Ibrahim Emić: Zašto sam se opredjelio za kandidaturu u GV Grada Zenica

PROMO: LOKALNI IZBORI 2020.

Zašto sam se opredjelio za kandidaturu u GV Grada Zenica, ili, zašto hoću da uđem u politiku...

Dragi sugrađani , obraćam se ovim riječima jer mislim da ovaj naš svijet, naš Grad ne postoji od 95-te godine, od prvih izbora, od stranaka koje jesu i stranaka koje nisu na vlasti. Grad je postojao vijekovima: kasaba, ,,brod", naselje sa svojim mahalama, industrijsko mjesto, zatim Općina pa smo doživjeli da bude i Grad. 

Zenica je bila Grad i prije sa svojim Gradonačelnicima , ,,kaputašima" kako su ih zvali , jer morali su to biti ljudi iz same jezgre Grada, ugledni ljudi, ljudi koji su već bili dokazani u svojim sposobnostima i kroz svoj rad ostvarili imovinu za sebe svoju porodicu ali i dalje radili izmirujući svoje obaveze prema tadašnjoj vlasti. Jer , Vlast je bila neumoljiva, tražila je svoje da bi Grad funkcionisao onako kako mu i dolikuje.

 Nova vremena, novi ljudi nove vizije pa i ratovi, donose nove sisteme, nova društvena uređenja, nove Ustave iz kojih proizilaze novi zakoni. Nažalost proživio sam jedan rat, svjedok sam vremena poslije drugog svjetskog pa sve do danas. Kao i Grad ni politika nije od 95. pa naovamo. Želim da vam predočim kako je živio i radio jedan prosječan građanin, jedan radnik koji se ,htio ili ne htio, bavio politikom na ovaj ili onaj način i tako spoznao mnoge stvari od kojih sada ovo društvo može imati koristi. 

Sve je to opisano u mnogim memoarima ljudi koji su bili u politici ali su prvenstveno bili zaduženi da pomno sve bilježe i dokumentuju i to sve o datom trenutku objave. Jer četrdeset osma godina i previranja narednih pet godina nije samo Goli otok nego je to bila politička bitka za koju stranu se opredijeliti za istok ili zapad.

 Dovoljno je reći samo jednu rečenicu autora, svjedoka toga vremena, dokumentima koja su predočena: -Da nije bilo Golog otoka tih pet godina, cijela Jugoslavija bi bila ,,Goli otok", što se i pokazalo u narednom periodu kroz zemlje koje su stekle svoju nezavisnost tek krajem osamdesetih godina.

Kako je bilo nakon sredine pedesetih godina? Najbolje je reći kroz svoj primjer. Osnovnoj školovanje, zanat, zaposlenje. Zašto zanat? Pa višečlana porodica i želja za egzistencijom što prije ali i mogućnost da se vanredno doškoluje uz rad. Mladi radnik samoupravljač, predsjednik omladine pogona, član predsjedništva omladine fabrike, član radnčkog savjeta pogona , pa oura, sekretar OOSK, pa onda Viša politička škola, član predsjedništva Sindikata fabrike (24.000 radnika) i uz to komisije ali sve volonterski, smatrajući to obavezom prema društvu ali pri tome obavljajući i svoje radne zadatke, od pripravnika do predradnika za tih 18.godina rada u fabrici. Kolege koje nisu bili članovi SKJ bili su angažovani u sindikatu, socijalističkom savezu, crvenom ktstu-križu, planinarskim, kulturnoumjetničkim, sportskim i drugim udruženjima, humanitarnim organizacijama kojih je bilo napretek. Ali, što je neminovno, dođe nova vlast, demokratska. Kao i svaki lojalni građanin vlast se mora poštivati, cijeniti, jer ona je demokratski na izborima izabrana, s tim što je sada vlast podložna kritici pa i smjeni na narednim izborima, a sve to zahvaljujući opoziciji koja bi trebala pomno pratiti šta aktuelna vlast radi i na njihovim greškama dobijati poene koje će nju samu dovesti na vlast.

 Ta ista opozicija ne bi trebala sebi dozvoljavati iste greške , nego nastojati da te greške ispravi, da unaprijedi društvo, da građani vide progres za vrijeme njihove vladavine, a da vlast bude svjesna da ona nije tu za sva vremena i da je ona u službi građana koji će sutra svojom slobodnom voljom dovesti neku drugu vlast na tron i tražiti isto kao i od prethodne, boljitak u porodici, boljitak u okruženju. Jer šta vrijedi biti bogat u siromašnom drušvu. To već vodi u totalitarizam i diktaturu. Mi smo nažalost kao društvo iz feudalizma zakoračili u socijalizam pa zatim u kapitalizam . Redoslijed nam nije bio baš najbolji, ali šta se tu može, istorija-historija je neumoljiva.

Ovo sam ukratko napisao da predočim građanima zašto sam se uključio kao Nezavisan kandidat za naredne lokalne izbore i zašto je moj slogan ,,Kulturom do kulture", jer upoređujući svoj život i rad kroz sve ovo nabrojano, smatram da je našem Gradu, našoj ,,Bistua Nova", potreban taj tračak sunca da bi je obasjao sjajem kojim joj pripada. Mnogi putopisci su kroz vijekove opisivali ovaj narod kao Bogumile-Bogu mili, ili kao ,,Dobre Bošnjane". Na nama je, a građanima poručujem da u što većem broju izađu na izbore i da glasaju za one za koje misle da će im donijeti boljitak u ovom našem ne baš sretnom gradu, gradu koji sa svojim žiteljima nije to zaslužio.