Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 23. travnja 2014.

Za Tuzlanskog hirurga koji je preminuo od povrede na radu, tvrdili da je od alkohola!

- Supruga preminulog hirurga: "U najgorem slučaju idemo do suda u Strazburu!"

O ovome slučaju nismo mislili pisati ali iritirana jučerašnjim (22.04.2014. god.) pisanjem dnevnog avaza o staroj tužbi protiv „Univerzitetsko kliničkog centra“ Tuzla, u kojoj stoji da iste osobe optužuju UKC za svog oca i supruga tvrdeći da je njegova smrt nastupila kao posljedica povrede na poslu te da u to ime zahtijevaju da im se isplati milionska odšteta moramo iznijeti slijedeće činjenice. 

Navodne insinuacije novinara dnevnog avaza da se radi o milionskom iznosu su u stvari navođenje čitaoca na krive zaključke, jednostavno radi se o traženju samo onog što bi dobio u slučaju dokazivanja povrede na radu koja je završila smrtnim ishodom, dakle prava koja ga pripadaju po zakonu. U tom smislu u prilogu teksta je i dokument koji pokazuje koliko je porodica zaista tražila.


S obzirom da su iz Javne zdravstvene ustanove „Univerzitetsko kliničkog centra“ Tuzla na sve načine zataškavali istinu i manipulirali s porodicom umrlog ljekara, uglednog hirurga, period saznavanja istine trajao je toliko dugo tako da je to bio ujedno i ključni momenat za ne donošenje presude Općinskog suda Tuzla u korist porodice. 

Međutim, konačan ishod tužbenog zahtjeva prema riječima supruge preminulog ljekara, zavisit će od Odluke Kantonalnog, Državnog ili u najgorem slučaju suda u Strazburu.

Teško im je bilo naći advokata koji bi zastupao slučaj, a kada su ga napokon pronašli, poslije navodno doživljenog pritiska, advokat daje otkaz i tada porodica ostaje bez advokata.

Dakle, slučaj Tuzlanskog hirurga koji je preminuo u avgustu 2002 od posljedica ranijeg „nesretnog slučaja, povrede na radu“ kontaminiranim skalpelom bolesnika koji je u to vrijeme bio inficiran virusom Hepatitisa B također završio je na sudu protiv UKC Tuzla radi retogradnog priznanja profesionale etiologije bolesti.

S obzirom da inkubacija virusnog hepatitisa B traje od 6 sedmica do 6 mjeseci i potpuno se uklapa u epidemiološku anamezu bolesti i nalaze, neosporno je da se radi o povredi na radu koju „odgovorni“ nisu ispoštovali, odnosno nisu ispoštovali proceduru prijavljivanja povrede na radu te su samim tim iz UKC-a Tuzla uskratili prava po osnovu povređivanja na radu, što potvrđuje i tim ljekara specijalista u sastavu od 3 člana.
















Nakon što mi je dostavila dokumentaciju, očajničkim upitnim pogledom upitala me za slučaj, odnosno dali bi tu šta mogao napisati da ih natjeramo da rade svoj posao jer u njegovom slučaju su 100% dokazi a klinika kao cijeli sustav i mehanizam je zakazala i zataškala slučaj. Njoj je jako stalo DO TOG SLUČAJA jer od njega potiče svo zlo i sve se nadovezuje na njega!


Prema riječima supruge, iznešenih u završnoj riječi na Glavnom ročištu u novembru 2013.godine, osim što su zataškali slučaj, nakon tri dana od smrti njenog muža, dok je još uvijek bila u žalosti, iz Službe zaštite na radu UKC-a, rekli su joj da joj je muž bio veliki konzument alkohola, pušač itd, i da je preminuo usljed trovanja jetre. 

Zbunjena i istovremeno ožalošćena nije puno razmišljala mada je znala da doktor u stvari i nije pio, da je alkohol konzumirao samo prilikom godišnjice braka, i to samo po jednu čašu vina, a u posljednje 4 godine svog života nikako jer se posvetio vjeri. 


Neformalna i usmena objašnjenja uposlenika UKC-a su trajala sve dok tim ljekara svojim stručnim i profesionalnim nalazom nisu utvrdili da je uzrok smrti povreda na radu na radnom mjestu u operacionoj sali i to na način što se povrijedio prilikom operacije zaraženom iglom, šavnim materijalom operišući pacijenta dana 29.03.2002 godine.
Njegova kćerka u istoj parnici u završnoj riječi tvrdi kako je zakazao cijeli mehanizam sustav odgovornosti UKC kao cjeline, gdje kao prvo nije blagovremeno temeljito i savjesno uspostavljena dijagnoza, umrlom djelatniku – kolegi, kako bi mu se pružila prva pomoć,odnosno dala šansa da preživi, a što je tada zahtjevalo transport na adekvatniju kliniku koja bi se mogla nositi sa takvom vrstom specifičnog profesionalnog oboljenja hirurga, pod nazivom fulminantni, odnosno gorući hepatis B, kako bi se to zataškalo, potrebno je bilo sakriti, sve materijalno pravne dokaze vezano za stvarni uzrok smrti djelatnika , te ga proglasiti umrlim prirodnom smrću što je i učinjeno iako su ptice na grani znale da nije tako.

Elem, tako dok je familija bila u žalosti dobre, brižne kolege su sakrile podatke.

Kad rudar pogine u rudniku zna se da je poginuo a na UKC-u se krije i još se narušava čast i ugled preminulog kolege i porodice kako bi se izbjegla odgovornost i prikrila greška, ističe na kraju kćerka preminulog ljekara.






Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi