Dženan Skelić: Mesijanski tripovi

Čitam, čovjek napravio čitav spektakl, oko svog dobrog «unutra vani», sa SDP-om. 

Podsjeti me akter medijskih vrtuljaka, ne samo na ovu prethodno spomenutu frazu, već i na glavnog lika u kultnoj «Paklenoj pomorandži», kojeg je više nego brilijantno dočarao genijalni Malcolm McDowell. Malcolm je igrao egocentrika, psihopatskih crta ličnosti, odvojenog od stvarnosti, sklonog manipulaciji i razularenoj agresiji, uživanju u zlostavljanju i omalovažavanju drugih, a sve u svrhu zadovoljenja svoje bolesne potrebe za dominacijom i eksponiranjem u funkciji potvrđivanja vlastite bitnosti i hranjenja nerealnog ega! Ti procesi zadovoljštine često su bili zamaskirani u igre i igrice, krajnje teatralni i utkani u pokušaj imitiranja «art-a», koji kulminira u krajnje vulgarnom kiču! Film je klasik koji svaka osoba, što iole drži do opšte kulture jednostavno mora pogledati. Režiser je besmrtni Kubrik!

Ko je pak režirao ovu parodiju populističkih i senzacionalističkih politikanstava, oko teatralnog ulaska Kurtčehajića u SDP, te još urgentnijeg i teatralnijeg izlaska iz SDP-a, nije mi poznato! Ako ste pratili, bilo je to pompezno i više nego medijski propraćeno primanje pod skute majčice partije, čija sisa nakon nadolazećih izbora više nego obečava. Valjda je ta obečavajuća gozba i bila primarni motiv takvog transfera. Slikanje sa «presjednikom», razmetanje po «žutom tisku» ravno Džekinim transferima iz najboljih dana, boldirani natpisi na portalima sa bombastičnim nagovještajima, iznimne važnosti, tako banalnog događaja, kakav je političko opredjeljivanje u smjeru aktivnog učešća na društvenoj sceni, ukazuju na to da je akter sebe vidio kao bitnog faktora u raspodjeli stranačkih karata, mada je prvi puta sjeo za politički kockarski stol.

Izjave su obostrano bile više nego blagonaklone, te se osjetila doza pozitivnog raspoloženja unutar SDP-a, zbog ulaska, vrijednog društvenog pregaoca, kakvim se smatra i predstavlja Kurtčehajić. Mi u akademskoj zajednici to vidimo nešto drugačije, ali eto, za politiku je važnije, kako nešto izgleda i kako je ljudima prezentirano, nego kakva mu je prava vrijednost.

Kad, odjednom, neočekivano, jedva nakon mjesec, opet medijski naslovi i izjave. Dolasci su se kao u nekoj Holivudskoj seriji B produkcije, pretvorili u odlaske, oduševljenje u razočarenje, a hvale u kuđenja i panjkanja. U tim «veliko- bratovskim» javnim ispadima i pokazivanjima gaća i ostale intime, posebno me dojmila fascinantna egocentričnost, što izvire iz svake izjave Kurtčehajićeve, a koje jasno ukazuju i lapidarno pažljivom misliocu na činjenice: 1. da je dotični u SDP ušao zahtijevajući dobru poziciju na listi; 2. da je bijesno napustio SDP nakon mjesec dana jer mu se dobijeno mjesto na listi nije dopalo, 3. da umišlja da ima posebnu ulogu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti naše domovine, te da vjeruje kako tu mesijansku ulogu ne može ostvariti, jer ga blokiraju na putu ka zakonodavnoj vlasti, 4. da spominje kako je situiran, te da on ovo radi isključivo iz ljubavi prema građanima, ali zaboravlja građanima reći, kako je plata profesora duplo manja od plate parlamentarca, te da kad odeš u zakonodavnu vlast, još uvijek možeš sve svoje časove držati po ugovoru o djelu, 5. da se mesijanske ideje manifestiraju i u iskazanom ubjeđenju, da građani decenijama od njega očekuju i traže da nešto poduzme itd...

Moja malenkost je također univerzitetski profesor i to profesor koji je 2014. stao na čelo socijalnih protesta pokušavajući nešto promjeniti, pa ipak ne mislim, da se od mene nešto očekuje u narodu ili da imam neku misiju, koju trebam ispuniti. Kada sam ušao u SDP nisam to vrtio po medijima niti se slikavao sa Nikšićem, iako sam to mogao i znao puno bolje plasirati nego Kurtčehajić. Iako sam prijatelj sa Nikšićem još nikada ga nisam tražio da se slikamo, a kamoli da sam to plasirao u medije. Kada sam ulazio u SDP nisam tražio ništa, već sam nudio i pitao šta mogu učiniti da doprinesem promjeni! Jednu stvar sam naučio kroz moje susrete sa Nikšićem a to je da prezire one koji traže, a posebno one koji traže nešto što još nisu ni zaradili. Svi mi dobro znamo, šta naš narod kaže o tome, kome se to plaća unaprijed!

Kurtčehajiću, druže, socijaldemokrato «po rođenju», mi koji smo socijaldemokrate po opredjeljenju ne čekamo mjesta na listama, već promjenu, što nas vodi u bolje sutra sa našim sugrađanima!