Besim Spahić, nekadašnji načelnik Općine Zenica pisao je o problemu narkotika i nelegalne sječe šume u Pojskama kod Zenice. Njegov post prenosim u cjelosti, bez ijedne izmjene:
"Kad se primitivci udruže u horde, ima razloga za zabrinutost." Anatol Frans
Ovih dana društvene mreže su objavile da je SIPA u Pojsku kod Zenice u jednoj kući pronašla tri kilograma opojne droge. Provjereno u policiji Zenice, istina, više od tri kilograma. Društvene mreže bruje o tome. Jedan od naslova je: "U pojske se nekad išlo po znanje, po pamet, sada se ide po drogu."
To da se u Pojsku, ali ne samo u Pojsku gotovo otvoreno dila droga u zadnje vrijeme, to svi znaju. To znaju i političke i policijske strukture. Vrlo su precizno, do u detal o tome obavješteni. Nešto se u vezi sa drogom od strane nadležnih i poduzimalo. Ipak, morali su djelatnici SIPE doći iz Sarajava i upasti, nadamo se i raskopati to gnijezdo teškog kriminala. Ista je situacija i sa nelegalnom sjećom šume u rejonu Pojšćanske rijeke. Prema saznanjima, ništa bolje nije ni na drugim šumskim rejonima. Svi odgovorni u lancu od rejonskog šumara, do policije, političkih struktura u Zenici i Zeničko Dobojskom kantonu su do u detal upoznati sa kriminalnim lancem od pojedinih šumara, šumokradica i tako redom. Postoji uredna dokumentacija o dopisima upućenim od šumara, preko policije do samog vrha u Zeničko Dobojskom kantonu tog vremena. Možda se nešto i poduzimalo, ali na terenu se to nije vidjelo. Šumocid je trajao i trajao. Ne znam da li je to šta pomoglo, ali u jednom od tih dopisa je rečeno, ako se šumocid ne zaustavi, biće pozvana SIPA. Nakon tog pisma u rejon Pojšćanske rijeke postavljen je šumar koji je počeo raditi svoj posao. Sada je tu stanje prilično dobro, ali to može i bolje. Hvala šumaru koji se miješa sebi u posao.
Šuma je isječena. U jednom od dopisa zatraženo je od šumske uprave Zenica da naprave procjenu ukradene šume. Na to pismo nije nikada odgovoreno. Najteže od svega je što su novci od bespravno posječene šume, nakon što bi se rastalili šumari i šumokradice iste noći ostajali u kladionicama, a zna se kud su dalje odlazili.
Poščanski kraj jelijep, pitom kraj, Tamo žive uglavnom dobri i čestiti ljudi. U tom se kraju pisalo u kamenu u vrijeme bosnakih kraljeva. Te natpise je pronašao i u Zevičajni muzej u Tranik snjestio arheolog Ćiro Truhelka. U Pojsku je bila i medresa gdje su djeca učila škole. Kakvi su bili stanovnici zemlje Bosne i Hercegovine, treba vidjeti knjigu: "Život i običaji bosnskohercegovačkih muslimana" od Antona Hangija. Anton Hangi je bio učitelj po Bosni u vrijeme uprave Austro Ugarske nad našom zemljom. Slijedila je Kraljeina Jugoslavija, komunistička Jugoslavija, agresija, pa Dejtonska bosna i Hercegovina i ovo vrijeme.
Odje žive, uglanom, dobri i čestiti ljudi. Ali, od kad je svijet i vijeka ima i onih koji to nisu. To je viječna borba između Dobra i Zla. Mi nikada ne smijemo prestati se boriti da nadvlada dobro. U Nebeskoj knjizi stoji: "Mi smo čovjeka stvorili da se trudi. Dakle, da se bori.
Dobri Bošnjanin Šerif Smriko je za života govorio: "Bolji bili i bolje nam bilo!"
Besim Spahić rođen je 29. marta 1953. godine u Pojskama kod Zenice.
Za sebe kaže da je Bošnjanin, Bošnjak, Bosanac. Otac troje djece, autor dvije knjige, načelnik, ambasador, poslanik, pjesnik. Ovo su njegove besjede.
Nema komentara:
Objavi komentar