U Zenici do pedeset osme godine prošloga vijeka , na ulicama su se mogli vidjeti kamioni koji su vršili prijevoz putnika, a posebno radnika ŽZ. Na karoseriji kamiona, uredno poredane klupe, u slučaju kiše i cerada, sve je to bilo standardom onoga doba. Onda, tačno prije šezdeset godina , osnova se preduzeće Zenicatrans, u Zenicu dođoše i prvi autobusi. FAP, TAM, autobusi domaće proizvodnje dobiše svoju liniju, baš kao što je danas čuvena linija Kanal-Bolnica. Startanje autobusa na kurblu, mehanički pokazivači pravca koji su iskakali iz svog ležišta kada je trebalo skrenuti lijevo ili desno, s pravca ili s puta, ili ostati u centru, sve je to bila novina za Zeničane i Zenicu. Od Crkvica, preko drvenog mosta, kroz Londžu pa kroz čaršiju, onda na Carini desno sve do nekadašnje pekare i istom rutom nazad. Grad užurbano napreduje reklo bi se brzinom ovih autobusa pred kojima se također užurbano sklanjaju pješaci oko NAME. Dođoše šezdesete godine i negdje njihovom sredinom Zenicatrans nabavi NOVE autobuse. Dugački 18.metara, zglobni, dupli, harmonika-dupljaci kako ih narod popularno nazva.
Zlatno doba za Zenicu, načelnik među vodećim načelnicima u YU, sa njim i direktori JP. Veliki stručnjaci sa ambicijama ka prosperitetu Zenice. Metalno, KPD, Grijanje, Banka, Zenicatrans....Metalno pravi mostove, Grijanje radi odlično, Banka daje građanima povoljne potrošačke kredite, čak organizuje i međunarodne moto trke kroz Zenicu, a Zenicatrans? Vozači u plavim uniformama, sve besprijekorno funkcioniše, otvaraju se nove linije, Zenica ide samo pravo ne skrećući ni lijevo ni desno, razvijajući se dalje od centra i brže od ovih ,,dupljaka". I onda šok za Zenicu. Stručnjaci, direktori JP bivaju zatvoreni. Naša riječ piše, - Polovni autobusi uvezeni, ofarbani i....I to oni od 18.metara. Zatvoren i direktor Zenicatransa. Direktor u zatvor a autobusi i dalje ostadoše na ulicama Zenice. Dugo su još prevozili putnike na liniji Kanal-Bolnica. Sedamdesetih se pravi industrijska stanica na kapiji jedan željezare samo za prijevoz željezarinih radnika. Čak do Maglaja, Kiseljaka, Visokog. Na glavnoj stanici, modernog izgleda, pored restorana na spratu, u pravcu perona rade i uslužne i trgovačke radnje. Zenicatrans posjeduje svoje radionice i svoju servisnu službu.
A danas? Aktuelan je uvoz polovnih autobusa za Zenicatrans. Aktuelna je i cijena , a i dužina im je kažu 18.metara. Kažu moći će se voziti samo po gradu, zbog njihove dužine od 18.metara. Šta znaju djeca šta je 18.metara? Troše dizel gorivo, kud baš po gradu, a usta su nam bila puna ekologije, sada se ekologija spomene samo u slučaju saopštenja Mittala. Kažu da se na zapadu plaća poseban porez na potrošače dizel goriva, kažu da je ta stavka povelika. Cijena autobusa je zanemarljiva. Ako se nešto i ,,fulalo" vrijede na vagi toliko. Kada se za polovno vozilo dobije 300-400. KM , može se i za autobus dobiti 14-15. hiljada koliko su i plaćeni. Ako nisu vrijedni jesu teški, ipak su 18.metara dugački...
Bila je ideja prvog Zeničkog Gradonačelnika da se autobusi uvežu sa žicama, dakle na električni pogon, na trole, baš zbog te zaboravljene riječi ekologija ali dolaskom na vlast nove administracije dođoše i nove ideje. Sa novom ekipom mladih, sposobnih kadrova Gradska administracija zajedno sa mladima iz Gradskog vijeća, suviše naglo hrle ka progresu Grada Zenice, zanemarujući ono iskustveno što im pored njihove teorije nedostaje. Kao što se ni jedna porodica ne može skućiti za 4.godine, ne mogu se ni Gradski problemi rješavati nekakvim odlukama, rebalansom budžeta, nametom na vilajet. Sve ostalo je naučna fantastika, Muad Dib i njegova Duna. Dva po dva autobusa, sa licencom, na ekološki pogon jer Zenici to treba kao što treba i Gradonačelniku, Vijećnicima GV, direktoru JP Zenicatrans koji danas slavi 60.godina postojanja, kao što je trebalo i direktoru šezdesetih godina ali je požurio da nabavi polovne ,,dupljake". A do tada je živio na visokoj nozi!!!
Nema komentara:
Objavi komentar