Hoće li gradonačelnikova većina odbiti inicijativu za rekonstrukciju Titove ulice?

Inicijativu je podnijela gradska vijećnica Zelda Dizdarević (SDA) a kao razlog navodi brojne nesretne slučajeve građana koji se dešavaju na tom dijelu ulice.

Hoće li gradonačelnikova većina odbiti inicijativu za rekonstrukciju Titove ulice? Obzirom da su se mladi ljudi iz gradonačelnikove stranke svojevremeno javno izjasnili da neće podržati ništa što dolazi iz SDA stranke makar bilo i dobro za građane, teško da će se rekonstrukcija zaista i desiti. 

Vrijeme će pokazati da li većina koju predvodi gradonačelnik radi za građane ili je pak tu da bude pandan stranki iz koje su mnogi od njih napravili prve političke korake.

U nastavku pogledajte šta je saopštila gradska vijećnica po pitanju navedene inicijative. Njen tekst prenosim u cjelosti.

⚠️ TITOVA ULICA ⚠️

Titova ulica je rekontruisana 2006. godine kada su postavljene granitne ploče. Od tada, svakodnevno možemo vidjeti da postavljanje granitnih ploča nije bilo baš najsretnije rješenje.

Na prethodnoj sjednici Gradskog vijeća podnijela sam inicijativu za rekontrukciju ove ulice, te na poslijetku i pronalaženje nekog boljeg rješenja za našu najprometniju ulicu. Zbog brojnih padova naših sugradjana, konstantnih zapinjanja, zapljuskivanja kišnicom, borbe starijih osoba i majki sa kolicima sa konstantnim preprekama, mislim da smo dužni konačno naći neko rješenje.

Zahvaljujem se brojnim sugradjanima na porukama vezanim za ovaj problem. ✅

Za dobar osvrt nikad nije kasno: o obavezi (pro)političkog djelovanja profesora

Da li je spojivo biti filozof i član narodnjačke stranke? Odgovor na to pitanje dao je Spahija Kozlić, profesor filozofije. Diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Njegov osvrt prenosim u cjelosti, bez ijedne izmjene.

Možda će me neki, čitajući naslov, prijekim putem osuditi ili, pak, stigmatizirati kao promotora stranačkog uključivanja nastavnog osoblja u politiku.

Pokušat ću da na startu objasnim šta mislim pod političkim djelovanjem. Naime, stojim na Aristotelovom stanovištu da je svaki vid činidbe u zajednici po svojoj suštini politički, jer je narav čovjeka takva, odnosno nezamisliv je on kao vandruštveno, to jest vanpolitičko biće. Sreća pojedinca je dobra i poželjna, ali je sreća zajednice još bolja, reći će tim povodom Aristotel. Ergo, pitanje je samo forme, to jest da li u zajednici dominantno djelovati samostalno, kroz političku stranku, putem neke (ne)vladine organizacije ili bilo kojeg kolektiviteta.

S druge strane, valja imati na umu mnijenje da je bavljenje politikom nečasna rabota, a politička stranka prostor laži, ličnih interesa, korupcije, nepotizma…Taj je narativ u javnosti itekako prisutan i on, kao fenomen, svakako treba biti detaljno istražen. Pri tome treba imati na umu možebitnu namjeru da se različitim mehanizmima degradacije “politika depolitizira”, konkretnije da se poluge upravljanja zajednicom smjeste negdje drugdje, između ostalog i u neke prikrivene totalitarne centre moći. Ili da se, naprosto, uruče u ruke neukim i nesposobnim.

Ovo što se trenutno dešava u procesima uspostave vlasti u našoj zemlji itekako ima obrise vaninstitucionalnog poništavanja demokratske volje birača i miješanja faktora koji to nipošto ne bi smjeli činiti (OHR, ambasade, susjedne države…). Time se najdirektnije degradira politički sistem kao jedan od temelja države.

Nadalje, u javnosti je također prisutno mnijenje kako u BiH postoje dobre i loše političke stranke, pri čemu su dobre (barem po sloganima) lijevo, a loše desno orijentirane. To je također nametnuta dogma. Čak se ide dotle da se intelektualac poistovjećuje sa lijevom političkom orijentacijom, dok su na drugoj strani “nacionalisti”, “fundamentalisti”, “šovinisti”, i tako dalje. Svjedočim o tome svojim primjerom. 

Naime, nakon odbrane doktorske disertacije iz filozofije i dobijanja zvanja docenta, kasnije vanrednog profesora, 2016. godine sam se aktivno uključio u politiku kao član Stranke demokratske akcije.

Uslijedile su, naravno, reakcije nekih kolega. Jedna od njih je izrečena u formi konsterniranog pitanja “otkud ti u zatvorenoj kulturi?”. Druga je svojom žestinom bila još frapantnija jer, tobože, neko ko predaje etiku nipošto ne smije biti u Stranci demokratske akcije, te da zbog toga nisam “moralno-politički podoban”.

Poruka je da je nespojivo biti filozof i član narodnjačke stranke. Naslijeđeni je to anahroni narativ koji se u bitnom oslanja na prethodni ideološki koncept “poštene inteligencije”.

No, vratimo se na naslov teksta s pitanjem zašto su profesori obavezni (pro)politički djelovati?Dilemu forme smo pri tome otklonili, jer nije nužno (niti kontraproduktivno) da oni budu članovi i aktivisti neke političke stranke. Boraviti u “akademskim ćelijama”, odnosno u kabinetima i u učionicama nije danas dovoljno, niti za proces obrazovanja, a pogotovo ne za učešće u društvenim procesima.

Vrijeme i okruženje u kojem živimo bitno su drugačiji u posljednjim desetljećima, te je nužna prilagodba bilo kojeg društvenog djelovanja. Jednako kao što profesor prilikom pripreme predavanja i/li istraživanja (posebno u društvenim i humanističkim disciplinama) treba osluškivati zajednicu i studente kojima predaje (u pogledu njihovih interesa za aktuelnim društvenim kretanjima, te načina njihove elaboracije), tako bi morao imati znatno veću dozu zanimanja za društvene dinamizme u vremenu u kojem djeluje.

Zanimanje bi, posljedično tome, trebalo rezultirati (i) društvenim angažmanom budući da se profesori u svom poslu trebaju rukovoditi socijalnom odgovornošću za društvo u kojem žive. Čak bi se trebali nametnuti kao avangarda (vodilja) društvenih promjena.Situacija danas nije takva. Jer, analiza društvenih procesa prepuštena je takozvanim analitičarima vrlo upitnog znanja i kompetencija, javnost se putem medija o dešavanjima i društvenim pitanjima sve češće obavještava kroz pera priučenih novinara i ideološki ostrašćenih urednika (čast izuzecima), dok je u parlamentarnim klupama sve više makijavelista, epigona i analfabeta.U pitanju je, rekao bih, okupacija i vrijednosna devalvacija javnog prostora. A profesori uglavnom šute i osluškuju onu znamenitu i nimalo bezazlenu političku prijetnju “dolazimo po vas!”.

Šta bi, onda, trebalo činiti? Akademska zajednica u prvom redu mora unutar sebe uvažavati različito “čitanje” društvene zbilje bez ideološkog prikirivanja i/li bijega od istine, različito političko (i svako drugo) uvjerenje i djelovanje ukoliko je ono u funkciji uvažavanja i pluralizma s jedne strane i, s druge, državnog jedinstva kao brige za dobrobit zajednice.

Potom, jasno staviti do znanja da Bosna i Hercegovina (uz svoje specifikume i (multi)kulturološke vrijednosti) neće pristati na etničke podjele, budući da se time uništava njena bit i najveća vrijednost. Dalje, profesori se moraju političkim strankama nametnuti kao svojevrsni savjetnici, kreatori normi, pa i izvršioci u pojedinim poljima izvršne vlasti.To su neki od bitnih uslova opstanka države i (podrazumijeva se) univerziteta, Jer, zanemariti društvo znači zanemariti univerzitet i njegovu misiju. A to profesori ne bi smjeli.

Spahija Kozlić za STAV

U BiH više nije ugodno ni onima s 'dobrim poslovima'

"Cijene u Bosni i Hercegovini još uvijek divljaju, a sve više ih osjećaju i oni koji imaju dobre poslove", piše portal dnevni.ba. Kako ostati normalan? 

Cijene živežnih namirnica, energenata i svega ostalog u Bosni i Hercegovini još uvijek divljaju, a sve više ih osjećaju i oni koji imaju dobre poslove. Čak ni njihove plaće posljednjih mjeseci ne mogu pokriti iznos potrošačke korpe. 

 I dok dužnosnici sebi povećavaju plaće, Bosna i Hercegovina je svrstana među zemlje s najnižom satnicom rada u odnosu na druge europske zemlje. Uz bijedne satnice, život u Bosni i Hercegovini je, kažu iz sindikata, postao je umjetnost preživljavanja. 

 

Da stvar za stanovnike BiH bude još tragičnija, od novih vlasti očekivali su se potezi koji će barem olakšati život, promijena poreznog sustava kako bi radnici imali veće plaće, očekivala se aktivnija borba s inflacijom, kao i neki put koji vodi u poboljšanje kvalitete života u BiH. 

Međutim, zasada od državne premijerke Borjane Krišto čujemo samo ‘da smo privrženi EU i NATO putu’. Jasno je da je taj segment jako važan, ali predjedateljica Vijeća ministara još nije objasnila na koji način će se država ‘obračunati’ s divljanjem cijena, povećanjem satnica, boljim radnim statusima itd. 

Rudari i inflacija 

  

Plaće radnika nisu dovoljne da pokriju ni trećinu potrošačke korpe koja u ovom trenutku iznosi više od 3.000 KM. O povećanju cijene satnice koja je tri i pol KM nitko i ne razmišlja, a ona je prema ocjenama svih sindikata – bijedna. 

 – Ovo zaista vrijeme preživljavanja. Rudar ide 300 metara pod zemlju i osam sati ostaje za strojem. Kada dođe kući, teško može doprinijeti obitelji, baviti se poljoprivredom i gubiti radnu spososbnost, i kući i na poslu. Ovo je težak momenat za rudare koji se tiče inflacije, rekao je predsjednik Samostalnog sindikata rudara Federacije BiH, Zijad Lacić. 

 Kada je odnos prema radnicima u zemlji u pitanju, država je odavno zakazala. I to je jasan pokazatelj sve većeg odliva radne snage u zapadno-europske zemlje čija cijena rada je za 300 posto veća nego u BiH. Već dvije godine sindikati se bore s institucijama vlasti u BiH da minimalna plaća bude tisuću maraka, iako više ni to ne bi bilo dovoljno za osnovne životne potrebe. 

 – Stanovišta smo da treba donijeti Zakon o minimalnoj plaći koja ne smije biti manja od tisuću maraka, a onda ćemo tijekom godine vršiti analize i povećavati najnižu plaću s troškovima života, navodi, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Tuzlanske županije, Fahrudin Šahović. 

 Rješenje, smatra, nije u preporuci poslodavaca, da se kao i prije nekoliko mjeseci radnicima podijeli samo vid pomoći od 1080 KM. 

 – Oko 20 posto ukupno uposlenih u Federaciji dobilo je tu pomoć, dok ju 80 posto radnika nije dobilo. Također, i ovaj prijedlog poslodavaca da to bude od 100 do 400 maraka, nije obveza, nego se kaže da poslodavac isplati ako može i koliko može. Smatramo da to nije dobro, dodaje. 

 Kako ostati normalan? 

  Baš kao što se i radnici nadaju povećanju plaća, tako i umirovljenici gledaju u povećanje mirovine. U Sindikatu umirovljenika kažu da im ljudi svakodnevno dolaze i traže pomoć, jer su ih institucije napravile socijalnim slučajevima. Predsjednik Muhamed Ramićističe da bi najniža mirovina trebala biti najmanje tisuću maraka. 

 – Oni mirovinu dižu isto i najmanjem i najvećem. Onaj tko je imao 2.400 KM mirovinu i sada kada mu je dao 15 posto povećanje, dobio je 350, 400 maraka. Onaj s najnižom je dobio 60 maraka povećanja. To su ogromne razlike, navodi Fahrudin Šahović iz sindikata. Razna poskupljenja i plaće koje su ravne umijeću preživljavanja i sve više utječu na mentalno zdravlje radnika. Sve je dovelo do sve prisutnijeg tihog otkaza među radničkom populacijom. To znači da radnici rade samo koliko moraju i nadaju se boljem životu izvan granica ove zemlje. 

 – Već dugo vlasti nemaju zadovoljštinu ni zadovoljene potrebe u životu, ni na poslu. Ustvari ranije smo imali tiho otkazivanje i neuključivanje u posao i pojedinačne slučajeve. Sada već možemo pričati o pamdemiji. I to je obrambeni mehanizam na stvari koje se događaju dugi niz godina. Dakle, radnik na poslu je neprimjećen. Od njega se samo očekuje da radi onako kako je netko zamislio, kaže predstavnica Svjetske zdravstvene organizacije Nurka Pranjić. 

 Veliki broj rudara iz naše zemlje danas odlazi na rad u Sloveniju, gdje su plaćeni trostruko više nego u matičnoj. Tamo im je osigurana hrana, za njih se grade zgrade u kojima će stanovati, a najvažnije im je, kažu, da su daleko više cijenjeni.

 preuzeto: dnevni. ba

Ako je vjerovati političarima, šta god da Schmidt uradi - vlasti neće biti

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt trebao bi nešto, što se tiče federalne vlasti, nametnuti nakon bajrama – 24., 25. ili 26. aprila. 

Tako bar kaže Dragan Čović, predsjednik HDZ-a. A o tome šta bi Schmidt trebao nametnuti svi imaju različito viđenje. 

Schmidt: Šta će odlučiti?

SDA je među prvima objavila da će prihvatiti odluku Schmidta ako ona bude trajna i da važi za sve naredne postizborne cikluse. Čak i ako to znači da će ih sad te izmjene poslati u opoziciju. Isti stav su iznijeli nakon toga predstavnici stranaka NES i SBiH. Za njih dolazi u obzir samo trajno rješenje. Svako drugo, kratkoročno, koje bi služilo samo tome da Osmorka i HDZ prave vlast, za njih ne dolazi u obzir. U tome oni, navodno, ne kane učestvovati. 

 Takav stav slijedi i SDP, a Elmedin Konaković je sinoć potvrdio da i za NiP vrijedi isto – nametnuta Vlada ne dolazi u obzir i neće učestvovati u njoj. 

Što se tiče Naše stranke, oni su imali nešto drugačiji stav – sve je bolje od toga da za kriminalnu nabavku osuđeni Fadil Novalić ostane još četiri godine premijer. Na kraju, lider HDZ-a Dragan Čović danas iznosi potpuno drugačiji stav. 

 Protiv su svi

  “Ako se neko igra s tim, ta rješenja mogu biti kratkoročna za odblokiranje procesa. Ako se želi bilo šta u izbornom zakonu mijenjati, još jednom ponavljam, hrvatskog člana Predsjedništva BiH moraju birati Hrvati, a slično je i u domovima naroda”, poručio je Čović. Dakle, ako će biti dugoročna rješenja onda ona, što se tiče Čovića, moraju sadržavati ono što on zove ‘legitimnim predstavljanjem’ u Predsjedništvu BiH. 

A protiv takvog sistema su svi – od stranaka Osmorke do SDA. 

Dakle, s obzirom na ovakve stavove lidera stranaka jedini logičan zaključak je da šta god da Schmidt uradi – Vlade FBiH neće biti. 

Ako nametne kratkoročno rješenje – u vlast neće NES, SBiH, SDP i NiP, a ni SDA. Ako ono bude dugoročno, a ne bude definiralo ‘legitimno predstavljanje’ – u vlast neće HDZ.

 raport.ba

Grad Zenica ignorisao godišnjicu formiranja Armije RBiH

Delegacija Stranke demokratske akcije je na spomen obilježju Kameni spavač u Zenici položila cvijeće i odala počast šehidima i poginulim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine, koja danas slavi 31. rođendan. 

Armija RBiH formirana je na današnji dan 1992. godine, odlukom Predsjedništva BiH na čelu sa rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem, kao odgovor na agresiju vojske bosanskih Srba i Srbije. 

Armija RBiH je branila domovinu, narod i najveće civilizacijske vrijednosti i zato moramo baštiniti tekovine odbrambeno oslobodilačkog rata te čuvati od zaborava nadljudski otpor koji smo pružili agresoru, pogotovo zbog mladih naraštaja. 

Danas slave svi koji vole domovinu Bosnu i Hercegovinu, jer je ovo jedan od najznačajnijih datuma u modernoj historiji naše zemlje, ali i poruka neprijateljima da su patriote uvijek spremne ustati u odbranu države i naroda. 

Slave patriote, ali ne i Grad Zenica na čelu sa Fuadom Kasumovićem, koji je potpuno ignorisao ovaj datum, zanemarujući da je Zenica bila jedna od najvažnijih vojnih tačaka odbrane BiH te da smo u toj borbi dali više od 900 šehida i poginulih boraca.

PRESS SDA ZENICA

Hasan Kreho: Poltronstvo i ubiranje politički poena na rudarima postalo je već viđeno licemjerstvo

Današnju vijest da je Gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović potpisao zaključak, kojim se odobravaju sredstva u iznosu od 91.300,00 KM na ime novčane pomoći Grada Zenica za 913 rudara kratko je prokomentarisao Hasan Kreho, građanski aktivista. 

"Zašto grad Zenica d.j.l. poklanja " VITRE " za ramazan iz budžeta za 2023", pita Kreho i dodaje kako je poltronstvo i ubiranje politički poena na rudarima postalo već viđeno licemjerstvo".

 Podsjetimo, nedavno su vijećnici parlamentarne većine u Gradskom vijeću Grada Zenica, koju čine Zenička inicijativa Kasumović Fuad, SDP – Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, Narod i pravda, Nezavisni blok i nezavisni kandidat – predstavnik nacionalnih manjina Osman Šuvalić, od gradonačelnika zahtijevali da razmotri mogućnost kako da se iz budžeta Grada izdvoji 100.000 KM za pomoć rudarima.

 

 " S obzirom da je Grad finansijski stabilan, kao i da su rudari građani ovog grada, uputio sam zahtjev RMU Zenica da Gradu Zenica dostavi spisak zaposlenih rudara, kako bi im isplatili jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od po 100 KM“, kazao je gradonačelnik Kasumović.

 

Natron-Hayat d.o.o. Maglaj među 10 kompanija u FBiH sa najvećom dobiti

Financijsko - informatička agencija FBiH (FIA) objavila je rezultate poslovanja privrednih društava  u FBiH za 2022. godinu u FBiH. 

Ovo je lista najvećih preduzeća  po dobiti, odnosno čistoj zaradi. Činjenica je da obe liste predvodi tuzlanski Bingo kao najuspješnija bh. kompanija.

Top 10 kompanija  sa najvećom dobiti u FBiH u 2022:

1. BINGO d.o.o. Tuzla – 117.125.912 KM

2. Sisecam soda Lukavac d.o.o. – 97.730.637 KM

3. Lager d.o.o. Posušje – 64.877.943 KM

4. Natron-Hayat d.o.o. Maglaj – 61.687.659 KM

5. Aluminij Industrija d.o.o. Mostar – 55.888.383 KM

6. BH Telecom D.D. Sarajevo – 54.993.361 KM

7. Premier World Sport d.o.o. Čitluk – 46.023.604 KM

8. Feal d.o.o. Široki Brijeg – 43.109.655 KM

9. Arcelormittal Zenica d.o.o. – 41.169.906 KM

10. Violeta d.o.o. Grude – 34.397.307 KM

Ukupno 10 najvećih privrednih društava lani su bili 10.352.223.251 KM.

Ukupni prihod svih privrednih društava u FBiH, iznosili su 67.982.500.24 KM, objavila je FIA.

Podsjetimo, Natron-Hayat iz Maglaja je zasigurno jedna od rijetkih kompanija iz realnog sektora, koja je postupila po preporuci Vlade Federacije BiH koja je sadržana u Uredbi za pomoć i pomogla svojim uposlenim, u vrijeme inflacije i rasta indeksa potrošačkih cijena tako što je svim svojim radnicima isplatila pomoć od po 1.080 KM pozvavši i druge kompanije, ukoliko su u mogućnosti, isplate pomoć radnicima i tako podignu moral radnicima za ostvarenje boljih poslovnih rezultata.