PROMO: LOKALNI IZBORI 2020.
Još jednom za blog 32.vijećnik govori redovni profesor na oblasti psihologija, prof.dr. Dženan Skelić, šef katedre za psihologiju, autor niza naučnih djela kao I priznati književnik I pjesnik. Čovjek koji je 2014 stao na čelo protesta rizikujući svoju već ronomiranu karijeru naučnika. Kandidat je za funkciju gradonačelnika ispred Stranke penzionera! Kaže nikada nije od politike zaradio ništa sem problema! Pa ipak stalno je tu negdje na političkom bojnom polju, sam protiv svih! Vjerujem da čitaoce bloga 32.vijećnik zanima kako, zašto i čemu se nada?
32.vijećnik: Profesore Skeliću, priznati ste intelektualac, stručnjak iz oblasti psihologije, književnik i pjesnik, zašto se «bakčete» u politiku koja se kod nas smatra nečasnom «rabotom»?
Biti intelektualac u BiH društvu, manje- više, znači da si neki nebitni "pametnjaković" koji ne zna gdje mu je mjesto te je u obavezi svakog pozvanijeg "mangupa" da ti pojasni kako stoje stvari i ko su prave "baje" u našem društvu. To također znači da si u obavezi da trpiš napade i vrijeđanja od nekih "likova" koje nikada nisi sreo ili pak znaš da su sve u životu postigli nelegalnim putem i da su dio onoga što duhovno i intelektualno prezireš. Biti intelektualac u Bosni, znači, uglavnom, da te gotovo niko ne poštuje i ne cijeni I da svako govno o tebi ima mišljenje i zna sve tvoje nedostatke i pogreške. E pa ja to neću da trpim i ne dozovljavam da umjesto mene neko pristaje na to. To je jedan od razloga moga interesovanja za politiku!
Drugi je odlazak mladih iz BiH. Bosna umire tako što se iseljava mladost iz svih naroda. Pošto odlaze svi, taj problem nije ničiji vitalni nacionalni interes. Pošto mene nacionalne obojenosti ne zanimaju, pošto su to sve moja djeca, moji studenti, smatram se odgovornim i obaveznim da nešto poduzmem. Biti intelektualac znači biti aktivni akter zbilje koju živi Vaš narod, sve ostalo su pomodari i pokondirene tikve. Intelektualac živi duh doba svoga naroda pa ako je narod u patnji onda ta patnja treba da najsnažnije gori u srcu i umu intelektualca. Ja želim biti pravi a ne neka porcelanska figurica iz kafanskog ćošku koja filozofira o esencijalnim i egzistencijalnim pitanjima.
32.vijećnik: Često za Vas kažu da niste za politike. Da ste ters, čovjek od inata, emotivac, imate li neki kontraargument?
Ja sam profesor. Moji studenti dobro znaju sa koliko žara govorim o humanim vrijednostima, o ljudskoj sposobnosti da producira dobro i da imitira Kreatora u svom djelovanju, a sa koliko gnjeva govorim o našoj sposobnosti da uništavamo, razaramo, mrzimo i budemo suprotnost Kreatoru. Loše obrazovanje stvara robove. Stvara ljude koj slijede jer ne znaju misliti svojom glavom. Kao profesor se trudim naučiti neku od te djece da budu samomisleći. E to je ono što ja radim sa žarom I naravno kada ste ostrašćeni do te mjere kao što sam ja da nema mjesta za mlake emocije I mlaka djelovanja prema onima koji ugrožavaju sve ono čemu se divite I što čini smisao Vašeg posotojanja. Vidite, ,nisu intelektualci izumrli, već su kroz sistem obezvrijeđeni i nevidljivi i ne mogu doci do izražaja od lažnih intelektualaca proizvedenih pogonom nacionalizma i primitivizma. Pravi intelektualci se ne vide i ne čuju jer pokušavaju razumom odgovoriti na ludilo. Sa ludilom se ne diskutuje, ludilo se uklanja rukom. Mene prozivaju ters čovjekom jer sam spreman biti konkretan i djelovati. Mora se djelovati i na bezobrazluk odgovoriti bezobrazlukom. Ja nisam političar, to je istina, u mojoj prirodi je revolucionarni duh ali revolucija se ne svodi isključivo na primjenu sile. Revolucija je i kada odbijaš da slijediš pravila koja održavaju sistem. Revolucija je I kada uporno I dosljedno stvari nazivaš njihovim imenom pa lopovluk zoveš lopovlukom a nepravdu nepravdom. Postoje samo dva politička sistema- onaj u kojem vlast služi narodu i onaj u kojem narod služi vlasti. Agencija za statistiku BiH: ca. 128.000 djece u našoj zemlji koristi socijalnu pomoć; ca. 100.000 ugroženo porodičnom situacijom; ca. 40.000 žive u porodicama bez životnog minimuma. Prema njima je moja obaveza da nesto pokušam projeniti!!! Pravda!!! Ništa više ne treba neko društvo da bi narod u njemu bio sretan. A ako nema pravde, sve je ostalo uzaludno. Kada zakon počne da važi samo za malog čovjeka, tada zavlada sila i nepravda. Častan čovjek je u obavezi uklanjanja nepravde.
32.vijećnik: Šta predviđate, kakve su šanse da pobjedite?
Teško je reći. Ovo je društvo apsurda. U nekom sretnijem društvu ostali kandidati ne bi imali šanse protiv mene jer su oni godinama u vlasti koja je uništila državu a ja sam godinama protiv te vlasti što sam jasno pokazao I kada sam 2014. stao na čelo protesta. Ja vjerujem da je promjena moguća ali pitanje je koliko drugih dijeli taj moj san. Najgori su mi ovi mudraci koji sve znaju šta se sve ne može i zašto. Kad bi manje mudrovali a više djelovali bilo bi nam sigurno bolje jer gore biti ne može al je lakše mudrovati nego rizikovati I uložiti dio sebe u pokušaj da se svijet učini boljim! Znate, gdje su dobar i budala isto, normalno je da je pošten ustvari nesposoban. E to se onda prenese i na procjenu da li ja mogu pobjediti pa mnogi kažu kako ne mogu jer sam pošten. Politika može biti časno i nečasno zanimanje. U BiH ne može. Kod nas je to čist lopovluk koji producira strašno velike nejednakosti a društvo nejednakosti i nepravde je društvo nemorala. Pitanje da li ja mogu pobjediti je pitanje morala u našoj zajednici. Moralni su uvijek na strani moralnih a nemoralni biraju svoju stranu pravdajući kako je to strana manjeg zla u odnosu na onu koju su mogli izbrati. Vidjet ćemo. Koliko znam imam dosta snažnu podršku grada i podršku mladih a i penzionera je u Zenici 24.000. KO zna šta sve može biti!
32.vijećnik: Imate li neku poruku za glasače?
Ja godinama radim ono što ostali samo obečavaju u toku izbornog mjeseca i mislim da je to pametnom dosta! Ako može još jedna za razmišljanje: “Nije Bosnu uspio poraziti puškom ni Švaba ni Četnik al će je izgleda uspjeti olovkom poraziti njen "seljak".»
Nema komentara:
Objavi komentar