Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 16. srpnja 2014.

U iščekivanju penzije

Obećavali su da kašnjenja penzija neće biti... Zabrinuta zbog činjenice da veliki broj građana svoje minorne iznose dobivaju sa kašnjenjem od nekoliko dana naša sugrađanka ne krije svoje razočarenje. Odlučila je putem bloga 32-vijećnik svoje mišljenje podijeliti s javnošću...

07. juli. Datum koji vraća osmijeh na stara, izborana lica. Taj dan se plaćaju računi, veresija u obližnjim trgovinama, kupi se malo fasunge, koji batak, poneko krilo i ono što ostane, a to je nekih tridesetak maraka, treba nekako „razvući“ do slijedećeg mjeseca, do slijedećeg sedmog.

Ozarenih lica otišli su po svoj zarađeni novac, ali vratili se praznih ruku.

„Para nema i ne znam kada će ih biti?“ rekao je gospodin poštar. Očajni vratili su se svojim kućama.

Evo već je sredina mjeseca i penzije još nema. Još se nezna kad će biti? Ako nastavim pisati, pretvorit ću se u vulgarnu, nepismenu, neškolovanu osobu. Reći ću i ono što nikada nisam ni sanjala da mogu. 

Egoistični, pokvareni, zlobni kreteni, jeste li svjesni koliko ugrožavate živote većine koji su primorani da žive ovdje?

Znate li da ta većina pije terapije koje mora da plati?

Ta većina mora da jede, mora da živi! Neka vam Bog ubrzo pokaže kakav je to život. Želim vam sreću u preživljavanju, idioti.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi