direktor Efendić završenik je medrese, a javnost je ostala ogorčena zbog ovog nedopustivog propusta sa propadanjem mesa, ali i jer je Efendić meso najprije u Žepču i Zavidovićima skladištio zajedno sa svinjskim.
Početkom sedmice javnost očekuje i reakciju Fuada Kasumovića, gradonačelnika Zenice, ali i da se nesavjesni direktor podhitno smijeni, procesuira te da nadoknadi štetu pričinjenu Domu na čijem je čelu pola godine.
32.vijećnik, 072 info, fcb.str. željezno polje, avaz, hayat, novi.ba
Pod prijevarama se obično razumijevaju krađe (novca, druge imovine) i pronevjere, ali i krivotvorenje dokumenata i utaja poreza.
Zloupotreba imovine društva za osobne ili druge neposlovne potrebe, neisporučivanje (proizvodi, roba, usluge) i dr. je također krivično djelo.
To što u papirima, odnosno izvještajima ne nedostaje kurbanskog mesa u Domu za stara lica, osim neisporučenog proizvoda (kurbanskog mesa na jelovniku korisnika doma) govori nam da je u skandalu sa "kurbanskim mesom" korišteno krivotvorenje dokumenata.
U praksi, bačeno ucrvano meso nije ničije zato što su dokumenti krivotvoreni!!! A krivotvorio je tko? Tko ima pristup dokumentima?
I da jeste istina sva ona priča oko isključenja struje u hladnjaku, što pokušavaju napakovati političkim oponentima, domar kojeg optužuju, nije mogao krivotvoriti dokumente i predstaviti stanje kao da Domu za stara lica ne nedostaje ništa.
Poražavajuća je činjenica kako ljudi lako nasjedaju na "teorije zavjere" PR službe gradskog režima a još poraznije da Željezno polje pojašnjava Zeničanima slučaj koji ni tužilaštvo nije riješilo.
Niti sam za to da se linčuje direktor ( koji je nedostupan javnosti) niti da se osuđuje bilo tko dok se ne dokaže. Za tužilaštvo, barem za sada, osumnjičeni je direktor kojeg imenuje Gradska uprava, htjeli mi to priznati ili ne.
Podsjećam, Bosanskohercegovačka javnost sa posebnom pažnjom prati slučaj ucrvanog krubanskog mesa (3,5 tone) u Javnoj ustanovi “Dom za stara lica Zenica”, za koje se sumnja da je, odlukom direktora Kemala Efendića, diplomiranog pravnika i završenika medrese, neadekvatno zbrinuto kako bi se cijela stvar zataškala.
Vozač (domar) Duvnjak i direktor Efendić prevozili su već pokvareno meso u Goricu kod Zenice, u hladnjaču vlasništvo Nurije Kovača. On je pristao primiti već pokvareno meso, a Efendić ga je zbog toga rekao priznati.
Nakon što se meso ucrvalo, odlučili su cijelu stvar zataškati, a meso zatrpati na dvije lokacije kod Mošćanice i neadekvatno ga zbrinuti. Zbog nezapamćenog skandala, predmet je formiralo i Tužilaštvo ZDK.
Inače direktor Efendić završenik je medrese, a javnost je ostala ogorčena zbog ovog nedopustivog propusta sa propadanjem mesa, ali i jer je Efendić meso najprije u Žepču i Zavidovićima skladištio zajedno sa svinjskim.
Početkom sedmice javnost očekuje i reakciju Fuada Kasumovića, gradonačelnika Zenice, ali i da se nesavjesni direktor podhitno smijeni, procesuira te da nadoknadi štetu pričinjenu Domu na čijem je čelu pola godine.
32.vijećnik, 072 info, fcb.str. željezno polje, avaz, hayat, novi.ba
subota, 21. rujna 2019.
Kemija Hodžić: zahvaljujući vama, Bosna i Hercegovina ima najveći broj nezaposlenih u Evropi proporcionalno broju stanovnika
Od Općih izbora u Bosni i Hercegovini je prošlo nešto manje od godinu dana a članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine još uvijek nisu konstituisali ni stalna radna tijela, pa se tako najviši zakonodavni organ Bosne i Hercegovine, zahvaljujući paritotizmu vladajuće trojke nalazi u najvećoj blokadi u protekle 22 godine. Nakon konstituirajuće sjednice održane 6. decembra 2018. godine, građani Bosne i Hercegovine su čekali više od 7 mjeseci da se izabrani parlamentarci ponovo sastanu no to nije bio razlog za obustavu njihovih poslaničkih paušala koji prelaze visinu od šest prosječnih plata u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi novčana primanja članova Parlamentarne skupštine kreću se između od 4800 KM do 6500 KM a uključuju zastupničke paušale, naknade za odvojeni život, smještaj, rad u komisijama, prijevoz na posao i topli obrok.
Iako su oba doma zasjedala tek nekoliko puta od izbora do danas to nije spriječilo dobro plaćene parlamentarce koji rijetko dolaze na posao da si osiguraju što je više moguće komfora pa je tako dopredsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Borjana Krišto dobila nove dekorativne zavjese, tepihe i etisone a ured joj je okrečen. Od Službe za zajedničke poslove, Krišto je tražila i novi namještaj budući da je stari „pohaban“ no kako je na snazi još uvijek privremeno finansiranje institucija na novi namještaj će morati sačekati jer takve kapitalne nabavke nisu moguće. Nego, zna li neko šta i kad je dopredsjedavajuća u uredu radila da „pohaba“ namještaj!?
Zbog blokade rada Parlamentarne skupštine, blokirano je i 928 miliona KM za gradnju 41 kilometra autoputa na Koridoru 5C kao i niz međunarodnih ugovora za finansiranje izgradnje poddionica Vranduk – Ponirak u vrijednosti 49 miliona eura, dionice Paprikuša – Nemila, poddionice tunel Ivan i poddionice Mostar Jug – tunel Kvanj ukupne vrijednosti 180 miliona eura. Doduše, da se novac prikupljen u proteklih 10 godina po osnovu akciza i putarina trošio u izgradnju autoputa umjesto za finansiranje ogromnog birokratskog aparata, sada nam ne bi bili potrebni krediti. No za 8 milijardi KM prikupljenih od akciza i putarina građani Bosne i Hercegovine su dobili 200 kilometara autoputa za koji su svaki kilometar platili najmanje dvostruko više od tržišne cijene, a preostalih 6 milijardi je nenamjenski plasirano u budžet. Ali koga briga, Dodik se sastaje sa Vučićem po ko zna koji put, to je interesantnije, zar ne?!
Nakon jedanaest mjeseci od izbora, mandatar nove Vlade nije imenovan niti je usvojen Godišnji nacionalni plan, a zbog neimenovanja Zorana Tegeltija za novog predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Milorad Dodik u ime patriotizma prijeti zahtjevom za ukidanje zajednički ustanovljenih institucija kao što su Oružane snage BiH, Visoko sudsko i tužilačko vijeće te Uprave za indirektno oporezivanje. U ime patriotizma Džaferović i Komšić su protiv ovog imenovanja, no nešto su se konačno i uspjeli dogovoriti. Onog dana kada su se dogovorili o otkazivanju sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, vladajuća trojka je izdala saopštenje za javnost u kojem izražavaju zabrinutost zbog razvoja događaja u Kašmiru. U ime patriotizma, Kašmir je bitniji od blokade državnih institucija Bosne i Hercegovine!
Nego, u ime patriotizma gospodo, zahvaljujući vama, Bosna i Hercegovina ima najveći broj nezaposlenih u Evropi proporcionalno broju stanovnika, uz drugo mjesto u svijetu. BDP je najniži među državama bivše Jugoslavije, a 105. je u svijetu. Što se tiče korupcije nalazimo se na 97. mjestu u svijetu, a na Balkanu smo jedno „bolji“ od Makedonije. U pokretanju biznisa smo na 175. mjestu od 190. država, po plaćanju poreza na 137. a po brzini izdavanja građevinskih dozvola na 166. mjestu.
I zapamtite, demokratija nije nužno pravo, nego odgovornost!
Sretna nam blokada,
predstavnik tradicionalne porodice
Iako su oba doma zasjedala tek nekoliko puta od izbora do danas to nije spriječilo dobro plaćene parlamentarce koji rijetko dolaze na posao da si osiguraju što je više moguće komfora pa je tako dopredsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Borjana Krišto dobila nove dekorativne zavjese, tepihe i etisone a ured joj je okrečen. Od Službe za zajedničke poslove, Krišto je tražila i novi namještaj budući da je stari „pohaban“ no kako je na snazi još uvijek privremeno finansiranje institucija na novi namještaj će morati sačekati jer takve kapitalne nabavke nisu moguće. Nego, zna li neko šta i kad je dopredsjedavajuća u uredu radila da „pohaba“ namještaj!?
Zbog blokade rada Parlamentarne skupštine, blokirano je i 928 miliona KM za gradnju 41 kilometra autoputa na Koridoru 5C kao i niz međunarodnih ugovora za finansiranje izgradnje poddionica Vranduk – Ponirak u vrijednosti 49 miliona eura, dionice Paprikuša – Nemila, poddionice tunel Ivan i poddionice Mostar Jug – tunel Kvanj ukupne vrijednosti 180 miliona eura. Doduše, da se novac prikupljen u proteklih 10 godina po osnovu akciza i putarina trošio u izgradnju autoputa umjesto za finansiranje ogromnog birokratskog aparata, sada nam ne bi bili potrebni krediti. No za 8 milijardi KM prikupljenih od akciza i putarina građani Bosne i Hercegovine su dobili 200 kilometara autoputa za koji su svaki kilometar platili najmanje dvostruko više od tržišne cijene, a preostalih 6 milijardi je nenamjenski plasirano u budžet. Ali koga briga, Dodik se sastaje sa Vučićem po ko zna koji put, to je interesantnije, zar ne?!
Nakon jedanaest mjeseci od izbora, mandatar nove Vlade nije imenovan niti je usvojen Godišnji nacionalni plan, a zbog neimenovanja Zorana Tegeltija za novog predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Milorad Dodik u ime patriotizma prijeti zahtjevom za ukidanje zajednički ustanovljenih institucija kao što su Oružane snage BiH, Visoko sudsko i tužilačko vijeće te Uprave za indirektno oporezivanje. U ime patriotizma Džaferović i Komšić su protiv ovog imenovanja, no nešto su se konačno i uspjeli dogovoriti. Onog dana kada su se dogovorili o otkazivanju sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, vladajuća trojka je izdala saopštenje za javnost u kojem izražavaju zabrinutost zbog razvoja događaja u Kašmiru. U ime patriotizma, Kašmir je bitniji od blokade državnih institucija Bosne i Hercegovine!
Nego, u ime patriotizma gospodo, zahvaljujući vama, Bosna i Hercegovina ima najveći broj nezaposlenih u Evropi proporcionalno broju stanovnika, uz drugo mjesto u svijetu. BDP je najniži među državama bivše Jugoslavije, a 105. je u svijetu. Što se tiče korupcije nalazimo se na 97. mjestu u svijetu, a na Balkanu smo jedno „bolji“ od Makedonije. U pokretanju biznisa smo na 175. mjestu od 190. država, po plaćanju poreza na 137. a po brzini izdavanja građevinskih dozvola na 166. mjestu.
I zapamtite, demokratija nije nužno pravo, nego odgovornost!
Sretna nam blokada,
predstavnik tradicionalne porodice
ponedjeljak, 16. rujna 2019.
Mlin iz Gornjeg Vakufa...
- U rubrici "Gost kolumnist" nakon kraće pauze u pisanju gosta kolumnista danas možete pročitati zanimljiv osvrt na istrošene gornjovakufske mlinove.
Piše: Ibrahim Emić
Nekada davno, kada je Željezara bila ,,krava muzara", da bi pomogla nerazvijenim i zaostalim opštinama, otvarala je male fabrike u tim mjestima. Jedno od tih mjesta je bio i Gornji Vakuf. Odluka pade da se tu otvori Fabrika mlinova i to ne onih mlinova na potocima i rijekama, nego pravih ručnih mlinova. Rekoše, ljudi iz Gornjeg Vakufa vole mljeti, vole okretati ono čekalo ili meljac, vole onu Minas kafu isprženu u šišu staviti u mlin, mlin uhvatiti lijevom rukom, pridržavati ga objema nogama, a desnom rukom mljeti onu minasku dok je ne pretvore pa gotovo u prah. I zašto im želju ne ispuniti a i zaposliti Gornjovakufljane? I napravi se Fabrika mlinova. Posao krenu, nakon nekoliko godina ljudi se zasitiše mlinova, konkurencija velika. A i u Željezari vrijedni radnici u ,,fušu" izrađuju sebi mlinove, ali one od prokroma. Ručno prave čekalo, jer čekalo pored noževa je najvažniji dio. Čekalom se upravlja mlinom, čekalom se melje, tako da Zenica nije oskudijevala sa mlinovima. A i Sarajevo je slabo uzimalo Gornjovakufske mlinove. Imali su u svojoj tradiciji proizvodnju ručno rađenih mlinova. Da bi se riješila kriza plasmana Gornjovakufskih mlinova, rukovodstvo Željezare naredi da svaki radnik Željezare, a bilo ih je 24. hiljade uposlenih, kupi po jedan Gornjovakufski mlin. Ko hoće može kupiti i dva, tri... I mjesta u kredencima, u onom staklenom dijelu, zauzeše Gornjovakufski mlinovi. Nisu bili nekog kvaliteta, preskakali su, krupno mljeli minasku, čekala se savijala, ruke poslije svakog mljevenja su bile garave, dlanovi su izgledali kao da su se orasi gulili. Ljudi su govorili, promjena vremena pa mesing reaguje, a u stvari Željezarski mlinovi su im pravili konkurenciju....
Prođe neko vrijeme, Gornjovakufski mlinovi padoše u zaborav, rasuše se u staro željezo, nađoše mjesto na buvljacima, Unproforci ih odnesoše kao suvenir u svoje zemlje...Željezara se ugasi, nema Mehaničke, nema Kovačnice da penzionisanom radniku pokloni ručno izrađeni mlin od prokroma...mlinova sve manje i manje. A šta bi sa Gornjovakufljanima kada im se Fabrika mlinova ugasi? Snađoše se, neki u Sarajevo, neki u Zenicu, a neki prvo u Sarajevo pa u Zenicu. Neki otvoriše i mini hidro centrale, jer što bi oni ručno okretali čekalom onu osovinu da samelju kafu Minas, kad to može snaga potočka . Samo je treba usmjeriti, napraviti pad , pretvoriti tu energiju vode u električnu, pa neka se kafa melje na električni mlin. Ali ipak, onaj Gornjovakufski mlin melje li melje i pored poodmaklih godina, što se najbolje vidi po njegovoj spoljašnosti. Gravura se izlizala, čekalo se iskrivilo, noževi se istupili. Utisnuti natpis ,,Gornji Vakuf" u kućište mlina teško se može izlizati, jer je majstor u finalnoj obradi dobro zakucao ona slova u njega. A fino je projektovan taj mlin iz Gornjeg Vakufa. Imao je i kapacitet, mogao je one pržene minaske podobro samljeti. Zrna su , dok je mlin bio nov, sama upadala u one noževe, čekalo vođeno sigurnom rukom ih je vješto ubacivalo u one procjepe, jadna zrna su se pretvarala u prah a nalazilo se i pokoje zrno koje nije bilo dobro isprženo da se nije moglo samljeti, nije htjelo u onaj žrvanj, pa je to zrno kvarilo ostalu samljevenu kafu. Zrno se brzo izdvajalo, bacalo, ili se vraćalo ponovo u šiš na prženje....
Vremenom se pojavi više tih zrna kafe koja se ne dadoše samljeti, ili se noževi istupiše, ko zna, a i dlanovi počeše se više crniti od izlizanog mesinganog kućišta mlina i mlin onaj Gornjovakufski završi u kredencu kao suvenir, ili se nađe na buvljaku ne bi li ga neki stranac zapazio i ponio ka kući kao uspomenu na Zenicu , kao suvenir na kojem piše Gornji Vakuf...
Piše: Ibrahim Emić
Nekada davno, kada je Željezara bila ,,krava muzara", da bi pomogla nerazvijenim i zaostalim opštinama, otvarala je male fabrike u tim mjestima. Jedno od tih mjesta je bio i Gornji Vakuf. Odluka pade da se tu otvori Fabrika mlinova i to ne onih mlinova na potocima i rijekama, nego pravih ručnih mlinova. Rekoše, ljudi iz Gornjeg Vakufa vole mljeti, vole okretati ono čekalo ili meljac, vole onu Minas kafu isprženu u šišu staviti u mlin, mlin uhvatiti lijevom rukom, pridržavati ga objema nogama, a desnom rukom mljeti onu minasku dok je ne pretvore pa gotovo u prah. I zašto im želju ne ispuniti a i zaposliti Gornjovakufljane? I napravi se Fabrika mlinova. Posao krenu, nakon nekoliko godina ljudi se zasitiše mlinova, konkurencija velika. A i u Željezari vrijedni radnici u ,,fušu" izrađuju sebi mlinove, ali one od prokroma. Ručno prave čekalo, jer čekalo pored noževa je najvažniji dio. Čekalom se upravlja mlinom, čekalom se melje, tako da Zenica nije oskudijevala sa mlinovima. A i Sarajevo je slabo uzimalo Gornjovakufske mlinove. Imali su u svojoj tradiciji proizvodnju ručno rađenih mlinova. Da bi se riješila kriza plasmana Gornjovakufskih mlinova, rukovodstvo Željezare naredi da svaki radnik Željezare, a bilo ih je 24. hiljade uposlenih, kupi po jedan Gornjovakufski mlin. Ko hoće može kupiti i dva, tri... I mjesta u kredencima, u onom staklenom dijelu, zauzeše Gornjovakufski mlinovi. Nisu bili nekog kvaliteta, preskakali su, krupno mljeli minasku, čekala se savijala, ruke poslije svakog mljevenja su bile garave, dlanovi su izgledali kao da su se orasi gulili. Ljudi su govorili, promjena vremena pa mesing reaguje, a u stvari Željezarski mlinovi su im pravili konkurenciju....
Prođe neko vrijeme, Gornjovakufski mlinovi padoše u zaborav, rasuše se u staro željezo, nađoše mjesto na buvljacima, Unproforci ih odnesoše kao suvenir u svoje zemlje...Željezara se ugasi, nema Mehaničke, nema Kovačnice da penzionisanom radniku pokloni ručno izrađeni mlin od prokroma...mlinova sve manje i manje. A šta bi sa Gornjovakufljanima kada im se Fabrika mlinova ugasi? Snađoše se, neki u Sarajevo, neki u Zenicu, a neki prvo u Sarajevo pa u Zenicu. Neki otvoriše i mini hidro centrale, jer što bi oni ručno okretali čekalom onu osovinu da samelju kafu Minas, kad to može snaga potočka . Samo je treba usmjeriti, napraviti pad , pretvoriti tu energiju vode u električnu, pa neka se kafa melje na električni mlin. Ali ipak, onaj Gornjovakufski mlin melje li melje i pored poodmaklih godina, što se najbolje vidi po njegovoj spoljašnosti. Gravura se izlizala, čekalo se iskrivilo, noževi se istupili. Utisnuti natpis ,,Gornji Vakuf" u kućište mlina teško se može izlizati, jer je majstor u finalnoj obradi dobro zakucao ona slova u njega. A fino je projektovan taj mlin iz Gornjeg Vakufa. Imao je i kapacitet, mogao je one pržene minaske podobro samljeti. Zrna su , dok je mlin bio nov, sama upadala u one noževe, čekalo vođeno sigurnom rukom ih je vješto ubacivalo u one procjepe, jadna zrna su se pretvarala u prah a nalazilo se i pokoje zrno koje nije bilo dobro isprženo da se nije moglo samljeti, nije htjelo u onaj žrvanj, pa je to zrno kvarilo ostalu samljevenu kafu. Zrno se brzo izdvajalo, bacalo, ili se vraćalo ponovo u šiš na prženje....
Vremenom se pojavi više tih zrna kafe koja se ne dadoše samljeti, ili se noževi istupiše, ko zna, a i dlanovi počeše se više crniti od izlizanog mesinganog kućišta mlina i mlin onaj Gornjovakufski završi u kredencu kao suvenir, ili se nađe na buvljaku ne bi li ga neki stranac zapazio i ponio ka kući kao uspomenu na Zenicu , kao suvenir na kojem piše Gornji Vakuf...
nedjelja, 15. rujna 2019.
Zeničanka Hana Ahmetspahić na 7. Kongresu SDA izabrana u Glavni odbor
"Na 7. Kongresu Stranke demokratske akcije, koji je održan jučer, 14.9 2019., dobila sam značajnu podršku uvaženih delegata i izabrana sam u Glavni odbor SDA BiH, za naredene četiri godine", napisala je Hana Ahmetspahić svojim sljedbenicima na društvenoj mreži Facebook.
- Velika je to čast i odgovornost!
Čestitam izabranom rukovodstvu stranke, svim kolegicama i kolegama i želim nam uspješan rad.
U jedinstvu je snaga! 💚
Podsjećam, Hana Ahmetspahić, rođena 02.08.1988. godine u Zenici. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Zenici, nakon čega, 2007. godine, upisuje Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, koji završava u junu 2011. godine kao prvi student svoje generacije i stiče zvanje diplomirani pravnik. U martu 2016. godine na Pravnom fakuletu u Zenici odbranila magistarsku tezu na katedri Historija države i prava, oblast rimsko pravo.
Udata, majka petogodišnje kćerke. Aktivno govori njemački i engleski jezik. Zaposlena u JU Zavod za medicinu rada i sportsku medicinu Zeničko – dobojskog kantona kao pravnik.
- Velika je to čast i odgovornost!
Čestitam izabranom rukovodstvu stranke, svim kolegicama i kolegama i želim nam uspješan rad.
U jedinstvu je snaga! 💚
Podsjećam, Hana Ahmetspahić, rođena 02.08.1988. godine u Zenici. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Zenici, nakon čega, 2007. godine, upisuje Pravni fakultet Univerziteta u Zenici, koji završava u junu 2011. godine kao prvi student svoje generacije i stiče zvanje diplomirani pravnik. U martu 2016. godine na Pravnom fakuletu u Zenici odbranila magistarsku tezu na katedri Historija države i prava, oblast rimsko pravo.
Udata, majka petogodišnje kćerke. Aktivno govori njemački i engleski jezik. Zaposlena u JU Zavod za medicinu rada i sportsku medicinu Zeničko – dobojskog kantona kao pravnik.
Video: Ulaskom u EU ne znači da će vam stanovništvo biti bogato, možda bude i pohlepno i gladno
"Novčanice koje su se u petak razletjele po Branimirovoj ulici u Zagrebu, u susjednoj Hrvatskoj izazvale su haos i pomamu vozača koji su doslovce nasred ceste zaustavljali automobile i trčali za novcem", piše bh index.
Novac je pripadao Ivici Ivecu, biznismenu iz Zagreba kojemu je to bio pravi petak 13. jer je novčanik s nekoliko hiljada kuna u žurbi ostavio na krovu auta.
Ostalo je zabilježeno na snimci koju je napravio advokat koji se našao na mjestu događaja, a na kojoj se vidi kako ljudi mahnito skupljaju novac po cesti.
Novac je pripadao Ivici Ivecu, biznismenu iz Zagreba kojemu je to bio pravi petak 13. jer je novčanik s nekoliko hiljada kuna u žurbi ostavio na krovu auta.
Ostalo je zabilježeno na snimci koju je napravio advokat koji se našao na mjestu događaja, a na kojoj se vidi kako ljudi mahnito skupljaju novac po cesti.
subota, 14. rujna 2019.
ELMEDINA MUFTIĆ: VAKAT JE, da se i naš glas čuje!
- Tužba je način da se zakonskim sredstvima izborimo za svoja prava i slobode.
Novinarka Elmedina Muftić pokrenula je ideju o prijavljivanju organizatora povorke i Plamenka Muratovića koji je nosio majicu sa likom Samre Hajdarević Ćosović. Njeno zanimljivo obraćanje ženama muslimankama prenosim u cjelosti.
Piše: Elmedina Muftić
Na tzv. „PARADI PONOSA“, održanoj u Sarajevu 08.09.2019.godine, pod motom „Ima izać“, izvršen je udar na čast, dostojanstvo, sigurnost, moralni dignitet žene muslimanke koja nosi hidžab. Naime jedan od protagonista parade na majici je nosio lika Samre Hajdarević Ćosović, žene koja je pod hidžabom, uokviren duginim bojama. Napomenut ću da je Samra Hajdarević Ćosović, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, i da je već nekoliko puta bila na meti udara pripadnika i simpatireza LGBT populacije.
Zabrinjavajuća je spoznaja da da oni koji za sebe tvrde da su „ugroženi“ te kao takvi ovakvim paradama skreću pažnju na sebe i ostvarivanje svojih prava, istovremeno ugrožavaju prava i slobode drugih. Dok paradirajući pozivaju na „ljubav“, istovremeno pokazuju najveći oblik mržnje spram nekoga ko ne misli kao oni. Zastrašujuće je da oni koji žele da postanu vidljivi, jer su ko biva do sad bili nevidljivi, svoju vidljivost ostvarauju tako što žele da druge učine nevidljivim. Zastrašujuća je činjenica i potreba LGBT populacije da markira sve one koji se ne slažu sa njihovim stavovima, ne podržavaju njihova mišljenja, ili se protive njihovim paradama. Etiketiranjem Samre Hajdarević Ćosović, pokazali su svoju spremnost da prihvate različitosti, odnosno da budu tolerantni, da pokažu da jesu ono što od drugih traže da budu prema njima.
Za sebe su priskrbili obezbjeđenje, koje nije viđeno u BiH, i dok ih obezbjeđuje preko hiljadu policajaca, koje finansiramo i mi građani koji se protivimo ovoj paradi. Pripadnik LGBT populacije nošenjem lika Samre Hajdarević Ćosović na majici, ustvari stavljaju metu na njezinu glavu, ali i na glave svih žena sa hidžabom ili nikabom. Pitamo sve one koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji parade, one koji su odobrili održavanje iste, one koju su bili zaduženi za sigurnost učesnika parade, ko će da čuva nas sa mahramama od pripadnika LGBT populacije? Ko će Samri, ali i svim ostalim ženama, da garantuje sigurnost, posebno poslije ovakvog vida provokacije, koja poziva na nasilje.
Za pretpostaviti je da nećete poduzeti ništa. Da vlast u KS koja je idejni tvorac i pokrovitelj „Parade ponosa“ ne zanima sigurnost žena sa hidžabom i nikabom, za njih smo mi nevidljive, makar oni tako misle, dok im mi ne dokažemo suprotno.
Iz iskustva znamo da provokatori, islamofobi i ostala bratija nikad nisu bili procesuirani niti kažnjeni za fašizam koji provode nad nama koji smo eto drugačiji (je) od njihovih ograničenih shvatanja, morat ćemo se same zaštititi.
Pozivamo sve žene koje nose hidžab, nikab i one koje to ne čine, ali su svjesne težine situacije u kojoj se nalazimo te uviđaju svakodnevne nasrtaje na čast, ugled, identitet, ali i sigurnost žena sa hidžabom i nikabom, da se organizujemo i podnesemo Tužbu za uvredu časti, ugrožavanje bezbjednosti, protiv Plamenka Muratovića i organizatora tzv. „Parade ponosa“, za protivzakonito korištenje ličnih fotografija, kako bi se izazvala mržnja, ugrozila sigurnost i na kraju udarilo na čast žene i žena koje su slobodne da u svojoj vjeri na svojoj zemlji budu to što jesu, Bošnjakinje koje izvršavaju jednu od Allahovih dž.š. odredbi propisanih ženi, da pokrije svoje stidne dijelove tijela, u koje spada i kosa.
Poštovane sestre, smatram da je trenutak da se same izborimo za svoja prava i slobode, da se zaštitimo od učestalih nastraja na našu ličnost, jer LGBT i njihovi protagonisti se neće zaustaviti, ići se sve dalje i dalje. Nošenje lika naše sestre Samre Hajdarević Ćosović na majici u tzv. „Paradi ponosa“, nije samo udar na Samru, njezin dignitet i integritet, udar je na svaku od nas, udar je na našu slobodu, na pravo da se politički, društveno ili na bilo koji drugi način eskponiramo. Samra je od ulaska u Skupštinu KS postala meta onih koji bi da postanu vidljivi, tako što će od nas da naprave duhove. E, nećemo im dozvoliti. VAKAT JE, da se i naš glas čuje, da kažemo da postojimo, da smo tu u našoj Domovini BiH, za koju su naši očevi, braća, muževi krv proljevali, da bismo mi kao i ostali građani ove zemlje živjele u slobodi. Da im poručimo da ih više nikad nećemo pitati za dozvolu da budemo to što jesmo, da ne misle da mi ne znamo govoriti, da ne znamo izaći na ulice, da mi ne znamo da je njihova sloboda do granice gdje počinje naša sloboda, a oni su dobro mjenike svoje slobode unijeli u našu među, pa bi bilo po bontonu da ih vrate na početne položaje.
Tužba je način da se zakonskim sredstvima izborimo za svoja prava i slobode. Da se zaštitimo od daljih nasrtaja na naše ličnosti, da pokažemo da smo jedinstvene u odbrani vrijednosti koje propagiramo, a to su vjera, porodica, moral, dostojanstvo, jednom riječju ljudska prava i slobode, u koje kao elementarno pravo spada sloboda ispoljavanja vjere... Na kraju, podnošenjem tužbe pokazale bi da smo jedna uz drugu i da je napad na jednu ženu pod hidžabom ili nikabom napad na sve nas, što u konačnici i treba da bude tako i po vjerskim i po svjetskim mjerilima. Čast sestre je naš emanet, dužne smo ga braniti našim životima, Samra je samo pokazatelj da oni ne trpe da Bošnjakinja misli, obrazuje se, politički i društveno se angažuje, oni bi da nas nema, da svoj grijeh prezentuju na ulicama, a da nas i naše vrijednosti zatvore u četiri zida, a kad nas zatvore, tada kao da ne postojimo.
Danas je to Samra, sutra može biti bilo koja od nas.
Ili ćemo se pokrenuti, ili ćemo za koji dan pitati koja je slijedeća.
utorak, 10. rujna 2019.
SDP nikad nije kriv ni za što?!
SDP nikad nije kriv ni za što?!
Njima je najbolje iz opozicije kritikovat vlast za ono u čemu pokadkad i sami učestvuju. Bilo bi dobro pregledati ishode glasanja kod donošenja kontroverznih zakona i odluka i obznaniti, da se ima kome. Javnost pada na populizam a vijesti ionako traju dva tri dana a potom padaju u zaborav.
Osim Nermina Nikšića, predsjednika SDP-a koji je i sam bio federalni premijer, prema pisanju medija natpolovičnu većinu (9 ministara) u Vladi Federacije BiH 2015.god. imali su ministri iz redova SBB-a i HDZ-a. Prema tome, umjesto saopćenja za javnost i piskaranja po fejsbuku SDP-u bi bilo bolje da uradi nešto konkretno na spašavanju rudnika u Zenici ,ali kako da im pomognu ako se vazda kriju iza opozicije. Nakon Opštih izbora 2018.godine nisu htjeli u vlast, radije će iz opozicije kritikovati kako treba rudarima pomoći. Imali su priliku pomoći im dok je Nikšić bio premijer ali tada nisu pisali saopštenja kako je rudarima teško ili kako se ne uplaćuju doprinosi. A oni se ne uplaćuju godinama, čak i onda kad je Nikšić bio premijer. Oni navodno pozivaju građane da stanu na stranu rudara da se zajednički odupre planovima koje je neko smislio u Sarajevu. Osim stajanja na stranu, šta konkretno predlažete gospodo? Da građani ponište sudske odluke i rješenja? Da građani idu PROTIV suda??? Da vladavinu prava riješi ulica i demonstracije? Podsjećam gospodu iz SDP-a da se vladavina prava ostvaruje slobodnim i neposrednim izborima, ustavnim jamstvima ljudskih i manjinskih prava, podjelom vlasti, nezavisnom sudskom vlašću zasnovanu na Ustavu i zakonu. Dijeliti vlast ovaj put niste htjeli, građani sami neće protiv suda a za revoluciju su potrebne vođe. Želite li nam sa ovim saopštenjem reći da ćete stati na čelo revolucije? Ako ćete Vi stati na čelo revolucije građani su uz vas! Od stranačkih saopštenja i fcb.podrške ljudi su počeli dobivati proljev i osip.
Njima je najbolje iz opozicije kritikovat vlast za ono u čemu pokadkad i sami učestvuju. Bilo bi dobro pregledati ishode glasanja kod donošenja kontroverznih zakona i odluka i obznaniti, da se ima kome. Javnost pada na populizam a vijesti ionako traju dva tri dana a potom padaju u zaborav.
Osim Nermina Nikšića, predsjednika SDP-a koji je i sam bio federalni premijer, prema pisanju medija natpolovičnu većinu (9 ministara) u Vladi Federacije BiH 2015.god. imali su ministri iz redova SBB-a i HDZ-a. Prema tome, umjesto saopćenja za javnost i piskaranja po fejsbuku SDP-u bi bilo bolje da uradi nešto konkretno na spašavanju rudnika u Zenici ,ali kako da im pomognu ako se vazda kriju iza opozicije. Nakon Opštih izbora 2018.godine nisu htjeli u vlast, radije će iz opozicije kritikovati kako treba rudarima pomoći. Imali su priliku pomoći im dok je Nikšić bio premijer ali tada nisu pisali saopštenja kako je rudarima teško ili kako se ne uplaćuju doprinosi. A oni se ne uplaćuju godinama, čak i onda kad je Nikšić bio premijer. Oni navodno pozivaju građane da stanu na stranu rudara da se zajednički odupre planovima koje je neko smislio u Sarajevu. Osim stajanja na stranu, šta konkretno predlažete gospodo? Da građani ponište sudske odluke i rješenja? Da građani idu PROTIV suda??? Da vladavinu prava riješi ulica i demonstracije? Podsjećam gospodu iz SDP-a da se vladavina prava ostvaruje slobodnim i neposrednim izborima, ustavnim jamstvima ljudskih i manjinskih prava, podjelom vlasti, nezavisnom sudskom vlašću zasnovanu na Ustavu i zakonu. Dijeliti vlast ovaj put niste htjeli, građani sami neće protiv suda a za revoluciju su potrebne vođe. Želite li nam sa ovim saopštenjem reći da ćete stati na čelo revolucije? Ako ćete Vi stati na čelo revolucije građani su uz vas! Od stranačkih saopštenja i fcb.podrške ljudi su počeli dobivati proljev i osip.
ponedjeljak, 9. rujna 2019.
O policijskom privođenju Muje Aganovića, predsjednika RVI paraplegičara FBIH
Njegov osvrt prenosim u cjelosti;
Nepune dvije godine sam bio zaposlen u jednom projektu USAID-a i Ambasade SAD i danas tvrdim da je to dvije najbolje moje radne godine u životu.
Najorganizovaniji, najbolji, najbolje posloženi radni sistem u kojem sam bio. A bio sam od volontiranja na lokalnom radiju, preko rada kod privatnika, domaćeg i stranog, pa do državne službe.
I danas mislim da SAD imaju niz najboljih rješenja i osnova za demokratiju, ali da postoje stvari koje mi se ne sviđaju, postoje. no, to nije "tema današnje emisije".
Uvod je bio neophodan jer ŽELIM VJEROVATI da njegova ekselencija Ambasador SAD u BIH Eric Nelson i njegovi saradnici nemaju ništa sa "procjenom sigurnosnih organa" da subotnji govor predsjednika RVI paraplegičara FBIH Mujo Aganovic sadrži elemente prijetnji sigurnosti, te da ga zbog toga treba pozvati u policiju i saslušati.
Aganovića znam s ulice, ne znam ga lično i zanemariću biografiju, zasluge, ono što sam od drugih pozitivno čuo o tom čovjeku. Lično se ne moram slagati sa dijelom ili bilo kojim njegovim stavom. Ni to nije tema ovog osvrta.
Skoncentrisati ću se na samo irečeno i pored nekoliko čitanja i pregledanja snimka NE KONTAM o kakvoj prijetnji govori policija.
ZAŠTO OVO PIŠEM ? Jer sam ja, a i neke druge kolege, u više navrata toj istoj policiji predočavali dokaze da osobe, imenom i prezimenom, upućuju direktne prijetnje (ne uvrede, nego prijetnje) prema meni, članovima moje porodice i ljudima koji su bili u kontaktu sa mnom. Nikada niti jedna stvarna osoba sa stvarnim prijetnjama i pored predočenih adresa, telefonskih brojeva, dokaza o upućivanju prijetnji, nije posjećena na kućnoj adresi, a kamoli privođena u policiju.
Proteklog vikenda, ponoviti ću, jer znam da ljudi iz novinarskih udruženja pomno ovo čitaju, kolegama sa Hayat.ba je onemogućen rad. Nijedno novinarsko udruženje se nije oglasilo, ali jesu o drugom navodnom napadu na drugog kolegu, na "kontra-skupu". Pa ni policija. Naša, demokratska.
Namjerno neću "tagovati" prijatelje u toj policiji, sarajevskoj i zeničkoj, jer znam da ni sutra, kad se sretnemo, neće imati šta da mi kažu, osim što će možda malo dublje pognuti glavu od stida, ako ga imaju.
A proteklog vikenda se govorilo o "ponosu". I dok su ga jedni javno pokazivali, drugi su ga, izgleda, izgubili...
Mujo Aganovic je, prema medijskim izvještajima i snimcima, rekao sljedeće:
“Mi nemamo ništa s time šta neko radi u četiri zida, može da bude šta hoće u četiri zida, ali javno paradirati i provocirati građane ove zemlje niko nema na to pravo, čak ni američki ambasador sa zastavom na američkoj ambasadi. Ambasadore, mi cijenimo prijateljske odnose Amerike i ono što ona čini za ovu državu, to ne zaboravljamo. Ali nemojte zaboraviti ambasadore, vi ste gost u mojoj državi, a ja sam ovdje domaćin. Zastavu homoseksualne skupine slobodno okačite u Vašingtonu na Bijeloj kući, ali ovo je moja zemlja i vi se ponašajte po pravilima moje zemlje. Mi nismo vidjeli cvijet Srebrenice na američkoj ambasadi do sada”.
Adnan Džonlić
Podsjećam, nakon špekulacija na društvenim mrežama i navoda u pojedinim medijima da je policija privela Muju Aganovića, predsjednika Saveza RVI paraplegirača Federacije Bosne i Hercegovine a u vezi s njegovim izjavama datim tokom skupa "Dan tradicionalne porodice" koji je održan u subotu u Sarajevu, Faktor je kontaktirao Aganovića kako bi provjerili ove navode.
- Ne znam odakle je procurila ta informacija. Ali bolje je da je procurila da se vidi koliko stvarne demokratije ima u državi. Ja kada sam se vratio iz Sarajeva sa mojom suprugom u Zenicu, pet minuta nisam bio u kući, nisam uspio ni košilju da presvučem, sako, na vrata mi je došla policija s papirom u ruci, vrlo profesionalni su bili i kazali da imaju poziv za mene, da treba da se javim u policiju. Rekao sam da pretpostavljam o čemu se radi. U elektromotornim kolicima sam otišao u policiju. Tamo sam razgovarao sa nadležnim. Naime, ispostavlja se da je od policije iz Sarajeva došao dopis u kome traže da se sa mnom obavi razgovor, navodeći da način izlaganja mojih stavova sadrži elemente koji se eventualno mogu dovoditi u vezu sa krajnjim efektom remećenja javnog reda i mira, pozivanjem na nasilje. Sav svijet je čuo šta sam ja izjavio. Ja sam kazao da sam ja sa velikom odgovornošću i ponosom otišao na taj skup i izgovorio sve ono. Da stojim iza svake svoje riječi i ponovo potvrđujem sve te riječi po cijenu života. To ponavljam i ponovit ću to svugdje, između ostalog izjavio je Aganović.
Borba za čist zrak DA, ali NE po cijenu radnih mjesta.
Ne smatram neophodnim demantovati glasine po društvenim mrežama ali ću napraviti izuzetak obzirom da je tema aktuelna.
Moj sin ne radi u Arcelor Mittalu, bio bih sretan da radi. Bolje bi mu bilo u kompaniji za koju kažete da se umire od aerozagađenja već kod ovih naših jajara da ostane krivih leđa radeći po 270 sati mjesečno za osnovnu platu. Radio sam u Željezari Zenica 10 godina, vidio i osjetio šta je fabrika i njeni pogoni kao što su Aglomeracija i Čeličana još dok se radilo preko studentskih zadruga tako da me ne može uplašiti jedna (ne)iskusna novinarka.
Borba za čist zrak DA, ali NE po cijenu radnih mjesta. Ovo što danas rade nije borba za čist zrak.
Ono što je sindikat na današnjoj press konferenciji zaboravio reći glasi: Federalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo je u aprilu 2017.godine kompaniji Arcelor Mittal Zenica uručila jedinstvenu okolinsku dozvolu.
"Svjesni smo da je Zenica jedan od najzagađenijih gradova u Bosni i Hercegovini i naš cilj je od samog početka bio da tu zagađenost smanjimo upravo kroz novu okolinsku dozvolu", izjavila je ministrica Đapo.
Dozvola će vrijediti narednih pet godina i sadrži nekoliko noviteta u odnosu na one prethodne. Predstavnici Eko foruma iz Zenice aktivno su bili uključeni u donošenju Jedinstvene okolinske dozvole za Arcerol Mittal, dok je nadležna federalna komisija s predstavnicima Grada Zenica i Arcerol Mittala usaglasila sva sporna pitanja.
Dakle, prije dvije godine predstavnici Eko foruma i Gradske uprave su bili uključeni u proces donošenja dozvole i ono što se dešava danas nije vezano za donošenje okolinske dozvole već produkt nečijeg dobro smišljenog scenarija koji je sindikat trebao otkriti i sasvim otvoreno reći ko stoji iza napada na ovu kompaniju i zašto.
Sindikat nije rekao konkretno ko stoji iza napada na kompaniju i njene radnike niti ko je nalogodavac i zašto.
Okolinska dozvola vrijedi još dvije godine a u njenom sadržaju stoje obrazloženja što, kad i kako.
Da li ste u poslednjim tv izvještajima čuli na šta se konkretno odnosi kritika Mittalu? Na koji dio pogona i da li je taj pogon trebao imati izgrađen filter ili ima roka još dvije godine? Naravno da niste. Iskreno, veći dio stanovništva vjeruje da je u pitanju klasični reket ili ucjena. Koliko Mittal treba da plati i kome da bi ga prestali prozivati sindikat nam nije odgovorio. Nakon godina indolentnosti za građanima Zenice tolika iznenadna briga, ma s koje strane dolazila, je zaista iznenađujuća. Građani Zenice putem komentara na društvenim mrežama iskazuju negodovanje zbog harange koja se sprovodi nad ovom kompanijom i sve više vjeruju da neko trguje s njihovim zdravljem i osjećajima. Ovo što trenutno rade nije borba za čist zrak, ovo je napad na kompaniju, njene radnike i njihovu egzistenciju. S toga, puna podrška radnicima i sindikatu Arcelor Mittala.
Moj sin ne radi u Arcelor Mittalu, bio bih sretan da radi. Bolje bi mu bilo u kompaniji za koju kažete da se umire od aerozagađenja već kod ovih naših jajara da ostane krivih leđa radeći po 270 sati mjesečno za osnovnu platu. Radio sam u Željezari Zenica 10 godina, vidio i osjetio šta je fabrika i njeni pogoni kao što su Aglomeracija i Čeličana još dok se radilo preko studentskih zadruga tako da me ne može uplašiti jedna (ne)iskusna novinarka.
Borba za čist zrak DA, ali NE po cijenu radnih mjesta. Ovo što danas rade nije borba za čist zrak.
Ono što je sindikat na današnjoj press konferenciji zaboravio reći glasi: Federalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo je u aprilu 2017.godine kompaniji Arcelor Mittal Zenica uručila jedinstvenu okolinsku dozvolu.
"Svjesni smo da je Zenica jedan od najzagađenijih gradova u Bosni i Hercegovini i naš cilj je od samog početka bio da tu zagađenost smanjimo upravo kroz novu okolinsku dozvolu", izjavila je ministrica Đapo.
Dozvola će vrijediti narednih pet godina i sadrži nekoliko noviteta u odnosu na one prethodne. Predstavnici Eko foruma iz Zenice aktivno su bili uključeni u donošenju Jedinstvene okolinske dozvole za Arcerol Mittal, dok je nadležna federalna komisija s predstavnicima Grada Zenica i Arcerol Mittala usaglasila sva sporna pitanja.
Dakle, prije dvije godine predstavnici Eko foruma i Gradske uprave su bili uključeni u proces donošenja dozvole i ono što se dešava danas nije vezano za donošenje okolinske dozvole već produkt nečijeg dobro smišljenog scenarija koji je sindikat trebao otkriti i sasvim otvoreno reći ko stoji iza napada na ovu kompaniju i zašto.
Sindikat nije rekao konkretno ko stoji iza napada na kompaniju i njene radnike niti ko je nalogodavac i zašto.
Okolinska dozvola vrijedi još dvije godine a u njenom sadržaju stoje obrazloženja što, kad i kako.
Da li ste u poslednjim tv izvještajima čuli na šta se konkretno odnosi kritika Mittalu? Na koji dio pogona i da li je taj pogon trebao imati izgrađen filter ili ima roka još dvije godine? Naravno da niste. Iskreno, veći dio stanovništva vjeruje da je u pitanju klasični reket ili ucjena. Koliko Mittal treba da plati i kome da bi ga prestali prozivati sindikat nam nije odgovorio. Nakon godina indolentnosti za građanima Zenice tolika iznenadna briga, ma s koje strane dolazila, je zaista iznenađujuća. Građani Zenice putem komentara na društvenim mrežama iskazuju negodovanje zbog harange koja se sprovodi nad ovom kompanijom i sve više vjeruju da neko trguje s njihovim zdravljem i osjećajima. Ovo što trenutno rade nije borba za čist zrak, ovo je napad na kompaniju, njene radnike i njihovu egzistenciju. S toga, puna podrška radnicima i sindikatu Arcelor Mittala.
srijeda, 4. rujna 2019.
Muhamed Selimović: Šest godina poslije savladanog kancera još uvijek u punoj radnoj snazi
Zenica: 4.09.2019.godine
Ljudi su mi par godina poslije snimanja i objavljivanja videa o čovjeku koji je pobjedio kancer tražili broj na koji ga mogu kontaktirati da se uvjere da li je zaista onako kako stoji u videu. Iako nemam povratnih informacija da li je nekome pomogao razgovor i kontakt sa ovim hrabrim i uvijek nasmijanim čovjekom smatram da sam uradio nešto korisno. Sreo sam ga danas, 6 godina od snimanja videa u radnom odijelu kako vadi kamenčiće iz čizme. Počeli smo razgovor kao da smo ga juče prekinuli. Ispričao mi je kako su ga mnogi zvali i obilazili. Video je dostigao preko 200.000 pregleda a on se na neki način osjećao jačim...važnim... Pobjedio je rak veličine 5 cm, zašto da ne. Danas se osjeća odlično. Ispričao sam mu da sam prije dvije-tri noći slučajno naletio na taj video i ponovo ga podijelio i prenio pozdrav od radne kolegice. Dok vadi kamenčić iz čizme koji ga je žuljao govori mi da pozdravim raju i kažem da je ostao isti, uvijek u pokretu, vrijedan kao i ranije.
Dakle, Muhamed Selimović iz Zenice šest godina poslije savladanog kancera još uvijek je u punoj radnoj snazi.
Podsjećam, Objavljeno 27. aug 2013.
Odbio je operaciju, izvršio sve ostale bolničke tretmane u sarajevskoj bolnici i poslije toga punih 5 godina trošio lijek za koji je slučajno saznao u novinama...To je priča o čovjeku koji je uspješno savladao kancer lijevog plućnog krila veličine 5 cm. Bitno je istaknuti da je izuzev odbijanja operacije prošao sve bolničke tretmane a lijek koristio kao zaštitu i jačanje imuniteta.
Njegova poruka bila je i tada i sada kratka i jasna „ne gubite nadu".
Pogledajte video:
petak, 30. kolovoza 2019.
Izvor voda koja liječi više bolesti
Turbe nadomak Vranduka, tačnije negdje između Jeline i Vranduka ostavština je iz osmalijskog vremena. Ispod samog turbeta nalazi se izvor vode koju nazivaju čudesnom zato što navodno liječi više vrsta bolesti. O čemu je riječ pogledajte u video prilogu
Husejna Čajlakovića, bosanskohercegovačkog imama, hafiza, vaiza iz Zenice. Inače, za samo nekoliko dana video je dostigao nekoliko stotina hiljada pregleda.
Video možete pogledati na linku: https://youtu.be/YGMSkCwkvd4
Hafiz Husejn Čajlaković je rođen 30. januara 1963. godine u Orahovici kod Zenice. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1983. godine. Od 1986. godine nosi časno zvanje hafiz Kurana. Trinaest godina obavljao je dužnost imama, hatiba i muallima u džematu Babići (Orahovica, Zenica), a od 1997. godine imam je u džematu Poljice, također na području Medžlisa Islamske zajednice Zenica. Prvi je imam u Zenici, koji je nakon Drugog svjetskog rata, klanjao teravih namaz s hatmom.
Husejna Čajlakovića, bosanskohercegovačkog imama, hafiza, vaiza iz Zenice. Inače, za samo nekoliko dana video je dostigao nekoliko stotina hiljada pregleda.
Video možete pogledati na linku: https://youtu.be/YGMSkCwkvd4
Odobrena sredstva za vanredni prevoz učenika iz Gradišća!
Na današnjoj sjednici Vlade ZDK odobrena su sredstva za vanredni prevoz učenika iz Gradišća.
Podsjećam, djeca iz Gradišća će od početka ove školske godine imati obezbjeđen prevoz do škole u Tetovu prije svega zahvaljujući građanskom aktivizmu ali i Vladi ZDK koja je nakon pisanja bloga 32.vijećnik imala sluha i sagledala problem. Iako se radi o djeci kojoj prema važećem zakonu nije obavezan prevoz jer se radi o relaciji kraćoj od 5 kilometra vlada ZDK je na prijedlog resornog ministarstva koje je prethodno razmatralo informaciju od strane OŠ. Hasan Kikić ipak obezbjedila prevoz.
Ministarstvo je tokom ljetnog raspusta radilo na iznalaženju sredstava za ove namjene, jer je i ranija praksa bila da se intervenira zbog sigurnosti djece.
Podsjećam, djeca iz Gradišća će od početka ove školske godine imati obezbjeđen prevoz do škole u Tetovu prije svega zahvaljujući građanskom aktivizmu ali i Vladi ZDK koja je nakon pisanja bloga 32.vijećnik imala sluha i sagledala problem. Iako se radi o djeci kojoj prema važećem zakonu nije obavezan prevoz jer se radi o relaciji kraćoj od 5 kilometra vlada ZDK je na prijedlog resornog ministarstva koje je prethodno razmatralo informaciju od strane OŠ. Hasan Kikić ipak obezbjedila prevoz.
Ministarstvo je tokom ljetnog raspusta radilo na iznalaženju sredstava za ove namjene, jer je i ranija praksa bila da se intervenira zbog sigurnosti djece.
utorak, 20. kolovoza 2019.
Uskoro izmjena Statuta Grada?!
Prema informacijama bloga 32.vijećnik u toku su pripreme za izmjenu Statuta Grada. "Zbog niza nagomilanih problema u Gradu Zenica i nemogućnosti iznalaska rješenja od strane Gradske uprave i gradonačelnika, vijećnici u Gradskom vijeću kreću sa izmjenama statuta Grada Zenica", javlja izvor 32.vijećnika.
- Izmjena statuta donijela bi i promjene u menadžmentima javnih preduzeća, koji nisu odgovorili svojim zadacima i ciljevima.
Prema Zakonu o Gradu Zenica Statut Grada Zenice mora biti u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavom
Zeničkodobojskog kantona i federalnim i kantonalnim zakonodavstvom.
Statut Grada Zenice priprema i usvaja Gradsko vijeće dvotrećinskom većinom vijećnika Gradskog vijeća.
- Izmjena statuta donijela bi i promjene u menadžmentima javnih preduzeća, koji nisu odgovorili svojim zadacima i ciljevima.
Prema Zakonu o Gradu Zenica Statut Grada Zenice mora biti u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavom
Zeničkodobojskog kantona i federalnim i kantonalnim zakonodavstvom.
Statut Grada Zenice priprema i usvaja Gradsko vijeće dvotrećinskom većinom vijećnika Gradskog vijeća.
ponedjeljak, 19. kolovoza 2019.
Mirko Kovač: Intelektualci i vođe
Samo razboriti intelektualci, skloni sumnji i skepticizmu, uspešno se distanciraju od tih naglih i zavodljivih pojava. Oni znaju da se narod ponižava dok se vođa uspinje, upozoravaju na to, ali su zaglušeni sveopštom galamom koju stvara vođa i njegova rulja.
Svaki je narod kuburio s vođama. Revolucionarne gomile ne mogu bez vođa; obezglavljena masa ih priziva. Vođe su napast, čak i kad su spasitelji. Uvijek dojezde na nekom valu, i u vremenima velikih rasula i kriza. Kada se pojave, lako se nametnu. Odmah naprave zaokret u retorici, prividno se približe narodu, zasipaju ga novim frazama i kljukaju praznim obećanjima. Vođe pokatkad ostanu dugo na vlasti, društvo ne može da ih se reši bez velikog zla. Ljudi se privikavaju na trpnju, mire se s bedom. Vođa će naći načina da ih zabavi drugim stvarima, da im stvori mnogo neprijatelja i da u njima probudi ratobornost, osvetoljubivost i mržnju. To je način da ih se zaposli, veže uz sebe i učini zavisnicima svoje loše politike.
Intelektualci su, nema sumnje, kumovali mnogim nevoljama. Ustoličili su kojekakve bezlične osobe, hvalili bezvredne tipove, pleli intrige, cinkarili razborite i suzdržane kolege. Radili su za vlastodršce i progonili one koji su se usuđivali da ponešto zamere toj vladavini, ili, ne daj bože, posumnjaju u duševno zdravlje vođe. Ali kad su se i vremenom sami treznili i sagledali obmane, onda bi se takvi intelektualci žderali zbog loše intuicije i plitike pameti. Jedni bi tonuli u rezignaciju i alkoholizam, drugi bi postajali ljuti protivnici do juče ljubljenom vođi.
“Jahani narod“, kako bi rekao Domanović, sanja o vođi koji će ga izbaviti nevolja, a kad se taj vrag pojavi i unese neke strasti u svoj nastup, niko se ne pita odakle stiže, iz kakvog političkog okrilja, s kakvim traumama i kojim potrebama da zavodi druge i vlada ljudima. U literaturi je moguće da vođa stigne iz ludnice, a u literaturi nema ničega što pre toga nije bilo u životu. O vođi se stvara lažna slika, a on uspešno pozira za tu laž. Pesnici veselo grakću dok se ta avet uspinje. Oni je veličaju, a taj mali lik preobražava se u političkog diva. U usponu vođe pesnici vide povratak dostojanstva, jer vođe se i uzdižu tako što najprije proglase da je dostojanstvo naroda izgubljeno i da s njima počinje nova historija. Samo razboriti intelektualci, skloni sumnji i skepticizmu, uspešno se distanciraju od tih naglih i zavodljivih pojava. Oni znaju da se narod ponižava dok se vođa uspinje, upozoravaju na to, ali su zaglušeni sveopštom galamom koju stvara vođa i njegova rulja. Dok on riče s govornicima, gomila aplaudira trivijalnostima i besmislicama. Lude vođe kao magnet privlače lude sledbenike.
Ludački potezi u prvi mah mogu izgledati kao normalni, pogotovu što ih štampa propagira. Taj negativac, taj ludi šef donosi nagle odluke. On se probudi i prekine ekonomske, trgovačke i diplomatske odnose s nekom državom zato što je besan na politiku te države, ili pak uvređen ako su ga tamo nazvali pravim imenom. Kad mrzi nekog političara, onda svoju mržnju ne obuzdava, već je širi na celi narod iz koje taj političar potiče. Pored toga u svom narodu pothranjuje mržnju, podstiče niske strasti, zavađa se sa susedima, a potom i sa svima koji imaju neke primedbe na njegovu politiku. Proteruje novinare, odbija kontakte, ne prihvata konferencije za štampu. Izoluje svoj narod i nema prijatelja nigde u svetu. Nepovjeriljiv je i tvrdoglav kad mu nešto savetuje pametan čovek, popustljiv kad mu nitkovi ugađaju, a prijemčiv za sve što je destruktivno i nakaradno.
Loše postupke vođe mnogi opravdavaju njegovim groznim saradnicima. Na te priče naseda čak i doborameran, mada ne odviše bistar svet. To je način da se zatvore oči pred manama vođe i da se prikriju njegove slabosti. Ništarije koje ga okružuju i na koje se oslanja srž su njegove politike. On je bez njih izgubljen. Ti grozni likovi oko njega nisu ništa drugo do ustrostručeni lik samog vođe.
Ono što je zajedničko manje-više svim vođama jeste obdarenost za demagogiju, a u “liku svakog demagoga postoji jedna patološka crta“, kako je to svojevremeno rekao danas zaboravljeni filozof Vladimir Dvorniković. Razne fiks-ideje uspinju takvog vođu do vrha, ali tada njegova država postaje luda kuća. On sipa megalomanske ideje, priča o velikim investicijama koje će ga visoko uzdići. Kaneti prepoznaje bolest upravo u toj “sklonosti prema visini“. Čim se ustoliči vođa odmah nastoji da se preseli iz kvarta koji je u nizini na neki breg, na neku uzvišicu, jer takvoj osobi nije bitno 'da gore ostane, već da gore brzo stigne'. Kaneti kaže da se takvog tipa hrani nestalnost ideja, a on sve čini kako bi rastao i peo se lestvicama prestiža. Ne bira sredstvo kako bi se što pre popeo, jer on od 'malog' postaje 'veliki', od 'ništa' 'nešto', od 'nikog' 'neko'. Taj hiroviti vođa radi sve nabrzaka, hoće za tili čas da reši ono što je nerešivo. Negovim naglim odlukama oduševljavaju se neurotični i intelektualci. Mnogima se ludost dopadne, jer šašavi potezi katkad “oneobičvajau“ političku stvarnost. To je lakomisleno prihvatanje vođe. Salvador Dali je na jednom nadrealističkom skupu 1934. godine izjavio da je Hitlerova nadrealistička figura sjajna poput one Sada ili Lotreamona. Istoričar A. Hamilton upozorava da je “greška prenositi estetske ideje na nivo politike“.
Zaslužuju li negativne vođe da se o njima pišu negativne rasprave, da ga pisci uvode u književnost? Da Ružmon misli da naše rasuđivanje o takvom tipu ne sme da zavisi od “zanosa i mržnje koju izaziva“ i da ga ne bi trebalo određivati kao “genija u dijaboličnom smislu“. Filozof savetuje da se u takovog vođu ne puca, jer ta čast pripada samo tiranima i kraljevima. Ludi vođa je greška istorije. Nije potrebno njegovo spektakularno svrgavanje, već nešto više ironije ili duha kako bi se izvrgnuo ruglu i učinio smešnim. Potrebno je malo oštroumnosti da mu se prestiž podrije i malo odlučnosti da se njegova ludačka avantura na vreme osujeti. Njega će humor potisnuti; to je za natmurenog vođu otrov. Potrebno je da mu se smejemo i da se, smejući, povremeno ugrizemo za jezik. Svakako nije na odemt, mala doza gađenja prema takvoj istorijskoj figuri. A uz sve to, nužno je da intelektualci ozbiljno shvate onu upozoravajuću misao koju izgovara Kralj u Šekspirovom 'Hamletu': “Na ludilo treba motriti stalno“. (1990)
Mirko Kovač, "Cvjetanje mase", Bosanska knjiga, Sarajevo 1997.
(prometej.ba)
Svaki je narod kuburio s vođama. Revolucionarne gomile ne mogu bez vođa; obezglavljena masa ih priziva. Vođe su napast, čak i kad su spasitelji. Uvijek dojezde na nekom valu, i u vremenima velikih rasula i kriza. Kada se pojave, lako se nametnu. Odmah naprave zaokret u retorici, prividno se približe narodu, zasipaju ga novim frazama i kljukaju praznim obećanjima. Vođe pokatkad ostanu dugo na vlasti, društvo ne može da ih se reši bez velikog zla. Ljudi se privikavaju na trpnju, mire se s bedom. Vođa će naći načina da ih zabavi drugim stvarima, da im stvori mnogo neprijatelja i da u njima probudi ratobornost, osvetoljubivost i mržnju. To je način da ih se zaposli, veže uz sebe i učini zavisnicima svoje loše politike.
Intelektualci su, nema sumnje, kumovali mnogim nevoljama. Ustoličili su kojekakve bezlične osobe, hvalili bezvredne tipove, pleli intrige, cinkarili razborite i suzdržane kolege. Radili su za vlastodršce i progonili one koji su se usuđivali da ponešto zamere toj vladavini, ili, ne daj bože, posumnjaju u duševno zdravlje vođe. Ali kad su se i vremenom sami treznili i sagledali obmane, onda bi se takvi intelektualci žderali zbog loše intuicije i plitike pameti. Jedni bi tonuli u rezignaciju i alkoholizam, drugi bi postajali ljuti protivnici do juče ljubljenom vođi.
“Jahani narod“, kako bi rekao Domanović, sanja o vođi koji će ga izbaviti nevolja, a kad se taj vrag pojavi i unese neke strasti u svoj nastup, niko se ne pita odakle stiže, iz kakvog političkog okrilja, s kakvim traumama i kojim potrebama da zavodi druge i vlada ljudima. U literaturi je moguće da vođa stigne iz ludnice, a u literaturi nema ničega što pre toga nije bilo u životu. O vođi se stvara lažna slika, a on uspešno pozira za tu laž. Pesnici veselo grakću dok se ta avet uspinje. Oni je veličaju, a taj mali lik preobražava se u političkog diva. U usponu vođe pesnici vide povratak dostojanstva, jer vođe se i uzdižu tako što najprije proglase da je dostojanstvo naroda izgubljeno i da s njima počinje nova historija. Samo razboriti intelektualci, skloni sumnji i skepticizmu, uspešno se distanciraju od tih naglih i zavodljivih pojava. Oni znaju da se narod ponižava dok se vođa uspinje, upozoravaju na to, ali su zaglušeni sveopštom galamom koju stvara vođa i njegova rulja. Dok on riče s govornicima, gomila aplaudira trivijalnostima i besmislicama. Lude vođe kao magnet privlače lude sledbenike.
Ludački potezi u prvi mah mogu izgledati kao normalni, pogotovu što ih štampa propagira. Taj negativac, taj ludi šef donosi nagle odluke. On se probudi i prekine ekonomske, trgovačke i diplomatske odnose s nekom državom zato što je besan na politiku te države, ili pak uvređen ako su ga tamo nazvali pravim imenom. Kad mrzi nekog političara, onda svoju mržnju ne obuzdava, već je širi na celi narod iz koje taj političar potiče. Pored toga u svom narodu pothranjuje mržnju, podstiče niske strasti, zavađa se sa susedima, a potom i sa svima koji imaju neke primedbe na njegovu politiku. Proteruje novinare, odbija kontakte, ne prihvata konferencije za štampu. Izoluje svoj narod i nema prijatelja nigde u svetu. Nepovjeriljiv je i tvrdoglav kad mu nešto savetuje pametan čovek, popustljiv kad mu nitkovi ugađaju, a prijemčiv za sve što je destruktivno i nakaradno.
Loše postupke vođe mnogi opravdavaju njegovim groznim saradnicima. Na te priče naseda čak i doborameran, mada ne odviše bistar svet. To je način da se zatvore oči pred manama vođe i da se prikriju njegove slabosti. Ništarije koje ga okružuju i na koje se oslanja srž su njegove politike. On je bez njih izgubljen. Ti grozni likovi oko njega nisu ništa drugo do ustrostručeni lik samog vođe.
Ono što je zajedničko manje-više svim vođama jeste obdarenost za demagogiju, a u “liku svakog demagoga postoji jedna patološka crta“, kako je to svojevremeno rekao danas zaboravljeni filozof Vladimir Dvorniković. Razne fiks-ideje uspinju takvog vođu do vrha, ali tada njegova država postaje luda kuća. On sipa megalomanske ideje, priča o velikim investicijama koje će ga visoko uzdići. Kaneti prepoznaje bolest upravo u toj “sklonosti prema visini“. Čim se ustoliči vođa odmah nastoji da se preseli iz kvarta koji je u nizini na neki breg, na neku uzvišicu, jer takvoj osobi nije bitno 'da gore ostane, već da gore brzo stigne'. Kaneti kaže da se takvog tipa hrani nestalnost ideja, a on sve čini kako bi rastao i peo se lestvicama prestiža. Ne bira sredstvo kako bi se što pre popeo, jer on od 'malog' postaje 'veliki', od 'ništa' 'nešto', od 'nikog' 'neko'. Taj hiroviti vođa radi sve nabrzaka, hoće za tili čas da reši ono što je nerešivo. Negovim naglim odlukama oduševljavaju se neurotični i intelektualci. Mnogima se ludost dopadne, jer šašavi potezi katkad “oneobičvajau“ političku stvarnost. To je lakomisleno prihvatanje vođe. Salvador Dali je na jednom nadrealističkom skupu 1934. godine izjavio da je Hitlerova nadrealistička figura sjajna poput one Sada ili Lotreamona. Istoričar A. Hamilton upozorava da je “greška prenositi estetske ideje na nivo politike“.
Zaslužuju li negativne vođe da se o njima pišu negativne rasprave, da ga pisci uvode u književnost? Da Ružmon misli da naše rasuđivanje o takvom tipu ne sme da zavisi od “zanosa i mržnje koju izaziva“ i da ga ne bi trebalo određivati kao “genija u dijaboličnom smislu“. Filozof savetuje da se u takovog vođu ne puca, jer ta čast pripada samo tiranima i kraljevima. Ludi vođa je greška istorije. Nije potrebno njegovo spektakularno svrgavanje, već nešto više ironije ili duha kako bi se izvrgnuo ruglu i učinio smešnim. Potrebno je malo oštroumnosti da mu se prestiž podrije i malo odlučnosti da se njegova ludačka avantura na vreme osujeti. Njega će humor potisnuti; to je za natmurenog vođu otrov. Potrebno je da mu se smejemo i da se, smejući, povremeno ugrizemo za jezik. Svakako nije na odemt, mala doza gađenja prema takvoj istorijskoj figuri. A uz sve to, nužno je da intelektualci ozbiljno shvate onu upozoravajuću misao koju izgovara Kralj u Šekspirovom 'Hamletu': “Na ludilo treba motriti stalno“. (1990)
Mirko Kovač, "Cvjetanje mase", Bosanska knjiga, Sarajevo 1997.
(prometej.ba)
nedjelja, 18. kolovoza 2019.
Zakazana nova sjednica Gradskog vijeća Zenica
Sjednica će se održati u utorak, 27. augusta 2019. godine, s početkom u 10,00 sati, u Velikoj
sali Grada Zenica,Trg BiH, broj 6.
Osim usvajanja zapisnika sa 39.sjednice Gradskog vijeća i vijećničkih pitanja na sjednici će se raspravljati o Prijedlogu Odluke o utvrđivanju javnog interesa za izgradnju Hidroelektrane "Janjići" na
rijeci Bosni i Prijedlogu Odluke o utvrđivanju javnog interesa za izgradnju sabraćajnice za trajno priključenje autoputa Koridora Vc na petlji "Zenica-sjever", tzv. Sjeverni spoj.
Planirana sjednica je apsolutno u znaku javnog interesa tako da će se razmatrati i o Prijedlogu Odluke o utvrđivanju javnog interesa za izgradnju raskrsnice s kružnim tokom
na M-17 sa spojem Autoceste i GGM-a, lokacija Zenica, Perin Han, a zatim i Prijedlogu Odluke o utvrđivanju javnog interesa za izgradnju pješačkog prelaza izvan
nivoa kolovoza za naselje Nemila, cesta M 17007, dionica: Topčić Polje - Lašva O,
km 4+700
Naravno, ne izostaje ni planirana prodaja gradskog građevinskog zemljišta. Ovaj put, na redu je Prijedlog Odluke o prodaji gradskog građevinskog zemljišta u vlasništvu Grada Zenica Alagić Aiši putem neposredne pogodbe.
Prijedlog Odluke o dopunama Odluke o organizaciji mjesne samouprave, Prijedlog Odluke o istupanju Grada Zenica iz Saveza općina i gradova Federacije Bosne i
Hercegovine i Prijedlog Odluke o mjesnim vodovodima na području Grada Zenica vijećnicima će doći kao relaksirajuće odluke nakon kojih će ponovo odlučivati o javnim interesima i to:
- Prijedlogu Odluke o izmjeni Odluke o zamjeni građevinskog zemljišta u vlasništvu Grada
Zenica za građevinsko zemljište u vlasništvu društva "TERMIKA" d.o.o. radi potrebe
izgradnje priključne saobraćajnice na kružni tok radi izmjene režima saobraćaja na
magistraInoj cesti M-17 - Poslovna zona 1, Dolača - Drivuša i Prijedlogu Rješenja o imenovanju Gradskog pravobranioca u Gradskom pravobranilaštvu
Zenica.
Na kraju slijedi razmatranje prijedloga mjera za rješavanje aktuelne problematike u JKP "ZENICATRANS - PREVOZ PUTNIKA" d.d. Zenica od strane Fuada Kasumovića, Gradonačelnika Grada Zenica i Izvještaj Pravnog savjeta Gradonačelnika o realizaciji Zaključka Gradskog vijeća broj: 01-01-4126/19 od 18.02.2019. godine.
Materijali za predloženi dnevni red nalaze se na službenoj internet stranici Grada Zenica
(www.zenica.ba).
Vijećnici odlučuju: Izgradnja HE Janjići, javni interes ili interes pojedinca?
Gradnja planiranog energetskog objekta dio je globalnog plana gradnje hidroelektrana u Bosni i Hercegovini, gdje bi se trebalo izgraditi veći broj novih izvora električne energije i to prema nekim studijama oko 167 novih hidrocentrala.
Prema mišljenju mještana Janjića i susjednih naselja Drivuša, Gorica i Putovići, osim odbijanja ponuđene stručne studije o uticaju na okoliš, oni bi željeli da se odbije i mogućnost izgradnje hidroelektrane na ovom lokalitetu, jer bi narušila prirodne odnose u kamenitom dijelu vodotoka rijeke Bosne.
Međutim, za mišljenje mještana nikoga nije briga. Već na narednoj sjednici vijeća zakazanoj za utorak, 27. augusta 2019. godini vijećnici bi trebali donijeti Odluku o utvrđivanju javnog interesa po pitanju izgradnje HE Janjići. Da li je u pitanju javni interes ili interes pojedinca? Ako uzmemo za primjer već izgrađene mini hidroelektrane Bistričak ili Pepelari koje rade automatizivano, bez ijednog radnika, možemo donijeti zaključak da je u pitanju interes pojedinca.
Dakle, aktivnosti se nastavljaju iako je prilikom usvajanja Prostornog plana, na sjednici Gradskog vijeća gradonačelnik kazao da ne mora značiti da će se hidroelektrane graditi. Ukoliko se vijećnici izjasne da je izgradnja HE Janjići javni interes što nam onda poručuju? Poručuju nam da ih nije briga za ishod javne rasprave i mišljenje tamošnjeg stanovništva. Poručuju nam da neće raspisivati ni referendum, kako su ranije obećavali. Poručuju nam da su njihovi interesi iznad interesa lokalnog stanovništva. Poručuju nam da će je graditi sviđalo se to nekome ili NE.
Prema procjenama ljudi koji podržavaju izgradnju, sve navedene potencijale za proizvodnju energije treba iskoristiti uz maksimalnu zaštitu životne sredine. Zenica bi navodno objektivno trebala imati postrojenja za proizvodnju električne energije minimalne snage 50 MW jer bi njome mogla u zimskom periodu gradu osigurati grijanje u slučaju, iz bilo kojeg razloga, prestanka grijanja iz kompanije „ArcelorMittal“.
Navodno, ovakvim energetskim postrojenjem, Grad bi na ime koncesije inkasirao oko 10. miliona KM, a uz to bi i stalni posao dobilo minimalno 100 radnika.
Prema mišljenju mještana Janjića i susjednih naselja Drivuša, Gorica i Putovići, osim odbijanja ponuđene stručne studije o uticaju na okoliš, oni bi željeli da se odbije i mogućnost izgradnje hidroelektrane na ovom lokalitetu, jer bi narušila prirodne odnose u kamenitom dijelu vodotoka rijeke Bosne.
Međutim, za mišljenje mještana nikoga nije briga. Već na narednoj sjednici vijeća zakazanoj za utorak, 27. augusta 2019. godini vijećnici bi trebali donijeti Odluku o utvrđivanju javnog interesa po pitanju izgradnje HE Janjići. Da li je u pitanju javni interes ili interes pojedinca? Ako uzmemo za primjer već izgrađene mini hidroelektrane Bistričak ili Pepelari koje rade automatizivano, bez ijednog radnika, možemo donijeti zaključak da je u pitanju interes pojedinca.
Dakle, aktivnosti se nastavljaju iako je prilikom usvajanja Prostornog plana, na sjednici Gradskog vijeća gradonačelnik kazao da ne mora značiti da će se hidroelektrane graditi. Ukoliko se vijećnici izjasne da je izgradnja HE Janjići javni interes što nam onda poručuju? Poručuju nam da ih nije briga za ishod javne rasprave i mišljenje tamošnjeg stanovništva. Poručuju nam da neće raspisivati ni referendum, kako su ranije obećavali. Poručuju nam da su njihovi interesi iznad interesa lokalnog stanovništva. Poručuju nam da će je graditi sviđalo se to nekome ili NE.
Prema procjenama ljudi koji podržavaju izgradnju, sve navedene potencijale za proizvodnju energije treba iskoristiti uz maksimalnu zaštitu životne sredine. Zenica bi navodno objektivno trebala imati postrojenja za proizvodnju električne energije minimalne snage 50 MW jer bi njome mogla u zimskom periodu gradu osigurati grijanje u slučaju, iz bilo kojeg razloga, prestanka grijanja iz kompanije „ArcelorMittal“.
Navodno, ovakvim energetskim postrojenjem, Grad bi na ime koncesije inkasirao oko 10. miliona KM, a uz to bi i stalni posao dobilo minimalno 100 radnika.
subota, 17. kolovoza 2019.
Istorija će vjerovatno suditi kako je vođena najprljavija kampanja u istoriji Zenice!
Trebalo je samo vijek i po, za one koji su slabi u matematici, 150 godina, otkako je napravljena Željezara.
Trebalo je samo 50 godina ili ti pola vijeka, otkako je nastala RadioTV Zenica.
Trebalo je samo 20 godina kako je prodana Kuvajćanima ili 15 godina otkako su je privatizirali Indijci.
Umro je profesor Mustafa Omanović, a da nije imao priliku da u programu kaže kako je pogubno pokretanje Koksare.
Uzalud je godinama profesor Akif Smajlović ukazivao na pogubnost prljave industrije u zeničkoj kotlini.
Tetovski penzioneri poput Envera Hasanbašića, mogli su na RTV Zenicu samo pred Dnevnik, u najgledaniju emisiju te kuće. Nikako u dnevnik.
Žive nisu htjeli saslušati, mrtve nikad nisu citirali.
Postali smo Zeleni grad, otkako su zeleni otišli. A kameleoni ovladali.
Ubjeđivali su nas da zagađenje koje vidimo ustvari je zelenilo, na koje nam se nisu oči navikle.
Onda je puklo. Oko Rače, oko cijevi za vodovod, negdje nešto ne štima.
I došao je znak, signal.
Sve je postalo prljavo. Ljudi odjednom i na RTVZE umiru od karcinoma. Ovi još živi dobijaju vrijeme u dnevniku.
Mladi novinari volonteri dobijaju zadatke, sagovornike, prilozi unaprijed napisani.
Dan, dva, pet, zagađenje traje već 30-ak dana.
Zagađenje oko nas, ali zahgađenje medijskog neba.
Istorija će vjerovatno suditi kako je vođena najprljavija kampanja u istoriji Zenice.
Da, Mittal zagađuje. To je radio 15 godina i plačao harač nekome u gradu, imao uredna sponzorstva u lokalnom mediju.
Onda su odbili da plaćaju bahatost, neprofesionalnost. Nisu podržali derneke tuđim novcem.
Odlučili su da je bolje kupiti aparat za bolnicu, popraviti cestu, pomoći izviđače, invalidski klub.
Nisu dali pare za ublehe.
Izabrali su jeftinije i bolje prevoznike. Nisu izabrali restoran i hranu koja im je predložena.
Rekli su svoje JA.
U ovom gradu, kad dignete glas i kažete istinu, činjenicu, pominju vam ženu, djecu, psuju mater.
Jer krezubi šverceri uglja i pijani noćni čuvari, beskućnici s porodičnim kriminalnim dosjeima, višestruki preljubnici i razvedene bivše sudije ne znaju drukčije.
Oni ne znaju ući u fajt činjenicama, nego uvredama i foto montažama.
Zeničani.
Mittal nas zagađuje isto i danas, i prije tri dana i prije tri godine.
Posljednjih 30 dana vašim parama svakog dana naivna djeca bez marke naknade ili hudnici na pripravničkom radu tjeraju se od strane onih koji ljetuju sa premijerima i predsjednicima po eksluzivnim resortima u inostranstvu, da prave svakog dana po jedan prilog.
Ide red smrada mittalovog, pa cvijeća kraljevskog. Pa o tome kako imamo najbolji festival na svijetu. Kao da su svi blećci i doglodi i da ne znaju kakav je festival i goste ovog ljeta imalo Goražde, Brčko, Kakanj, Zavidovići.
I najbitnije za kraj. Lažu vas da je taj cirkus bio besplatan.
Čak i na 32. vijećniku pišu ljudi - pa ulaz je bio besplatan.
nije. Vodovod je dao vaših 18.000, parkinzi su od vas uzeli 10.000. Hering, Strabag su dali novac ukoji se pravda pričom o "prijateljskom okruženju". To je ono kad vam unište put u mahali dok rade cestu, pa su dužni da nešto poprave u toj mjesnoj zajednici.
E vidite, kad sutra budete slali fotose rupa na cesti te rupe pokrijte slikama kako đuskate na festivalu ublehe.
I nemojte reći da niste znali.
I nemojte reći da ste se prevarili kad ste mjesecima slušali kako smo Zeleni grad, kako kućna ložišta više truju, a on je došao da nas oslobodi zelenog straha.
I onda jednog jutra, ustali smo oslobođeni, a onda je odjednom Mittal, koji nije htio biti mi-tal, postao je mrski neprijatelj. I tako dva, pet, deset, trideset dana.
Nemojte reći da vam nismo rekli.
I ako sutra okrenu ćurak, a svako prostituisanje ima cijenu, ako opet postanemo vazdušna banja, sjetite se šta smo vam rekli.
Nemojte reći da niste znali...
Trebalo je samo 50 godina ili ti pola vijeka, otkako je nastala RadioTV Zenica.
Trebalo je samo 20 godina kako je prodana Kuvajćanima ili 15 godina otkako su je privatizirali Indijci.
Umro je profesor Mustafa Omanović, a da nije imao priliku da u programu kaže kako je pogubno pokretanje Koksare.
Uzalud je godinama profesor Akif Smajlović ukazivao na pogubnost prljave industrije u zeničkoj kotlini.
Tetovski penzioneri poput Envera Hasanbašića, mogli su na RTV Zenicu samo pred Dnevnik, u najgledaniju emisiju te kuće. Nikako u dnevnik.
Žive nisu htjeli saslušati, mrtve nikad nisu citirali.
Postali smo Zeleni grad, otkako su zeleni otišli. A kameleoni ovladali.
Ubjeđivali su nas da zagađenje koje vidimo ustvari je zelenilo, na koje nam se nisu oči navikle.
Onda je puklo. Oko Rače, oko cijevi za vodovod, negdje nešto ne štima.
I došao je znak, signal.
Sve je postalo prljavo. Ljudi odjednom i na RTVZE umiru od karcinoma. Ovi još živi dobijaju vrijeme u dnevniku.
Mladi novinari volonteri dobijaju zadatke, sagovornike, prilozi unaprijed napisani.
Dan, dva, pet, zagađenje traje već 30-ak dana.
Zagađenje oko nas, ali zahgađenje medijskog neba.
Istorija će vjerovatno suditi kako je vođena najprljavija kampanja u istoriji Zenice.
Da, Mittal zagađuje. To je radio 15 godina i plačao harač nekome u gradu, imao uredna sponzorstva u lokalnom mediju.
Onda su odbili da plaćaju bahatost, neprofesionalnost. Nisu podržali derneke tuđim novcem.
Odlučili su da je bolje kupiti aparat za bolnicu, popraviti cestu, pomoći izviđače, invalidski klub.
Nisu dali pare za ublehe.
Izabrali su jeftinije i bolje prevoznike. Nisu izabrali restoran i hranu koja im je predložena.
Rekli su svoje JA.
U ovom gradu, kad dignete glas i kažete istinu, činjenicu, pominju vam ženu, djecu, psuju mater.
Jer krezubi šverceri uglja i pijani noćni čuvari, beskućnici s porodičnim kriminalnim dosjeima, višestruki preljubnici i razvedene bivše sudije ne znaju drukčije.
Oni ne znaju ući u fajt činjenicama, nego uvredama i foto montažama.
Zeničani.
Mittal nas zagađuje isto i danas, i prije tri dana i prije tri godine.
Posljednjih 30 dana vašim parama svakog dana naivna djeca bez marke naknade ili hudnici na pripravničkom radu tjeraju se od strane onih koji ljetuju sa premijerima i predsjednicima po eksluzivnim resortima u inostranstvu, da prave svakog dana po jedan prilog.
Ide red smrada mittalovog, pa cvijeća kraljevskog. Pa o tome kako imamo najbolji festival na svijetu. Kao da su svi blećci i doglodi i da ne znaju kakav je festival i goste ovog ljeta imalo Goražde, Brčko, Kakanj, Zavidovići.
I najbitnije za kraj. Lažu vas da je taj cirkus bio besplatan.
Čak i na 32. vijećniku pišu ljudi - pa ulaz je bio besplatan.
nije. Vodovod je dao vaših 18.000, parkinzi su od vas uzeli 10.000. Hering, Strabag su dali novac ukoji se pravda pričom o "prijateljskom okruženju". To je ono kad vam unište put u mahali dok rade cestu, pa su dužni da nešto poprave u toj mjesnoj zajednici.
E vidite, kad sutra budete slali fotose rupa na cesti te rupe pokrijte slikama kako đuskate na festivalu ublehe.
I nemojte reći da niste znali.
I nemojte reći da ste se prevarili kad ste mjesecima slušali kako smo Zeleni grad, kako kućna ložišta više truju, a on je došao da nas oslobodi zelenog straha.
I onda jednog jutra, ustali smo oslobođeni, a onda je odjednom Mittal, koji nije htio biti mi-tal, postao je mrski neprijatelj. I tako dva, pet, deset, trideset dana.
Nemojte reći da vam nismo rekli.
I ako sutra okrenu ćurak, a svako prostituisanje ima cijenu, ako opet postanemo vazdušna banja, sjetite se šta smo vam rekli.
Nemojte reći da niste znali...
četvrtak, 15. kolovoza 2019.
Piši: Propalo
ISTINOMJER
Koliko vas služi pamćenje?
Idemo redom:
Propala prodaja odmarališta "Duće", propao dolazak novog investitora u pripali Cimos, propala kupovina i aktiviranje zatvorenog Gradskog bazena.
Propalo je i neustavno oporezivanje kladionica, propalo neustavno oporezivanje telekom operatera, propao Babinski projekat puta od 6 metara, propalo uvođenje Neopan autobusa za Babino, propala izgradnja drugog dijela GGM-a, propala nagrada Grb Zenice, propao projekat Autobuska stanica, propalo usvajanje Izvršenje budžeta za 2018.
Propao je projekat Trg rudara, prop'o Prostorni plan - zemljište prve dame Grada još uvjek nije na prodaju, propala sanacija "Rače", propalo obećano grijanje do 2019., propalo uvođenje vinjeta... Propalo i furiozno otvaranje Gradske kafane u 2018., pa početkom 2019., baš kao što je propala i ubleha da će na mjestu Gradske kafane biti Biblioteka.
Propalo je i preseljenje lokalnog režimskog medija u zgradu Preporoda, ali i formiranje paralelnog Centra za kulturu s ciljem gašenja RTV Zenice i otpisivanja dugova radnicima po sudskim presudama.
Na isti način, dakle - propao je i projekt Eko kompleksa Smetovi, kao i uređenja izletišta Smetovi. Nije bolje prošlo ni drugo ranije odmarališta Zeničana. Propali gradonačelnikovi investitori za Bistričak na kraju su završili u zatvoru zbog niza prevara.
Propalo je i furiozno građenje zgrade Gradske uprave, pa je propalo i serijsko građenje nadzemnih i podzemnih garaža po gradu.
Propalo prebacivanje odgovornosti na Kanton za sve što ne valja, od plaćanja ovjera dokumentacije za zapošljavanje prosvjetnih radnika, do kašnjenja radova na više puteva, dok se istovremeno slavi svaki metar asfalta iz nigdje u nigdje.
Propala je i izmišljena priča da su Nijemci i Švicarci dali milione eura za riješavanje kanalizacije i otpadnih voda, jer taj projekt, koji uzgred, još nije krenuo s početka, je dogovoren i potpisan za vrijeme starog "mrskog režima" gradonačelnikove predzadnje stranke.
Koliko desetina, stotina propalih projekata i poteza ima na svakom koraku pokazuje i informacija da je spektakularno najavljeni solarni sistem snadbjevanja strujom i toplom vodom u domu zeničkih izviđača na Boračkom jezeru - pogađate, propao, što pokazuje da medijska mašinerija lažnih profila, stranica na društvenim mrežama i oficijelna stranica Grada ne mogu više izmisliti, slagati, a da kao kula od karata skoro svaka priča ne padne u vodu...
Sjećate li se bombastične priče o pokrivenosšću wifi bežićnim internet signalom desetina mjesnih zajednica, trgova i okupljališta u svim krajevima Grada? Ili gdje su pompezno najavljeni skoro pa novi autobusi za gradski prijevoz, koji su koštali malo više od dodatnih grijača u naručenoj novoj limuzini kralja Zenice?
Prođe evo godina od najave početka građanja fudbalske akademije na Kamberovića polju, i to na istom mjestu gdje je stranka u kojoj je u tom trenu bio Kasumović pompezno najavila gradnju prvog ragbi-kampa. Tako nekako je završila i prošlogodišnja, u ovo doba započeta, rekonstrukcija zgrade Bosanskog narodnog pozorišta.
Djeca sa posebnim potrebama, najosjetljiviji dio našeg društva, već godinama čeka da gradonačelnik ispoštuje svoju odluku i dodjeli im prostor jednog od devastiranih vrtića koji bi drugi adaptirali za njihov ugodniji dnevni boravak. Na kraju, "mrski vijećnici" su preuzeli stvar u svoje ruke i sad postoje barem neke šanse da se to i uradi.
Grad dobija sve više podzemnih kontejnera, ali novcem ALBE i Kantona, što je pokazao i izvještaj revizora i izvršenje budžeta, pa je propao pokušaj Gradske uprave i Gradonačelnika, da zasluge pripišu sebi.
Propao je i pokušaj plasiranja priče da je BFC certifikat "čudo neviđeno", jer skoro da nema grada u okruženju na čijem ulazu ne stoji tabla da posjeduje certifikat koji je "ponos Zenice", kao da smo postali svjetski prvaci. Umjesto toga, naš "Zeleni grad" je doživio da mu gradonačelnik ne otputuje u London na važnu konferenciju, pravdajući to "susretom s narodom", dok se špekuliše i nikad nije demantovano da je stvarni razlog bio nedobijanje britanske vize zbog navodnih veza sa Irancima.
U međuvremenu nije propalo silno potpisivanje memoranduma i davanje silnog novca za idejna rješenja. Ili kupovina nove luksuzne limuzine sa 6 cifara u KM-ovima, masažerima i grijačima bitnih dijelova tijela, kad već oni zaduženi za razmišljanje i stvaranje istinskog dobra Zeničanima, ne funkcioniraju ni uz stimulaciju.
Mogli bi ovako unazad 150 sedmica, barem 150 laži, propalih najava i neispunjenih obećanja. Treba biti iskren i priznati, urađeno je nekoliko projekata, uglavnom u saradnji sa prijateljskim kompanijama vlasnika za koje se tvrdi da su česti gosti podno jednog šadrvana u prigradskom naselju koje promjenama Regulacionog plana postaje sve atraktivnije za strane investitore :).
Uspjelo se doduše 100 posto u jednom. Posvađati narod, ljudi se vrijeđaju, pljuju, psuju, prijete jedni drugim. Nikad nije bilo gore.
Na kraju, i Mirko S. Kojotovski, poznati lik iz crtanog filma, je vazda imao strašnu ideju, ali generacije su odrasle, a on nije realizirao nijednu kako valja.
Za većinu gore navedenih vjerovatno će odgovorni pronaći drugog krivca, a u kome drugom ako ne u SDA i njihovim partnerima. Vjerovatno će botovi napisati da bi sve to bilo realizirano da nije SDA i kočenja. Svakom iole pismenom, razumnom i iskreno - dovoljno pametnom je jasno da je 90 posto gore navedenog bilo politički, odnosno politikantski trik, marketinški balon namijenjen zaslijepljenoj publici čije pamćenje doseže do toga "šta sam doručkovao" i koji pamte Kroolja po stotinama započetih (i svega par završenih) projekata. Vrijeme je da se počne govoriti argumentima i činjenicama, a ovo gore pobrojano je upravo to - neoborivi fakti da nas laže, da nas lažu, a ko laže....
Koliko vas služi pamćenje?
Idemo redom:
Propala prodaja odmarališta "Duće", propao dolazak novog investitora u pripali Cimos, propala kupovina i aktiviranje zatvorenog Gradskog bazena.
Propalo je i neustavno oporezivanje kladionica, propalo neustavno oporezivanje telekom operatera, propao Babinski projekat puta od 6 metara, propalo uvođenje Neopan autobusa za Babino, propala izgradnja drugog dijela GGM-a, propala nagrada Grb Zenice, propao projekat Autobuska stanica, propalo usvajanje Izvršenje budžeta za 2018.
Propao je projekat Trg rudara, prop'o Prostorni plan - zemljište prve dame Grada još uvjek nije na prodaju, propala sanacija "Rače", propalo obećano grijanje do 2019., propalo uvođenje vinjeta... Propalo i furiozno otvaranje Gradske kafane u 2018., pa početkom 2019., baš kao što je propala i ubleha da će na mjestu Gradske kafane biti Biblioteka.
Propalo je i preseljenje lokalnog režimskog medija u zgradu Preporoda, ali i formiranje paralelnog Centra za kulturu s ciljem gašenja RTV Zenice i otpisivanja dugova radnicima po sudskim presudama.
Na isti način, dakle - propao je i projekt Eko kompleksa Smetovi, kao i uređenja izletišta Smetovi. Nije bolje prošlo ni drugo ranije odmarališta Zeničana. Propali gradonačelnikovi investitori za Bistričak na kraju su završili u zatvoru zbog niza prevara.
Propalo je i furiozno građenje zgrade Gradske uprave, pa je propalo i serijsko građenje nadzemnih i podzemnih garaža po gradu.
Propalo prebacivanje odgovornosti na Kanton za sve što ne valja, od plaćanja ovjera dokumentacije za zapošljavanje prosvjetnih radnika, do kašnjenja radova na više puteva, dok se istovremeno slavi svaki metar asfalta iz nigdje u nigdje.
Propala je i izmišljena priča da su Nijemci i Švicarci dali milione eura za riješavanje kanalizacije i otpadnih voda, jer taj projekt, koji uzgred, još nije krenuo s početka, je dogovoren i potpisan za vrijeme starog "mrskog režima" gradonačelnikove predzadnje stranke.
Koliko desetina, stotina propalih projekata i poteza ima na svakom koraku pokazuje i informacija da je spektakularno najavljeni solarni sistem snadbjevanja strujom i toplom vodom u domu zeničkih izviđača na Boračkom jezeru - pogađate, propao, što pokazuje da medijska mašinerija lažnih profila, stranica na društvenim mrežama i oficijelna stranica Grada ne mogu više izmisliti, slagati, a da kao kula od karata skoro svaka priča ne padne u vodu...
Sjećate li se bombastične priče o pokrivenosšću wifi bežićnim internet signalom desetina mjesnih zajednica, trgova i okupljališta u svim krajevima Grada? Ili gdje su pompezno najavljeni skoro pa novi autobusi za gradski prijevoz, koji su koštali malo više od dodatnih grijača u naručenoj novoj limuzini kralja Zenice?
Prođe evo godina od najave početka građanja fudbalske akademije na Kamberovića polju, i to na istom mjestu gdje je stranka u kojoj je u tom trenu bio Kasumović pompezno najavila gradnju prvog ragbi-kampa. Tako nekako je završila i prošlogodišnja, u ovo doba započeta, rekonstrukcija zgrade Bosanskog narodnog pozorišta.
Djeca sa posebnim potrebama, najosjetljiviji dio našeg društva, već godinama čeka da gradonačelnik ispoštuje svoju odluku i dodjeli im prostor jednog od devastiranih vrtića koji bi drugi adaptirali za njihov ugodniji dnevni boravak. Na kraju, "mrski vijećnici" su preuzeli stvar u svoje ruke i sad postoje barem neke šanse da se to i uradi.
Grad dobija sve više podzemnih kontejnera, ali novcem ALBE i Kantona, što je pokazao i izvještaj revizora i izvršenje budžeta, pa je propao pokušaj Gradske uprave i Gradonačelnika, da zasluge pripišu sebi.
Propao je i pokušaj plasiranja priče da je BFC certifikat "čudo neviđeno", jer skoro da nema grada u okruženju na čijem ulazu ne stoji tabla da posjeduje certifikat koji je "ponos Zenice", kao da smo postali svjetski prvaci. Umjesto toga, naš "Zeleni grad" je doživio da mu gradonačelnik ne otputuje u London na važnu konferenciju, pravdajući to "susretom s narodom", dok se špekuliše i nikad nije demantovano da je stvarni razlog bio nedobijanje britanske vize zbog navodnih veza sa Irancima.
U međuvremenu nije propalo silno potpisivanje memoranduma i davanje silnog novca za idejna rješenja. Ili kupovina nove luksuzne limuzine sa 6 cifara u KM-ovima, masažerima i grijačima bitnih dijelova tijela, kad već oni zaduženi za razmišljanje i stvaranje istinskog dobra Zeničanima, ne funkcioniraju ni uz stimulaciju.
Mogli bi ovako unazad 150 sedmica, barem 150 laži, propalih najava i neispunjenih obećanja. Treba biti iskren i priznati, urađeno je nekoliko projekata, uglavnom u saradnji sa prijateljskim kompanijama vlasnika za koje se tvrdi da su česti gosti podno jednog šadrvana u prigradskom naselju koje promjenama Regulacionog plana postaje sve atraktivnije za strane investitore :).
Uspjelo se doduše 100 posto u jednom. Posvađati narod, ljudi se vrijeđaju, pljuju, psuju, prijete jedni drugim. Nikad nije bilo gore.
Na kraju, i Mirko S. Kojotovski, poznati lik iz crtanog filma, je vazda imao strašnu ideju, ali generacije su odrasle, a on nije realizirao nijednu kako valja.
Za većinu gore navedenih vjerovatno će odgovorni pronaći drugog krivca, a u kome drugom ako ne u SDA i njihovim partnerima. Vjerovatno će botovi napisati da bi sve to bilo realizirano da nije SDA i kočenja. Svakom iole pismenom, razumnom i iskreno - dovoljno pametnom je jasno da je 90 posto gore navedenog bilo politički, odnosno politikantski trik, marketinški balon namijenjen zaslijepljenoj publici čije pamćenje doseže do toga "šta sam doručkovao" i koji pamte Kroolja po stotinama započetih (i svega par završenih) projekata. Vrijeme je da se počne govoriti argumentima i činjenicama, a ovo gore pobrojano je upravo to - neoborivi fakti da nas laže, da nas lažu, a ko laže....
srijeda, 14. kolovoza 2019.
Ljeto u znaku medijskog trovanja jačeg od sadržaja dimnjaka indijskog kapitaliste
Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Lokalni režimski medij, kojeg građani Zenice izuzetno "masno" finansiraju iz svojih džepova, već više od mjesec dana intenzivno, iz noći u noć, vodi nevjerovatnu harangu i sistematski napad na kompaniju ArcelorMittal Zenica.
Gotovo da ne postoji večernji dnevnik, emisija koja počinje i završava sa gradonačelnikovim likom i djelima, da ne posveti (najmanje) jedan prilog o strašnom zagađenju i pogromu koji doživljavaju građani Zenice od strane surovih kapitalista kojima je profit preči od zdravlja građana i radnika.
Da se razumijemo, nebrojeno puta ste na ovim stranicama i u medijima čitali o tome šta AMZ čini Zenici i zeničkoj kotlini i tema ne bi bila sporna, da pomenuta RTV kuća nije godinama uživala u izlišnim donacijama iste kompanije za razne kvizove, plaćene termine, specijalizirane serijale i druge vidove marketinškog nastupanja.
Istovremeno, osim par pojedinačnih izuzetaka kad "vrag odnese šalu", teme zagađenja i Mittala nisu smjele u istu rečenicu.
Otkako je Zeničanima "otklonjen strah i otvorene oči", odnosno dolaskom aktuelnog gradonačelnika "saznali" smo da živimo u jednom od "najzelenijih" gradova u BIH, a da pri tome ta boja nema veze sa dojučerašnjom partijskom pripadnošću prvog čovjeka Grada.
Sa govornice Gradskog vijeća, na press konferencijama, u javnim istupima, gradonačelnik Kasumović je desetine puta optuživao medije i nevladin sektor da "ocrnjuju" Zenicu i ekološko stanje prikazuju opasnijim nego što jeste. Svi koji su riječ progovorili o zagađenju postajali su "kvazi-stručnjaci" "magistri iz Viteza, Kaćuna, Travnika", "nerealizirani likovi željni pažnje" i kako ih je sve "častio" Kasumović, a revnosno prenosila RTV Zenica.
Izljevi sumnjivih tekućina, atomske pečurke prašine i materija sa pogona, sve je to bilo nedovoljno da se pomene AMZ, a nerijetko se događalo da se objavi Mittalovo pojašnjenje incidenta, a da se sam incident uopće ne objavi.
I šta se onda dogodilo?
Javni servis građana Zenice ili barem ono što bi trebao biti, odjednom se zainteresovao za zagađenje, odjednom su ljudi "poobolijevali od karcinoma", odjedanput je mrski Indijac postao najveće zlo kojem se posvećuju statusi, počinju dnevnici, snimaju ljudi, sela, naselja....
Svakog jutra se prvo odredi mjesna zajednica i posredstvom "ljudi iz štaba", kako u šali novinari nazivaju Kabinet Gradonačelnika, ekipi RTV Zenica stiže ferman gdje ići i kome se javiti. Na terenu već čeka aktivist, uznemirani narod, snimaju se prilozi, svaki oblak vodene pare i laiku jasne razlike u odnosu na dim proglašava "novim Černobilom".
Naravno, Mittal zagađuje, možda manje nego jučer, možda više nego sutra. Međutim, o čemu je riječ? Odjednom za ozbiljnog dnevnika izvor postanu senzori Eko-akcije, nevladine organizacije koja je potrošila strani novac na izradu korisne aplikacije i postavljanje senzora u više bh. gradova. Međutim, mjerenje sitnih čestica prašine PM 2.5 nije uopće zakonski tretirano u BiH, ne postoje mjerna ograničenja, ne postoji koliko, kako i ko može mjeriti, pa i čime, jer ručni mobilni uređaji, koje preko "e-baya" možete kupiti za 150 dolara sigurno nisu relevatntan izvor.
Da budemo jasni, autor ovih redova smatra da se Mittal treba sankcionirati i inspekcijskim kaznama natjerati da iz dimnjaka Aglomeracije, BOF čeličane i drugih pogona izlaze mirisi barem nalik onim jeftinim parfemima s pijace, a nikako otrovima komplikovanih hemijskih spojeva i naziva.
Ali šta se dogodilo pobogu, da neko trideset dana zaredom govori o zagađenju, nakon što je 300 mjeseci ćutao o tome???
Neka mahalska naklapanja govore o svojevrsnom pritisku, "medijskom reketu", nakon što je Mittal svima jasno i vidno odustao od toga da bude sponzor Zenica Summer Festa i sličnih programa RTV Zenice. Dok su mir u kući neka javna preduzeća plaćala po 18.000 KM (Vodovod) ili 10.000 KM (Parkinzi) ili su to pripisali zakonom propisanom "prijateljskom okruženju" (Hering, Strabag), Mittal se vodio isključivo komercijalnim razlozima nereklamiranja.
Tržište Mittala NIJE Zenica i područje koje gleda program te medijske kuće i svaka Km može biti samo "sadaka", a takvih poklona se nakupila ta kuća već mjesecima, godinama... sad je "pipa presušila" i....
Međutim, postoji nešto što nije u prvom planu, a to je politički pritisak nakon što je potpisan ugovor o zajedničkoj firmi "Toplana Zenica" između Grada i Mittala. VIŠE NEGO OČITO je da je RTV zenica objavljivala samo pozitivu do dana potpisivanja tog ugovora, a onda je odjednom "svanulo" uređivačkom kolegiju, te su primjetili dim iz AMZ pred svojim očima.
A onda se dogodila Rača. Deponija nadomak Mittala je prava ekološka bomba i Mittal je, kažu provjereni izvori, bio spreman da je prihvati, ali da sa njom u pravom smislu riječi "zagospodari". Prvi čovjek Zenice pak je želio političke poene i planirao je da Mittalu utrpa Raču, kad je u pitanju trošak održavanja, ali da ona i dalje ostane gradska. I tu je puklo.
Pošto "Kroolju", kako ga zovu njegovi najveći obožavatelji vazda nedostaje i neprijatelja i afera, ali i "istorijskih uspjeha", našao se neki tamo Indijac da mu oduzme privilegiju da se hvali "kako je prvi riješio Raču".
Naime, minoran, beznačajan, smiješno mali upliv Grada u "Toplanu" Kasumović već sedmicama predstavlja kako je "on lično prvi put u istoriji Zenice riješio pitanje grijanja Grada". A jedina istina je da je Mittalu trebao novi kotao, da je plin isplativiji u ovom trenu, da će ono što ispušta sad prodavati i da.... je našao naivca kojeg će pustiti da se kiti tuđim perjem pred još naivnijom, da ne napišem - glupljom, publikom.
Vrlo zanimljiva je ćutnja iz Mittala. Ozbiljna korporacija svjetskih razmjera sigurno ima krizni PR, štabove koji pregledaju sve snimke, možda spremaju i tužbe. To bi trebali znati svi oni koji naivno staju pred kamere i podstrekavani od još manje informisanih novinara RTV Zenica kazuju kako su se "razboljeli od Mittala". Kad nemaš dokaz za to, a još nikad niko nije medicinski dokazao da je zagađenje uzrok, nego samo da potpomaže bolest, onda je to vrlo "zeznuta" stvar za suda.
RTV Zenica je banovana sa Youtube zbog objavljivanja sadržaja bez autorskih prava i automatski su obrisane na desetine dnevnika, pa i oni sa prilozima o Mittalu. Na Facebooku se nalaze uglavnom benigni sadržaji, poput višednevnog pjevanja i plesanja u centru, ali ne i dnevnici. Slučajno?
Ako biste sutra pitali gradonačelnika, on bi se kleo svim čime se inače klete (djecom, Bogom, čašću, poštenjem...) da nema nikakve veze sa serijom harangi na Mittal, a rijetko koji zaposlenik te medisjke kuće bi, osim u kafani, uz piće, nezvanično, htio pričati o tome kako su tjerani na teren da iz dana u dan prave negativne priče o Mittalu.
Opet, u Gradskoj upravi najbolje znaju kako je jedan od administratora lažnih profila preko noći osvanuo kao vozač u pogonima Mittala, te koliko ljudi je, dok je ljubav između Kasumovića i Biju Naira bila skoro pa javno pokazivana, zaposleno ljudi iz Kasumovićevog političkog okruženja.
Ako se vratite tri godine unatrag, Kasumović je za svog mandata napadao i branio Mittal, prijetio tužbama onima koji napadaju Mittal, ali i sam prijetio Mittalu. I baš kao sva njegova politika puna suprostavljenih kontraverznih sadržaja, Kasumović je na kraju će se pokazati, bio i ostao iskra i generator svih prepirki, svađa, ratova i odstrela u posljednjih tridesetak mjeseci na medijskom i javnom nebu Zenice.
Bilo ovaj put za to razlog loš tal oko Rače, cijevi za Plavu vodu, neko zapošljavanje stranačkog bota ili nešto peto, žrtve i zagađenja iz dimnjaka, ali i medijskog zagađenja su Zeničani. I dok stvarno zagađenje gutamo jer je strancu to omogućio zakon i država, problem je što medijsko zagađenje Zenica i Zeničani godišnje plate oko 500.000 KM.
I najmanje što smo zaslužili je da nam mlade novinarske pripravnice u svom prvom ili drugom prilogu u životu, dok još nepravilno izgovaraju riječi i rečenice, serviraju priču o tome kako eto samo njihova "javna kuća" brine o nama.
ime autora članka poznato vlasniku bloga 32.vijećnik
Gotovo da ne postoji večernji dnevnik, emisija koja počinje i završava sa gradonačelnikovim likom i djelima, da ne posveti (najmanje) jedan prilog o strašnom zagađenju i pogromu koji doživljavaju građani Zenice od strane surovih kapitalista kojima je profit preči od zdravlja građana i radnika.
Da se razumijemo, nebrojeno puta ste na ovim stranicama i u medijima čitali o tome šta AMZ čini Zenici i zeničkoj kotlini i tema ne bi bila sporna, da pomenuta RTV kuća nije godinama uživala u izlišnim donacijama iste kompanije za razne kvizove, plaćene termine, specijalizirane serijale i druge vidove marketinškog nastupanja.
Istovremeno, osim par pojedinačnih izuzetaka kad "vrag odnese šalu", teme zagađenja i Mittala nisu smjele u istu rečenicu.
Otkako je Zeničanima "otklonjen strah i otvorene oči", odnosno dolaskom aktuelnog gradonačelnika "saznali" smo da živimo u jednom od "najzelenijih" gradova u BIH, a da pri tome ta boja nema veze sa dojučerašnjom partijskom pripadnošću prvog čovjeka Grada.
Sa govornice Gradskog vijeća, na press konferencijama, u javnim istupima, gradonačelnik Kasumović je desetine puta optuživao medije i nevladin sektor da "ocrnjuju" Zenicu i ekološko stanje prikazuju opasnijim nego što jeste. Svi koji su riječ progovorili o zagađenju postajali su "kvazi-stručnjaci" "magistri iz Viteza, Kaćuna, Travnika", "nerealizirani likovi željni pažnje" i kako ih je sve "častio" Kasumović, a revnosno prenosila RTV Zenica.
Izljevi sumnjivih tekućina, atomske pečurke prašine i materija sa pogona, sve je to bilo nedovoljno da se pomene AMZ, a nerijetko se događalo da se objavi Mittalovo pojašnjenje incidenta, a da se sam incident uopće ne objavi.
I šta se onda dogodilo?
Javni servis građana Zenice ili barem ono što bi trebao biti, odjednom se zainteresovao za zagađenje, odjednom su ljudi "poobolijevali od karcinoma", odjedanput je mrski Indijac postao najveće zlo kojem se posvećuju statusi, počinju dnevnici, snimaju ljudi, sela, naselja....
Svakog jutra se prvo odredi mjesna zajednica i posredstvom "ljudi iz štaba", kako u šali novinari nazivaju Kabinet Gradonačelnika, ekipi RTV Zenica stiže ferman gdje ići i kome se javiti. Na terenu već čeka aktivist, uznemirani narod, snimaju se prilozi, svaki oblak vodene pare i laiku jasne razlike u odnosu na dim proglašava "novim Černobilom".
Naravno, Mittal zagađuje, možda manje nego jučer, možda više nego sutra. Međutim, o čemu je riječ? Odjednom za ozbiljnog dnevnika izvor postanu senzori Eko-akcije, nevladine organizacije koja je potrošila strani novac na izradu korisne aplikacije i postavljanje senzora u više bh. gradova. Međutim, mjerenje sitnih čestica prašine PM 2.5 nije uopće zakonski tretirano u BiH, ne postoje mjerna ograničenja, ne postoji koliko, kako i ko može mjeriti, pa i čime, jer ručni mobilni uređaji, koje preko "e-baya" možete kupiti za 150 dolara sigurno nisu relevatntan izvor.
Da budemo jasni, autor ovih redova smatra da se Mittal treba sankcionirati i inspekcijskim kaznama natjerati da iz dimnjaka Aglomeracije, BOF čeličane i drugih pogona izlaze mirisi barem nalik onim jeftinim parfemima s pijace, a nikako otrovima komplikovanih hemijskih spojeva i naziva.
Ali šta se dogodilo pobogu, da neko trideset dana zaredom govori o zagađenju, nakon što je 300 mjeseci ćutao o tome???
Neka mahalska naklapanja govore o svojevrsnom pritisku, "medijskom reketu", nakon što je Mittal svima jasno i vidno odustao od toga da bude sponzor Zenica Summer Festa i sličnih programa RTV Zenice. Dok su mir u kući neka javna preduzeća plaćala po 18.000 KM (Vodovod) ili 10.000 KM (Parkinzi) ili su to pripisali zakonom propisanom "prijateljskom okruženju" (Hering, Strabag), Mittal se vodio isključivo komercijalnim razlozima nereklamiranja.
Tržište Mittala NIJE Zenica i područje koje gleda program te medijske kuće i svaka Km može biti samo "sadaka", a takvih poklona se nakupila ta kuća već mjesecima, godinama... sad je "pipa presušila" i....
Međutim, postoji nešto što nije u prvom planu, a to je politički pritisak nakon što je potpisan ugovor o zajedničkoj firmi "Toplana Zenica" između Grada i Mittala. VIŠE NEGO OČITO je da je RTV zenica objavljivala samo pozitivu do dana potpisivanja tog ugovora, a onda je odjednom "svanulo" uređivačkom kolegiju, te su primjetili dim iz AMZ pred svojim očima.
A onda se dogodila Rača. Deponija nadomak Mittala je prava ekološka bomba i Mittal je, kažu provjereni izvori, bio spreman da je prihvati, ali da sa njom u pravom smislu riječi "zagospodari". Prvi čovjek Zenice pak je želio političke poene i planirao je da Mittalu utrpa Raču, kad je u pitanju trošak održavanja, ali da ona i dalje ostane gradska. I tu je puklo.
Pošto "Kroolju", kako ga zovu njegovi najveći obožavatelji vazda nedostaje i neprijatelja i afera, ali i "istorijskih uspjeha", našao se neki tamo Indijac da mu oduzme privilegiju da se hvali "kako je prvi riješio Raču".
Naime, minoran, beznačajan, smiješno mali upliv Grada u "Toplanu" Kasumović već sedmicama predstavlja kako je "on lično prvi put u istoriji Zenice riješio pitanje grijanja Grada". A jedina istina je da je Mittalu trebao novi kotao, da je plin isplativiji u ovom trenu, da će ono što ispušta sad prodavati i da.... je našao naivca kojeg će pustiti da se kiti tuđim perjem pred još naivnijom, da ne napišem - glupljom, publikom.
Vrlo zanimljiva je ćutnja iz Mittala. Ozbiljna korporacija svjetskih razmjera sigurno ima krizni PR, štabove koji pregledaju sve snimke, možda spremaju i tužbe. To bi trebali znati svi oni koji naivno staju pred kamere i podstrekavani od još manje informisanih novinara RTV Zenica kazuju kako su se "razboljeli od Mittala". Kad nemaš dokaz za to, a još nikad niko nije medicinski dokazao da je zagađenje uzrok, nego samo da potpomaže bolest, onda je to vrlo "zeznuta" stvar za suda.
RTV Zenica je banovana sa Youtube zbog objavljivanja sadržaja bez autorskih prava i automatski su obrisane na desetine dnevnika, pa i oni sa prilozima o Mittalu. Na Facebooku se nalaze uglavnom benigni sadržaji, poput višednevnog pjevanja i plesanja u centru, ali ne i dnevnici. Slučajno?
Ako biste sutra pitali gradonačelnika, on bi se kleo svim čime se inače klete (djecom, Bogom, čašću, poštenjem...) da nema nikakve veze sa serijom harangi na Mittal, a rijetko koji zaposlenik te medisjke kuće bi, osim u kafani, uz piće, nezvanično, htio pričati o tome kako su tjerani na teren da iz dana u dan prave negativne priče o Mittalu.
Opet, u Gradskoj upravi najbolje znaju kako je jedan od administratora lažnih profila preko noći osvanuo kao vozač u pogonima Mittala, te koliko ljudi je, dok je ljubav između Kasumovića i Biju Naira bila skoro pa javno pokazivana, zaposleno ljudi iz Kasumovićevog političkog okruženja.
Ako se vratite tri godine unatrag, Kasumović je za svog mandata napadao i branio Mittal, prijetio tužbama onima koji napadaju Mittal, ali i sam prijetio Mittalu. I baš kao sva njegova politika puna suprostavljenih kontraverznih sadržaja, Kasumović je na kraju će se pokazati, bio i ostao iskra i generator svih prepirki, svađa, ratova i odstrela u posljednjih tridesetak mjeseci na medijskom i javnom nebu Zenice.
Bilo ovaj put za to razlog loš tal oko Rače, cijevi za Plavu vodu, neko zapošljavanje stranačkog bota ili nešto peto, žrtve i zagađenja iz dimnjaka, ali i medijskog zagađenja su Zeničani. I dok stvarno zagađenje gutamo jer je strancu to omogućio zakon i država, problem je što medijsko zagađenje Zenica i Zeničani godišnje plate oko 500.000 KM.
I najmanje što smo zaslužili je da nam mlade novinarske pripravnice u svom prvom ili drugom prilogu u životu, dok još nepravilno izgovaraju riječi i rečenice, serviraju priču o tome kako eto samo njihova "javna kuća" brine o nama.
ime autora članka poznato vlasniku bloga 32.vijećnik
ponedjeljak, 12. kolovoza 2019.
Je li publika previše "zelena" da popuši novo opravdanje ili je Ljeto u gradu samo kad poglavar kaže?
U prilog tvrdnji da se ne radi o medijskom praćenju događaja u svom gradu, nego ličnoj i vrlo problematičnoj vlastitoj i promociji određene politike novcem poreskih obveznika, dokazalo se i pokazalo samo dan nakon završetka "ljeta" po aršinima A produkcijskog tima RTVZE. U ponedjeljak uvečer je na trgu Alije Izetvegovića veliki bajramski koncert. Jest da se na bini neće pojaviti vladar Grada, ali RTV Zenica kao najavljeni medijski pokrovitelj se mogla uključiti bar na koji minut. Naravno, ništa od toga, jer to nije ciljna publika. nigdje smarajućih desetina poruka, reklama, oglašavanja, fotki iz minute u minut. Direktor (opet u ostavci) već se brćka na Jadranu, baš kao i njegov otac višestruki povratnik u status direktora u ostavci, izgleda i ne zna da su hiljade Zeničana i večeras na trgu. Ups, možda to nisu Zeničani za koje vrijedi izvući opremu kupljenu novcem građana i direktno prenositi koncert. Tako je i bilo sa Lastavicom, od desetak programa praćeni su samo oni na kojima se (dva, ukupno) pojavio Gradonačelnik. Ostali, makar bili i u centru grada, snimani su, ali ne i objavljeni. Večerašnja imena, poput Šabana Burhana, Aziza Alilija ili Armina Muzaferije, dovoljna su da sinoć Hayat od Vječne vatre prenosi trosatni koncert u Sarajevu. 24 sata kasnije, televizija sa sloganom "prvi ispred svih" nije ni na Facebook stranici obavjestila o koncertu. A u TV programu bajate reprize bajatih programa. Na web stranici najava da se program stavlja na led do nove šeme, do kraja septembra. Znači nije ljeto kad je ljeto, nego kad Kroolj kaže da je ljeto. Ako direktor po treći put povuče ostavku, na jesen je najavljen program regionalnog dnevnika kojeg trebaju uglavnom plaćati SDA načelnici u općinama srednje Bosne. Vidjećemo tu simbiozu nezavisne TV redakcije koja se uređuje u kabinetu Kasumovićevih "salivenih" saradnika i SDA općina poput Kaknja, Vakufa, Travnika i sl., koji daju lovu za mrvice između priloga o kilometru po kilometru novog asfalta. Za kraj, prisjećam se kako su gaf sa neemitovanjem priloga o Božiću, a kasnije i sjednciama Vijeća na kojima je kroolj bio nezadovoljan, pravdali "insuficijencijom" (nedostatkom) opreme i ljudstva. Samo sedmicu kasnije bilo je i ljudi i tehnike. Šta ćemo sada reći, je li publika previše "zelena" da popuši novo opravdanje ili je Ljeto u gradu samo kad poglavar kaže?
ime autora članka poznato vlasniku bloga 32.vijećnik
Pogledajte dio atmosfere događaja koji se po televiziji Zenica nije desio:
nedjelja, 11. kolovoza 2019.
Video: Neki novi Bajrami, u nekom novom Sarajevu
Prvi dan Kurban bajrama u Zenici obilježile su ružne slike komunalnog otpada razbacanog oko kontejnera uz mnoštvo različitih komentara po pitanju odgovornosti. S druge strane, po pitanju ljetnog festivala i koncerata tokom ljetnih večeri građani su oduševljeni.
U Sarajevu je slika nešto drukčija. Islamska zajednica i Grad Sarajevo povodom Kurban-bajrama organizirali su u Titovoj ulici u centru grada koncert na kojem je prisustvovalo nekoliko hiljada ljudi.
"Novi način" proslave Kurban bajrama koji se može vidjeti na društvenoj mreži fejsbuk u jednom kratkom video isječku očito nije naišao na odobravanje dijela tamošnjeg stanovništva.
"Neki novi Bajrami, u nekom novom Sarajevu. Nećete rokenrol, eto vam džamije na ulicama! Oni su pobijedili", napisao je Eldin Karić, direktor ACCOUNT-a .
Neki od komentara govore kako je u pitanju estradizacija vjere i blagdana potvrđujući Karićevu objavu kako ovo nije njihovo Sarajevo, uz konstataciju kako su Bajrami nekad bili intimniji, topliji, ljepši.
Pogledajte o čemu je riječ:
* ACCOUNT: Antikorupciona mreža nevladinih organizacija u BiH
U Sarajevu je slika nešto drukčija. Islamska zajednica i Grad Sarajevo povodom Kurban-bajrama organizirali su u Titovoj ulici u centru grada koncert na kojem je prisustvovalo nekoliko hiljada ljudi.
"Novi način" proslave Kurban bajrama koji se može vidjeti na društvenoj mreži fejsbuk u jednom kratkom video isječku očito nije naišao na odobravanje dijela tamošnjeg stanovništva.
"Neki novi Bajrami, u nekom novom Sarajevu. Nećete rokenrol, eto vam džamije na ulicama! Oni su pobijedili", napisao je Eldin Karić, direktor ACCOUNT-a .
Neki od komentara govore kako je u pitanju estradizacija vjere i blagdana potvrđujući Karićevu objavu kako ovo nije njihovo Sarajevo, uz konstataciju kako su Bajrami nekad bili intimniji, topliji, ljepši.
Pogledajte o čemu je riječ:
* ACCOUNT: Antikorupciona mreža nevladinih organizacija u BiH
Zašto mislite da me je briga ko je odgovoran?
Par rečenica na temu "odgovornost", bez obzira o kojoj odgovornosti je riječ. Na ovu temu su me natjerali pojedni komentari u kojima se pokušava opravdati eventualna odgovornost na određenu temu, u zavisnosti od mišljenja i potreba komentatora. Na samom početku retoričko pitanje glasi: zašto mislite da me je briga ko je odgovoran? Nije me briga. Neko jeste.
Sudeći prema fotografijama objavljenim na fcb.str.32.vijećnik Zenica je na prvi dan Kurban bajrama "zatrpana" smećem i to je nepobitna činjenica.
Zadatak građanskog aktivizma jeste ukazivanje na problem i građani koji misle da je nagomilano smeće problem odradili su svoj dio posla: uslikali i proslijedili na fcb. stranicu za koju su mislili da će objaviti. Nakon objave slijedi javna rasprava u kojoj naravno niko ne nudi rješenje već se pokušava ublažiti problem, u zavisnosti od osobe do osobe koja se pronađe ili osjeti prozvanom. Fotografije nagomilanog smeća na prvi dan Kurban bajrama jeste konkretan problem a kako ga riješiti neka razmišljaju oni koji su plaćeni da razmišljaju.
Da razjasnimo neke stvari. Ako sam spomenuo šetnicu u Blatuši, ne znači da sam protiv šetnice. Ukoliko su kontejneri prazni a ljudi bacali smeće pored praznog kontejnera to znači da ti ljudi ne zaslužuju šetnicu. Neka šetaju pored kontejnera oko kojih su nabacali smeće. Ako sam spomenuo Albu, koja je zadužena za odvoz smeća, nikako ne znači da sam protiv tog preduzeća. To znači da im javno ukazujem na problem koji su dužni riješiti bez obzira na eventualnog krivca, jerbo zbog toga im i jeste produžen ugovor na period od "još" dvadeset godina. Ako građani ne znaju kako se koristiti novim kontejnerima dužni su ih pismeno upozoriti, isto kao što ih upozoravaju u šoping centrima na koju stranu se vrata otvaraju. Vidjeli ste bezbroj puta na vratima piše "vuci", "guraj".
Ako sam spomenuo "vlast", to nikako ne znači da sam protiv legalno izabrane vlasti. To znači da je vlast koja upravlja javnim preduzećima i koja brine o komunalnom redu u skladu sa Odlukom o komunalnom redu dužna reagirati na najbolji mogući način s ciljem rješenja problema a ne s ciljem objave demanta ili skidanja odgovornosti.
Dakle, građani su kontaktirali 32.vijećnika i proslijedili fotografije a 32.vijećnik je ukazao na problem, odnosno da se na određenom prostoru pojavio dim, a gdje ima dima ima i vatre. Kako će i na koji način fcb.stranica objaviti i ukazati na dim najmanji je problem. Možda je ovaj s poređenjem šetnice u Blatuši i Bajramske čestitke od odgovornih i najbolji. Izazvao je polemiku, priznat ćete.
I na kraju jedno podsjećanje (slika desno). Na isti način sam prije nekoliko godina, dok su drugi vama mrski akteri bili u igri reagovao kada se oko zgrade u kojoj stanujem pojavilo pretjerano smeće. Danas, na prvi dan Kurban bajrama na tom istom mjestu više nema smeća. Kako se riješio problem nije ni važno. Važno je da je neko od ogovornih imao sluha za problem, primio k znanju i riješio isti.
Nego, manite se ćorava posla i ne pokušavajte braniti nešto ili nekoga ili omalovažiti objavu fcb.str. 32.vijećnik obrazlažući je time kako je autor "nadrkan". Time nećete riješiti problem. Prebacivanjem krivice se ne rješavaju problemi, ukazivanjem da.
Živi i solidarni bili do slijedećeg javljanja. Ljudima koji slave bajrambarećula.
Sudeći prema fotografijama objavljenim na fcb.str.32.vijećnik Zenica je na prvi dan Kurban bajrama "zatrpana" smećem i to je nepobitna činjenica.
Zadatak građanskog aktivizma jeste ukazivanje na problem i građani koji misle da je nagomilano smeće problem odradili su svoj dio posla: uslikali i proslijedili na fcb. stranicu za koju su mislili da će objaviti. Nakon objave slijedi javna rasprava u kojoj naravno niko ne nudi rješenje već se pokušava ublažiti problem, u zavisnosti od osobe do osobe koja se pronađe ili osjeti prozvanom. Fotografije nagomilanog smeća na prvi dan Kurban bajrama jeste konkretan problem a kako ga riješiti neka razmišljaju oni koji su plaćeni da razmišljaju.
Da razjasnimo neke stvari. Ako sam spomenuo šetnicu u Blatuši, ne znači da sam protiv šetnice. Ukoliko su kontejneri prazni a ljudi bacali smeće pored praznog kontejnera to znači da ti ljudi ne zaslužuju šetnicu. Neka šetaju pored kontejnera oko kojih su nabacali smeće. Ako sam spomenuo Albu, koja je zadužena za odvoz smeća, nikako ne znači da sam protiv tog preduzeća. To znači da im javno ukazujem na problem koji su dužni riješiti bez obzira na eventualnog krivca, jerbo zbog toga im i jeste produžen ugovor na period od "još" dvadeset godina. Ako građani ne znaju kako se koristiti novim kontejnerima dužni su ih pismeno upozoriti, isto kao što ih upozoravaju u šoping centrima na koju stranu se vrata otvaraju. Vidjeli ste bezbroj puta na vratima piše "vuci", "guraj".
Ako sam spomenuo "vlast", to nikako ne znači da sam protiv legalno izabrane vlasti. To znači da je vlast koja upravlja javnim preduzećima i koja brine o komunalnom redu u skladu sa Odlukom o komunalnom redu dužna reagirati na najbolji mogući način s ciljem rješenja problema a ne s ciljem objave demanta ili skidanja odgovornosti.
Dakle, građani su kontaktirali 32.vijećnika i proslijedili fotografije a 32.vijećnik je ukazao na problem, odnosno da se na određenom prostoru pojavio dim, a gdje ima dima ima i vatre. Kako će i na koji način fcb.stranica objaviti i ukazati na dim najmanji je problem. Možda je ovaj s poređenjem šetnice u Blatuši i Bajramske čestitke od odgovornih i najbolji. Izazvao je polemiku, priznat ćete.
I na kraju jedno podsjećanje (slika desno). Na isti način sam prije nekoliko godina, dok su drugi vama mrski akteri bili u igri reagovao kada se oko zgrade u kojoj stanujem pojavilo pretjerano smeće. Danas, na prvi dan Kurban bajrama na tom istom mjestu više nema smeća. Kako se riješio problem nije ni važno. Važno je da je neko od ogovornih imao sluha za problem, primio k znanju i riješio isti.
Nego, manite se ćorava posla i ne pokušavajte braniti nešto ili nekoga ili omalovažiti objavu fcb.str. 32.vijećnik obrazlažući je time kako je autor "nadrkan". Time nećete riješiti problem. Prebacivanjem krivice se ne rješavaju problemi, ukazivanjem da.
Živi i solidarni bili do slijedećeg javljanja. Ljudima koji slave bajrambarećula.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
SIPA IZAŠLA NA TEREN I POTVRDILA: "Navodi Kasumovića da se po selima oko Zenice dijeli oružje su LAŽ!"
"Može neko te pakete, pa vas potrovat'.. Može neko ned'o Bog oružje dijelio... u 12, 11 navečer, da se nešto tajno dijeli u sel...
-
Nakon ličnog iskustva po pitanju “slobode govora” o kojoj sam pisao na svom fejsbuk profilu rekavši kako se nameće zaključak da u našem g...
-
Skoro u samom centru Zenice, nepun kilometar od Općine Zenica, u zgradi na raskrsnici u Crkvicama, žive majka i kćerka koje nadležni iz G...
-
Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva č...