Zeničani negoduju na prisustvo zeničkog rukovodstva stranke Narodnog evropskog saveza (NES) na službenom predstavljanju Denisa Bećirovića

Stižu i prve reakcije na prisustvo zeničkog rukovodstva stranke Narodnog evropskog saveza (NES) na službenom predstavljanju Denisa Bećirovića kao zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Zeničani javno negoduju na saznanje da je NES podržao Denisa Bećirovića, osobito zbog činjenice da je na istom događaju Fuad Kasumović najavio Izetbegovićevu smjenu kao glavni cilj saveza.

Vezani tekst: Kasumović: glavni cilj smjeniti Bakira Izetbegovića

Jedan od njih, na Facebook profilu Rame Isaka pita: "volio bi da čujem od vas, otkud vaša stranka medju 7 stranaka koje su se urotile protiv SDA ? Udružili ste se sa dezerterima i pobjeglicama, sa onima koji se klanjaju Titinom grobu itd itd.da ne nabrajam dalje, jer mislim da vi to bolje znate. Nije mi jasno kako to ide selam i drugovi i drugarice. I to isti oni drugovi i drugarice koji su u Zenici javno govorili, došli smo da obrijemo brade i skinemo nikabe. Brijali bi brade ljudima koji su se borili za ovu državu, dok su oni dezertirali i bježali kroz sarajevske tunele. VI SA NJIMA???

Isak odgovara:

 "Naš ideološki pristup u politici je potpuno različit od aktuelnog gradonačelnika.

I budite sigurni da nikada ne možemo biti tamo gdje se on nalazi, niti možemo biti dio bilo kakve vlasti u kojoj se pojavljuje njegovo ime.

Jednostavno rečeno politika je vještina mogućeg, ali sa Fudom ne postoji nikakva mogućnost da se gradi bilo kakva politička priča, a da ne govorimo o sudjelovanju u vlasti sa ovakvom vrstom ljudi.

Mi čvrsto ostajemo na principu jedinstvene Bosne i Hercegovine, ekonomskog razvoja i stvaranja uslova za bolji život građana na principima istine i pravde", zaključuje Isak.

Dženan Skelić: KO SI TI...?

Kroz neku maglu, nazirem tvoju siluetu, kako prepisuje od drugih na testovima kroz osnovnu i srednju školu, kako se služi «đonovima» i došaptavanjima, kako se prenemaže, moljaka i plače, ne bi li izvukao barem ocjenu više. Uvijek si imao neku izliku, opravdanje, ubogu facu iscijeđenog paćenika, kojem je sevap udijeliti dvojku, pa kad se može i koju ocjenu gore, ne bi li ga se motiviralo i potaklo na napor više.

Prisjećam se, kako se prikradaš, pa iz sjene gledaš naše treninge, a onda nespretno pokušavaš, da imitiraš poluupamćene pokrete! Kako prepričavaš naše «šatre» i dogodovštine kao svoje, kombinuješ ih, stvarajući svima očitu bajku, koju pokušavaš prodati mlađoj raji!

Ti si onaj dečko, kojeg smo redovno ubacivali u mašinu, pa ga ispirali na centrifugu, a on bio sretan što učestvuje u razgovoru, pa makar mu ništa nije jasno!

Ponekad si bio koristan, da te se zavrti, kao džokera u šemi, kao smora od kojeg ćemo spasiti djevojku, koja nam se iz daleka sviđa! Ta eventualna korisnost je bila iznimno prijeteća, pa time i neprivlačna, zbog tvoje ljepljivosti, ustrajnosti, da se poput krpelja zakačiš, već pri prvom bliskom kontaktu!

Bio si dobar i za donošenje lopte, za slanje po cigare, ili žicanje para, ali se rijetko ko usuđivao, da te pusti, kroz tu simbiozu, dovoljno blizu, u strahu od tvojih parazitskih sklonosti. To žicanje, tu vještinu sakupljanja i trošenja tuđih materijalnih dobara, usavršio si još tada, a do savršenstva doveo kroz svoju političku karijeru! Korisnim se pokazao i tvoj nedostatak srama pri krađi tuđih biografskih jedinica, tuđe intelektualne svojine i falsifikovanja povjesnih činjenica!

Sposobnost, da vjeruješ u vlastitu bitnost i pored nedostatnih fakata, koji bi je potkrijepili, dala ti je krila u tvom javnom usponu, pa si se Gebelovski držao postulata, da je istina ono što se dovoljno često, kao istina prezentira.

Ta brzina širenja u tuđem životnom prostoru, koju si iskazivao svaki put, kada bi ti se ukazala prilika, posebno je došla do izražaja, kada su te naivno pustili, po prvi puta, u državne institucije, računajući na to, da kao pojedinac ne možeš nanijeti veliku štetu. Nisu računali sa tim da si ti uvijek Trojanski konj, koji otvara potajice vrata za prodor drugima poput sebe, onim TVOJIMA, anamo tebi srodnima, krvnom lozom ili tazbinom ili demografskim porijeklom, pa si iz svih i znanih i neznanih vukojebina, dovukao svoje zeme, rođake i rodice i njihove potmke u 5 koljena!

Kako smo gledali na viruse sa visine i sa evolucijskim prezirom, tako smo i tebe podcijenili, zanemarujući, sirovu moć destrukcije u zadovoljenju nezaježljivih apetita, snagu primitvnog nagona za trajnim podmirivanjem potreba, protkanog parazitskom pohlepom, kojoj simbioza, u kojoj preživljava domaćin, nije prihvatljiva, već halapljivo uzima sve, ubijajući izvor na kojem egzistira, nesvjesna vlastitog nestanka u toj Pirovoj pobjedi, fatalnom procesu zadobijanja apsolutne dominacije i moći, po cijenu obostranog nestanka!

Sjećam se, kako su te delikventna djeca zlostavljala, a ti si iznalazio načina da ih podmiriš, da ih potkupiš sitnicama. Do dana današnjeg ih kupuješ za jeftine pare, a sada oni, za tvoj interes, razbijaju tuđe arkade, lome noseve, upucavaju koljena i oduzimaju mir i osjećaj sigurnosti, običnom čovjeku!

Služio si se tračevima i izmišljotinama, vješto glumio žrtvu, kako bi zadobio pažnju odraslih, sticao njihovo povjerenje dodvoravajući se, prijavljujući drugu djecu, drukajući nastavnicima, roditeljima, komšijama. Govorili su da si tužibaba i da je to ružno, ali su cijenili tvoju servilnost i znali su da ti se mogu obratiti, kad treba saznati nešto, razotkriti dječije male laži, ili preduhitriti dječiju sitnu prevaru. Tako si postao sakupljač tajni, arhivar tuđih nepodobština, koje su ti priskrbljivale moć nad drugima. Trgovao si tajnama, tada za mirisne, šarene gumice, a danas za pozicije, usluge i pritiske! Uvijek si se dodvoravao jakima i zlorabio slabe.

Teško te ne prepoznati, jer i danas kao i tada imaš hiljadu lica i stotine lažnih osmijeha. Još uvijek si rob nespretnih manira i loših navika, sklon glupim šalama i još glupljim «mudrostima», neprimjerenim aluzijama, lošim alegorijama i neumjesnim anegdotama. Tvoja želja za dokazivanjem jednako je propraćena gafovima, nebuloznim izjavama, koje bi rado pravdao lapsusima, dokazujući, da ti ni priroda značenja laspusa, nije bliska! Tvoj neukus u oblačenju, opšti nedostatak estetike, kao i apsolutna neprirodnost u odabiru boja i nijansi, ostali su do danas tvoj zaštitini znak. Još uvijek ne znaš zakopčati dugmad na sakou, rukavu ili košulji, koristiš đepić na neprikladan način i brišeš se ukrasnom maramicom! Teško te ne prepoznati, pa ipak si nas uspio, po ko zna koji put prevariti!

Tada smo te žalili, a sada žalimo sebe! Tada nam se činilo da smo možda nepravedni prema tebi, jer te izbjegavamo, jer ti se ponekad izrugujemo, jer nam nisi drag, a sada nam je žao, što te nismo stukli do smrti, dok si još bio «mal»!

Fuad Kasumović: glavni cilj smjeniti Bakira Izetbegovića

Fuad Kasumović, gradonačelnik Zenice i predsjednik Bh. inicijative, na predstavljanju Denisa Bećirovića kao kandidata za člana Predsjedništva, kazao je da će podnijeti ostavku na funkciju gradonačelnika ako Bećirović ne pobijedi. 

– Presretan sam i zadovoljan što smo se uspjeli dogovoriti da Denis Bećirović bude naš zajednički kandidat. Glavni je cilj samoproglašenog bega Izetbegovića koji se bori navodno za državu, a čini da zapad na nas gleda kao na radikalce, konačno smijenimo. Ubjeđen sam u pobjedu, i ako to ne bude tako podnijet ću ostavku na svoju poziciju gradonačelnika Zenice, kazao je Fuad Kasumović Bosanskohercegovačke inicijative.

Dženan Skelić: Zakon o porijeklu imovine

Taj zakon podrazumijeva, da poreske službe utvrde kako imovinsko stanje osobe ili organizacije prelazi moguću vrijednost izvedenu iz odnosa prihoda i rashoda, nakon čega je osoba ili organizacija dužna da dokaže legalno porijeklo te imovine, a ako to nije u stanju slijedi oduzimanje dvije trećine te imovine nedokazanog porijekla, odnosno ukoliko se utvrdi porijeklo tog viška iz krivičnog djela, oduzima se kompletna imovine i pokreće mjera krivične odgovornosti. Republika Srpska je početkom ove godine napokon donijela zakon pod formulacijom «Zakon o utvrđivanju porijekla imovine i posebnom porezu na imovinu Republike srpske» ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 15/22 od 03.03.2022), koji stupa na snagu godinu dana od donošenja, dakle tek u martu 2023. godine. U Federaciji BiH zakona još nema, «a kad će, ne zna se»!

U «većem» entitetu ima zakon koji pokriva imovinu stečenu krivičnim djelom, ali on podrazumijeva najprije utvrđivanje postojanja krivičnog djela, pa potom protupravne stečevine.

Ko bi i zbog čega opstruirao, razvlačio decenijama donošenje ovako važnog zakona?

Logičan odgovor glasi, da to mora da je pojedinac ili skupina, koja je protupravno stekla korist, odnosno nije u stanju, da prikaže legalne tokove imovinske dobiti, ili pak pojedinci ili grupe nedonošenjem tog zakona štite interese drugih, sa kojima imaju bliske odnose ili su im podređeni u bilo kojem smislu te riječi.

Bitna razlika između zakona o imovini stečenoj krivičnim djelom i zakona o porijeklu imovine ogleda se dakle u tome da prvi zakon podrazumijeva rad tužilaštva po osnovu indicije ili prijave, koja baca osnovanu sumnju na počinjenje krivičnog djela, dok drugi zakon podrazumijeva kontinuirani rad poreskih službenika na propitivanju odnosa prijavljene (te otkrivanje neprijavljene) imovine i prijavljenih prihoda, te na osnovu njih, plaćenih poreza, te nagomilanih viškova, odnosno mogućnosti njihovog porijekla u legitimnim tokovima dobiti jedinke ili organizacije. Jasno je da Zakon o porijeklu imovine predstavlja aktivan i kontinuiran nadzor i  istragu o tokovima novca, kao i akumulirane imovine građana.

Prvi počiva na sporadičnim istragama, a drugi na kontinuiranom nadzoru.

Nemamo zakona o porijeklu imovine, ali imamo o protupravnom sticanju imovine iz krivičnog djela, te nam ne preostaje drugo nego da ono što imamo gledamo da iskoristimo najbolje što možemo.

Savjesni i odgovorni građani, civiliziranog društva, smatrali bi svojom obavezom, da javno ili tajno (anonimno) izvrše prijave tužilaštvima o imovini za koju imaju sumnju ili nedvojbeno znaju da nije mogla nastati legalnim i legitimnim putem, ali građani BiH društva su nažalost daleko od tog ideala. Zamislite, kada bi tužilaštva zatrpali anonimnim prijavama sa preciznim podacima o «sumnjivim licima», koja evidnetno nikada nisu imala ozbilja primanja prikladna svojoj imovini, ili nisu čak nikada ni radila, a posjeduju poslovne prostore, stambene jedinice, skupocjena vozila i slično. Naravno, da se može ponoviti konstatacija o strašnoj istini, koja kaže, da sve te sumnje, koje bi mi iznijeli, istražni organi također imaju, ali ništa ne poduzimaju. Istina je to, ali je istina i da ne bi imali izbora, nego da krenu istraživati, ukoliko bi ih mi zatrpavali prijavama, jer bi takvi incedenti koji postaju praksa, veoma brzo zaintrigirali i medije, te bi to postalo pitanje društvene odgovornosti i zahtjeva očitovanja i izvještavanja široke javnosti o pokretanju i sprovođenju istražnih radnji.

Zamislite, šta bi se desilo, kada bi tužilaštvo zatrpali podacima o imovini nejasnog porijekla, neusklađenog sa primanjima, pojedinih ljekara, sudija, tužilaca, policijskih i tržišnih inspektora, političara, dilera, «reketaša» i silnih drugih, čiji kriminal je uništio 30 godina naše mladosti, na kojoj su oni uživali u filmskoj stvarnosti, koju im je naša šutnja omogućila.

Zamislite, šta bi se desilo, kada bi bili sa svojim insistiranjima uporniji od javašluka i nerada policije i tužilaštva! Mislite li, da bi istražni i sudski organi imali hrabrosti, praviti se ludi, kada bi osjetili, da je javnost složna i dosljedna u svojoj isključivosti i istrajavanju na dosezanju pravde i sankcioniranju kriminala i lopovluka svih vrsta?

Kao legalista vjerujem u to da su institucije onakve, kakvima ih građani ustroje svojim moralnim i vrijednosnim principima, odnosno stepenom insistiranja na njima i njihovom poštivanju! Svaki sistem se oblikuje u skladu sa pritiskom koji se nad njim vrši. Kada je pritisak javnog mijenja, pritisak zajednice dovoljno jak i neumoljiv, nema tog pojedinca niti grupe, koja će se usuditi na odstupanje od utvrđene norme, a i ako se pojavi, zasigurno je sankcija tako zastrašujuća i dosljedna, da djeluje kao preventivni faktor spram potencijalnih drugih počinioca. Sankcija kao prevencija, temelj je utvrđivanja i održavanja društvene norme i stepena mogućeg variranja u odnosu na nju.

Često se susrećemo sa time, da su građani deprimirani, apatični, pri čemu kao razloge tog takvog stanja često navode beznađe, besperspektivnost i nepravdu, koja ih okružuje, mada je očito, kako mi građani ništa ne poduzimamo da to stanje promjenimo. Nema naše aktivne uloge u krojenju naše sudbine, niti usmjeravanju društvenih kretanja. Nema spremnosti, da se poduzme nešto, poput tako banalne stvari, da kupiš papir, kovertu i markicu, napišeš prijavu o višku imovine za koju nema porijekla, naznačiš da sumnjaš na nelegalno a možda i kriminalno porijeklo te imovine tog sumljivog lica, navedeš imovinu i zamoliš kao zabrinuti anonimni građanin da se država pobrine za propitivanje tih sumlji.

Tako lako, a haman tako teško!

Promjenu možda upravo pokreneš ti! Napiši anonimnu prijavu i pošalji na tužilaštvo, a nek nadležni stisne, pa nek ništa ne uradi! Snaga našeg pritiska ogledat će se u broju i preciznosti prijava!

Reagovali iz SDA Zenica: Fuada Kasumovića obavezno podvrgnuti psihijatrijskom vještačenju

Gradski odbor Stranke demokratske akcije Zenica razmišlja da zatraži psihijatrijsko vještačenje gradonačelnika Fuada Kasumovića, jer svim svojim potezima pokazuje da se radi o psihički nestabilnoj osobi, kakva ne može biti na čelu našeg grada.

Pokazao je to i danas najavivši da će Gradskom vijeću predložiti da se predsjednik SDA BiH i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Bakir Izetbegović proglasi nepoželjnom osobom u Zenici.

Sve je više očigledno da odluke kojima određuje sudbinu grada i građana donosi osoba upitnih mentalnih sposobnosti, jer svakim svojim potezom od Zenice pravi grad slučaj i stvara atmosferu koja nije dobra ni za grad ni građane.

Uništio je sport, privredu, gradske simbole i dugo stvarani pozitivni imidž Zenice, a sve radi ogromne frustracije i neostvarenih ličnih ambicija i želja u SDA.

Ne zaboravimo da je u Nadzorni odbor RTV Zenica imenovao osobu koja podržava negiranje genocida, da je planirao svoju prvu posjetu Drašku Stanivukoviću, gradonačelniku Banja Luke, da je spomen obilježja naše herojske odbrane nazivao budalaštinom te da nije dozvolio da se most u Zenici nazove "Most žrtava genocida u Srebrenici".

Postavlja se pitanje kako Kasumović nikada nije predložio da se osude napadi na Bosnu i Hercegovinu, da se neprijatelji ove države proglase nepoželjnim u našem gradu.

Sve je jasnije za čije interese i za koga ustvari radi Kasumović.

Obrušiti se na državnika i lidera kakav je Bakir Izetbegović, a zarad novinskog naslova i lične promocije, može uraditi samo osoba zlih namjera koja se, tobože, skriva iza patriotizma i borbe za prava građana.

Časni borci Armije dobro znaju ratni i poratni put Fuada Kasumovića. A znamo i mi!

                                  SDA Zenica

Kasumović planira predložiti da Bakir Izetbegović bude nepoželjan u Zenici

Gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović danas je kazao da se danima razmišlja da vijeće donese odluku i proglasi Bakira Izetbegovića nepoželjnim u Zenici.

Kasumović je prilikom današnjeg događaja polaganja kamena temeljca za najveći jarbol i zastavu u BiH u selu Gradišće kod Zenice kazao da je revizija prodana Vučiću te da je prodan i bh. ponos.

"Ponizio je nas borce. Fuad Kasumović je sam došao, silu i kriminalce pobijedio u ovom gradu. Nisu se oni borili za ovo, mi smo. Prodali su naš ponos prikrivanjem revizije i to je sraman čin. U četvrtak je Gradsko vijeće i razmišljam da vijeće donese odluku da taj koji je ponizio mene i sve borce, da ga proglasim nepoželjnom osobom u Zenici", kazao je Kasumović.

Preuzeto sa portala klix.ba

Fuada Kasumovića pozvao sud na izjašnjenje o krivnji, on se obrušio na tužilaštvo

Kako je javnosti već poznato, u Kantonalnom sudu u Zenici za 18.maj zakazano je ročište o izjašnjenju o krivnji Fuada Kasumovića. U navedenom predmetu prvooptuženi je gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović, te još deset njegovih saradnika.
Optužnicom Tužilaštva ZDK osumnjičeni se terete da su počinili više krivičnih djela i to: udruživanje radi činjenja krivičnih djela, Zloupotreba položaja ili ovlaštenja, Prouzrokovanje stečaja, Krivotvorenje službene isprave i Nesavjestan rad u službi.

Rezignirani, gradonačelnik Kasumović danas je objavio sudski poziv, a potom se obrušio na tužilaštvo nazivajući zakazano ročište "nekakvim".

"Da je politika iznad pravosuđa, odnosno da je pravosuđe u službi politike nažalost najbolja su potvrda potezi Tužilaštva ZDK.
Cijenjeni sugrađani, dragi prijatelji, sramno je i po bh. društvo poražavajuće da Tužilaštvo nastavlja praksu od prije četiri – pet mjeseci.
Naime, i tada su me preko medija pod kontrolom SDA i njihovih botova na društvenim mrežama obavještavali da će me uhapsiti. Pravosudni organi i sada su svjesno dozvolili da SDA mediji manipulišu njima i građanima. Proteklih dana kvazi novinari i stranački megafoni u službi mafije utrkuju se kako bi ovdašnjoj javnosti senzacionalistički plasirali loš uradak svoje zle kuhinje.  A taj poziv, za nekakvo ročište, službeno sam dobio tek danas, 48 sati prije njegovog održavanja", stoji između ostalog u Kasumovićevom obraćanju javnosti.

Dalje Kasumović navodi da je optužnica montirana i uvjerava javnost da su optužnicu poništili viši organi navodeći Federalno Ministarstvo finansija, Agenciju za vrijednosne papire i ostale iako suđenje nije ni počelo kao ni izjašnjavanje o krivnji po navedenoj optužnici.

Kompletno obraćanje gradonačelnika možete pročitati na njegovom Facebook profilu koji se nalazi na slijedećoj adresi:https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=pfbid02hm8Gn8XA6RwtNwYHsLENVPXTCabSz3Zpe1V7BgbnKJq7z2DgzDKF47htV9DjHRayl&id=100044536475220

Svoj 93. rođendan Osnovna škola "Mak Dizdar" dočekala u novom ruhu

U Osnovnoj školi "Mak Dizdar" u Zenici, na svečanosti povodom Dana škole, ozvaničen je završetak projekta utopljavanja školske zgrade za koji je Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona u proteklih godinu dana izdvojilo 950.000 KM.

Svoj 93. rođendan škola je dočekala u novom ruhu – sa novom fasadom, stolarijom i krovom, rekonstruisanim instalacijama grijanja te energetski efikasnom rasvjetom.

Resorni ministar Spahija Kozlić rekao je da je ovo treća škola u Zenici u kojoj je završena rekonstrukcija u okviru programa "Energetska efikasnost u BiH", a bila je i među prvim školama koje su dobile produženi boravak za učenike.

-Ministarstvo će i dalje ulagati u ovu školu, a naredna ulaganja će, prije svega, biti usmjerena na rekonstrukciju mokrih čvorova, fiskulturne sale i sportskih školskih terena – kazao je ministar Kozlić.

Najavio je da je do iduće školske godine planiran završetak radova na svim školama i fakultetima Univerziteta u Zenici koji su obuhvaćeni projektom "Energetska efikasnost u BiH" koji finansira Vlada Zeničko-dobojskog kantona iz kredita Svjetske banke vrijednog 11 miliona KM, kao i drugih investicija koje se realiziraju sa međunarodnim partnerima.

Naveo je da je do sada u okviru ove jedne od najvećih investicija kantonalne Vlade u infrastrukturu obrazovanja završena rekonstrukcija 20 zgrada škola i fakulteta, a tokom ljeta očekuje se završetak radova na preostalim školama.

Press služba ZDK

Zeničani u Neumu razmatrali problematiku Zakona o radu, Zakona o porezu na dohodak, Zakona o doprinosima.....

 

U okviru Projekta „Unapređenje zakonodavnog okvira za integrisanje dualno organizovanog stručnog obrazovanja na području Zeničko-dobojskog kantona“, kojeg implementira Privredna komora Zeničko-dobojskog kantona u saradnji sa Ministarstvom za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona i ostalim akterima, uz finansijsku podršku njemačke organizacije Zusammenarbeit GIZ, realiziraju se i aktivnosti Međusektorske radne grupe Zeničko-dobojskog kantona.

S tim u vezi, u Neumu, 11.05.2022 i 12.05.2022. godine, održan je VI sastanak Međusektorske radne grupe Zeničko- dobojskog kantona.

Sastanku su prisustvovali Premijer Zeničko-dobojskog kantona, Ministar Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona sa saradnicima, Ministrica Ministarstva za rad i socijalnu politiku Zeničko-dobojskog kantona sa saradnicima, predstavnica Ministarstva privrede, predstavnica Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona, predstavnica Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, predstavnica Porezne uprave Zenica, predstavnica Porezne uprave Sarajevo, predstavnici kompanija: Tisa-Komerc doo Žepče, Ena tex doo Zavidovići, predstavnici škola: Mješovita srednja škola Zavidovići i Mješovita srednja škola Zenica, predstavnici GIZ-a i Privredne komore Zeničko-dobojskog kantona.

Na sastanku su članovima Međusektorske radne grupe Zeničko-dobojskog kantona predstavljeni dosadašnji zaključci, preduzeti koraci i konkretni prijedlozi rada podgrupa Međusektorske radne grupe Zeničko-dobojskog kantona koje su razmatrale problematiku Zakona o radu FBiH, Zakona o porezu na dohodak FBIH,  Zakona o doprinosim FBiH, pitanja zaštite učenika tokom izvođenja praktične nastave, evidencije učenika i zdravstvenog (sanitarnog) nadzora, a sve sa aspekta srednjeg stručnog obrazovanja.

Doneseni su zaključci i definisani naredni koraci djelovanje rada Međusektorske radne grupe Zeničko-dobojskog kantona, uz napomenu da je Međusektorska radna grupa Zeničko- dobojskog kantona primjer dobre prakse i u Bosni i Hercegovini i regionu.

Zahvaljujući finansijskoj i tehničkoj pomoći njemačke organizacije GIZ, planirano je formiranje Međukantonalne fokus grupe, kako bi zajedničkim djelovanjem kreirali inicijative i iste uputili prema federalnim nivoima vlasti u cilju unapređenja zakonodavnog okvira srednjeg stručnog obrazovanja, te, u konačnici, doprinijeli uspostavljanju mehanizama neophodnih za sistemska rješenja navedene oblasti. 

Međusektorska radna grupa će nastaviti i u narednom periodu, i dalje, kontinuirano, raditi na unapređenju zakonodavnog okvira u cilju pronalaženja mehanizma za sistemska rješenja u oblasti srednjeg stručnog obrazovanja.

Održan mirni protest u Zenici: “Vratimo Grad Zenicu građanima!”

„Svi zajedno svjedočimo jednom urbanističkom neredu u gradu Zenici, kojem često dajemo naziv „Urbicid““, navodi se, između ostalog, u saopštenju za javnost, objavljenom nakon današnjeg protestnog skupa u Zenici, organizovanog od strane neformalnih grupa građana „Pokret za preokret“ i „Čuvari Zenice“. 

Mirni protest imao je za cilj iskazivanje nezadovoljstva urbanističkom slikom i stanjem grada Zenice a četiri glavna zahtjeva koje su građan iznijeli su:

1. Stavljanje van snage nezakonitih Nacrta Regulacionih planova “Trg Alije Izetbegovića”, “Kamberovića ravan i padina” i “Crkvice”.
2. Poništavanje nezakonito usvojenih Regulacionih planova “Trg rudara” i “Centar II”.
3. Pokretanje inicijative za izmjenu Prostornog plana Grada Zenica u smislu preispitivanja opravdanosti izgradnje 7 hidrocentrala na području grada (Janjići, Drivuša, Bojin Vir, Hotel Internacional, Vraca, Vranduk, Kovanići).
4. Proglašavanje javnog interesa nad Poslovnom zonom “Zenica-Jug”

U nastavku pogledajte video televizije N1: IZVJEŠĆE SA PROTESTA U ZENICI KOJE NIJE SNIMILA TELEVIZIJA ZENICA: 

Sve što se u Zenici gradi, poručuju, nelegalno je jer Grad Zenica nema Urbanistički plan. 

Fuad Kasumović negira i ovo okupljanje vidi kao političko, odnosno, predizborno i jasno poručuje – ne pitate se, ništa nije ilegalno❗

Počinje suđenje Fuadu Kasumoviću

U Kantonalnom sudu u Zenici za 18.maj zakazano je ročište o izjašnjenju o krivnji optuženih u predmetu javnosti poznatom kao “Zenicatrans”, potvrđeno je za BHRT u ovoj pravosudnoj instituciji. 

U navedenom predmetu prvooptuženi je gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović, te još deset njegovih saradnika. 

Optužnicom Tužilaštva ZDK osumnjičeni se terete da su počinili više krivičnih djela i to: udruživanje radi činjenja krivičnih djela, Zloupotreba položaja ili ovlaštenja, Prouzrokovanje stečaja, Krivotvorenje službene isprave i Nesavjestan rad u službi. 

Osim Kasumovića, u Kantonalnom sudu u Zenici o krivnji će se izjasniti Vahdet Drino, Besim Husaković, Zlatko Osmanović, Almira Baručija Kapidžić, Asmir Mašić, Edin Mehić, Mesud Ormanović, Amel Krivdić, Abdulah Kratina i Amela Đozo.

Izvor: BHRT (S. T.)

Dženan Skelić: Javni službenik pod krstom

 Trudim se da stanem u te tuđe cipele, da se presvućem na tren u kožu drugog.

Čovjek je biće sposobno za refleksiju, sposobno da zamisli postojanje druge perpsektive, pozicije drugog. Sposoban je zahvaljujući refleksiji, da dohvati činjenicu o postojanju razlike između svoje svijesti i svijesti drugog, razlike i suprotstavljenosti, između svojih iskustava i na njima temeljenih razumijevanja i tumačenja stvarnosti i onih koje je formirao neko drugi. Čovjek je sposoban, kao vrsta za te uzvišene uvide i komparaciju na osnovu njih i umanjivanje te razlike na osnovu razumijevanja, ali to ne znači, da tu sposobnost koristi. Tako mi, večinu svog postojanja nikada nismo posegnuli za tim savršenim alatom, koji čovjeka približava Apsolutnom Drugom. Večina nas, uvijek polazi iz svoje pozicije i ostaje u njoj, te rigidnom perspektivom, egocentrično ustrajava na isključivosti, JA slike svijeta.

Čovjek je biće sposobno za empatiju, izuzev onih rijetkih, što se rađaju sa defektom u tom području, ali ta sposobnost da suosjeća ne znači da će zbilja suosjećati i da će taj proces funkcionisati u svojoj sveukupnosti. Empatija je koncept, koji tako često susrećemo u suvremenom društvu, kao svehvaljen i svepreporućiv recept za uklanjanje svih zala mikro i makro zajednice ljudi. Koncept iz kojega proizilazi univerzalna moralna konstanta principa; „Ne čini drugome ono, što ne bi želio, da drugi tebi čine!“. No ta „moćna“ empatija, kakvom je se prikazuje, detaljnije analizirana, otkriva se kao prevara. Naime, čovjek je sposoban za suosjećanje, ali samo sa onim sa kime osjeća bliskost, sa kime dijeli prostor značenja, srodnosti, pripadnosti. Stoga, uglavnom nema empatije u večini europske, bjelačke. krišćanske populacije, za ubijenu semitsku, muslimansku djecu Palestine, niti empatije arapskih bogatih muslimana, za siromašnu, progonjenu i ubijenu braću, muslimane, diljem svijeta. Nema suosjećanja, u večini slučajeva, kod bjelaca, za pretučene crnce, niti obratno. Za empatiju treba minimum osjećaja, da pripadamo istom imenitelju!

Tako, kad realitetom negativne povratne informacije iz stvarnog života eliminišemo uvide, što proizilaze iz moći refleksije i empatije, pa prihvatimo činjenicu, koja se svodi na to da prosječan čovjek uvijek polazi od sebe i uglavnom ima razumijevanja i suosjećanja samo za sebe, onda nije čudo, što nam svakodnevnica vrvi nedostatkom osjećaja, za to, kako se osjeća onaj „drugi“, kad mu svojim govorom, pozdravom, odjevanjem, nakitom ili ponašanjem i držanjem, šaljemo poruku da se nalazi u okruženju kojem ne pripada prema svom svjetonazoru, religijskoj, nacionalnoj ili ideološkoj pripadnosti. Neki će reći, kako liberalna društva, a mi valjda slijedimo viziju budućeg potpadanja u okvire takvog društvenog funkcioniranja, ostavljaju slobodnim prostor pripadanja, tolerirajući svaku od „drugojačiosti“, sve dok ona ne ugrožava druge. Tačno je, da liberalna demokracija, tolerira i prihvata sve manifestne i potencijalne posebnosti ljudskog priklanjanja i nepriklanjanja kolektivitetima, ali istovremeno zadržava obavezu, da se niti jednom od njih ne približava, odnosno da se ne poistovjećuje sa njima, ostajući neutralnom, kako bi svi imali u njoj svoje mjesto pripadanja, društvenom identitetu! Stoga, to društvo za sve, mora biti neutralno po pitanju bilo kakvih nosilaca značenja, koji bi ukazivali na ideološku, ili neku drugu, pripadnost kolektivitetu.

Bilo kakvo eksponiranje simbola pripadanja, jednoj zajednici suprotstavljenoj drugoj, posebno je opasno za rovita društva poput našeg, koje je ne tako davno (možda hronološki davno, ali nedavno u svijesti i emocionalnom sjećanju populacije), izašlo iz perioda krvavih sukoba označenih tim kolektivističkim imeniteljima razlika. Uvijek je, pri tome, najranjivija, kroz pojavu tih simbola, ona ljudska skupina, koja je u očitoj manjini, daleko od pozicija moći. Za osjećaj ugroženosti pritiskom, koje označitelji kolektiviteta vrše na druge, koji tim kolektivitetima ne pripadaju, ne možemo pitati one, koji su u večini, već isključivo one u manjini. Tako, za bošnjačke osjećaje tereta „nepripadanja“, moramo pitati banjalučke, dobojske, zvorničke Bošnjake, za srpske osjećaje, zeničke i sarajevske Srbe, a za hrvatske osjećaje sarajevske, bugojanske i zeničke Hrvate! Na žalost, mi ih ne pitamo, već u njihovo ime svjedočimo, a kada sami progovore, njihove osjećaje negiramo i niveliramo.

Kao dobar primjer poslužit će susret sa činovnikom u jednom pedagoškom zavodu u Republici srpskoj. Direktor tog zavoda me primi na razgovor, a ja ne mogu da skinem pogled sa ogromnog krsta na njegovim prsima, niti da se otmem dojmu, da se nalazim negdje gdje mi nije mjesto, mada je to javna ustanova, u službi svih građana. Osjećao sam se užasno neprijatno. Pomislih, da se sigurno, još ružnije, osjećaju djeca bošnjačke nacionalsnosti i njihovi roditelji, povratnici, kad se susretnu sa direktorom zavoda, koji kordinira javnom politikom u sektoru obrazovanja obaveznog za sve, sa obavezom za sve! Možda će neko reći, da sam primitivan i zaostao, te kako sam ja nacionalista, kojem smetaju simboli drugih, ali činjenica je da sam se ja tako osjećao, a tu činjenicu bi, oni u večini trebali prihvatiti i poštovati. Nije u redu, da neko ko je na javnoj poziciji, namjenjenoj služenju interesima i potrebama svih građana, bude označen simbolom, koji potencira razliku, jer to šalje poruku da nama Bošnjacima tu nije mjesto, da nismo u svome i među svojima.

„Ono đubre pak od Kljujića, ne bavi se time, već mu smeta „naša“ fina, kulturna i čestita bula, na mjestu ministrice obrazovanja!“

Ništa od obećanog mosta u Blatuši

Ko nije očekivao da će se most graditi nije se ni iznenadio. Dakle, prema staroj narodnoj izreci "obećanja ludom radovanja", pametni nisu ni očekivali. Nažalost, mnogo je više onih koji su se ipak radovali.

 Koliko li smo se samo puta uvjerili da sve obećano nije učinjeno. Počevši od Riječnog kvarta koji je trebao obezbjediti hiljade radnih mjesta, aqua parka, žičare za Smetove i sličnih ubleha koje nam prodaje pet godina. Danas saznajemo da nema ništa ni od obećanog mosta u Blatuši čija izgradnja je prema riječima gradonačelnika trebala početi ove godine.
"Ove godine, također, planiramo da se završi projekt izgradnje mosta u Blatuši. Želja nam je spojiti dvije obale rijeke Bosne kako bi donekle smanjili saobraćajne gužve koje se u pojedinim vremenskim intervalima stvaraju u gradu", izjavio je Kasumović u intervjuu za  Našu riječ" povodom 20. marta.  obilježavanja 585. rođendana Zenice.
Međutim, prema informacijama Emine Tufekčić, gradske vijećnice od toga nema ništa.

"U budžetu za 2022. godinu koji je usvojen krajem mjeseca januara predviđeno je 500 000 KM za izgradnju mosta preko rijeke Bosne u Blatuši.
Nakon 3 mjeseca gradonačelnik donosi Zaključak da se sredstva sa ovog ekonomskog koda prebace na ekonomski kod Rekonstrukcija i investiciono održavanje putne mreže. Ipak je izborno-asfaltna godina u pitanju" zaključuje Emina Tufekčić, vijećnica  Gradskog vijeća Zenica.

Dženan Skelić: Kako dobre uvijek za*ebu

Pred svake izbore učini se kako se sprema neka oluja, nagovještaj promjene, al to samo nebo neiskusne prevari. Prevari sve češće i bolnije i one za razumnu analizu odveć željne kiše, nakon duge, preduge suše, žedne tračka normalnosti u tmini ludila, što pritišće i mori njihovu egzistencijalnu zbilju, već decenijama, one kojima je ta nada jedini razlog neodustajanja. Sve je manje tih što ne odustaju. Hiljade su odustale od života, dižući ruku na sebe, a ponekad u tom bezumlju očaja i na svoje najdraže. Stotine hiljada su odustali od čekanja i otišli negdje drugo, gdje su redovi za njihovu uspješnicu kraći, a šanse poentiranja izvjesnije! Milion nas je, što smo odustali od pokušaja, odustali od nade, pa sjedimo i čekamo, da namjesto ovog ludila, naši životi prođu. Puno je više odustalih, od onih koji istrajavaju, a ti što gordo idu „s ocem na izbore“, češće su oni što ovu nesreću biraju, nego oni koji bi da je mijenjaju. I tako nam ova normalnost nenormalnog, nastavlja da traje, sve lepršavija i sve otkačenija, tragikomična, sa tragedijom u potpisu onih koji je proživljavaju, a tematski i sadržajno komična svakom posmatraću, koji kroz nju doživljava euforiju sličnu onoj, što pogađa svjedoka javnog pogubljenja, jecajem sretnog, da on nije taj, čija se glava, kroz prašinu kotrlja.

Pored svih ti prevara, obmana, laži, opsjena i „ubleha“, što nam ih decenijama prodaju, poučilo nas je iskustvo da im ne vjerujemo, ali nas prevari ljudska temeljna potreba za nadom, koja nam obezbjeđuje smisao dosadašnje patnje, vraćajući „krv u vene“ i svježinu u klonulo tijelo, iscrpljeno neprekinutim nizom stresova, što ih ko brojanicu prebiremo iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, iz decenije u deceniju, iz generacije u generaciju, iz života u život i iz života u smrt. Kakav baksuz moraš biti, da se u sred Europe, u Bosni rodiš!?

Prevari nas ta nasušna potreba za svjetlom što rastjeruje tminu, pa povjerujemo da se na horizontu dešava, nešto, što nije „proces autofagije, kojim se hrani crna rupa“! Povjerujemo u nemoguće! Povjerujemo, da ljudi što vode partije mogu nadrasti sitnosopstveničke interese u pokušaju i želji da grade budućnost svih nas! Povjerujemo, kako će „naka“ „Trojka“, podržati Nikšića, kao zajedničkog kandidata za predsjedništvo, kako će Radončićev SBB održati obećanje podrške dato Nikšiću, kako će Bećirović cijeniti činjenicu, da mu je Nikšić dao da prvi bira, da se izjasni o želji za kandidaturom, da on ponese perjanicu. Prevari nas pomisao, da je napokon politička zbilja u Bosni počela, da cijeni, uvažava i poštuje korektne, čestite, poštene, plemenite i dobre ljude poput Neke (Nermin Nikšić).

Najmanje tri puta se nudi Bećiroviću da bude zajednički kandidat i on to odbija, a neformalno ko zna koliko je takvih razgovora sa njim obavljeno, u kojima se njegova reakcija svodila na „prenemaganje seoske mlade“. Na poslijetku, Nikšić izjavi, kako je kao predsjednik najveće i time najodgovornije partije, spreman na sebe preuzeti taj teret, pošto Bećirović neće! Izgovori čovjek to ograđujući se izjavama „Denis je zasigurno najprihvatljiviji kandidat!“! Možete li to zamisliti? Lider partije, javno daje prednost i primat drugom članu partije! Kakva gromada od ljudine moraš biti u ovom vučijem svijetu!? Onda slijede izjave ostalih lidera Trojke, kako je Nikšić njima prihvatljiv i da su ga spremni podržati, da je korektan čovjek, spreman na dijalog i kompromis, da je čovjek od riječi i karaktera! Izjavi to i Radončić, jasno, odrješito, rezolutno i povrati poziciju, „najvećeg graditelja“, gradeći „most“ ka izlazu iz Limba!

Svi sve to izjave, ili odšute i onda zajebu čovjeka! Bećirović šutke „urla“, da Nikšić nema njegovu podršku, šuteći da mu je ne pruža ni javno ni tajno, dok urlaju njegovi doušnici, pobočnici, botovi, telali, po društvenim mrežama i u političkoj zbilji otpočinju ofanzivu spinovanja, čiji cilj je da se promovira teza o tome, kako je Denis najomiljeniji, jedini koji može, kojeg svi žele i slično, bacajući usput ljagu na Neku, kao čovjeka koji je „dobar čovjek, al loš političar“, „odveć tolerantan“, „nedovoljno bošnjački nastrojen“ i tako sve u krug! Tome se pridružuju naravno botovi i spin- majstori drugih, protivničkih tabora i onih kojima je „haos“ prirodno stanište, te dolijevaju ulje na vatru, produbljuju jaz i razdor.

Neka ko Neka, ponovno nudi Denisu, da se izjasni, da ga se opet, „kao moljaka, a on da se kao nećka“.

Neka ko Neka, opet izjavi, kako je Denis najprihvatljiviji i najozbiljniji kandidat.

Ne možeš da vjeruješ, kako je taj čovjek iznad ove naše kaljuže i kala u kojem tavorimo tri decenije! Na kraju shvatiš, kako je zbilja „Neka predobar čovjek za našu politiku“, jer kod nas uvijek dobre zajebu i u životu i u politici! Smeta mnogima Nermin, jer ne znaju šta će sa takvim čovjekom. Nisu oni na to naučili! Nije im jasan čovjek, koji se ne otima za krunu, već je nudi drugima široke ruke, spreman da preuzme odgovornost i teret, ako niko neće! Oni što su uništili naše živote su uvijek protiv dobrih, al je zlo, da smo i mi ti koji im okrećemo leđa, jer vidimo, da su sami protiv svih.

Haraju „nedobri“ decenijama, u kojima su godine ispunjene propuštenim prilikama, ispunjene stresovima, gubicima, nepravdama, trpljenjem „manjeg“ zla u strahu od većeg!

Haraju „nedobri“, jer nismo spremni stati na stranu „dobrih“!

Radončić i Kasumović složni: Dijele isti stav u pogledu podrške predsjedničkom kandidatu

Fuad Kasumović, gradonačelnik Zenice i predsjednik stranke “Bosanskohercegovačka inicijativa – Kasumović Fuad” (BHI KF), ugostio je danas Fahrudina Radončića, lidera Saveza za bolju budućnost (SBB) Bosne i Hercegovine.

– Jutros sam razgovarao s uvaženim predsjednikom Saveza za bolju budućnost (SBB) Bosne i Hercegovine gospodinom Fahrudinom Radončićem. U ugodnom razgovoru osvrnuli smo se na aktuelna pitanja na bh. političkoj sceni.

Kad su u pitanju predstojeći Opći izbori u BiH dijelimo isti stav u pogledu podrške predsjedničkom kandidatu. Također, iskoristio sam ovu priliku i da gospodina Radončića upoznam o trenutnim i planiranim aktivnostima Gradske uprave Zenica – objavio je Kasumović o sastanku s Radončićem.

Usvojena Odluka o raspodjeli sredstava iz Transfera za sport

Na današnjoj sjednici Vlade ZDK usvojena je Odluka o raspodjeli sredstava iz Transfera za sport. Ova odluka je usvojena nakon provedenog javnog poziva.

U pitanju je prvi javni poziv kojim je današnjom odlukom raspoređeno nešto preko 730.000 KM.

 "Najveće stavke se odnose na podršku radu klubova, kotizacije za takmičenja i stipendije vrhunskim sportistima", pojasnio je Spahija Kozlić, ministar za obrazovanje nauku kulturu i sport.

Obrušio se na Izetbegovića i rekao da je izdajnik i da ga treba protjerati, građani mu poručili da ide on

- Javnost se okrenula protiv gradonačelnika Fuada Kasumovića.

"Čvrstog sam stava da Bakir Izetbegović zaslužuje progon iz države Bosne i Hercegovine", kazao je, između ostalog, gradonačelnik Zenice, Fuad Kasumović u opisu videa gostovanja Nevenke Tromp na Face TVkoji je podijelio na svom Facebook profilu.

- Izjava istražiteljke Tromp šokantna je samo za one koji ne prate i ne analiziraju političke gafove Bakira Izetbegovića i krnje SDA koju su on i njegovi nesposobni poslušnici doveli u ravan sa onima koji od 1992. godine vojnim i političkim djelovanjem nastoje našu državu izbrisati sa karte svijeta, dodao je.

Njegov tekst u cijelosti prenesen na blogu 32.vijećnik nije naišao na podršku javnosti.

Umjesto toga dobio je mnoštvo uvreda i tvrdnji da je zapravo on taj koji treba napustiti Bosnu i Hercegovinu.

U konkretnom slučaju javnost se okrenula protiv gradonačelnika Fuada Kasumovića. Ljudi sa svojim imenom i prezimenom, ne plašeći se reći istinu u lice, poručili su mu da ode iz Zenice čak i na njegovoj Facebook stranici. U nastavku pogledajte neke od komentara sa Facebook stranice 32.vijećnik.

Njih trojica smatraju da je Izetbegović nesposoban a ni jedan se ne smije kandidovat za Člana predsjedništva

Njih trojica su vođe političkih stranaka koji svom biračkom tijelu pokušavaju objasniti kako Izetbegović vodi državu u propast ne nudeći im sebe kao alternativu. Niti jedan od trojice nema namjeru na predstojećim izborima u oktobru izaći na megdan Bakiru Izetbegoviću nego to prepuštaju nekom drugom .... Zašto?
Zato što su ubjeđeni da oni nisu kapacitet koji bi mogao donijeti rezultat.
Jedan od njih trojice bi da živi u državi, sa braćom i sestrama koji ne nose kratke hlače i bradu ali se ipak neće ponuditi kao kandidat za Člana predsjedništva u dijelu države koji ne nose kratke hlače. Druga dvojica ne mogu dobaciti dalje od lokalnog nivoa i ne misle na kandidaturu za tako visoku funkciju.
Dakle, ovoj trojici mušketira nije prioritet mjesto Člana predsjedništva niti navodni boljitak narodu kojeg zagovaraju već isključivo održavanje na pozicijama na kojim jesu zarad, ličnog interesa.

Dženan Skelić: Akademska zajednica, kao temelj društvenog propadanja

Intelektualni i znanstveni prosperitet, stabilnost vrijednosnog sustava, demonstracija moralnog modela kroz lične primjere uzora, inovacije, kreativna mišljenja i produkcija, upravljanje opštim i specifičnim kontekstima i zahtjevima, koji iz njih proizilaze, a posljedica su promjena, sve su to prevashodno aspekti razvoja, koji svoje temelje dobijaju u okvirima obrazovanja. Uticaj obrazovanja na pojedinca i društvo u cjelini je stoga nemjerljiv. Obrazovanje djeluje tako što temeljna određenja zajednice promovira, daje im imperativni okvir, te pojedinca uvodi kroz inicijacijske protokole u svijet kulture i civilizacije, kojem zajednica pripada i/ili kojega preferira. Obrazovanje u svojoj najvišoj formi, idealnotipski otjelovljenoj u visokom školstvu, odnosno institucijama univerzitetskog osposobljavanja, krunskog dijela ekpertne, stručne i znanstvene zajednice, u procesima izgradnje budućnosti svakog društva, igra nemjerljivu ulogu, predstavljajući fundus iz kojeg izrasta manifestni okvir udruživanja, ali u kojem se istovremeno ukorijenjuje latentni začetak svih pretpostvaki prošlih, sadašnjih i budućih platformi vjerovanja, vrednovanja, mišljenja i djelovanja, te svih permanentih, formalnih i neformalnih odnošenja spram istih, na kojima se to udruživanje realizira.

Univerzitet je, dakle, izvorište diskursa, načina doživljavanja i tumačenja svijeta, civilizacijski prauzor svih drugih uzora na koje referiramo u toku našeg postojanja, jer je on taj, koji je oblikovao naše učitelje, nastavnike, profesore, liječnike, inžinjere, sportske radnike, novinare, političare, a preko njih i njihovih narativa, sve ostale pojedince, koji su se u odnošenju sa tim ponuđenim modelima identificirali! Univerzitet, ne samo da je mjesto trenutno vladajućeg odnošenja, već i jezgra svih promjena u tim odnošenjima. Oni se u okvirima akademske zajednice propituju, analiziraju, kritikuju, mijenjaju, da bi se ta promjena plasirala dejstvom autoriteta, koji Univerzitet posjeduje unutar sveukupnosti društvenih kretanja.

Iz ovoga proizilazi da disfunkcionalnost zajednice, pada na teret visokog obrazovanja i njenih djelatnika, ukoliko njegove institucije postoje u okvirima te zajednice! Prava, ugled i privilegije, koje proizilaze iz pozicije univerzitetskog statusa, za sobom povlače, kako se to inače podrazumijeva, obaveze i odgovornosti! Obaveza i odgovornost akademske zajednice za stanje u društvu, ogleda se prije svega u ukazivanju na pogreške unutar sustava, tumačenje prirode, suštine, porijekla i posljedica tih neadekvatnosti i malformacija, te iznalaženje i prezentiranje rješenja, kao i preuzimanje incijative i aktivnog, djelatnog čina konkretizacije neophodne promjene! Akademska zajednica ima obavezu da njeguje duh promjene, unapređenja, usavršavanja, razvoja, a ne da održava status quo. Revolucionarni duh je po prirodi stvari sadržan u znanstvenom odnošenju spram svijeta, jer znanost propituje, sumnja, istražuje, otkriva novo, koriguje staro, odbacuje disfunkcionalno, netačno i neadekvatno. Znanstveni duh se temlji na razvoju, promjeni, koja podrazumijeva nadrastanje prethodnog stanja u pokušaju, da se dosegne stanje najsavršenijeg mogućeg oblika ljudskog postojanja.

Pripadnost znanstvenoj zajednici tako sadrži uvjet spremnosti, da se izađe iz okvira komoditeta, da se zauzme nekonvencionalni i nekoformistički stav, da se misli i djeluje fleksibilno, da se realitet sagledava iz različitih perspektiva i da se na osnovu tih, „običnom smrtniku“ nedohvatljivih perspektiva i na njima temeljenih uvida, stvara vizija koja će odrediti pravac kretanja zajednice ka boljem i uspješnijem sutra, oslobođenom barem djelića prethodno postojeće patnje!

Postavlja se pitanje, zbog čega onda znanstvena, univerzitetska zajednica ne iskazuje od nje očekivano djelovanje, odnosno, to djelovanje kada se i pojavi, ostaje na nivou sporadičnih, pojedinačnih, individualno- tragičnih slučajeva! Individualnih jer se radi o rijetkim pojedincima, a tragično, jer pored toga što u tom djelovanju ostaju sami, njihova naknadna egzistencija razvija određenu dozu tragedije, kao posljedicu segregacije, marginalizacije, izolacije i ignorancije od ostatka akademskog, ali i društvenog prostora u cjelini.

Odgovor je kompleksan, ali se može pojednostaviti uzimanjem u obzir samo površinskih, vidljivih faktora, odnosno u koliko se ne ide u dublju analizu temeljnih kauzaliteta.

Vidljivo je, naime, kako je akademski prostor, kroz protekle tri decenije, kontaminiran na višestruke načine od strane, prije svega političkih struktura, ali i sa njima blisko povezanih nacionalističkih i vjerskih agendi. Ta kontaminacija se ogleda u tome, da su te strukture sistemski prozvodile svoje kadrove, bez stvarnih znanstvenih kvaliteta, poslušnike, bez vlastitog mišljenja, komformiste, „konzervativnih svjetonazora“ prilagođenih dnevnopolitičkim potrebama, čija će poslušnost i odanost biti neupitna, zbog njihove svijesti o tome, da kao takvi mogu imati, takve privilegije, samo i isključivo u disfunkcionalnom društvu, poput ovoga.

Koristeći sferu uticaja svoga političkog zaleđa, ti pojedinci se brzo i efektno kreću kroz akademsku hijerarhiju, namećući svoje kvazi- vrijednosti ostatku znanstvene zajednice. Njihova uspješnost je najčešće zasnovana na tome da onemoguće druge pojedince u njihovom razvoju, da blokiraju promidžbu realne izvrsnosti, te da lažnim, spinovanim i plagiranim uradcima prezentiraju vlastitu nadmoć. Lobiranjima, za akademsku zajednicu, krajnje neprimjerenim oblikom socijalnog udruživanja, ostvaruju daljnje pozicije moći, temeljene na preglasavanju ili često apsolutnom izglasavanju, više ili manje neregularnih, nelegitimnih, nelegalnih i nezakonitih odluka, koje pokrivaju „demokratskom većinom“ nastalom na tom lobiranju, a koje podrazumijeva obećani interes za tebe, sutra, kao nagradu za podršku mome interesu, danas.

Obezbjeđivanje lažne demokratske većine, pri tome se ne zadržava na principima lobiranja, obećanja usluge za uslugu, već ide puno dalje i seže dugoročnije. Istim tim lobiranjima oni dovode svoje ljude na pozicije unutar visokog obrazovanja, blokirajući mogućnost da drugi, koji nisu njihovi dođu na te pozicije. Ovo se odnosi na kretanje unutar hijerarhije ali i na sam ulazak u sistem. Tako oni onemogućavaju, da oni koji nisu njihovi ili ne duguju njima, i pored svoje izvrsnosti, uđu u sistem, odnosno dobiju zaposlenje na Univerzitu, kao što onemogućavaju da oni koji nisu njihovi, odnosno ne pušu u istu interesnu tikvu, budu promovirani unutar hijerarhije na određene pozicije odlučivanja ili upravljanja.

Ovo seže čak tako daleko, da ti lažni intelektualci, onemogućavaju, remete, opstruiraju i blokiraju razvoj i napredovanje onih kadrova koji nisu njihovi. Tako oni promoviraju svoje magistre i doktore, a otežavaju put onima koji nisu „njihovi“. Proizvode svoje asistente i više asistente, docente, vanredne profesore, profesore, a otežavaju ili blokiraju napredovanje drugima. Oholost seže dotle, da se ne ustručavaju niti evidentnih zloupotreba, pa je sveprisutno zapošljavanje supružnika na istim fakultetima u okviru istog univerziteta, promoviranje supružnika u znanstvena i nastavna zvanja, zapošljavanje ljubavnica, kao i promoviranje istih unutar znanstvene, nastavne i menadžerske hijerarhije. Često je to krajnje drsko, pa se ne poštuju niti fundamentalne zakonske regulative i procedure, te imamo evidentirane slučajeve, da do ulaska u radni odnos ili napredovanja unutar univerzitetske hijerarhije dolazi bez javnih natječaja, koje propisuje zakon. Njihovu moć i poziciju unutar hijerarhije povećava upravo nedostatak sankcije za evidentno nepoštivanje pravila i zakona zajednice. Stiče se dojam da su oni kao i političari nedodirljivi, nedohvatljivi, svemoćni i svemogući, te se ostatak kolektiva, ako i ima trunke akademskog digniteta, ne usuđuje iskazati ga. Njihova se moć ogleda u njihovom udruživanju protiv drugih, spletkarenju, podmetanju, demonstracijama sile i moći nad „politički nezaštićenima“, te uništavanju i ponižavanju onih koji nisu dio njihove klike. Moć i uticaj im rastu ne samo zbog njihovih ostvarenih pozicija unutar hijerarhije i ne samo s obzirom na to da udruživanjima sa „istima“ ostvaruju snagu „čopora“ nespecifičnu za individualističku svijest i svjetonazor znanstvenika i intelektualaca, već i stoga što kroz „sumnjivo“ priskrbljene projekte, imaginarne i nepotrebne funkcije sa visokim platnim koeficijentima, pogodnostima dodatnih plaćanja i drugih benefita, postaju, za akademske prilike enormno bogati u odnosu na ostale članove akademske zajednice, te kroz tu vrstu pozicije moći dodatno izazivaju strahopoštovanje, ali i ostvaruju pozicioniranja i izvan akademske zajednice, jer im taj „višak“ novaca omogućava da se povezuju sa ostatkom lažne „društvene elite“, kroz druženja, pijanke, teferiće, zajednička luksuzna ljetovanja i zimovanja, te demonstraciju pokazne moći sadržane u mogućnosti apliciranja simbola sadržanih u posjedovanju skupocjenih predmeta, nekretnina i slično.

Suština poremećaja u funkcioniranju univerzitetske zajednice može se zorno predočiti primjerom segmenta koji se tiče rada Senata, kao najvišeg tijela Univerziteta. Članovi Senata su dekani svih fakulteta te po jedan predstavnik nastavno naučnog vijeća tih fakulteta, rektor i pet prorektora, te predstavnici studenata univerziteta. Kod na primjer izbora rektora, rektor ima pravo glasa iako on nije stalni član Senata već to postaje tek funkcijom rektora na koju ga bira Senat. Za rektora također glasaju prorektori, koje prema Statutu predlaže rektor, te imaju interesa da glasaju za svog rektora, a ni oni nisu članovi Senata sem svojom funkcijom na koju ih bira Senat, pri čemu će također nelegitimno glasati na izboru prorektora. Pri tome se rektor ne bira na osnovu kvaliteta programa, koji je ponudio, niti na osnovu kvaliteta svoje prezentacije, niti na osnovu akademskog, znanstvenog, niti menadžerskog uspjeha ili kompetencija, već samo na osnovu toga, koliko je rukica obezbjedio lobiranjem, odnosno obećanjima datim u četiri oka, onima koji imaju pravo glasa. Ovakav način biranja rektora je više nego diskutabilan, jer «vrišti» sukobom interesa i nelegalnošću glasanja rektora i prorektora.

Sporno je također i glasanje predstavnika nastavno naučnih vijeća, koji glasaju tajno, te se ne zna kako su glasali, a i da je javno glasanje, ne bi bilo legitimno, jer oni ne pitaju NNV fakulteta, kojeg prestavljaju, kako da glasaju, već glasaju po svom nahođenju, odnosno u skladu sa dogovorom, koji postignu sa stranama, koje lobiraju za njihove «podignute rukice». Sporni su i glasovi studentskih predstavnika, kojih ima tri, s obzirom da se i njih lobira, namjesto, da su oni otišli u svoju bazu po mišljenje, odnosno da su pitali studente, koga oni žele za rektora.

Kako je vidljivo iz svega, izbor čelnog čovjeka i kasnije njegovih poboćnika je više nego upitan sa aspekta legitimnosti i legalnosti sprovedbe, a sve je očito usklađeno «i teorijom i praksom» sa potrebama i interesima akademskih «odabranika», koji su političke principe preslikali u akademsku zajednicu, za svoj interes a u skaldu sa političkom i njihovom potrebom, da se sistem, takav, kakav je, slučajno ne koriguje i ne mijenja.

Taj sloj akademske zajednice, ne samo, da je instaliran od strane političkih struktura mimo svojih stvarnih kvaliteta, već on dugoročno nema znanstveog uratka, jer bavljenje svim tim igrama moći, ne ostavlja prostora za intelektualni rad, istraživanje i publiciranje. Oni svoje bibliografske reference uglavnom lažiraju, plagiraju, objavljuju u „suradnji“ sa više drugih koautora, koji ih dopišu, ili pak za njih istražuju i te radove pišu drugi, koje oni plate iz svojih finansijskih viškova.

Takvi, dakle ne samo da nemaju potrebe niti želje da kritiziraju i mjenjaju postojeće društvo, koje ih je stvorilo i pozicioniralo i bez kojeg ne bi bili to što jesu, već niti ne doprinose znanstvenom razvoju, jer ili nisu za to sposobni ili ih to ne zanima s obzirom na druge vrijednosti, koje su im prioritet, poput novca, moći i uticaja. Oni su ti koji narušavaju ugled akademske zajednice u cjelini, uništavaju povjerenje zajendice kroz evidentne afere, koje prenose mediji, kao i krivične istrage i procese, koji se s vremena na vrijeme selektivno pokreću protiv njih, te uglavnom nikada ne dovršavaju, već samo imaju funkciju toga, da ih se stavi pod političku kontrolu, kojoj su izmakli.

Teško je u jednom pisanju obuhvatiti sve nedostatke i neregularnosti, koje odlikuju našu akademsku zajednicu, ali cilj i nije bio, da se ona, na taj način, do kraja ogoli, već da se ukaže na njenu odgovornost za stanje u društvu! Akademska zajednica, a prije svega univerzitet kao njeno središte, koje doživljavamo u svjetlu moralno potentnog izvora, mora se okrenuti svojim idealnotipskim temeljima, glasno progovoriti o svojim nedostatcima, ukloniti ih, povratiti povjerenje šire zajednice, te krenuti tako reformiran u proces kritike i izmjene postojećeg društva!

Gradonačelnik čestitao Dan Zlatnih ljiljana a spomenik u centru grada u katastrofalnom stanju

"U svoje ime, kao i u ime Grada Zenica srdačne čestitke upućujem Zlatnim ljiljanima, koji su odbranili našu domovinu. Oni su naši najhrabriji sinovi. Zahvaljujući njima dobili smo priliku da gradimo ljepšu i bolju Bosnu i Hercegovinu", napisao je gradonačelnik Kasumović povodom 9.maja Dana Zlatnih ljiljana ne spomenuvši u tom tekstu Dan Evrope niti Dan pobjede nad fašizmom.

I to ne bilo ništa skandalozno koliko je skandalozna činjenica da u Gradu u kojem se poziva na najhrabrije sinove njihov spomenik ne izgleda u katastrofalnom stanju. 

Spomenik u znak sjećanja na 924 poginula borca s područja Zenice i boraca poginulih u zeničkim brigadama iz drugih gradova BiH izgleda zapušten, kao da ga niko ne održava godinama. Sa ovako zapuštenim spomenikom nema govora o ljepšoj i boljoj Bosni i Hercegovini.

Fuad Kasumović: čvrstog sam stava da Bakir Izetbegović zaslužuje progon iz države Bosne i Hercegovine

"Čvrstog sam stava da Bakir Izetbegović zaslužuje progon iz države Bosne i Hercegovine", kazao je, između ostalog, gradonačelnik Zenice, Fuad Kasumović u opisu videa gostovanja Nevenke Tromp na Face TV.

Objavu koju je gradonačelnik Kasumović podijelio putem Facebooka prenosim u cjelosti:

Ako je istina sve što je rekla haška istražiteljka, gospođa Nevenka Tromp, a nema razloga da sumnjamo tim prije jer je i Bakir Izetbegović priznao da su on i SDA krivi za propast revizije tužbe BiH protiv, Srbije, čvrstog sam stava da ovakav diletant ne samo da treba otići sa političke scene, nego zaslužuje progon iz države Bosne i Hercegovine.

Izjava istražiteljke Tromp šokantna je samo za one koji ne prate i ne analiziraju političke gafove Bakira Izetbegovića i krnje SDA koju su on i njegovi nesposobni poslušnici doveli u ravan sa onima koji od 1992. godine vojnim i političkim djelovanjem nastoje našu državu izbrisati sa karte svijeta. 

Njegova izjava da su ga “krivo savjetovali” ne može i ne smije biti alibi pred Bosancima i Hercegovcima koji su u agresiji izgubili bilo koga ili ostali invalidi, a posebno ne pred porodicama žrtava genocida u Srebrenici! 

Ona je samo jedna u nizu Bakirovih laži i podvala vlastitom narodu, obzirom da je aktere neuspjelog i očito sa Srbijom, Vučićem i ovdašnjim koalicionim partnerima dogovorenog "pokušaja revizije" nagradio boljim i finansijski bogatijim funkcijama. 

Već sedmu godinu upozoravam da Bakir Izetbegović i ovakva SDA urušavaju državu i da je BiH sve manje. 

Veleizdajničkim potezima pod ruku sa koalicionim partnerima, pogodujući svojim tajkunima i djelujući kao nalogodavac u montiranim sudskim progonima svojih političkih neistomišljenika, Izetbegović je definitivno postao ličnost koja nanosi veliku štetu svome ali i drugim narodima u BiH❗️

POKRET ZA PREOKRET: NISMO ZADOVOLJNI URBANISTIČKIM RAZVOJEM GRADA ZENICE

„Grad Zenica ima problem da očuva balans normalnog života“, naveli su, nakon održanog performansa na ulicama Zenice, iz neformalne grupa građana „Pokret za preokret“, čije saopštenje za javnost objavljujem u nastavku.

Grad Zenica nema usvojen novi Urbanistički plan u skladu sa novousvojenim Prostornim planom grada, a to je osnova za izradu Regulacionih planova, koji su jednoj urbanoj sredini neophodni. Neplanska gradnja ne samo da ugrožava čitav urbani razvoj grada i remeti funkcionisanje gradske sredine, već ugrožava i zelene oaze, parkove i zelenilo. Posredno se time smanjuje kapacitet gradskih pluća, zelenila i drveća, što najviše trpe građani Zenice.

Iako je problem sa investicijskim urbanizmom univerzalan za sve veće gradove u kojima ne postoji Urbanistički plan, grad Zenica ima najveći problem da očuva balans normalnog života, budući da za život u gradu nije dovoljno samo postojanje objekata, već i dugoročno planiranje razvoja grada. Građani Zenice, okupljeni u neformalnu grupu građana „Pokret za preokret“ smatraju da je ovakva situacija za grad u kom žive nedopustiva.

„Već smo poduzeli pravne korake da svoj grad učinimo pravom urbanom sredinom, te najavljujemo da ćemo nastaviti i pravnu i aktivističku borbu za svoj grad. Naša javna kampanja „Čiji je grad?“ izazvala je veliku pažnju, a nadamo se da će ovaj performans u kontaktu sa građanima povećati interesovanje da nam se priključe novi članovi.“ – navode iz grupe „Pokret za preokret!“.

Tokom današnjeg performansa, članovi „Pokreta za preokret“ po prvi put su javno istupili i omogućili svojim sugrađanima da putem anonimnih anketa odgovore na pitanja koja se tiču uređenja čitavog grada, ali i zadovoljstva trenutnim rješenjima po pitanju planirane i nelegalne gradnje, što je takođe dio problema grada Zenice.

„Nadležni se proglašavaju nenadležnim, a ovakav odnos prema urbanom razvoju grada je nedopustiv. Građani moraju imati mogućnost da se grad razvija u skladu sa ispravnim i legitimnim Urbanističkim planom, te da svim građanima bude omogućeno da žive normalno u sredini u svom gradu.

„Na pitanje „Čiji je grad?“, jedini ispravan odgovor je: „Svih građana Zenice!“

I ZENIČANI OSUĐUJU IZJAVU KLJUJIĆA: Ajdin Huseinspahić: "Znam da je teško ukapirati, ali shvatite da i dobri Bošnjanin ima pravo da se slobodno izjašnjava"

Ne stišavaju se reakcije na izjavu Stjepana Kljuića o ministrici Hota-Muminović.

Tokom gostovanja na Face televiziji, bivši član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Stjepan Kljuić kazao je neprimjernu konstataciju na račun ministrice odgoja i obrazovanja Kantona Sarajevo Naide Hota-Muminović.

Podsjetimo, Kljuić je, između ostalog, kazao kako nema razloga za optimizam.

"Ja kada vidim onu ministricu obrazovanja u KS - zaobrađenu. Šta ona misli, šta misle ovo malo inovjeraca djece kad je vide", kazao je Kljuić, a na konstataciju voditelja Senada Hadžifejzovića kako je to njeno pravo, Kljuić je samo odmahnuo rukom.

Tim povodom reagirali su brojni bh. političari i javne ličnosti, a jedan od njih je i Ajdin Huseinspahić, predsjednik Upravnog odbora Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" Zenica.

"Nažalost, kad ovako šovinističke, klero-fašističke, ksenofobične, diskriminirajuće i nehumane izjave čujemo od Kljujića ne smijemo ni pomisliti šta kriju otvoreni negatori zločina i Bosne; šta bi tek iz njih progovorilo da im, kao kod dotičnog, popuste mentalne kočnice. Znam da je teško ukapirati, ali shvatite da od 1990-tih (visoko plaćene cijene) i dobri Bošnjanin ima pravo da se slobodno izjašnjava, da bude šta želi, baš kao što i vi imate pravo da budete šovinisti i klero-ksenofobi, negatori genocida i UZP-a, između ostalog stoji u objavi Huseinspahića.

Delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i predsjednik Kluba bošnjačkih delegata i član Kolegija, te zastupnik u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona Jasmin Duvnjak (SDA) na svom Facebook profilu komentirao je izjavu bivšeg člana Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Stjepana Kljuića rekavši da je Kljujić "sumnjivi" savjetnik Dragana Čovića.

"Stjepan Kljujić nije bio samo časni član ratnog Predsjedništva RBiH, nego i "sumnjivi" savjetnik Dragana Čovića, kad je ovaj bio u Predsjedništvu BiH od 2002.godine. 

Stari vuk nekad mijenja dlaku, a nekada ćud‼

Osuđujem ksenofobične i rasističke izjave Čovićevog savjetnika i izražavam solidarnost sa svim ženama koje je ovim izjavama uvrijedio i omalovažio. 😠

Stjepan Kljujić šokirao gledaoce izjavom o ministrici sa hidžabom

Bivši član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Stjepan Kljujić u gostovanju na Face televiziji kod Senada Hadžifejzovića šokirao je gledaoce izjavom o ministrici sa hidžabom u Kantonu Sarajevo.

*Hidžab ne obuhvaća pokrivanje lica i ruku, koristi se kao poseban stil odijevanja koji je u skladu s islamskim normama.

Pogledajte što je izjavio Kljujić o ministrici sa hidžabom:

Naida Hota-Muminović rođena je 1981. godine u Sarajevu, gdje je i započela osnovno obrazovanje, a usljed ratnih dešavanja, nastavila u izbjeglištvu u Beču u Austriji.

Po povratku u Sarajevo 1996. godine upisuje i završava Prvu bošnjačku gimnaziju u kojoj za izuzetne rezltate dobija priznanje "Ponos generacije". 

Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za engleski jezik i književnost i stekla zvanje „profesorica engleskog jezika i književnosti“.

Paralelno završava i Pravni fakultet na Univezitetu u Sarajevu i stječe zvanje „diplomirana pravnica“. 

Po završetku studija radi kao profesorica engleskog jezika u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji. Ističe se društvenom angažiranošću i aktivnostima kroz rad u nevladinom sektoru. Udata je i majka dvoje djece.

Naida Hota-Muminović je kadar stranke Narod i pravda.