Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 15. rujna 2014.

Promjene su moguće ali ih mi jednostavno nećemo i ne želimo!?

Prema podacima Centralne izborne komisije 2006. godine bilo je 36 stranaka i 12 nezavisnih kandidata, 2010. godine učestvovalo je 39 političkih stranaka, 11 koalicija i 13 nezavisnih kandidata (ukupno 63 politička subjekta) dok je za opće izbore 2014. godine prijavljeno čak 69 političkih stranaka i 20 nezavisnih kandidata...

Očigledno, od izbora do izbora taj broj se konstantno povećava.

Promjene su moguće ali kao da ih jednostavno nećemo i ne želimo. Biračko tijelo i kad bi se kojim slučajem odlučilo i odazvalo u većem broju, od silnih kandidata ne bi znali koga da zaokruže. Kako pravilno izabrati i da li ćemo imati većinu biranjem jednog od svojih sugrađana raštrkanih po raznim političkim partijama.

Uzmemo li u obzir neke stranke  ljevice, npr. 
Vildana ti kaže glasaj za Maidu, Goran predlaže Sandru, Kemo bi Cobera, Mirjana - Samira, Ratko - Melisu i tako u nedogled....Elem, pet kandidata, pet stranaka. E, jebi ga...





MAIDA TANOVIĆ Stranka: Socijaldemokratska partija BiH KANDIDAT BR. 33
Mjesto prebivališta: Zenica

SAMIR ZUKIĆ COBER Stranka: BPS Sefer Halilović KANDIDAT BR. 14
Mjesto prebivališta: Zenica

SANDRA PLANINČIĆ Stranka: Naša stranka KANDIDAT BR. 1
Mjesto prebivališta: Zenica

SAMIR LEMEŠ Stranka: Demokratska Fronta KANDIDAT BR. 1
Mjesto prebivališta: Zenica

MELISA BEGOVIĆ -AHMIĆ Stranka: Stranka za narod KANDIDAT BR. 2
Mjesto prebivališta: Zenica


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi