Sudeći po porukama podrške (prepiskama) i pozitivnim reakcijama dijela javnosti na članak koji sam objavio o ovoj kompaniji kao najpoželjnijim poslodavcem u Zenici stiče se utisak da su građani u dosta slučajeva upoznati o (ne)poštivanju ravnopravnog zakonodavstva u drugim preduzećima u privatnom vlasništvu. Počevši od neplaćenog prekovremenog rada, iskorištavanja i podcjenjivanja kvalifikacija, nemogućnošću korištenja godišnjeg odmora i drugih prava iz radnopravnog zakonodavstva. Otud i pozitivne reakcije na članak i poruke podrške blogu 32.vijećnik. Kažu, dosta im je negativne priče o kompanijama i poslodavcima koje čine kičmu naše privrede.
Svjesni su koliko druge kompanije u realnom sektoru poštuju Zakon o radu? Počevši od prekovremenog rada bez nadoknade, potpisivanja novčanih primanja za topli obrok koji se ne dobija, pa sve do matematike o famoznih 270 sati provedenih na poslu za 600 maraka što znači da je to u stvari plata od cca 450 maraka, a ne 600? Toga u Arcelor Mittalu nema. Svaki sat je obračunat i plaćen prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru.
Arcelor Mittal Zenica jedan je od ključnih pokretača privrede u Bosni i Hercegovini, sa više od 2.400 direktno zaposlenih radnika, dok oko još 10.000 njih indirektno zavisi od poslovanja kompanije.
Prema podacima dostupnim na internetu, ova kompanija investira u kontinuirani ekološki program realizirajući brojne projekte iz oblasti zaštite okoliša uz primjenu najboljih trenutno dostupnih tehnologija i do sad je uložila gotovo 200 miliona. Ne kažem da i samoj kompaniji ne treba ulaganje u modernizaciju i nove projekte ali koja je privatna kompanija u BiH uložila toliko novca u zaštitu životne sredine.
Na listi najvećih izvoznika u BiH GIKIL je u 2018.godini zauzeo treće mjesto. Uzmimo samo tu kompaniju za primjer. Kompanija koja zapošljava više od 1.000 radnika. Od 2004. godine, GIKIL je implementirao nekoliko projekata za smanjenje zagađenja vazduha i tako kreirao preduvjete za dobijanje "Okolišne dozvole" odobrene od strane Vlade u 2012. godini.
Međutim, GIKIL je prema petogodišnjoj okolinskoj dozvoli trebao uložiti i 112 miliona KM u modernizaciju tehnoloških procesa. Do 2018.godine nisu uložili apsolutno ništa, tek poslije niza ekoloških incidenata planirano je ulaganje od pet miliona KM do kraja 2018. godine. Složit ćete se, premalo u odnosu na Arcelor Mittal Zenica.
U međuvremenu, poslije niza ekoloških incidenata jedan od radnika koji se uplašio za svoju egzistenciju piše: U GIKIL-u trenutno radi oko 1200 stalno zaposlenih radnika, među kojima sam i ja. Spadam među mlade radnike, a zaposlio sam se 2004. godine po dolasku “indijaca” na NEODREĐENO.Međutim,ti isti “indijci” su povezali staž ljudima koji su radili od prije rata,isplatili im sve zaostale plate,i dan danas je plata redovna i među najvećim u BiH,osiguranje i zdravstveno se redovno uplaćuju i to na stvarni iznos plate,topli obrok i prevoz obezbjeđeni,te svake godine isplate regres (po federalnom prosjeku) što rijetko neka druga firma radi.Pored uposlenih,indirektnu korist ima još 10-ak privatnih firmi koje rade u saradnji sa GIKIL-om,te željeznice Federacije,RS-a i HZ…i naravno država BIH.S vremena na vrijeme bude problema zbog svjetske ekonomske krize,tržišta,itd, ali prevelika je ovo kompanija u lancu da dodje do gašenja.Tačne su informacije da se ulaže u ekologiju,ne znam tačno u kojoj mjeri i da li je to dovoljno,ali smo dobili ovih dana certifikat po tzv. TPM-u.”Koksara” je radila i prije rata (nekih 60-ak godina kako postoji,odhranila je mnoge generacije i uvijek je bio i biće problem ekologija….ali smo mi dokaz koji sad trenutno živimo i bivstvujemo na ovim prostorima da nas nije ubila “Koksara”,pa neće ni “Gikil", stoji u njegovom komentaru.
Dakle, ljude iz ove države ne tjeraju kompanije u kojima mogu zaraditi za životnu egzistenciju, njih tjeraju neodgovorni političari, nedostatak posla i siromaštvo. Tjera ih bahatost, nepravda i nepravedan odnos prema radnicima.
Nema komentara:
Objavi komentar