Josip Skoko iz mjesta Orašac u opštini Prozor-Rama ima sopstvenu farmu krava, posao mu ide odlično, a planovi su mu još bolji. Ovaj mladi čovjek u svom radnom odjelu zrači posebnom vedrinom Iako svakodnevno slušamo o velikom broju mladih koji odleze na Zapad u potrazi za boljim životom, postoji i mali broj onih koji žele da ostanu i da rade na svojoj zemlji. Josip Skoko tvrdi da mu je borba za koru hljeba ovdje mnogo slađa, nego ona koji bi imao u nekoj od zapadnoevropskih zemalja. Ovaj mladić iz mjesta Orašac u opštini Prozor-Rama sa svojih 23 godine ima sopstvenu farmu krava.
Neko bi pomislio da na ovoj zimskoj farmi radi smrknut, turoban i iscrpljen čovjek, ali on u svom radnom odjelu zrači posebnom vedrinom.Odlučio je da odmah započne priču i pokaže objekat gdje su mu smještene krave, prenosi ramski-vjesnik.ba.- Ovdje su smještene krave tokom zime, a ljeti su u Trebiševu. Trenutno imam 17 grla. Pre par dana je stigla jedna prinova tako da sada imam 18 grla. Ljeti su krave na ispaši u podnožju Vran planine, u mjestu Trebiševo. Tada im pripremam sijeno i drugu hranu za zimu, a zimi se moram spustiti ovdje u Orašac – kaže on.
Pored sijena Josip je do sada na Trebiševu sijao i žito. Sada je to znatno povećao. Od proljeća pa do kasne jeseni krave su na ispaši tako da imaju zaista kvalitetno mlijeko. Pored svojih krava, Josip čuva i krave drugih ljudi koji žele svoju stoku da hrane pravom planinskom travom. Tokom dana krave su na slobodnoj ispaši, a nakon povratka sa ispaše dobijaju pojačanu ishranu.- Pri ovoj ispaši i pojačanoj ishrani krave daju do 20 litara kvalitetnog mlijeka. Mlijeko otkupljuje mljekara, a tu su i drugi proizvodi. Malo je problem što sa Trebiševa moram mlijeko da dovozim do Orašca kako bih predao za mljekaru kada dođe prevoz. Put je makadamski i dosta loš. Sanacija tog puta bi mi puno značila. Tokom ljeta kada sam na Trebiševu najviše mi u radu pomažu moji roditelji, posebno moj brat Pero, a po potrebi angažujem i druge radnike – nastavlja Josip priču o svom radu.
– Kao i u svakom poslu, neko odobrava i daje podršku pa čak i radom. Naravno, ima i onih koji u ovome ne vide perspektivu. Znam i ja da je teško, ali uvijek mora da se radi. Ja sam izabrao ovo i ne stidim se i ne obraćam pažnju šta će ko reći. Ovo je moja odluka i moj život. Kod nas se uvijek kaže da nema posla, a ljeti je veoma teško naći radnika za pomoć u radu – objašnjava Josip.- U Njemačku ili Austriju bih otišao samo kada ne bih imao hljeb, a to sebi nikada neću dozvoliti. Na ovakav način nikada tamo ne bih otišao. Ja sam sebi posao stvorio na kućnom pragu. Puno toga se može samo treba imati volje i treba rizikovati – rekao je on.
– Prvi početni kapital su kreditna sredstva. Evo, ja i sada imam kredit i uredno ga plaćam. Kada mogu plaćati ratu i živjeti jasno govori da se isplati ovaj posao i da se jednostavno isplati raditi na svojoj zemlji i kućnom pragu. Opština Prozor-Rama me prati kroz različite podsticaje i subvencije. Ovim putem im se zahvaljujem. Moja velika podrška su moj brat Pero i moji roditelji. Volio bih da proširim svoje kapacitete, a time bi se stvorili uslovi i za neka nova radna mjesta. Verujem da će me opština Prozor-Rama u tome i dalje podržavati. Čim bude ponovni konkurs za podsticaje u poljoprivredi prijaviću se. Do sada sam uspio da nabavim traktor, kosilice, kopačice, kupilice, posebne prikolice za traktor. Volio bih da svoju farmu proširim i do 500 grla. Svuda mora da se radi, a najljepše je kod svoje kuće, ovdje u Rami – rekao je on.
IZVOR>TELEGRF.RS
Nema komentara:
Objavi komentar