Šta bi o meni pomislili moji ostali prijatelji, kada bi šutio na nepravdu učinjenu Nerminu Šehoviću, policijskom službeniku, kojeg ste vi, narod, u nekoliko navrata proglasili najboljim profesionalcem FUP-a, naj- ličnošću godine, naj- licem Senadovog Centralnog dnevnika, inspektoru kojem ste pokretali i potpisivali peticije da bude predsjednik države.
U prirodi je naroda, pogotovo na ovim prostorima, da brzo zaboravlja dobro, još brže okreće leđa svojim dobročiniteljima i velikanima, te da svoje lavove prepušta na milost i nemilost hijenama. Posebno su toj izdaji svojih najboljih sinova skloni Bošnjaci. Zato je voda, sa hajr česme, halal svima, osima nama.
Našem narodu može sve u obraz stati, jer on pomalo voli i poštuje vlast i moć, a neizmjerno je se plaši. Koliko god bijedan i jadan njegov život bio, koliko god jeftino njegovo postojanje i još jeftiniji nestanak postajao, on će nastaviti da drhti nad to malo sirotinje, vjerujući nad oglodanim kostima, kako je srčika koju iz tih goljenica sisa, vrijedna svih poniženja i odricanja, pa čak i onog od vlastite ljudskosti.
Narod je to što se na mah odrekne Boga, da bi prigrlio komunizam, a u trenu zaboravi pedeset godina ljubovanja sa istim tim teškim ateizmom i pohrli masovno u susret tevbe. Kažu, kako je Veličanstveni, najstrašniju kaznu pripremio za narod licemjernih, jer najgori su kažu nevjernici, oni, koji vjeruju da mogu prevariti Boga.
Kad takvi, okrenu leđa, zatvore oči, ogluše pred nepravdom, zaborave na svoga junaka, nije čudo, već očekivano pravilo, koje uvijek iznova, koliko god znao za njega, zaboli i zasmeta, rastuži srce i stisne želudac. No ne smije pasti zadnji bedem čojstva, odanost i postojanost prijatelja.
Kakav bih ja to bio čovjek, kada bih se u strahu od odmazde, onih, što progone moga čestitog prijatelja, ušutio, okrenuo leđa i postao slijep, nijem i gluh, ko kakva hanuma na minderu, sa tespihom u rukama, da licemjerno, molitvom pravdam nedostatak djela.
Mog Nermina Šehovića, optužili su da je šurovao sa kriminalcima, da je dokumentovan na Sky aplikaciji, da je odavao obavještajne podatke i slično, a sve to neslužbeno, spinovano preko plaćenih medija, a da bi sve uredno, bez provjeravanja, prenijeli i oni mediji, čiji je junak do jučer bio. Kada su sve te optužbe ostale samo medijski naslovi, bez procesa, bez dokaza, bez ikakve osnove, mediji su se ušutjeli, ne demantujući ništa od prethodnog, zloupotrebljavajući činjenicu da Šehović kao policijski službenik ne može davati iskaze bez službenog odobrenja. Meni su lično, poturali spinove, kako su Amerikanci Šehovića stavili na nekakvu listu. Moji upiti po tom pitanju rezultirali su time, da sam dobio poziv za neslužbeni sastanak sa direktorom FBI za BiH, koji mi je na posljetku razgovora rekao, nedvosmisleno, kako je Šeha, prema njihovim saznanjima, jedan od najboljih i najpoštenijih djelatnika FUP-a.
Ja, Amerikancima u tim stvarima vjerujem. Sigurno, da im vjerujem više nego rekla kazala progonu, koji se unutar FUP-a, provodi nad Nerminom, jer činjenica je da se tog, kako direktor FBI-a reče, jednog od najboljih i najpoštenijih profesionalaca, unazad više od godine progoni i šikanira, mobinguje i na svaki mogući način devalvira.
Prvo je poništen Konkurs na osnovu kojeg je dobio davno zasluženi čin Glavnog inspektora, koji mu je kao pitomcu akademije, malodobnom branitelju, koji je radeći posao policajca na terenu, završio studije prava, magistrirao krivično pravo, doktorirao građansko pravo, a koji je čitavo vrijeme vodio velike, važne, i što je najvažnije, uspješne istrage. Nakon toga je bez razloga skinut sa mjesta šefa Federalnog detašmana FUP-a za Zenicu i premješten iz Zenice u Mostar, da bi ga sud vratio u Zenicu, a sad je premješten u Sarajevo. Takva igranka, sa profesionalcem, par godina pred penziju, strahovit je udar na njegov unutarnji sistem vrijednosti. To je poruka, da se kvaliteta, trud, zalaganje, odanost državi, poštenje i policijska čast u ovom društvu ne poštuju. Neću ovdje spominjati onu drugu stranu, koja to sve radi uzoritom i časnom policajcu. Ovo nije tekst o njima. Njih vode sitni interesi, sujete, bahatost, glupost, nesposobnost, frustracije i kompleksi. Ovo je tekst o mom narodu, o državi, o prijateljstvu i o meni.
Pitam se, da ali sam ja jedini prijatelj kojeg Šehović ima?!
Nema komentara:
Objavi komentar