Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

četvrtak, 19. lipnja 2014.

Muharem Ćušković iz Doboja: „Nikad ništa nisam dobio, nemam ništa, nemam gdje živit“

Doboj: 17.06.2014. god. Nakon Maglaja, u saradnji sa humanitarnom organizacijom Pomozi.ba nastavljena je humanitarna akcija podjele paketa ugroženom stanovništvu Doboja.

Ni po čemu se u Doboju situacija  ne razlikuje od one u Maglaju. I ovdje, nakon mjesec dana neki ljudi su po prvi put dobili pomoć.

Samo mi je komisija bila da popiše procjenu štete i nikad više niko nije došao , vi ste prvi koji ste došli, kazao je Muharem iz Doboja. Humanitarnu pomoć nisam nikad ni tražio, nemam kad, u mene je sve otišlo. Ako mi prijatelj donese nekad nešto, to je sve. Nemam gdje živit, da mi je makar popravit dnevni boravak, priča Muharem.

Pogledajte video:


(snimatelj: Goran Jerkić; obrada: Muhamed Pivić)


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi