Nažalost, u zemlji koja je okarakterisana kao savremena i demoktratska kao da je desnica postala prihvatljiva i dobrodošla, a ljevica ne.
"Čovjek je slobodan onoliko koliko mu je slobodna misao" i to je izreka ali ne obična. To je jebeno dobra izreka. Na svom blogu prenosim poslednju, oproštajnu kolumnu za navedeni portal.
U masi dobro uhljebljenih!
Nakon što je postalo očigledno da živimo u društvu u kojem bi najprigodnija parola bila „do podne kradi a od podne se Bogu moli da ti oprosti“, najbolje je jednostavno prestati s pisanjem.
Neslužbena, prljava kampanja je počela! Šta vrijedi pojedinačan glas razuma u gomili razularenih idiota il' u masi dobro uhljebljenih brižnih i osjećajnih kurvi kojima su prioriteti poredani prema njihovim potrebama.
Koja je zapravo svrha iznijeti svoj stav pored tolike inertnosti, pasivnosti, neaktivnosti, dokonosti i tuposti? Oni koji su naučili drhtati pred hordom razularenih nek' se i dalje tresu, dršću i kolebaju kako, na koji način i kojem se političaru il' tajkunu prioritetnije uvući u dupe.
Nek' se u novim vjerskim objektima diljem zemlje očajničkim molitvama peru i preispituju uvjerenja zbog kojih su nagomilali mnoge male i velike grijehe. Pokorni svojoj nesavršenoj provincijskoj obitelji nek' sanjaju ubistva nevinih, gnusne i odvratne stvari koje su počinili u ime politike, vjere i naroda kojem pripadaju. Vođeni sebičnim interesima i zadovoljavanjem vlastitih osjetila, ne osjećaju ni želju ni potrebu misliti na bolji život male raje već nas ubjeđuju da bi se zločin mogao ponovo desiti. Uz snažnu podršku medija nesposobni za izlazak iz uskog okvira razmišljanja spremni su uništiti svakog čovjeka za kojeg predpostave da bi im mogao ugroziti status i moć.
Ne, u tome ne želim i ne mogu da učestvujem, nisam spreman na zaokret u pisanju, na blaćenje drugih i drugačijih radi interesa narcisoidne osobe koja se dokopala određene liderske pozicije. Unošenje zlih misli i dalje dominira, ima glavni značaj i svaki pokušaj nametanja praktičnih pitanja, uključujući i pitanja finansija od životnog značaja u osnovi je promašeno. Umjesto svjetlosti, znanja, etike i socijalne pravednosti unijeli su strah u kosti najmlađima opterećujući ih umjetnim strahom kao sredstvom za postizanje lažne discipline
U svakom slučaju u ovako anarhično organiziranom prostoru nezasita, nasilna, bahata, razularena i dobro uhljebljena stoka naprosto proždire sve što je normalno. Normalne misli i vrijednosti nepoželjne su i zatrpane nekim drugim informacijama, otpadom i fekalijama koji odlažu izlazak iz ove septičke jame, do daljnjeg.
U iznenadnoj potrebi da se olakšaju spremni su demokratski i civilizirano rušit' i premještat' istorijske spomenike, urinirat po žrtvama ili pak po tuđoj dobroti i plemenitosti, k'o u horor filmovima po istinutom dogadjaju.
U državi nasilnih ideologija i sistemske korupcije trebaš biti vraški dobro korumpiran ili vraški dobro ošišana ovca i idiot da bi poticao rasprave oko nebitnih stvari za ovo društvo i ovaj narod. A što je onaj ko se upusti u samu raspravu nek' sam izabere. Uostalom, u ovoj masi dobro uhljebljenih brižnih i osjećajnih kurvi teme od životnog značaja i nisu neke teme koje izazivaju raspravu i zato se u izbornoj godini tokom prljave kampanje i otvaraju one koje će najviše privući pažnju čitaoca.
Jebeš svjetlost, znanje, etiku i socijalnu pravednost kome to treba, koga zanima i ko to čita. Iskopavanje kostiju iz masovnih grobnica, podsjećanje na tragediju i godišnjice istih te rušenje vjerskih objekata, vijesti o nesrećama i tragedijama sa kobnim posljedicama su ono što privlači prosječnog bh čitaoca.
Unutar uskog okvira i zadanih pravila igre narod nije lud da 'nasjeda' na socijalnu pravednost, jer narod zapravo više i ne zna šta je pravednost. Počeli smo s kladionicama, igrama na sreću i reality showom a završili s podjelom besplatnog „hljeba za kasnije". Izgubila se pravednost zbog „hljeba i igara", kao s početka 2. vijeka u vrijeme apatije građana Rima kada se sve većim zanimanjem za raskošne gladijatorske igre i druge javne spekatkle u organizaciji države, izgubio interes za politiku i brigu o javnim stvarima.
Samo u Bosni i Hercegovini „dvije ili tri osobe, dva ili tri naroda mogu biti podjeljeni razlikama u mišljenju, vjerovanju, mjestom boravka pa čak i govornim jezikom a da ih i drugi smatraju dijelom iste nacije", dok se tupani međusobno, uporno i sadistički smatraju neprijateljima.
Oni koji su na rubu egzistencije, odnosno u govnima do grla ni po čemu se ne razlikuju od onih koji su ih u govna uvalili. Unatoč saznanju tko im urinira po glavama svo vrijeme se nadaju promjenama a ponosno biraju „svatko - svoje" u inat onim drugima. Povuci vodu i pusti govna, nek idu.
Prestajem, jer svaka daljnja riječ bila bi suvišna.
