Bošnjaci, moral i politika (ll dio)

Piše: Ibrahim Emić

,,Ako je igdje na svijetu bila oligarhijska vlada sa svim zlim posljedicama svoje tiranije, onda su bosanski velikaši bili jedna oligarhijska klika najgore vrste. Ono mjerilo lojalnosti, koje se u srednjem vijeku na zapadu na jednom ili drugom mjestu ističe, nije se u Bosni nikada razvilo. Uzrok tome je razdioba teritorija, a dijelom opet o n a j  s n a ž n i  i neobuzdani  l i č n i  osjećaj , koji je vazda karakterisao tamošnje porodice". 
  ,,   Ovaj neobuzdani lični osjećaj naših velikaša najviše je pridonio propasti bosanskoga kraljevstva. Svaki je velikaš htio da bude gospodar zemlji, i da se vlada po njegovoj volji, a tu nisu nikada vodili toliko državni koliko njegovi lični interesi. Ako bi jednom velikanu narasla moć, onda bi se obično svi udružili, da ga obore. Tako vidimo, da su na silnoga Hrvoja Vukčića ustali brojni dušmani , među njima i kralj Stjepan Ostoja, Sandalj Hranić, Pavao Radinović, od vanjskih neprijatelja kralj Sigismund i mnogobrojni hrvatski i ugarski velikaši. Herceg Hrvoje tresao je kroz dvadesetak godina sudbinom ne samo Bosne nego i susjednih zemalja Hrvatske i Dalmacije, pa je zapravo on bio u Bosni vladar a ne vazal. Taj njegov vladarski položaj teško su snosili zavidni bosanski velikaši, a zamoran je bio i ugarskim velikašima, pa se je sklopila čitava k o a l i c i j a  da ga obori. Da se odupre tim brojnim neprijateljima, pozove Hrvoje najposlije u pomoć i Turke, te pomoću njihovom nadvlada svoje protivnike . Ali , ode Bosna i Hercegovina pod Tursku vlast ".
 Ovo se dešavalo početkom 25-og vijeka, a kako je danas?
  Bio je potreban ovaj uvod da bi se uopšte dotakli današnje politike i morala u njoj. Filozofi su fino definisali politiku kao polugu i instrument u funkciji višeg reda stvari, u funkciji moralne ideje ostvarivanja općeg dobra i sreće za sve slobodne ljude , ali, ljudi se ne mogu zadovoljiti stvarima i interesima, nego to samo u njima razvija nove i veće apetite za istim stvarima. Tri velike strasti po Meši Selimoviću su alkohol, kocka i v l a s t. Od prve dvije se može izliječiti, a od treće- vlasti , nikako i nikada. Vlast je ustvari, i najveća strast i najveći porok. Zato se za nju, kaže Meša, gine, ubija i gubi ljudski lik. 
Naš čovjek može ostati bez hrane, vode, bez osnovnih životnih namirnica, ali bez vlasti nikako i nikada. Ona je duh iz Aladinove lampe koji služi svakoj budali koja ga vodi. Jedan čovjek na vlasti je niko i ništa, ali kada se njih više udruži, to postaje kob ovoga svijeta. To predstavlja sistemsku radikalizaciju zla i banalnost kroz totalitarnu vladavinu u političkim formama, kroz negaciju suštine i poslanja politike. 
Kako je to moguće? Nije uspostavljen princip i sistem u kome stvarno vladaju pravo i zakon. Osnovno pravo čovjeka, kao najviša vrijednost, predstavljaju se samo verbalno, samo deklarativno, na papiru za strance, a da uopće institucionalno nisu garantovana i osigurana. 
A hoćemo li i možemo li se od sebe sačuvati ?
Podaničko, nekritičko prihvatanje globalizacije, ,,hoćemo u Evropu", svi uvjetuju integraciju u Evropu svojim posebnostima, kulturnom  baštinon , tradicijom.
A i oni, koji su do jučer bili odani komunizmu, sada su postali negatori i poricatelji nove vlasti koja je legalna i bez koje država ne može funkcionisati. Te negacije unutar sebe u svim likovima javnog, društvenog, kulturnog, političkog, privrednog, ekonomskog i diplomatskog života vodi Bošnjake u laskavce i poltrone a ne saradnike međunarodne zajednice. Unutar sebe politička negacija a naspram svijeta poltronizacija.
 Kada jedan narod kao Bošnjaci slobodu i mogućnost izbora u svim likovima javnog života svede na negaciju vlasti i institucija, događaju se dva teška i nesretna procesa. Nepotizam i zatvaranje u svoje institucije, odsustvo otvorenosti prema javnosti, kriterija, standarda, konkursa, natječaja, javnih oglasa, sistematizacije, standardizacije, uhljebljivanje sinova, kćeri, braće, šura, zetova, bratića....
Vrlo slična dešavanja sa početka petnaestoga u dvadeset prvog vijeka. Takvi smo mi ljudi na ovim prostorima, na raskršću Istoka i Zapada, na razmeđu evropskog juga i sjevera....