Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 12. studenoga 2014.

Je l’ nema grijanja u čitavom gradu ili samo u nekim dijelovima?

Sezona grijanja tek što je počela, a u naselju Crkvice radijatori hladni, u drugim dijelovima grada situacija ista ili slična. Pred nama je noć želja, nade i najava... Kad ti ništa drugo nije preostalo, jbg. Bosanac si, kreni s humorom kao i dosad.

Da li vam se ikada ostvarilo ono što je rekla neka gatara? Ne znam koliko vi vjerujete gatarama i raznim prorocima ali slučaj jednog načelnika u jednom gradu koji je sanjao gataru zaprepastio je cijeli region!?

Sanjao ju je noćima, a odakle ona na njegovom kauču nije želio priznati javnosti. No, priznao je je da je prevaren. Naime, ona je obećala da će skinuti uroke s termoelektarane-toplane koju struka godinama nikako ne uspijeva sagraditi, tek za nekoliko desetaka hiljada maraka.

Posjetila ga je njegovoj privatnoj kući i uz neke čudne riječi bacila je po sobi neki prah koji je izvukla iz rukava. No nakon dijela seanse načelniku je zatraženo da donese zlatni nakit, zaveže ga u donje rublje i tako preda "gatari" jer se jedino preko tih vrijednih osobnih predmeta na "pravom" mjestu može otjerati uroke.

Nakon toga, gatara je sa zavežljajem nakita u intimnom rublju navodno krenula na groblje jer samo tamo može skinuti uroke sa toplane. Naravno, nikad je više nije vidio a toplana je i dan danas samo mrtvo slovo na papiru, a na predviđenom mjestu građenja visi tabla s natpisom.

Zato, topla preporuka, ukoliko ste je i vi sanjali, budite oprezni i nemojte biti naivni. :)
Tekst je namjenjen za facebook stranicu “Podrška izgradnji KTG Toplane - elektrane u Zenici” satiričnog karaktera s ciljem kritičkog osvrta na “misteriozna” dešavanja oko najavljenog megaprojekta vrijednosti 200 miliona eura.

Podsjećanja radi ili za one manje upućene. Sezona grijanja tek što je počela, a u naselju Crkvice radijatori hladni, u drugim dijelovima grada situacija ista ili slična. Možda neki kvar na “vrelovodu” a možda je u toku saniranje kvara na kotlu koji se nalazi u pogonu Energetike, kompanije Arcelor Mittal Zenica. Uglavnom, od sezone do sezone, na društvenim mrežama, godinama isto pitanje: Je l’ nema grijanja u čitavom gradu ili samo u nekim dijelovima?

Koliko će u toku ove sezone biti popravaka “pokvarenog kotla”, i do kada će grijanje biti otežano u gradu Zenici znaju samo vidovite Džemile il’ babe Vangle. No, obećanja za novo gradsko daljinsko grijanje ne manjka. Prijedloga i rješenja za problem grijanja u Zenici bilo je, iznošena su na Općinskom vijeću Zenica, ali ocijenjena su kao neprihvatljiva. Kao grom iz vedra neba najavljeno je trajno rješenje grijanja grada Zenica, projekt vrijedan skoro pola milijarde maraka i jedan od najvažnijih energetskih projekata u ovom dijelu Evrope.

U tu svrhu početkom juna 2009. godine osnovana je i nova firma, društvo za proizvodnju, trgovinu, usluge i zastupanje “KTG ZENICA”. Zajedničko preduzeće, u kome Opština Zenica ima 25 posto, a KTG AG iz Lugana u Švajcarskoj, preostalih 75 posto vlasništva. Međutim, od novca za izgradnju kombinovane toplane i elektrane poznatije pod imenom KTG nema ništa kao ni od investitora. Švicarci, Nijemci, Kazahstanci, Kinezi, svi oni, samo dođu, slikaju se i odu. Kako ta firma posluje i čime se bavi sve ove godine, također, znaju samo vidovite Džemile il’ babe Vangle. Uglavnom, pet godina poslije, ništa novo, izuzev satiričnih tekstova poput ovog o gatarama.




Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi