“Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je kako ne bi boljela. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života”, kazao je Meša Selimović zasigurno jedan među najvećim bosanskohercegovačkim piscima.
Svakodnevno vraćanje u prošlost, podsjećanje na masovna protjerivanja i ubistva, putem propagandne mašinerije koja se nalazi u rukama nacionalističkog visokoškolovanog kadra, baš po Mešinom citatu miješaju utvare i život pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života.
Ako se tome pridodaju razne internernet stranice, društvene mreže i servisi vidjet ćete da zapravo nema mjesta gdje Vas ne bodu svojim ne/čistim sjećanjem na prošlost iz raznih interesa.
Piše se i podsjeća na stradanja kao da se od toga živi, kao da je u pitanju fabrika u kojoj su zaposleni dobro/i plaćeni/ci, koji su tokom tog visokog školovanja imali samo jedan ili dva predmeta, istorija/historija i psihologija mase, odnosno vladanja narodnim masama.
Kao rezultat prošlosti i usmjeravanja kojima su nas filali, danas imamo samo grobove i mržnju, a današnji političari, njihova propaganda i njihova psihologija vladanja narodnim masama doprinosi masovnom odlasku “normalnih” van granica domovine na koju su samo ONI ponosni.
Nije sramotno propasti na poslovnom putu ali propasti i zaglaviti u prošlosti, dopustiti da vam usmjeravaju svijest, kroje budućnost u kojoj ćete svakodnevno na televiziji u večernjim satima umjesto ljubavne priče ili emisije edukativnog karaktera gledati “horor” domaće proizvodnje, više je od sramotnog.
Naprosto, oni bi najsretniji bili da djeluješ i misliš kako njima odgovara, kao na nogometnim utakmicama gdje imamo atmosferu koja se prenosi i na pojedinca, raspoloženje se mijenja iz sekunde u sekundu, u toj masi ljudi dovoljno je da najglasniji kaže sudija j*bem ti mater, cijeli stadion skandira isto a u stvari i ne zna zašto.
Da, bio je rat i pamtite ga, ali u vašim glavama, prema vašem izvješću i ponašanju, izgleda kao da još uvijek traje, samo s drugim sredstvima.
Ne želim svakodnevno slušati i gledati vaša izvješća koja se odnose na prošlost, želim slušati o boljoj budućnosti, izvještaje o otvaranju fabrika, smanjenju poreza, povećanju penzija, povišici plata.
Ne želim svakodnevno slušati kako Dodik ne navija za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, kako se osjeća u Sarajevu kao da je u Teheranu, niti me zanima za koga navija, niti kako se osjeća. Želim slušati kako se Miske i Džeko dobro osjećaju u nacionalnom timu i kako igraju sjajno kada su ZAJEDNO.
S obzirom da današnje društvo dozvoljava rasističko ophođenje prema političkom, religijskom i svakom drugom suparniku za očekivati je da vas zbog ovakvog ili sličnog stava proglase neprijateljem ili raznim drugim neprijateljskim imenom.
Čitav svijet je osudio i još uvijek osuđiva totalitarne idelogije koje pribjegavaju ekstremnim mjerama radi samoodržavanja na vlasti dok istovremeno koriste istu sa modernijim pristupom.
Zašto pribjegavati ekstremnim mjerama kad imate druge mjere, posebne mjere za posebne slučajeve, dovoljno je samo jedan od navedenih da se nađe i kaže kako je Meša Selimović srpski književnik, kako se izjašnjavao kao srbin i kako je postojala negdje neka jedinica VRS koja se zvala po njegovom imenu. Princip je isti sve ostalo su nijanse.
Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH
Nema komentara:
Objavi komentar