Nisam neko ko će hvaliti ili preporučiti osobu pa tako niti političara ili političkog kandidata koga lično ne poznajem i za koga ne mogu garantirati u granicama tog poznanstva. Nisam niti od onih koji misle da sve znaju najbolje i da su nepogrješivi. To je razlog, zašto još uvijek nisam pružio javnu podršku dr. Denisu Bećiroviću, kao kandidatu za Predsjedništvo BiH! Jednostavno ne poznajem čovjeka i mislim kako je nevjerodostojno, blijedo i neuvjerljivo davati javnu podršku nekome sa kime niste nikada ni kafe popili!
Pa ipak, na neki način, ovim tekstom dajem određenu podršku SDP-ovom kandidatu! Dajem je indirektno, bez tendencije da preporučujem nekoga, koga ne poznajem ili da agitujem za nekoga za koga ne mogu garantirati!
Dajem mu podršku, kao protukandidatu, suprotstavljenom, čovjeku bez imena! Kao protukandidatu čovjeku koji je sve u životu dobio i ostvario zahvaljujući svome prezimenu, baš kako su prijestolonasljednici uvijek dobijali i ostvarivali! Iz očevih skuta je rasla i izrasla sva ta sila i bahatost Izetbegovića mlađeg, kojeg je taj trans, specifičan za sve one, koji dobiju što nisu zaslužili, doveo do toga da on nema više nikakav osjećaj za mjeru, nema stida niti srama u laganju i obećavanju, nema suosjećanja za svoj ubogi narod, niti prepoznaje patnju, bol, jad i beznađe te svoje «raje», čijim životima harači već tri decenije! Pa ipak u svoj toj bahatosti i nadmenosti, ruje crv sumnje i kompleksa, te šapuće «Junioru», da je ovo opasan i presudan momenat, koji znači «biti ili ne biti», te da se mora ponovo skriti pod okrilje babino, pod prezime što težinu ima, svjestan toga, da ono, na težini, gubi pored njegova imena! Priznaje tako «junoša», da nije dostojan prezimena, da njegovo ime ništa ne znači i da je samo blijeda sjena sjećanja na «prvog u Bošnjaka», al je svjestan isto tako da ta sjena još uvijek može pokriti bar petinu ukupnih glasova, pa se hvata za ostatke kolektivnog sjećanja u prodavanju priče o «tradiciji zaštite tradicije Bošnjaka», očuvanju vrijednosti Islama, neninih dimija i srmom protkane šamije!
Nije taj fazan budala niti lud, jer ima ta priča odjeka u narodu, koji i nakon «respiratora» i nakon «preletvavanja ala Asim» i nakon «hajtek robota» i nakon «200 tisuća zaposlenih po Njemačkoj» i nakon «kaduninih lažnih diploma» i nakon «vreće zlata za mog Bakira» i nakon «u praznoj Bosni punih džamija» i nakon «dok nisu osuđeni nisu ni krivi, a neće im biti suđeno, jer nema dokaza» i nakon «mi nemamo milione al milione od nekud trošimo na svadbe i zabave», ipak u strahu od drugoga taj narod glasa za «sina ratnog predsjednika». Zna to čovjek bez imena pa se krije iza prezimena!
Ne znam, Boga mi Velikoga, ko je i kakav je taj dr. Denis Bećirović, al znam ko je čovjek bez imena i kakve su posljedice njegova vladanja!
Znam da gotovo pola miliona mladih ljudi, koji se «prebrojavaju» kao Bošnjaci spava negdje izvan granica BiH!
Znam da smo dosegli tačku kada više nema kompetentnih ljekara da nas liječe, nema električara, zidara, vodoinstalatera sem dunđera(samouki samoprozvani zanatlija), a i dunđera je sve manje!
Znam da taj mutikaša decenijama vrijeđa inteligenciju sapiensa balkanikusa ublehama o tome kako će, evo baš sad nakon ovih izbora, osvoje li vlast, donijeti prosperitet i zlatne kašike u Bosnu Srebrenu! Duboko vjerujem kako su on i njegova svita, njegove «horde krvopija» i do sada jele tim zlatnim escajgom i da će nastaviti isto tako i još žešće, nezaježljivo žderati i nakon izbora, ako im «babina sjena» poklopi petinu ukupnih glasova!
Pobrinuo se prevarant, sa svojim pajdašima iz druga dva konstitutivna, za svaki slučaj, ako su uspavane mase usljed protoka vremena zaboravile na dug prema «ocu nacije», da na brojanju imaju rezervu, džokera, keca iz rukava, pa je na dva i pol miliona duša što u Bosni ukupno preživljavaju, uključujući i čeljad što ne glasa, pobrojano čak tri miliona i tri stotine i 666 osoba sa pravom glasa! Samo Bog dragi zna ko su te povampirene glasačke duše, ti zombiji, hajtekovi i roboti pod «žigom Zvijeri», što redovno decenijama namiruju glasače, kojima je teško taj jedan dan u četiri godine podići lijene pozadine i ispuniti svoju građansku dužnost!
Ne znam Denisa al zato znam sjeme što su ga posijali robo-vi/ti pod palicom bosanskog Bafometa, čovjeka bez imena, čovjeka čija su usta puna imana a srce ispunjeno prazninom, poput bezdana, što zjapi pod Sirat ćuprijom! Ako mu pažljivo pogledaš oči, možeš vidjeti odraz tog bezdana! Svaki narod ima svog malog Dedžala, što priprema dolazak svog lažljivog gospodara i nije to samo zbog tih nekoliko stotina hiljada i 666 izmišljenih glasača, već prije svega zbog tkanja iluzija i skrivanja Istine iza laži, o tome kako živimo i ko nekažnjeno raseljava i ubija našu djecu! Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, pa izaberi kakav vjeruješ da si narod!
Ne znam Denisa, al od Bezimenog gori ne može biti, a kako i sam Denis reče, on je čovjek sa imenom i prezimenom i sve je sam postigao i stekao, pa i ako je preko partije, svojim je trudom a ne babinim!
Nema komentara:
Objavi komentar