Dženan Skelić: Na platne, pa na izborne liste

U ovoj državi, najveći kriminal je u tužilaštvu i sudstvu, koji pokrivaju i legaliziraju sav ostali kriminal. Jedan od najočitijih primjera je višestruko kriminalizirani Zavod za zdravstveno osiguranje Zeničko – Dobojskog kantona, kojeg, zbog nekih vjerovatno starih dugova spram direktora Omera Škalje, tužilaštvo zaobilazi u širokom luku.

E kad već spomenuh direktora Škalju. To je onaj famozni lik, koji je sebi podigao platu na 10 hiljada maraka iako je u drugim kantonima ta pozicija u platnom razredu 3.000 do 4.500 KM. Tako Škaljo, ima tri plate direktora na istoj poziciji u Tuzlanskom kantonu, plus kako kažu redovno mimo plate prima i penziju (ostvario pravo i koristi), kao i poslanički paušal u kantonalnoj skupštini. Valjda je Škaljo jedini čovjek u državi sposoban da vodi ovaj zavod, pa ga već drugi mandat angažuju iz penzije, iako je 2017. godine Škaljo uzeo otpremninu u iznosu od 15.000 KM radi odlaska u penziju kao bivši federalni parlamentarac. Sa druge strane se Državna agencija za zapošljavanje hvali koliko je mladih ljudi iz BiH pomogla da odu u inostranstvo na rad.

Ovdje je suvišne reći, kako taj isti Škaljo ima završen toj poziciji neadekvatan studij sa diplomom stečenom u poznim godinama, iz još sumnjivijih postratnih vremena, te da je izmjenjen zakon kako bi on mogao obavljati tu funkciju sa takvim izlaznim zvanjem.

Nakon što ga je SDA vlast ponovno dovela na poziciju direktora ZZO-a, on ne samo da je svoju platu sa 8,500 digao na 10 hiljada već je umanjio proračun ZZO-a čitavih 700.000 za ortopedske pomagala za invalide, te 400.000 za bolničku zdravstvenu zaštitu, kao i 130.000 manje za dijagnostičke preglede, te jo skoro milion manje za ostale aspekte zdravstvene zaštite, dok je plate i naknade radnicima povećao za 220.000 KM te predvidio kupovinu novog auta za 85.000 KM.

U svemu tome je najzanimljivije da je Škaljo, broj radnika u ekspresnom roku, povećao sa 108 na 152 i tu dolazimo do našeg naslova. Naime, mnogi od tih novo- uposlenih iznenada su postali članovi Stranke za BIH na čijem čelu, pogađate već, stoji Omer Škaljo. Također je evidentno i kako su mnogi od tih uposlenih ili članovi njihove obitelji završili na izbornoj listi te stranke. Zanimljivo je kako je među tim zaposlenim završila i žena nekog Alena Kapkovića, koji je zahvaljujući gradonačelniku Zenice Fuadu Kasumoviću postao kantonalni zastupnik, a onda ga izdao i prevario praveći dogovor sa SDA, a na šta CIK, sasvim slučajno, nije imao nikakve primjedbe.

Za naša tužilaštva tu nema nikakvog materijala za istragu, postupak ili ne dao Bog kakvu optužnicu, koja bi urodila zadovoljštinom. Ne, naša tužilaštva i sudovi progone obične male ljude, sirotinju u nuždi, nesretnike čiji je dan duži no godina.

Omer Škaljo je zlo koje uništava našu i budućnost naše djece već decenijama, ali najveće zlo, koje omogućava svim drugim zalima da haraju, harače i neviđene zulume čine je tužilaštvo i sudstvo. Ono koje se zadojilo i zadriglo na sisi države, više ne kao njeno čedo, već kao parazit, ubija “zemlju za sve nas”.

Svako ko dadne svoj glas stranci na čijem čelu je Omer Škaljo ili neki drugi Omer ili neki drugi Škaljo ili neki treći nemoralni probisvijet, izdajnik je i krvnik svoje domovine.