Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 15. rujna 2014.

Kako je SDP-ov slogan okupirao internet!

Općepoznato je da mnogi bh portali i blogovi u svojim tekstovima pokušavaju da naruše kredibilitet određene političke partije i tu zaista nema ništa čudno. 

Predizborna kampanja je počela i može se očekivati da će biti ništa ni manje ni više prljavija u odnosu na prethodne. Međutim, zaista je čudno kako se neki portali obraduju nepredviđenim lapsusima i greškama kolega iz suparničkog tabora.

Naime, radi se o reklami, odnosno sloganu „Ujedinjeni na pravom putu“ koji dolazi na većinu portala i blogova koji koriste Googleove oglašivačku mrežu “Adsense”.


 Iz tog razloga se i SDP-ov slogan našao na skoro svim portalima i blogovima koji koriste tu oglašivačku mrežu, a naši „zli“ novinarčići su jedva dočekali da objave vijest kako recimo „Avaz“ reklamira svog političkog protivnika SDP da bi potom saznali da se zapravo i na njihovom portalu nalazi isti oglas da bi potom istu vijest  povukli.  :)







Iako Google dozvoljava blokiranje oglasa prema određenim URL-ovima pretpostavka je da većina portala nije blokirala oglase. Zašto? Jednostavno, zato što je kod nas sve na prodaju, zato što smo takav narod da bi prodali i svog ćaću radi vlastite koristi.

Isti slogan našao se i na mom blogu ispod teksta vezano za zapošljavanja u Zavodu zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona, u kojem se kritikuje direktor ZZO ZDK-a Senaid Begić, odnosno optužuje da ih vrši bez javnog konkursa :) a naći će se i ispod ovog jer se spominje navedeni slogan i navedena stranka :))






1 komentar:

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi