Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 31. listopada 2016.

Pečat izdajnika!?

…neko će reći da je priča o izdajnicima među Bošnjacima na društvenim mrežama izlizana, a neko da se ne radi o izdaji države, već o izdaji nacije koja se poistovjećuje sa SDA. No, svejedno, svi oni koji pričaju protiv “nacije”, odnosno SDA na kraju dobiju pečat izdajnika.

Ovu priču započet ću današnjim saznanjem o jednom imamu Careve džamije u Sarajevu, hafizu Sadrudin Išeriću, koji je poručio rukovodstvu SDA da se moraju distancirati od Fahrudina Radončića. "Gospodo iz SDA ili ćete se distancirati od Radončića ili ćemo se mi distancirati od vas", poručio je Išerić na svom Facebook profilu.

* Ko smo to mi? Vjerska zajednica!? I nek’ mi neko poslije kaže da je ova država sekularna. Jes’ u klincu…napisao sam na svom fejsbuk statusu, bez namjere da branim Radončićeve stavove. Njemu, njegovo, meni moje, interesuje me nešto drugo. Ko su ljudi koji imaju pečat izdajnika? Ljudi poput proslavljenog reditelja Emira Kusturice, ili Fikreta Abdića, (nekadašnjeg šefa moćne jugoslavenske kompanije Agrokomerc, za vrijeme rata vođa Samostalne autonomne pokrajine Zapadna Bosna) …

Haj’ što kažu da ne valja Dževad Galijašević, koji je neko vrijeme bio načelnik Maglaja za kojeg tvrde da je srpski plaćenik zadužen da širi laži o Bošnjacima. Ili…Ismet Đuherić, komandant brigade "Meša Selimović" koja se borila na strani VRS, te ostali pripadnici te brigade, Bošnjaci, koji su od strane “avaza” stavljeni na "listu za odstrel". Za njih je rek’o avaz da nevaljaju, a što avaz kaže il’ je bilo il će bit’ :)

Ne valja tu ni Ibran Mustafić, iz Potočara kod Srebrenice, autor knjige „Planirani haos“ koji je pretučen u centru Srebrenice nakon objavljivanja.

Ne valja ni Hakija Meholjić, bivši ratni šef srebreničke policije koji kaže: “Srebrenica je prodata da bi Sarajevo bilo kanton. Bio sam u srebreničkoj delegaciji 1993. godine u Sarajevu kada nam je Alija Izetbegović predložio da se Srebrenica žrtvuje za Vogošću”.

Ne valja ni dr.Muhamed Borogovac, univerzitetski profesor u Massachusettsu, autor knjige “Rat u Bosni i Hercegovini” poznat po svojim nastupima u kojima najžešće kritikuje Aliju Izetbegovića, naziva ga velikosrbinom i četnikom.

Ne valja ni Mirsad Kebo, bivši podpredsjednik Federacije BiH koji je dostavio više od 2.000 stranica dokumenata u vezi sa zločinima nad Srbima u Vozući kod Zavidovića.

Ne valja ni prof. dr. Besim Spahić koji kaže: “Ja sam Vlah. Imam sreću da sam Vlah čiji su preci prešli na islam”.

Tu su i Meša Selimović, Osman Karabegović i Avdo Humo koji su došli u sukob s političkim vrhom Bosne i Hercegovine navodno “prije svega jer su im žene Srpkinje".

Zatim, Mehmedalija Nuhić, vjerski analitičar iz Tuzle koji se izjašnjava kao Srbin , magistrirao na temi islamskog fundamentalizma, Salih Selimović, publicista i profesor iz Sjenice u Srbiji: "Svi muslimani su porjeklom srbi", Mahmud Bušatlija koji je postao Stanko Crnojević…

Odnedavno je pečat izdajnika dobila i Lejla Čolak, novinarka sarajevskog informativnog internet portala Klix.ba kojoj su upućene stravične prijetnje zbog stavova o nikabu i burki tako da je morala napustiti BiH.

“Neću da se izjašnjavam kao Bošnjak jer nisam nikad bila niti ću ikad biti Bošnjak, islam NIJE moja vjera. Nisam ni Srbin, ni Hrvat, nisam “konstitutivna”, ja sam Bosanka, uvijek ću ostati rođena Bosanka, iako me moja vlastita zemlja kao takvu ne priznaje. Ali opet, i to je samo geografska slučajnost jer da sam rođena u Indiji bila bih Indijka, u Švedskoj Šveđanka itd, tako da sam prije svega osoba, individua, pojedinac”, napisala je Lejla nakon odlaska.

Dakle, u tzv sekularnoj Bosni i Hercegovini ne možeš biti individua s pravom na vlastito mišljenje, a da te ne proglase izdajnikom. Ili da slučajno nosiš muslimansko ime i ne daj Bože imaš osjećaj pripadnosti nekom drugom narodu, skupini ili političkoj partiji. U tzv sekularnoj Bosni i Hercegovini, odnosno njenom većinskom bošnjačkom dijelu moraš biti Bošnjak inače ćeš dobit’ “pečat izdajnika”. Bosanac možeš bit’ samo kad nogometna reprezentacija pobjeđuje. Tad’ je atmosfera drukčija, tada ide ona “ko ne skače mrzi Bosnu, hej, hej, hej”…

Dođe mi da pitam imama Careve džamije iz Sarajeva, tzv hafiza Sadrudina Išerića, dragi Sadrudine, a ko ti je taj Alija zbog koga bi se Bošnjaci trebali distancirat od bilo koga u slučaju spominjanja u negativnom kontekstu, jebo te on? Dođe mi, al’ neću.

Je li ikada ijedan imam rekao ili barem spomenuo da bi se Bosanci i sve probosanske stranke morale distancirat od SDA i njihove nacionalšovinističke politike koja je bosanskohercegovački narod svela na 23 % teritorije države? Nije. I neće reći zato što su i sami saučesnici “SANU” i njihovog projekta Velike Srbije iz kojeg će Akšamije, Izetbegovići i Čengići “izvući” neku svoju malu teritoriju u srcu Evrope.

Na toj maloj teritoriji u srcu Evrope nisu poželjni ljudi poput Meše Selimovića, Osmana Karabegovića i Avde Hume, čije su supruge bile Srpkinje. Nisu poželjni ni školovani ljudi poput prof. dr. Besima Spahića koji za sebe kaže da je Vlah koji je imao sreću što su mu preci prešli na Islam. Na toj teritoriji su poželjni ljudi koji “skaču” kad im se kaže da skaču, jer u protivnom mrze Bosnu i trebaju dobit' pečat izdajnika!? A da li ste i Vi među njima, zavisi od Vaše slobode govora....





Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi