Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 28. veljače 2016.

Broj samoubica bivših pripadnika ARBiH će se uskoro izjednačiti sa brojem poginulih HV-HVO tokom skoro četverogodišnjeg rata!?

Neki dan saznadoh od kolege da imam prijatelja koji redovno zaviruju u moj blog ili ti fejsbuk profil, „kao da očekuju moje mišljenje“, kaže.

Ne znam, može bit'. Samo, nema se više kome niti šta napisati. Kao da je sve rečeno... I zato u zadnje vrijeme napišem po riječ - dvije na svom fejsbuk profilu. Tek toliko da se vidi da sam živ. Nedavno sam napisao kako je došlo vrijeme kada se jednostavno probudiš i vidiš da ne pripadaš tu, a onda me spucala neka letargija i misli kako sam "previše inteligentan" u odnosu na okruženje u kojem živim. Okruženje u kojem znaš unaprijed sve njegove namjere...

O “osjetljivim” temama uglavnom komentariše dijaspora, oni koji su “van dometa” ekstremne ljevice i radikalne desnice, a domaći se drže po strani jer im slijedi etiketa izdajnika, ćafira i usputno spominjanje familije. Ljudi se ustručavaju da kažu šta misle i uglavnom šute.

Osjetljive teme ljudi zaobilaze i (ne)rijetko lajkaju i zato sam s određenom namjerom i napisao u uvodu svog profila „Imate pravo na lajk, komentar ili šutnju, sve što napišete može biti upotrijebljeno protiv vas...“, poput onog kad vas uhapse pa vam čitaju vaša prava :)

I zato ću, tek toliko da se vidi da sam živ ponoviti ono što se zna... Nešto se ne sjećam da su se ljudi u vrijeme Titovog komunizma spaljivali na trgovima ili da se protestvovalo zbog gašenja nekog nogometnog kluba, a kamo li nogometnog kluba „Čelik“!? Pamćenje me izdaje...

Jebo vas lajk da vas jebo. Živim u zemlji u kojoj će se broj samoubica bivših pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, ponosnih na Bosnu i Hercegovinu, uskoro izjednačiti sa brojem poginulih HV-HVO tokom skoro četverogodišnjeg rata!? Naime, tokom četverogodišnjeg rata broj poginulih vojnika HV-HVO iznosi 5.719 vojnika....

Živim u zemlji koja je predala aplikaciju za ulazak u EU, u kojoj 90% njenog stanovništva smatra da su svi učesnici rata sa prostora Republike srpske - četnici, a oni pod kontrolom Hrvatskog vijeća odbrane – ustaše, ili oni pod kontrolom Armije RBiH - mudžahedini, odnosno turci ili balije. Rekoh "učesnici rata" da ublažim procenat. Mnogi smatraju da je to cjelokupno stanovništvo na tim teritorijama. Ako se svo to pučanstvo ikada integriše u EU biće to pravi BINGO. Trideset godina "pumpanja" i plašenja malog mozga od onih drugih nije malo...

"Svatko ima pravo biti glup, ali neki zloupotrebljavaju tu privilegiju"rek'o bi Lav Trocki.

Kod nas se djeca u vrijema maškara maskiraju u uniforme ustaški/ četnički/handžar divizija, ili jednostavno izvade očeve uniforme iz ormara tek toliko da podsjete javnost na koga se to oni diče. Kad ih vidite očekujete i onu poznatu pjesmu Ljube Kešelja „svud se dičim što na babu ličim“...

Jebo vas lajk da vas jebo. Sjeb'o sam prst :) U Siriji je blizu 100 pobunjeničkih grupa postiglo sporazum o prekidu neprijateljstava. Svaka čast! Kod nas u Bosni ove tri divljačke pobunjeničke grupe još uvijek “vode rat”! 

„Šta se oni imaju mirit“, pita drug. Da, u pravu si, oni od tog žive, kažem.







Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi