subota, 15. rujna 2018.

Ja hoću još, još i još, neka cijelo selo zna....

Piše: Ibrahim Emić

Šta hoćete, eto jesam na panou. Bio sam i prije dvije godine, i prije četiri godine, i prije šesnaest godina, i bit ću još koliko poželim. Jeste da su mi sijede kose, da sam krezave zube koji su mogli za čas pozobati trideset redaka, ili koliko ih već ima, varenog kukuruza, varenjka što bi u mom selu rekli, zamijenio za keramičke pa vam se ovako lijepo smijem sa panoa kao da reklamiram kalodont onaj sa okusom jagoda. 

Njega je jedino i bilo kupit u seoskoj zadruzi ali se vrlo teško prodavao jer su moji radije prali zube sodom bikarbonom koja se nalazila u drvenoj posudi onoj u kojoj se drži so. Posuda sa sodom bikarbonom bila je na česmi u avliji i u njoj jedna četkica za zube koju smo uglavnom svi koristili. Ali eto evo ovih novih zubi, koštali su me onih dnevnica i onog odvojenog života. Svoj stan sam iznajmio a prijavio sam se na drugoj adresi, a stanarinu snosi ustanova u kojoj sam izabran na prošlim izborima. 
Bilo kako bilo uspjeli smo narod zavaditi. Sada smo se podijelili u više stranaka jer ne bi svi mogli biti izabrani da smo ostali u jednoj, a narod naivan, misli ako mi napadamo jedne druge da se nećemo sutra udružiti u koaliciju, idemo na cenzus, sigurno prolazimo i mi koji bi izgubili svaku šansu da smo ostali u jednoj stranci. Jest da kampanje ovako više koštaju, narod će to platiti a mi što smo uložili u ove zube brzo će nam se vratiti i to s kamatama. Uhodani je ovo sistem evo već dvadeset tri godine se igramo a iz te igre dobro profitiramo. Ovi što su na listama treći, četvrti , su tu reda radi da dobijemo cenzus. Jadni oni nadaju se nekakvim plasmanom ali od toga nema ništa, male su to stranke a dosta ih ima na listama. 

Otrijeznit će se oni poslije prve noći nakon proglašenja pobjednika, ali bit će već kasno. Ovaj GGM je dobro došao kao i ove nove građevine duž njega. Velike slobodne površine na novim objektima dušu dale za ove naše plakate koje su povelike, zovu ih džambo baš kao i onu veliku picu u picerijama. Doći će nam ljudi na stranačke skupove, autobuse smo obezbijedili kao i frtalj hljeba, paštetu i kokakolu za svakog putnika. Ponadat će se da će se nešto dijeliti na skupu, neće ove godine, nema para. Pare idu na botove, na lažne profile koji nas svakodnevno hvale na društvenim mrežama, a ovaj narod, njemu dosta što će nas vidjeti uživo i treba im to biti velika čast. 

A ove plavuše na plakatima? Znate li koliko samo košta farba 311/1 ? To vam je ona pepeljasto siva koja ,,dreči" kada se fotografija postavi na pano, ,,dreči" toliko da se mora urediti foto šopom, usput malo popeglati lice, iscrtati obrve, dodati na debljini usana da izgledaju bar približno kao Severina. 
A građani? Neka i dalje budu željni svega. Hranimo ih tako što ih zavađamo jedne s drugima. Plate će im i dalje biti u prosjeku 400. €, minimalne penzije 160.€ i kupovat će povrće i voće na komad, a prodavači će i dalje govoriti da svega ima ali naroda i para nema. Bavit ćemo se i dalje nacionalnim strankama zanemarujući da se bavimo time već23. godine, životne probleme ćemo ostaviti našim mladim pokoljenjima. Koristit ćemo svoje neznanje i pravdat ćemo se njime. Stranci nam kažu da se bavimo ekonomskim reformama, da se obračunavamo sa kriminalom i korupcijom, da vladavina prava bude na prvom mjestu što bi dovelo do sprovođenja ekonomskih i socijalnih reformi, da svi sjednemo zajedno, da konstatujemo da ovako više ne može i da sami sebi postavimo pitanje kako dalje? 

Šta stranci znaju, ne znaju da je to isuviše komplikovano za naše skromne mozgove. Kažu nam i za nekakvo raslojavanje među narodom. Narod je nacionalno raslojen, każemo mi njima. A oni misle na one koji su već u trajnom siromaštvu bez ikakve nade za bolje i one bogate čije se bogatstvo broji sa preko šest nula. A šta je i onih 18.000. građana što je samo za šest mjeseci napustilo zemlju. Kažu da su ovi što su ostali da su ostali u milosti i nemilosti nas političara. 
Mnogi građani i ne razumiju ovaj budžet, javnu potrošnju. 
Možemo mi njima dati i veće plate i veće penzije ali ćemo im sutra to uzeti kroz javnu potrošnju, povećat ćemo im takse, uvest nove, naplaćivat parking, i još mnogo toga što nisu ni svjesni šta ih čeka. Jer budžet se mora ostvariti, mora se obezbijediti plata budžetskim korisnicima, jer i oni su dio vlasti, ako ništa drugo obično iz njihovih sredina smo i mi koji smo na vlasti i imamo tu sigurno glasačko tijelo.
Evo sad polako ubacujemo i sport u politiku, i tu je poveće glasačko tijelo.
Ove male stranke će najviše profitirat. Evo pokazalo se da vijećnici upravo iz ovih malih stranaka odlučuju o životno važnim pitanjima. Ali, oni su zato tu, zbog ličnog interesa, stjecanja dobiti, ostvarivanja što veće koristi a što manjeg ulaganja kako materijalnog tako i ljudskog rada. Nisu se uspjeli dokazati ili ostvariti u svojoj profesiji pa došli malo da se politikom bave obrazlažući to svojom brigom za narod i državu da bi se domogli općinskih, kantonalnih i drugih budžeta koji im se na tacni nude. Svjesni su oni da je budžet zlatna koka za njihovo bogaćenje i bogaćenje njihovih porodica.
Sve te male stranke kopiraju nas velike, i svjesni su da je politika biznis, biznis 68. stranaka za ove izbore. A ovi preletači su posebna priča. Ispucali su sve mandate, neće nazad u bazu, nego odlaze iz stranke koja im je sve dala, odlaze idejno neodređeni sa jasnim ciljem da se opet domognu da li u izvršnim ili zakonodavnim organima vlasti, barem kao savjetnici, jer eksperti su to.
Eto tako vam je dragi glasači. Glasajte za mene, moju stranku i nećete pogriješiti. Mi nismo kao ovi koje sam nabrojao"!!!






Nema komentara:

Objavi komentar

Irfan Čengić kritikovao vrh SDP-a: Opstruisali su me i maltretirali

Irfan Čengić, aktuelni zastupnik SDP-a Bosne i Hercegovine u federalnom parlamentu koji je na ovim Općim izborima bio kandidat...