Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić


srijeda, 30. svibnja 2018.

Zenički špil od 32.karte

Što se desilo 13.03. rijetko ko zna. Pošiljalac e-maila koji mi je stigao u večernjim satima zna o čemu je riječ iako je priča dobro umotana. Navodno, vrhunac drugačijeg, ovdje u Zenici, stoji između ostalog. Ovo je priča o zeničkim vijećnicima napisana nakon jedne od sjednica vijeća. Priča je navodno autorsko djelo Ibrahima Emića za ljude koji znaju čitati između redova... Da li će vam se svidjeti ne znam, zavisi da li ćete je razumjeti.

> Zenički špil od 32.karte...(Razmišljanje jednog građanina Zenice koji piše ,,Zeničke priče"). 


Piše Kolekcionar 52, Ibrahim Emić


Jeste li nekada igrali, u Zenici popularne partije karata pokera ili pak anjca?


> Ima tu neke simbolike, Kolekcionar 52, špil karata broji 52.karte. Danas je 13.03. Može se iskombinovati od ovih brojeva 32, taman koliko je potrebno karata da se igra poker ili anjc. Taman koliko vijećnika broji Gradsko vijeće plus Gradonačelnik. Nekada su karte bile skupe, držali su ih pod ključem, u kasi. Bilo je i onih jeftinijih što si ih mogao kupiti na trafici. A danas im je cijena dosta pala. Za marku dva špila. Jest da nisu nikakav kvalitet, kratko traju. Nove brzo zamijene stare. One sa kojima se igrao Raub, eh one su dobre bile. 32. rauberke , lijepi žandari, lijepe dame, a tek kraljevi.


> Pamtite su se partije pokera, poker, triling, dva para, na kraju ko ima više karti. Omjer 17:15, nije išlo 16:15, ona 32. je odlučivala. Bilo je i blefiranja, ali ono je na kraju skupo koštalo. Takvi igrači se brzo pročitaju , jednom im blef upali i nema više, izgubiš partiju, izgubiš ulog, a ulog zna se, teško zarađen pa se do sljedeće plate moraš dobro stisnuti, jer ulog nije pao s neba.


> Poker? Naoko laka igra, sabrati četiri asa, četiri kralja, četiri dame ili četiri žandara, vidi današnje simbolike, Gradonačelnik će za Dan Zenice da nagradi četiri policajca, ona najbolja koje predloži Komesar. U poker mogu i desetke, devetke, osmice i sedmice. Bitno je da se saberu četiri iste. As je najjači, odmah iza ide kralj pa redom do sedmice. Ipak 32.karte moraju biti u igri, i dame i kraljevi i ....Imaju i džokeri, oni nisu direktno u igri ali ih igrači priželjkuju netremice ih posmatrajući u odloženoj kutiji , kako bi im sada dobro došao džoker. Čini se da džokeri vode igru, onako iz kutije, kao neki 33.igrač.


> Znaju se nekada i dva igrača dogovoriti, da ,, nabacuju" kartu kompanjonu onu koja mu je potrebna, ali i to ne traje dugo. Brzo ,,skuže" ostala dva igrača, pa se pročuje među rajom, pa ih počnu izbjegavati, počnu bježati od njih i onda oni hudnjaci sami šetaju bulevarom ili pješačkom stazom s one strane Bosne. Ružno je kada ti ništa ne kažu a bježe od tebe. Obraz se izgubi zbog jednog kralja, zbog jedne dame, pa i one bezvrijedne sedmice, sedmice koja može biti itekako vrijedna ako je u kombinaciji sa još tri sedmice. Četiri sedmice kao četiri godine mandata u Gradskom vijeću. Dug je to period, kao što nekada dugo traje partija pokera. Može se i dobiti a može se i izgubiti za te četiri godine, kako novca tako i obraza. Novac se nekako povrati, može se zaraditi, ali obraz? U pokeru je dozvoljeno blefirati, nije dozvoljeno varati niti provocirati protivnika. Dok Holidej je to dobro znao, često je blefirao ali nije varao. A imao je čelične živce, jedino je bio slab prema Pauli Higins, svojoj družici vlasnici Salona gdje je igrao poker. Varalice u pokeru je kažnjavao na svoj način. Bio je brz. Iako bolestan dugo je živio zahvaljujući svojoj poštenoj igri pokera, nije ga pekla savjest. Ali to je nekada bilo.


> Danas je sve drugačije.


> Danas 13.03. bio je vrhunac drugačijeg, ovdje u Zenici, u mom Zenica Gradu.


> Jučer sam napisao trideset prvu priču o nekadašnjoj Zenici, o ljudima u njoj, a danas iako neplanirano evo trideset druge priče koja je malo drugačija od onih trideset jedne, pa i od onih 66. ranije objavljenih. Danas to nije bila moja Zenica, niti su to bili ljudi iz moje Zenice....

Nema komentara:

Objavi komentar

Popularni postovi